Tekstilni otpad je ozbiljan globalni problem koji ima značajne ekološke i društvene posljedice, a o njemu se vrlo malo govori. Tekstilna industrija troši ogromne količine resursa, uključujući pitku vodu i energiju, a proizvodnja odjeće u svijetu raste iz godine u godinu – samo u razdoblju od 2000. do 2015. gotovo se udvostručila. U isto se vrijeme odjevni predmeti nose sve kraće. Kupci u većini zemalja posljednjih desetljeća usvajaju potrošačku kulturu „brze mode,“ što znači da se odjeća proizvodi brzo, po niskoj cijeni i često ne traje dugo, zbog čega milijuni tona odbačene odjeće svake godine završavaju na smetlištima. I ne samo nošene odjeće. Istraživanja su pokazala da se oko 15 posto ukupno proizvedene odjeće ne uspijeva prodati, a tome treba pridodati i oko 20 posto odjeće koju kupci iz raznih razloga vraćaju prodavaču. Sav taj tekstil najčešće završava na otpadu, a tek se mali postotak reciklira ili upotrebljava za druge svrhe. Čak 10 posto emisije stakleničkih plinova dolazi upravo od tekstilne industrije.

Pojam „brze mode“ opisuje poslovni model koji prevladava u modernoj modnoj industriji, a koji se zasniva na čestim promjenama kolekcija i proizvodnji jeftine odjeće koja kratko traje i brzo izlazi iz mode kako bi se potrošači motivirali da konstantno kupuju nove proizvode. Ovaj model omogućuje niske cijene odjevnih predmeta, ali istovremeno dovodi do ogromne potrošnje i bacanja odjeće. Odjeća se često kupuje u velikim količinama, no nosi se samo nekoliko puta prije nego što se odbaci. Ovome treba dodati i manjak svijesti kupaca o održivoj potrošnji tekstila. Nažalost, velika većina potrošača koja često kupuje odjeću i brzo je odbacuje nije svjesna štetnih posljedica koje brza moda ima na okoliš. Rezultat je poznat: odlagališta otpada prepuna su odbačenog tekstila koji se ne reciklira. Procjenjuje se da svake godine oko 92 milijuna tona tekstilnog otpada završi na odlagalištima diljem svijeta jer nema dovoljno infrastrukture za njihovu reciklažu. Ovaj otpad nije samo estetski ili logistički problem već ima ozbiljne ekološke, socijalne i ekonomske posljedice.

‘Otpadni tekstil moguće je reciklirati s nižom vrijednosti u građevinski materijal poput termoizolacije’, kaže Ana-Marija Mileusnić iz Zelene akcije. FOTO: Zelena akcija

Naime, tekstilni se otpad na deponijima razgrađuje vrlo sporo, a posebno sintetički materijali poput poliestera kojima trebaju desetljeća da se potpuno razgrade. Čak i nakon razgradnje, u tlu i vodi još će dugo ostati štetne kemikalije kojima je tekstil tretiran te čestice mikroplastike. Poliester predstavlja poseban problem zbog njegove niske biorazgradivosti, ali i činjenice da je njegova proizvodnja energetski vrlo intenzivna i zahtijeva velike količine vode i kemikalija. Isti problem postoji i kod proizvodnje pamučne odjeće. Na primjer, tijekom procesa proizvodnje jedne pamučne majice potroši se i do 2700 litara vode. Proizvodnja tekstila, posebno sintetike i pamuka, značajno doprinosi emisijama stakleničkih plinova, a kada taj tekstil završi na deponijima, tijekom procesa raspada oslobađaju se štetni plinovi koji dodatno pridonose efektu staklenika. Tekstilne boje i kemikalije, koje se koriste u procesu proizvodnje odjeće, često završavaju u rijekama, jezerima i morima, što izaziva ozbiljne probleme s onečišćenjem vode. Toksične kemikalije se akumuliraju u ekosustavima, oštećujući biljni i životinjski svijet. Jednom riječju, neumjerena proizvodnja odjeće u svijetu rastući je problem koji zahtijeva globalne napore za smanjenje otpada, reciklažu, ponovnu upotrebu materijala, ali još više promjenu potrošačkih navika i usvajanje održive modne prakse.

