Objavljeno u Nacionalu br. 766, 20. srpanj 2010.

Donji dom francuskog parlamenta potvrdio je zakon kojim se zabranjuje nošenje burke u toj zemlji; ta je tema podijelila islamske intelektualce otkako je zabranu prošle godine pokrenuo predsjednik Nicolas Sarkozy

I ovog 14. srpnja na Elizejskim poljanama u Parizu u čast Dana Bastille održana je velika vojna parada, ove godine drukčija nego prethodnih: na čelu nisu išle francuske postrojbe, nego postrojbe vojski afričkih zemalja koje su u II. svjetskom rata još bile francuske kolonije pa su njihovi državljani kao pripadnici francuske vojske sudjelovali u vojnim operacijama. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy time je želio pokazati da Francuska želi i dalje učvršćivati odnose s tim zemljama, među kojima su mnoge s muslimanskim stanovništvom. No istodobno je donji dom francuskog parlamenta golemom većinom potvrdio zakon kojim se zabranjuje nošenje islamske ženske odjeće, burke, na javnim mjestima. Burka pokriva ženu od glave do pete, pa i lice. Uobičajena je u konzervativnim islamskim zemljama na Bliskom istoku, u Pakistanu, Afganistanu, a nose je i muslimanke u nekim dijelovima Indije i Afrike. Kako se povećavao broj muslimanskih useljenika u Europu, neki konzervativni islamski običaji preneseni su donekle i u Europu, pa se tako pojavila i burka, što je u nekoliko zemalja, npr. u Italiji, izazvalo burne rasprave je li tu riječ o ženinu ljudskom pravu da se odijeva kako želi ili o kršenju ljudskih prava muslimanki koje muškarci prisiljavaju da budu potpuno pokrivene kad izlaze iz kuće. U dvije zemlje već je zabranjeno nošenje burke, u Španjolskoj i Belgiji. Sad se takav zakon donosi i u Francuskoj. Nedavna ispitivanja javnog mnijenja pokazala su da između 70 i 80 posto od 65 milijuna Francuza podržava zakon o zabrani burke, čak i znatan broj muslimanskih udruga u Francuskoj.

Većina od 5 milijuna francuskih muslimana je umjerena. Procjenjuje se da u Francuskoj nema više od 2000 žena koje nose burku. No njihov broj ipak se iz godine u godinu povećava. Inicijativu da se burke zabrane pokrenuo je sam Sarkozy još u lipnju 2009. kad je u obraćanju parlamentu spomenuo da ih u Francuskoj nosi sve veći broj žena islamske vjeroispovijesti. U medijima su se već prije pojavili komentari da vidljivo povećanje broja burki na ulicama pokazuje da se velika francuska islamska zajednica radikalizira, jer jedino radikalni islamisti traže od svojih žena da nose burke.

Sarkozy je tada rekao: “Burka nije dobrodošla na francuskom tlu. Mi ne možemo prihvatiti da u našoj zemlji žena bude zatočena pod koprenom, odsječena od društva, lišena svog identiteta. Tako Francuska Republika ne vidi žensko dostojanstvo.” Podržao je javnu raspravu o burki, ali je napomenuo da se mora dobro znati da to nije rasprava o islamu, nego samo o jednoj pojavi koja se ne slaže s načelima francuske države: “Ne smijemo započeti pogrešnu bitku. U našoj republici islamska vjera mora uživati isto poštovanje kao i sve druge religije.”

