Objavljeno u Nacionalu br. 532, 2006-01-23

Forum za ljudska prava EU dao je negativno mišljenje o ugovoru Vatikana i Slovačke koji regulira bioetička pitanja, a novi stav Bruxellesa oslabit će utjecaj Katoličke crkve i u Hrvatskoj

Zbog najnovije situacije u Slovačkoj gdje je u pitanje došlo potpisivanje Konkordata i u Hrvatskoj bi mogao oslabiti utjecaj Katoličke crkve. Ovo se prije svega odnosi na zakonodavnu razinu jer će ubuduće – pod direktnim pritiskom Europske unije – crkvene vlasti biti bitno ograničene u lobiranju za donošenje pravne regulative. Sve u svemu, unutar EU-a prevladava negativno raspoloženje zbog zahtjeva Katoličke crkve za donošenjem konzervativnih zakona u sferi radnih odnosa i bioetičkih pitanja i gotovo je sigurno da će se implikacije politike koju zagovara Bruxelles uskoro odraziti i na Hrvatsku.
Inicijator novog razvoja događaja je Slovačka, koja je od 1. svibnja 2004. članica Europske unije.

Oko 70 posto stanovnika Slovačke su katolici, što se odražava i na tamošnjoj politici, pa je slovačka vlada donijela niz zakona kako bi katoličko većinsko prisustvo u zemlji bilo iskazano i u tamošnjoj pravnoj praksi. No, vlada Mikulaša Dzurinde je išla i dalje, pa je ušla u pregovore s Vatikanom oko sklapanja konkordata, čvrstih međudržavnih ugovora između Slovačke i Vatikana o pojedinim pitanjima od obostranog interesa. Godine 2001. prvo je slovački parlament donio ustavni amandman po kojem bi planirani ugovori konkordata imali veću pravnu snagu od lokalnih zakona jer predstavljaju međunarodne ugovore, budući da Vatikan ima status suverene države. Potom su potpisana dva konkordata, prvi 2002., o vjerskoj službi u slovačkim oružanim snagama, a potom 2004., o uvođenju vjeronauka ili etike kao obveznih predmeta u slovačkim školama.

Već i ti su ugovori između Vatikana i Slovačke u Slovačkoj izazvali oštre prosvjede u opoziciji, te među članovima raznih sekularnih udruga i grupa za zaštitu ljudskih prava, ali su se prosvjedi još i pojačali kad je vlada dala do znanja da namjerava uskoro potpisati s Vatikanom još jedan ugovor, koji se tiče prigovora savjesti medicinskog osoblja katoličke vjere. Prema tom ugovoru, čiji je nacrt napisan još 2003., liječnici zaposleni u bolnicama osnovanim od strane katoličke crkve imali bi pravo na temelju prigovora savjesti odbiti izvesti pojedine medicinske zahvate ako smatraju da su oni u suprotnosti s njihovom vjerom. Riječ je u prvom redu o pobačajima, te nekim modernim metodama umjetne oplodnje, ali i o davanju savjeta u vezi kontracepcije.

Prijedlog tog nacrta ugovora naišao je na brojne kritike u Slovačkoj kao pokušaj da se zaoštri zabrana pobačaja, te smanji mogućnost ženama da dobiju djecu pomoću modernih medicinskih metoda.
Slovačka vlada je unatoč tim prosvjedima namjeravala potpisati taj konkordat, ali se sada za nju situacija zakomplicirala zbog intervencije iz Europske unije. Ušavši u EU Slovačka je preuzela razne zajedničke obveze kad je riječ o ljudskim pravima, u što spada i ova problematika. EU je stoga formirala jedan forum koji u ovakvim slučajevima razmatra da li se neka država pridržava zajedničkih stečevina Europske unije kad je riječ o ljudskim pravima. Ta grupa koja se zove Mreža nezavisnih stručnjaka Evropske unije za ljudska prava, razmotrila je nacrt ovog zakona između Slovačke i Vatikana, i nedavno objavila vrlo kritičan izvještaj na 41 stranici, u kojem se kaže da bi Slovačka, potpisujući taj dokument, “prekršila svoje obaveze” prema Europskoj uniji.