Upravo u tom pravcu idu i kampanje Zelene akcije pod nazivom „Swap party“ , odnosno „Zabava razmjene odjeće“. ‘’Swap partyji’’ su redovna mjesečna okupljanja u prostorijama te ekološke udruge u Zagrebu na kojima zainteresirani građani imaju priliku međusobno razmijeniti odjeću, obuću i modne dodatke koje više ne koriste i zamijeniti ih novima koje ponude drugi sudionici partyja. Voditeljica kampanje protiv zagađenja plastikom i tekstilnim otpadom Ana-Marija Mileusnić za Megawatt je potvrdila da odbačeni tekstil predstavlja veliku opasnost za okoliš, posebice u kontekstu utjecaja na klimatske promjene, narušavanja bioraznolikosti i ugroze zdravlja, ali i radnica i radničkih, odnosno ženskih prava, posebice marginaliziranih skupina. U Europskoj uniji, kaže Mileusnić, tekstilna industrija je četvrti najveći zagađivač s najvećim utjecajem i okoliš i klimatske promjene, a posebno upozorava na negativni socijalni kontekst, jer „lanci brze mode sa sjedištima u zapadnim zemljama proizvodnju odjeće najčešće smještaju u tzv. ‘low income countries’, zemlje nižeg dohotka, u kojima se radnice u monstruoznim uvjetima eksploatiraju za minimalac, a korumpirane vlasti se oglušuju na te probleme“.

U ovom se trenutku, upozorava Ana-Marija Mileusnić, u svijetu reciklira manje od jedan posto i koristi se za izradu nove odjeće, a udio recikliranog poliestera je u padu te se predviđa da će se smanjiti na manje od osam posto ukupne proizvodnje do 2030. godine. „Važno je napomenuti da većina recikliranog poliestera u odjeći ne dolazi iz reciklirane odjeće, već iz recikliranih plastičnih boca. To je loše jer se stvara konkurencija za reciklirani PET koji u zatvorenom sustavu poput sustava povratnih naknada može funkcionirati tako da se od boca dobivaju boce, što svakako smanjuje potrošnju za novom plastikom. Zbog ograničenih mogućnosti recikliranja poliestera, na kraju svog životnog vijeka on će biti poslan na odlagalište ili u spalionice. Otpadni tekstil također je moguće ‘downcyclati’, reciklirati s nižom vrijednosti, u građevinski materijal poput termoizolacije, i to je dobro rješenje za postojeći otpadni tekstil, ali niti takav model ne može funkcionirati s trenutnim velikim količinama tekstilnog otpada s kojima se suočavamo“, upozorava Ana-Marija Mileusnić na poguban trend koji prevladava u svijetu.

Hrvatska u značajnoj mjeri zaostaje za svijetom kada je riječ o recikliranju ili ponovnoj uporabi odbačenog tekstila jer, osim nekoliko iznimaka poput Caritasa, Crvenog križa i Humana Nove, nema organiziranog prikupljanja odjeće koja se još može upotrijebiti. Na sreću, kaže, sve je raširenija svijest o tzv. ‘’second-hand’’ i ‘’vintage’’ modi, posebno među mlađom generacijom koja je puno svjesnija od starijih generacija. „Zelena akcija prvenstveno je svojim djelovanjem usmjerena na prevenciju nastanka otpada. Želimo promijeniti narativ i ponovno stvoriti kulturu čuvanja stvari, popravaka, prepravaka, ponovne uporabe i prenamjene. Upravo s tim ciljem jednom mjesečno organiziramo ‘Swap partyje’ za razmjenu odjeće, obuće i modnih dodatka. Na taj način zadovoljava se poriv za novim, a izbjegava se kupovina i bacanje. Sve što ostane nakon razmjene bude ili iskorišteno na šivačkim popravcima ili donirano Humani Zagreb. Uz to koordiniramo i volonterski kolektiv Šiv-pop koji se sastaje jednom tjedno i zajedno radi na različitim projektima popravaka, prepravaka i prenamjene, a organizirali smo i modnu reviju, s naglaskom na održivu modu lokalnih proizvođača i ‘second-hand’ i ‘vintage’ trgovina“, pripovijeda Ana-Marija Mileusnić.

Čakovečka tvrtka Humana Nova u svojem radu potiče kružnu ekonomiju i model zbrinjavanja tekstilnog otpada. FOTO: Humana Nova

Jedna od malobrojnih tvrtki koja se u Hrvatskoj sustavno bavi prikupljanjem i recikliranjem stare odjeće i tekstilnog otpada, a koja pritom ima i važnu društveno-socijalnu funkciju, jest čakovečka Humana Nova. Tvrtka u svojem radu potiče kružnu ekonomiju i model zbrinjavanja tekstilnog otpada, u tom procesu prikupljanja, oporabe i stvaranja novih proizvoda od korištenih materijala zapošljava društveno isključene osobe – osobe s invaliditetom ili posebnim potrebama, pripadnike romske zajednice… – a ostvarenu dobit reinvestira u tvrtku i tako nastavlja širiti svoje poslovanje. Ravnatelj tvrtke Ivan Božić ispričao da je otpadni tekstil prikupljaju u krugu vlastitog prostora u Čakovcu, putem kontejnera koji su postavljeni na nekoliko lokacija u Zagrebu, ali i kroz suradnju s komunalnim poduzećima, koji tekstil sakupe u svojim reciklažnim dvorištima. „Organiziramo i akcije sakupljanja tekstila, u suradnji sa školama i ostalim obrazovnim institucijama te sa sve više velikih poduzeća, a ljudi nam nerijetko tekstil šalju i poštom ako u svojoj okolici nemaju lokaciju s koje će tekstil stići do nas. Prihvaćamo sav tekstil koji je suh i čist, no ne mora biti u nosivom ili upotrebljivom stanju. To može biti odjeća, posteljina, dekorativni tekstil. Primamo sve osim pernatih jastuka i popluna, kožnih predmeta, obuće i spužve”, objasnio je Božić.