Nekoliko tjedana ranije komunistički zastupnik u parlamentu André Gerin pokrenuo je inicijativu da se u razmotri pitanje sve većeg broja burki i nije li to kršenje ljudskih prava i načela sekularnosti francuske države. Tražio je da se u tu svrhu osnuje čak i parlamentarno povjerenstvo. Podržalo ga je čak 65 zastupnika. Od oko 5 milijuna islamskih imigranata u Francuskoj posebno ih je mnogo u predgrađima velikih gradova poput Pariza, Lyona i Marseillea. U prvim fazama useljavanja iz sjeverne Afrike bili su to muslimani privrženi umjerenom islami. No s vremenom su se i društva u sjevernoj Africi radikalizirala, a i povećao se broj useljenika islamske vjere iz drugih dijelova svijeta. Prvi problem nastao je kad su u Francuskoj sve brojnije muslimanke počele nositi marame, iskazujući tako svoj identitet. Francuske su vlasti procijenile da time krše načelo odvajanje države od vjere pa je 2005. donesen zakon kojim se zabranjuje nošenje marama u školi, ali i drugih vjerskih simbola. Prosvjedovali su pojedini islamski vjerski vođe u Francuskoj i neki intelektualci islamske vjere, ali je zakon ostao na snazi.

I prošlogodišnja Sarkozyjeva izazvala je reakcije muslimana. Neki islamski intelektualci u Francuskoj smatraju da se država ne bi smjela miješati u to kako se muslimanke odijevaju, jer – ako one žele nositi burku – zabrana je kršenje njihovih prava. A i misle da će zabrana samo potaknuti ono što francuska vlada ne želi – radikalizaciju useljeničke zajednice, jer će mnogi to smatrati represijom. S druge strane, čulo se i u islamskoj zajednici da bi burku trebalo zabraniti i u Francuskoj njegovati samo umjerena verzija islama. Dalil Boubakeur, vodeći čovjek pariške džamije i nekadašnji vođa Muslimanskog savjeta Francuske, pozdravio je osnivanje parlamentarnog povjerenstva jer “islam u Francuskoj mora biti otvoren suživotu”. U vladi su mišljenja također bila podijeljena.

Tadašnja ministrica za ljudska prava Rama Yade, koja je muslimanka, zabranu burke smatrala je opravdanom ako se pokaže da se ona nameće ženama protiv njihove volje. S druge strane, ministar za imigracije, ljevičar Eric Besson, bio je uvjeren da bi zabrana samo povećala napetosti. Predstavnik za TISAK francuske vlade Luc Chatel najavio je da bi parlamentu mogao biti predložen nacrt zakona kojim bi se zabranjivale burke ako su nametnute ženama protiv njihove volje. Nacrt takvog zakona prije nekoliko mjeseci proslijeđen je parlamentu i u donjem domu podržan je ogromnom većinom: 335 glasova za, a samo jedan protiv. Doduše, brojni opozicijski zastupnici napustili su dvoranu, ali ne zato što su protiv zabrane burke, nego zbog nekih tehničkih rješenja. Zastupnici oporbene Socijalističke stranke podržavaju zabranu, ali su nešto manje restriktivni kad je riječ o tome gdje je ona zabranjena. Po novom zakonu svaki izlazak iz kuće u burki odsad će se kažnjavati, dok su socijalisti bili skloni da se ženama u burkama zabrani samo ulazak u javne ustanove, javni prijevoz i javne prostore. Imali su i primjedbe na to kakva se odjeća zabranjuje, jer ima raznih vrsta onoga što se naziva burka, a što može pokrivati žensko tijelo na razne načine. Po novom zakonu žena koja se na javnom mjestu zatekne u burki bit će kažnjena globom od 150 eura i može joj biti naloženo da pohađa tečaj o građanskim pravima i dužnostima.

Mnogo su teže kazne za muževe i rođake, utvrdi li se da su ih oni natjerali da nose burku protiv njihove volje. Njima prijeti godina dana zatvora i globa od 30.000 eura, a kazna se udvostručuje ako je riječ o prisili maloljetnice. Iako je francuska javnost u velikoj većini za taj zakon, iako su i umjerene udruge muslimana protiv nošenja burke, iako su žene koje nose burku malobrojne, ipak je taj zakon izazvao veliku pozornost, jer su se obnovile rasprave o tome da li se njime štite ili krše ljudska prava. Amnesty International tvrdi da se njime krše ljudska prava. To je mišljenje i nekih francuskih organizacija za zaštitu ljudskih prava, koje optužuju Sarkozyja da želi uniformirati Francusku u skladu sa svojom nacionalističkom ideologijom. Neki bogati muslimani osnovali su fond iz kojeg će se plaćati globe ženama zbog nošenja burke. Nacrt zakona ići će u rujnu u Senat, gdje će sigurno također biti potvrđen, ali će ga tada morati pregledati i Ustavni sud. Ako zakon prođe i tu stepenicu, a to baš nije sasvim izvjesno, tek će tada stupiti na snagu, i to prvih šest mjeseci samo uz upozorenje policajaca, a potom i s globama. Tada će se vidjeti kako će funkcionirati. U islamskom svijetu reakcije su neugodne, čak i prijeteće. Jedna radikalna islamska organizacija iz Magreba, za koju se tvrdi da je povezana s Al Kaidom, pozvala je svoje sljedbenike da se zbog tog zakona osvete Francuskoj.

