Estradni menadžer Ivan Bubalo govori o rekordu donedavno anonimne srbijanske pjevačice te tvrdi da su zbog nekvalitetnih tekstova njezinih pjesama, državna tijela trebala te koncerte oporezovati višestruko većim stopama

Nevjerojatan uspjeh srpske glazbenice Aleksandre Prijović, koja je u rekordnom roku rasprodala čak pet koncerata u zagrebačkoj Areni, za Zagreb News komentira estradni menadžer Ivan Bubalo. On tvrdi da su za ovaj uspjeh ‘’krivi’’ mediji i PR te da su zbog nekvalitetnih tekstova njezinih pjesama Ministarstvo kulture ili Hrvatska glazbena unija trebali te koncerte oporezovati višestruko većim stopama.

ZgNews: Koliko je velik uspjeh napuniti pet zagrebačkih Arena, što je uspjela Aleksandra Prijović? Svima je jasno da je to zaista jedinstven događaj, ali koliko je to veliko s aspekta vašeg posla, menadžerskog i poslovnog?

Samim time što je napunila pet Arena za nju je naravno ogroman uspjeh. Međutim, moramo konstatirati nekoliko stvari. Za te je svoje koncerte imala potporu hrvatskih medija puna dva mjeseca – više nego Mišo, Tereza i Oliver zajedno u 20 godina. Samo na HRT-u, osim u Dnevniku, nekoliko puta, a znamo da je to nacionalna televizija. Za dvije preostale nacionalne televizije bezbroj puta, o tiskovinama i portalima bolje je ni ne govoriti. Moje mišljenje o njoj je sljedeće: cura lijepo pjeva, lijepo izgleda, u nastupima na televizijskim emisijama vidi se da je vrlo pristojna osoba. Međutim, o pjesmama ne bih ništa govorio jer to je stvar ukusa, ali moram reći da su tekstovi dno dna. Kad vidimo njenu publiku, koja je u najvećoj mjeri mlada, moramo se zapitati što mi to radimo našoj djeci, omladini. U najgorem slučaju su HGU ili Ministarstvo kulture i medija trebali reagirati i to proglasiti šundom. Zabrana bi bila kontraproduktivna, ali onda makar da se da na znanje da je to najprizemniji šund, trebalo je te koncerte oporezovati kao šund, i to višestruko.

ZgNews:  Zašto u Hrvatskoj nijedan domaći glazbenik ne može napuniti više od jedne arene, uz Gibonnija i još ponekog kao izuzetak, a od inozemnih najveći uspjeh kod hrvatske publike imaju glazbenici iz Srbije ili Bosne i Hercegovine kao što su Aleksandra Prijović i Dino Merlin koji su u rekordnom roku napunili nekoliko arena?

Hrvatske arene može višestruko puta napuniti i Gibonni, i Doris, i Thompson, i Zečić, i Jelena Rozga, Grašo, Tony Cetinski i Dalmatino, ali na njihove koncerte publika dolazi isključivo zbog pjesama i zbog toga što su oni njegovali tu publiku više od 30 godina.

Dat ću vam primjer. Prošle godine je na stadionu u Splitu bio koncert srpskih izvođača. Bilo je tamo puno novinara i fotografa. Od svih splitski h fotografa tražio sam sliku Aleksandre Prijović i ni jedan jedini nije je imao, pa tako nije bila spomenuta u novinama. E sad sami zaključite što se dešavalo u nekoliko mjeseci, a da ona napuni pet Arena. Bez pomoći medija ne bi nijednu. A garantiram da na svih pet njezinih koncerata u Areni pitate posjetitelje na ulazu da nabroje dvije njezine pjesme, bilo bi ih vrlo malo koji bi to mogli.

ZgNews:  Je li za to ‘’kriva’’ glazba koja hrvatskoj publici u većini nije zanimljiva ili je ipak riječ o PR timu koji je prepoznao potencijal takvog jednog koncerta? Koliko PR, menadžment, marketing, ljudi koji okružuju glazbenika, mogu utjecati na koncertnu uspješnost? Jesu li društvene mreže, na koje se mnogi glazbenici pozivaju, zaista tako značajan faktor za njihov veći uspjeh?

Koliko mediji i PR utječu na posjećenost koncerata? Odgovor je 90 posto, a samo 10 posto je pjesma. Vidite, ja garantiram da bih s Thompsonom ili Gibonnijem napunio dva dana zaredom Poljud, da mi je samo 20 posto medija koliko ih je imala Aleksandra Prijović.

Puno odličnih pjesama je ‘’nestalo’’ upravo jer ne dobiju tretman u medijima koji zaslužuju. Isto tako je vrlo loše kad mediji nekog pjevača ili pjevačicu tituliraju kao ‘’zvijezdu’’, a ne može prodati ulaznica niti da napuni malo veći dnevni boravak.

ZgNews:  Vodili ste najveće hrvatske izvođače, od Miše Kovača, Doris Dragović do Daleke obale, organizirali brojne glazbene događaje na Poljudu, organizirali deset uzastopnih klapskih koncerata ‘’Ne damo te pismo naša’’, zaista respektabilne projekte. Što biste rekli, što je presudno za uspjeh glazbenika?

Glazba je, naravno, temelj od kojeg sve kreće, ali mnogi glazbenici rade dobru glazbu pa većina nije mogla napuniti Dom sportova ili neki drugi koncertni prostor u Jugoslaviji i danas u Hrvatskoj.

ZgNews:  S kim vam je od glazbenika bilo najlakše, najljepše raditi? Čega se najradije sjetite, kojih koncerata, susreta, turneja, druženja, ljudi?

Kao u svakom poslu tako i u ovome važi pravilo ‘’sto ljudi, sto ćudi’’ pa ne bih izdvajao nikoga posebno. Međutim, moram spomenuti Mišu Kovača s kojim sam radio 23 godine, i to 24 puta Veliku dvoranu Gripe, stadion Poljud, stotine dvoranskih koncerata, turneju po Americi… Imao sam sreću raditi tako dugo s najpopularnijim i najprodavanijim pjevačem ovih prostora, čije će pjesme živjeti. Često kažem da, kad se ne budu više slušale Mišine pjesme, to znači da više nema Hrvatske.