Jedno je to od najvećih nalazišta na svijetu. Zubair se nalazi oko dvadesetak kilometara od Basre, u južnom Iraku. Od 2009., šest godina nakon početka vojne okupacije koju su predvodile Sjedinjene Američke Države i u kojoj je sudjelovala Italija, Eni eksploatira naftu ovog bloka zajedno s Korea Gas Corporation, American Occidental Petroleum Corporation i iračkom državnom tvrtkom Missan Oil Company.

To je jedina iračka koncesija u kojoj je Eni aktivan. I ona snažno doprinosi ukupnoj proizvodnji tvrtke: prema godišnjem financijskom izvješću, 2023. polje je proizvelo 14 milijuna ekvivalenta barela nafte, što je jednako 2,3 posto ukupne svjetske proizvodnje tvrtke koju kontrolira talijanska država.

Zubair je ogromna koncesija. Unutra se nalazi grad od oko 370 tisuća stanovnika koji se zove Az-Zubayr. Na sjevernoj periferiji nalazi se Shuaiba, stambeno područje koje se nalazi manje od kilometra od naftnih bušotina koje eksploatira Eni. Posjetili su ga kolege iz lokalnih novina Al-Mirbad, koji su surađivali u ovoj istrazi o spaljivanju plina na baklji pod nazivom »Burning Skies«, koju su proveli Domani i Nacional zajedno s konzorcijem ekološkog istraživačkog novinarstva EIF i EIC.

Na vrhu tornjeva naftnih bušotina gore plamenovi: Stanovnici s tog područja umiru od raka

Sedam kilometara od Shiaibe nalazi se Rumaila, prva na ljestvici naftnih polja koje ispuštaju najviše plina od spaljivanja na baklji među analiziranih 18 zemalja Afrike i Bliskog istoka. Zubair je odmah ispod, na trećem mjestu. Stanovnici Shuaibe žive unutra: područje je okruženo plamenima koji gore na vrhu tornjeva naftnih bušotina.

Hadi Khattar Al-Asadi, zvani Abu Saleh, ima 40 godina i radi kao željeznički radnik u Basri. On je član plemenske obitelji iz Shuaibe, živi u mudhifu (tradicionalna kuća od trske, tipična za južni Irak), nosi kefiju i dišdašu. Kaže da je svoju prvu ženu izgubio od raka. Ponovno se oženio, no nedugo nakon vjenčanja Onkološki centar u Basri dijagnosticirao je i njegovoj drugoj ženi rak: odstranili su joj jednu dojku i sada je na liječenju. »Liječnici koji su je pregledali kažu da to vjerojatno ovisi o emisijama onečišćujućih tvari iz vađenja nafte«, kaže njezin suprug. To nije jedini slučaj te vrste pronađen na ovom području.

Procurilo izvješće iračkog ministarstva: Zagađenje zraka uzrokovalo enorman porast oboljenja

U jesen 2022. BBC je izvijestio da je procurilo izvješće iračkog Ministarstva zdravstva koje je pokazalo da je zagađenje zraka uzrokovalo 20 postotni porast slučajeva raka u području Basre od 2015. do 2018. Tadašnji ministar okoliša Jassem al-Falahi, kasnije je priznao da je proizvodnja nafte bila glavni uzrok porasta raka u tom području. Prema onome što smo vidjeli tijekom našeg posjeta proteklih tjedana, čini se da se stvari nisu puno promijenile u zadnje dvije godine.

Wujood Al-Safi, stanovnik malog sela Al Sharish (70 kilometara sjeverno od Basre, na obalama Eufrata), rekao nam je da je već izgubio pet članova svoje obitelji zbog bušenja. Svi su umrli od raka. Al-Safi nas uvjerava da u ulici u kojoj živi sam ima 11 osoba oboljelih od raka. »Na kutijama cigareta upozoravaju nas da je pušenje štetno za nas, ali nam ne govore da ti plamenovi ugrožavaju živote milijuna ljudi«, oduška se.

Nalazimo se u blizini koncesija West Qurna 1 i West Qurna 2 u vlasništvu američkog ExxonMobila odnosno ruskog Lukoila. Ovdje upoznajemo Hassana Abdul-Ameera, starog 40 godina, trenutno nezaposlenog. Želi nam pokazati stanje jednog od svojih sinova, Fadila, čija je koža prošarana plikovima i krastama. »Rane su toliko brojne i bolne da ne može ni u školu: sve je to sigurno zbog zagađenja od vađenja nafte«, kaže on.

U svojim javnim podacima o spaljivanju plina na baklji Eni ne uključuje Zubaira. U odgovoru na naša pitanja, tvrtka je objasnila da je »izvođač kroz ugovor o tehničkim uslugama (TSC)«, te da »stoga Eni ne posjeduje niti upravlja Zubairom«. Dakle, tko je operater, odnosno odgovorna osoba za spaljivanje plina? »Poljem«, odgovorio je Eni, »upravlja neprofitni subjekt pod nazivom Zubair Field Operating Division (Zfod), bez ovlasti donošenja odluka. Basra Oil Company (BOC), tvrtka u državnom vlasništvu, posjeduje polje i Zubairovu imovinu, posebice svu proizvedenu sirovu naftu i prateći plin. Stoga razvojna strategija, uključujući ograničavanje emisija, ostaje prerogativ BOC-a. Basra Gas Company ima ugovornu obvezu prikupljanja plina povezanog sa Zubairom u ime BOC-a«.