Djelatnici tvrtke Humana Nova prikupljeni tekstilni otpad i odbačenu odjeću pažljivo razvrstavaju na upotrebljivi i neupotrebljivi, odnosno nosivi i nenosivi ako je u pitanju odjeća. “Upotrebljivi tekstil plasiramo u naš ‘second hand’ dućan i on ide u ponovnu uporabu te mu se produžuje vijek trajanja. Ovdje izdvajamo i odjevne predmete i materijale za ‘upcycle’, odnosno stvaranje redizajniranih proizvoda za naš webshop. Tako u našem kreativnom kutku od tih materijala, ali i ostataka krojenja iz šivaone, nastaju jakne, parke, hlače, ruksaci i slični proizvodi”, kaže Božić. Iz neupotrebljivog tekstila izdvaja se pamuk koji djelatnici režu u industrijske krpe koje se koriste u metaloprerađivačkoj industriji, ali i svugdje gdje upijajuća vrijednost pamuka može dobro poslužiti. A ono što ostaje nakon izdvajanja dijela pamučnih materijala šalju u krapinsku tvrtku Regeneracija non-wovens, gdje ide u proces reciklaže te tamo nastaje filc.

‘Građani sve više razumiju da je tekstil još jedna kategorija otpada koja zahtijeva posebnu obradu’, ističe Ivan Božić, ravnatelj Humane Nove

“Takvom preradom odbačeni tekstil postaje vrijedna sirovina koja se koristi za zaštitu i izolaciju u građevinarstvu, a taj svoj novi proizvod Regeneracija non-wovens plasira u trgovačke centre diljem Europe. Na taj način imamo zaokružen proces zbrinjavanja tekstilnog otpada, odnosno sav se tekstil iskoristi. Dio tekstila koristimo i u kreativnim radionicama o recikliranju tekstila koje provodimo u suradnji sa školama i vrtićima, ali i u tvrtkama koje na taj način odluče educirati svoje zaposlenike o društvenoj odgovornosti ili organizirati ‘team building’”, ispričao nam je ravnatelj tvrtke. Kakav je odaziv građana na poziv za prikupljanje odbačenog tekstila i koliko su građani svjesni problema tekstilnog otpada, zanimalo nas je. “Tekstila doista ima sve više i više, što zbog utjecaja brze mode gdje ljudi gomilaju sve više odjeće, što zbog sve veće svjesnosti da je potrebno adekvatno zbrinuti taj tekstil jer je on jedan od najvećih zagađivača okoliša. Mi svakog dana u prosjeku sakupimo više od dvije tone tekstila, što je stvarno puno. Vidimo ipak promjenu u tome da se građani više trude pronaći mjesto gdje mogu odnijeti samo tekstil i da je tekstil još jedna kategorija otpada koja zahtijeva posebnu obradu”, kazao nam je Božić.

Njegove riječi samo potvrđuju izjave brojnih stručnjaka i nevladinih udruga koje upozoravaju da rješenje problema tekstilnog otpada zahtijeva višeslojan pristup koji traži globalnu suradnju vlada, industrije i potrošača. Prvi korak prema rješavanju ovog problema je smanjenje proizvodnje i potrošnje tekstila. To uključuje poticanje na odgovornu potrošnju i dulje korištenje odjeće. Edukacija potrošača o održivim modnim praksama poput kupnje manjih količina kvalitetnije odjeće i duljeg nošenja može biti ključna u smanjenju ukupne količine tekstilnog otpada. Reciklaža je također dio ključnog rješenja. Procesi poput mehaničke i kemijske reciklaže omogućuju transformaciju starih tkanina u nove proizvode, čime se smanjuju potrebe za proizvodnjom novih materijala. Iako su troškovi i dalje visoki, reciklaža je područje s velikim potencijalom za daljnji razvoj. Održiva moda je još jedno moguće rješenje. Jednom riječju, golema brda odbačene odjeće i otpadnog tekstila koja rastu na odlagalištima otpada zasigurno će nas natjerati da počnemo mijenjati stare navike i usvajati nove. Jer drugih opcija jednostavno nemamo.

FOTO: Humana Nova