U svom dugotrajnom sporu oko vladavine prava s Budimpeštom, Bruxelles je možda upravo naletio na taktiku koja više zadire u kosti mađarskom premijeru Viktoru Orbánu nego bilo što što je do sada pokušao: ciljanje na utjecaj vladajuće stranke Fidesz na visoko obrazovanje .

Kad se prošlog mjeseca doznalo da će Europska komisija blokirati bespovratna sredstva za Erasmus+ studentsku razmjenu i istraživačke sheme Horizont Europe za 21 sveučilište kojima upravljaju javni fondovi povezani s Fideszom, panika mađarskih ministara bila je opipljiva. Taj je potez opisan kao “neprihvatljiv i nepodnošljiv”, a dva ministra koja vode vladino rješavanje spora oko vladavine prava brzo su odletjela u Bruxelles na razgovore o tom pitanju. Jedan od tih ministara, Tibor Navracsics, sugerirao je da će uskoro doći do brzog rješenja, ali vlasti EU-a sumnjaju u to, a glasnogovornik mađarske vlade upozorio je da će biti poduzeti pravni koraci ako se situacija brzo ne riješi.

Ova reakcija, kao i posljedično izvještavanje u medijima koji su povezani s mađarskom vladom i oporbenim medijima, sugerira da se radi o mnogo više od samog uskraćenog novca. Na kraju krajeva, 40 milijuna eura u Erasmus financiranju je beznačajna svota u usporedbi s milijardama eura kohezijskih fondova koji su trenutačno uskraćeni Mađarskoj.

Mnogi Orbánovi protivnici odbacuju Fidesz kao kleptokraciju, ali istina je da ta stranka ima duboke kulturne i intelektualne korijene koje želi njegovati. Kontrola nad širenjem znanja i ideja te uokvirivanje kulturnih rasprava bitna su podloga Orbánova političkog ekosustava. Njegov je projekt koji ima dugoročne ciljeve moći – i zato je napad na Fideszov utjecaj na visoko obrazovanje tako značajan.

Orbán je bio krajnje otvoren o vezi između znanja i moći. A njegova vlada utječe na informacije koje građani svakodnevno dobivaju putem medija, dok također oblikuje sveobuhvatnu konzervativnu intelektualnu klimu kroz akademsku zajednicu.

Govoreći na sastanku Konferencije američke konzervativne političke akcije (CPAC) u Budimpešti prošle godine, Orbán je rekao da konzervativci “moraju imati vlastite medije” kako bi “pokazali sulude ideje progresivne ljevice”. U idealnom svijetu, rekao je, politika i tisak bili bi neovisni jedni o drugima, ali budući da su ljevice već prekršile ovaj savez, pošteno je da konzervativci slijede njihov primjer.

Slični motivi leže iza njegovih intervencija u akademskoj zajednici, sektoru koji konzervativci često smatraju institucionalno pristranim prema progresivnim i lijevim idejama. Fidesz je aktivno promovirao konzervativnu intelektualnu kulturu, slaveći mislioce poput engleskog filozofa Rogera Scrutona — miljenika Margaret Thatcher — privlačeći akademike istomišljenika iz cijelog svijeta.

Međutim, nakon vala sveučilišnih privatizacija posljednjih godina, uloga političara u održavanju ovog akademskog okruženja postala je sve očiglednija. Ministri Fidesza, bivši i sadašnji, sada vode “javne zaklade” koje kontroliraju neke od vodećih visokoškolskih ustanova u Mađarskoj – i upravo je taj očiti politički nadzor naveo EU da blokira financiranje.

Studenti na pogođenim sveučilištima su, razumljivo, bijesni. Orbán je blok financiranja prikazao kao “osvetu” EU mađarskoj mladeži, rekavši da “Bruxelles ima viziju budućnosti koja je u suprotnosti s onim što Mađari misle”. A kako bi to postigli, političari EU “žele promijeniti vlade” u Budimpešti, kaže on. Ministar vlade Gergely Gulyás zaprijetio je da će vlada razmotriti iznošenje slučaja pred Sud pravde Europske unije, tvrdeći da odluka Komisije krši članak 13. Povelje EU-a o temeljnim pravima, koji kaže da su “umjetnost i znanstveno istraživanje slobodni. Akademska sloboda će se poštovati.”

Pravna osnova bloka financiranja u EU-ovom mehanizmu uvjetovanja vladavine prava također je pod znakom pitanja, pri čemu neki tvrde da zaustavljanje mađarskih studenata da sudjeluju u Erasmus+ nema razlike u zaštiti financijskih interesa EU-a, čak i ako ti studenti pohađaju sveučilišta koja su pod utjecajem Fidesza. Mađarski oporbeni političari također su izrazili zabrinutost da će potez Komisije povrijediti studente, a ne Orbánov režim.

Međutim, odgovor mađarske vlade sugerira drugačije. A ako Bruxelles ostane pri svome, ciljanje mađarske akademske zajednice moglo bi doista zadati udarac Orbánovu konzervativnom projektu.

Bilo bi, naravno, pogrešno sugerirati da se sveučilišta pod mađarskim javnim zakladama bave bilo kakvom pro-Fideszovom ideološkom indoktrinacijom. Ipak, unatoč tome, oni igraju ključnu ulogu u poticanju okruženja znanja, pomažući održati stranački stisak na vlasti.
Fideszov naglasak na posjedovanju “vlastitih” medija i akademskih institucija djeluje kao zaštita od takozvanog ljevičarskog zarobljavanja institucija u drugim zapadnim zemljama. Kao što kaže “O’Sullivanov prvi zakon”, “sve organizacije koje zapravo nisu desničarske s vremenom će postati ljevičarske.”

U tom kontekstu Orbán vidi konzervativni intelektualizam kao nešto što je – poput tradicionalnih kršćanskih pojmova obitelji i roda – od temeljne važnosti i treba ga zaštititi od naprednjaka.

Ovaj stav daje jedinstven pogled na još jednu poznatu maksimu, da je “politika nizvodno od kulture”, jer cvjetajuća konzervativna intelektualna kultura čini ključni dio ekosustava znanja koji olakšava Fideszovu vladavinu.

Vjerojatno je ovaj odnos između države i akademske zajednice – te između političara i intelektualaca – ono što Orbána zaista izdvaja od ostalih europskih “populističkih” vođa. Orbán nije politički kameleon, a posebna moć Fidesza proizlazi iz činjenice da njegov stil vladanja ima snažnu intelektualnu podlogu. Kao takvo, rezanje međunarodnog financiranja mađarske akademske zajednice moglo bi pogoditi Fidesz puno jače nego što mnogi shvaćaju.