Odrastanje uz prestroge roditelje može ostaviti traga kasnije u životu. Možda su roditelji držali stegu u najboljoj namjeri, kako bi njihova djeca izrasla u kvalitetne i sposobne ljude, no osim tih kvaliteta, ljudi koji su konstantno kritizirani u djetinjstvu, razvit će i ovih nekoliko osobina.

“Djetinjstvo je kritično razdoblje u razvoju čovjeka. Na emocionalnoj razini, uključuje formiranje našeg identiteta, učenje emocionalne regulacije, razvoj društvenih vještina i emocionalne otpornosti. Dok na ovaj razvojni proces utječu brojni čimbenici, jedan od glavnih je odnos s roditeljima”, kaže za portal Parade.com psihologinja Beth Pausic.

Interakcije su najbitnije. Vjerojatnije je da će djeca koja osjećaju sigurnost, ljubav i podršku, imati u budućnosti zdrav odnos prema sebi i s drugima. Djeca koju roditelji neprestano kritiziraju, njihov će glas pretvoriti u svoj unutarnji i postati sami sebi najveći kritičar.

“Neprestana roditeljska kritika plodno je tlo za razvoj nezdravog ponašanja i negativne slike o sebi”, upozorava dr. Paušić.

U nastavku otkrivamo karakteristike koje razviju ljudi koji su u djetinjstvu imali prekritične roditelje.

Nisko samopouzdanje

Ako su vam neprestano govorili da niste dovoljno dobri i ako ste osjećali manjak ljubavi i podrške, vrlo vjerojatno danas nemate visoko mišljenje o sebi. Znakovi niskog samopouzdanja su, među ostalim, izbjegavanje kontakta očima, nemogućnost zalaganja za sebe, izbjegavanje konflikata i pogrbljeno držanje.

Perfekcionizam

Ako se neuspjeh nije tolerirao u djetinjstvu, prirodno je nastojati ga ispraviti u odrasloj dobi – čak i ako ste svjesni da savršenstvo ne postoji.

“Dijete može naučiti da ono što radi nikad nije dovoljno dobro i pokušat će ispuniti nevjerojatno visoka očekivanja i standarde kako bi zadovoljilo svoje roditelje”, objašnjava za isti portal psiholog Ernesto Lira de la Rosa.

Kritiziranje drugih

Ljudi koji su kao djeca bili omalovažavani, nisu strogi samo prema sebi, nego i prema drugima. Tražit će mane u drugima i pretpostavljati najgore u ljudima.

“Kada kao dijete naučite da je normalno, očekivano i prihvatljivo razgovarati s ljudima s prezirom i na podrugljiv način, mislite da je to normalno”, dodaje dr. Erisa M. Preston. S takvim nastupom teško je stvoriti i održati kvalitetne odnose.

Udovoljavanje drugima

Ljudi koji u djetinjstvu nisu dobili dovoljno ljubavi i podrške, teško drugima govore “ne”. Takvi ljudi uvijek ugađaju drugima, predviđaju tuđe potrebe i nastoje ih ispuniti kako bi pod svaku cijenu spriječili da drugi budu njima nezadovoljni. Imaju veliki problem s postavljanjem osobnih granica.

Anksioznost

Anksioznost je vrlo česta kod ljudi koji su u djetinjstvu bili kritizirani. “Ako odrastamo u okruženju u kojem neprestano očekujemo kritiku, razvit ćemo strah. Ta će se tjeskoba kroz godine transformirati u socijalnu tjeskobu. Bit ćemo opterećeni time što drugi misle o nama i bojati se da ćemo ih uznemiriti”, dodaje dr. Lira de la Rosa.

Tu su još i nepovjerenje prema drugima te nemogućnost nošenja s emocijama. Kako bi dijete odraslo u kvalitetnu i psihički jaku osobu, treba imati disciplinu, no više od toga potrebni su mu roditeljska ljubav i sigurnost. Kao i u svemu drugome i u odgoju je umijeće pronaći mjeru.