Zabrana burke i dalje će se širiti u Europi

Potpredsjednica Europskog parlamenta Silvana Koch-Mehrin, političarka njemačke liberalne Stranke slobodnih demokrata, izazvala je opće uzbuđenje u europskim zemljama kada je početkom svibnja u jednom komentaru u njemačkom dnevniku “Bildu” pozvala da se u cijeloj Europi zakonski zabrani burka. Napisala je da burka “otvoreno potiče vrijednosti koje mi u Europi ne dijelimo”, da osobne i vjerske slobode treba štititi, ali te slobode ne smiju ići tako daleko da “izbriše nečije lice od javnosti”, te ocijenila: “Burka je žestoki napad na ženska prava. To je pokretni ženski zatvor.” Dodala je da je svaki susret na ulici sa ženom pod burkom plaši “jer ne znam s kim se susrećem i kakve su namjere te osobe”.
Njen su prijedlog mnogi podržali, ali su se javili i neki europski funkcionari koji su tvrdili da bi se time kršila ljudska prava. Svoj komentar ona je očito objavila pod utjecajem nedavnih događanja u Europi. Dva dana ranije belgijski je parlament jednoglasno donio zakon kojim se zabranjuje nošenje burke na javnim mjestima. Za kršenje zakona predviđena je kazna od 250 eura ili sedam dana zatvora. U Španjolskoj je donesen sličan propis. Neke od 16 njemačkih saveznih država uvode slične propise o zabrani nošenja velova na javnim mjestima.
U sjevernoj Italiji uprave nekoliko gradova donijele su odluke o zabrani burka, pa je tako nedavno u gradu Novari u zapadnoj Lombardiji izrečena prva kazna globom u Italiji jednoj Tunižanki koja se na ulici pojavila u burki. Ona je išla ulicom sa suprugom. Zaustavio ih je policajac da ih legitimira, a muškarac je predočio jedan dokument za oboje. Policajac je želio provjeriti da li žena ispod vela odgovara ženi čija je slika u dokumentu, ali je ona odbila maknuti veo. Policajac je stoga pozvao dodatnu patrolu u kojoj je bila jedna policajka, pa je ona identificirala ženu. Kažnjena je s globom od čak 650 eura.

Zbog svih tih događaja, a posebno zbog poteza francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja da se u Francuskoj potpuno zabrani burka, u europskim zemljama i dalje traje živa diskusija o njenoj budućnosti. Velika većina Europljana, pokazuju ankete, podržavaju zabranu burke, tako da je sigurno da će se ta zabrana širiti i dalje. Glavni razlog zašto Europljani podržavaju tu zabranu je taj što burku vide kao znak širenja u Europi radikalnog islamizma koji povezuju i s terorom. No, ima zemalja gdje ta zabrana sigurno neće proći, jedna od tih je Velika Britanija, gdje se nošenje burke smatra iskazom multietničkog društva na koje su Britanci ponosni. Ipak, i tamo ima zagovornika zabrane, pa i među poznatim političarima. Istaknuti britanski laburist, bivši ministar unutarnjih poslova Jack Straw, primjerice, odbija u svojoj izbornoj jedinici razgovarati sa ženama pod velom. Traži da veo uklone kada ga posjećuju kao svojeg poslanika.