Tvrtka ne preuzima odgovornost

Na temelju tih razloga, Eni ne preuzima odgovornost za ogromne količine plina od spaljivanja na baklji proizvedenih u tom polju, i posljedično tome ne predviđa proračuna emisija CO2 ekvivalenta. Na naš upit, tvrtka je htjela istaknuti da »surađuje« s lokalnom tvrtkom Basra Oil Company »kako bi se smanjilo i minimiziralo spaljivanje plina na baklji i valoriziralo prateći plin«, među konkretnim primjerima tog nastojanja navela je izgradnju »plinske elektrane u pogonu od 2021. godine«.

Što se tiče štete uzrokovane spaljivanjem na baklji, Eni uvjerava da prati »usklađenost s propisima zaštite okoliša« i da je predan »zdravstvenoj pomoći u Basri s inicijativama posvećenim onkološkoj dijagnostici, pedijatrijskoj zdravstvenoj skrbi i modernoj jedinici za PET skeniranje, s investicijom većom od 32 milijuna dolara«.

Dok za sva naftna polja na kojima je operater, Eni sebi pripisuje sto posto proizvedenog spaljenog plina na baklji (u to su nas uvjeravali iz tvrtke), za Zubair to ne funkcionira ovako: kao što je spomenuto, tvrtka kaže da je samo distributer polja, ali apsolutno ne operater. Međutim, postoje dokumenti koji potvrđuju suprotno. Primjerice, postoji studija koju je 2019. godine objavila Svjetska banka pod naslovom »Obnova Iraka nakon 2003. godine«, a koju potpisuje ekonomist Hideki Matsunaga, a u kojoj se Eni opisuje kao jedini »operator« koncesije. Izvor informacija je, čitamo u studiji, Međunarodna agencija za energiju (IEA). Istu stvar potvrđuje i registar iračkog Ministarstva nafte PCLD (Petroleum Contracts and Licensing Directorate). Nadalje, u priopćenju za tisak od 3. ožujka 2016., Eni je napisao crno na bijelo: »Zubairom, koji se nalazi u blizini Basre u južnom Iraku, upravlja Eni u ime iračke državne kompanije South Oil Company«

Kada smo im to ukazali, Eni je odgovorio sljedeće: »Naše priopćenje za tisak iz 2016. očito se odnosilo na činjenicu da, prema Ugovoru o tehničkim uslugama, Eni radi na terenu s uslugom tehničke podrške za imovinu koja u potpunosti pripada tvrtki Basra Oil Company (u to vrijeme pod nazivom South Oil Company)«.

Na temelju svega ovoga, u grafikon koji sažima količine spaljivanja plina na baklji koje je Eni proizveo od 2012. do 2022. uključili smo i onaj koji dolazi iz Zubaira. Da je talijanska tvrtka to učinila, njezini brojevi spaljenog plina bili bi mnogo veći. Zapravo, naši izračuni pokazuju da je u 11 godina irački blok spalio 20,3 milijarde kubičnih metara plina. Iznos jednak iznosu svih ostalih devet naftnih polja. Da biste dobili predodžbu, Zubair je samo 2022. godine spalio 2,5 milijardi kubičnih metara plina: to je više nego što je Eni izjavio da je spaljeno te godine u svim nalazištima u svijetu u kojima je dioničar ili operater.

Stoga je jasno da Zubair ima ključnu ulogu u brojkama koje je objavio Eni. Ovo su važni brojevi za psa sa šest nogu [napomena urednika: crni pas sa šest nogu na žutoj pozadini predstavlja logo tvrtke ENI]: tvrtka je zapravo obećala eliminirati rutinsko spaljivanje na baklji iz uzvodnih aktivnosti do 2025., temeljni korak prema postizanju još važnijeg cilja uklanjanja neto emisija (Opseg 1 i Opseg 2) do 2035.

U svakom slučaju, čak i kada bi se Zubairov doprinos isključio iz količine pline proizvedenog spaljivanjem na baklji, brojke se ne bi zbrojile. Čak i oduzimajući metan koji je Zubair spalio 2022., naši izračuni pokazuju da je Eni proizveo 2,8 milijardi kubičnih metara plina na baklji u 2022. Talijanska je tvrtka, s druge strane, prijavila 2,1 milijardu. Ukratko, nedostaje 700 milijuna kubika plina. I možda nisu jedini, budući da se podaci koje Eni navodi odnose na sve zemlje svijeta u kojima kompanija posluje, dok naši izračuni uzimaju u obzir samo 18 zemalja Afrike i Bliskog istoka.

Ovo istraživanje dio je projekta »Burning Skies: Behind the Toxic Flames of Big Oil«, koji je razvio Environmental Investigation Forum (EIF), globalni konzorcij istraživačkih ekoloških novinara, u suradnji s mrežom Europska istraživačka suradnja (European Investigative Collaboration – EIC), čiji članova sta Domani i Nacional i partnerima Daraj Media, SourceMaterial, Oxpeckers Investigative Environmental Journalism. Ovaj projekt je podržao JournalismFund Europe.