Frano Supilo je bio hrvatski novinar, političar i publicist. Na sam spomen njegova imena prva asocijacija nam je grad Rijeka. Ipak, Supilo se 30. studenoga 1870. rodio u Cavtatu te je tamo i ušao u politički život kao urednik časopisa Crvena Hrvatska i bio glavni urednik do 1899. godine.

U tim vremenima ulazi i u Stranku prava dr. Ante Starčevića. U njemu je razvijao političku ideju sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i ubrzo uz Antu Trumbića postaje najistaknutiji predstavnik dalmatinskog liberalnog pravaštva. Kada se Stranka prava podijelila Supilo je bio protiv Josipa Franka (pristaše su nazvani „frankovci“) te se na kraju preselio u Rijeku gdje je pokrenuo tiskaru i novine koje su 1907. nazvane ‘Riječki novi list’.

Nakon raskola u Stranci prava kritizira Josipa Franka držeći kako je on začetnik opasne politike koja pod bučnim šovinističkom frazama nastoji hrvatsku politiku povezati s Bečom te da Frank kao sluga te politike omogućuje stvaranje Hrvatske koja bi postala sredstvo austrijskog prodora na Balkan.

Supilo ulazi u Hrvatsko-srpsku koaliciju, no tamo dolazi u sukob s Pribičeviću sklonom većinom u vodstvu i istupa iz koalicije. Nastavljajući borbu protiv prorežimske politike približava se socijalistima, a svoju daljnju nacionalno-revolucionarnu aktivnost temelji na omladini i postaje njezin glavni ideolog.

Početkom srpnja 1914. odlazi u emigraciju (prvo u Italiju, a potom u Englesku) gdje započinje svoju aktivnost za oslobođenje južnoslavenskih naroda od Austro-Ugarske i za njihovo demokratsko, ravnopravno ujedinjenje u novoj slobodnoj državnoj zajednici. U emigraciji jedan je od osnivača Jugoslavenskog odbora. S velikom pronicljivošću 1915. prvi otkriva pripremanje Londonskog pakta i provodi diplomatsku kampanju protiv njegovih antihrvatskih odredbi.

Frano Supilo umro je 25. rujna 1917. u Londonu.