U izvještaju Mreže nezavisnih stručnjaka konstatira se da “vjerske organizacije moraju imati pravo da ne provode pojedine aktivnosti koje su u suprotnosti s njihovom etikom ili uvjerenjima”, ali i dodaje: “Važno je da provođenje tog plana nije u sukobu s pravima drugih, uključujući pravo svih žena na dostupnost određene medicinske usluge i savjeti bez ikakve diskriminacije”. Nadalje se kaže: “Postoji rizik da bi priznavanje prava na prigovor savjesti u sferi reproduktivne zdravstvene zaštite moglo u praksi učiniti ženama nemoguće ili vrlo teško da dobiju savjet ili tretman, posebno u ruralnim sredinama.”
Iako ovaj izvještaj nezavisnih stručnjaka još nije pretočen u neki službeni dokument Europske unije on će predstavljati bazu za zajedničku politiku Europske unije u ovom slučaju, pa ga Slovačka nikako neće moći ignorirati. No, taj zaključak ima i mnogo šire implikacije koje nadilaze sam konkordat Slovačke i Vatikana, jer pokazuje kakav će stav o ovom pitanju Europska unija imati kad će biti riječ o drugim zemljama gdje bi se mogao pripremati sličan ugovor s Vatikanom.

Vatikan je posljednjih godina jasno davao do znanja da smatra da kršćanske, te posebno katoličke vrijednosti moraju biti jače izražene u pravnim propisima Europske unije na različitim razinama. Poznato je kako se papa Ivan Pavao II. nekoliko godina trudio uvjeriti članove Europske konvencije, koji su pisali Europski ustav, da u njegovu preambulu stave odredbe o kršćanskim korijenima EU-a, ali to nije bilo prihvaćeno. Kad već nije uspio jače utjecati kroz kolektivne institucije Europske unije Vatikan čini značajne napore kroz kontakte s individualnim državama da se njegovi stavovi jače osjećaju u ideološkoj, pravnoj i političkoj sferi unutar Europske unije. Pritom je problematika koja spada u reproduktivnu sferu medicine od posebnog značenja za Vatikan, koji ima poznati načelni nepopustljiv stav kada je začetak života u pitanju.

I to svoje stajalište o pitanjima reproduktivne medicine Vatikan pokušava unijeti u europsku praksu kroz kontakte s pojedinim zemljama. Pitanje prigovora savjesti medicinskog osoblja u toj sferi Sveta Stolica je već u blagoj formi uspjela unijeti u ugovore koje je potpisala s Italijom, Latvijom i Portugalom, no, u ugovoru sa Slovačkom išlo se znatno dalje. Neki politički krugovi u Europskoj uniji, koji se protive ovoj inicijativi Vatikana, uvjerenja su da je Slovačka trebala biti presedan, te da bi Vatikan potom širio identičnu inicijativu i na neke druge istočnoeuropske zemlje.

To je jedan od razloga zašto se ovaj spor oko Slovačke s priličnom pažnjom prati i u drugim zemljama, na primjer, u Irskoj, te Velikoj Britaniji, gdje su neke grupe za zaštitu ljudskih prava vrlo aktivne u propagiranju onog što je grupa nezavisnih stručnjaka zaključila. Na potezu je sada slovačka vlada koja se prema ovom izvještaju nije preciznije odredila niti je obznanila kakvi će joj biti daljnji koraci. Vjerojatno su započele konzultacije i prema Rimu i prema Bruxellesu o idućim potezima, smatraju diplomati.

I u visokim političkim krugovima u Hrvatskoj pozorno se prati spor Bruxellesa i Bratislave. “Sumnjam da će slovački slučaj imati direktne posljedice na odnose Hrvatske i Katoličke crkve, ali Sanaderova vlada sasvim sigurno mora uzeti u obzir duh koji prevladava u Europskoj uniji. To znači da neće moći ignorirati najnoviju situaciju i – barem u nekim situacijama – morat će se ponašati sekularnije nego dosad. Pretpostavljam kako ubuduće više nikome neće padati na pamet tražiti zabranu pobačaja, a vjerojatno se neće provoditi niti najavljene restrikcije oko umjetne oplodnje”, smatra osoba bliska Banskim Dvorima.

Prema njegovim riječima Crkva je izuzetno zadovoljna sadašnjom pozicijom u hrvatskom društvu, međutim kardinal Josip Bozanić se sasvim sigurno neće opredjeljivati za određenu političku opciju. U Biskupskoj konferenciji dobro znaju kako Vlada jednostavno ne može ispuniti sve njihove zahtjeve, ali njihova je politika traženje maksimalnih povlastica. Ustrajat će na apsolutnoj zabrani nedjeljom i konzervativnom zakonskom rješavanju bioetičkih pitanja, no u stvarnosti će se zadovoljiti i s djelomičnim prihvaćanjem vlastitih inicijativa. Ionako je Katolička crkva u povlaštenom položaju jer je još uvijek jedina vjerska zajednica koja ima sklopljene međudržavne ugovore s Republikom Hrvatskom.

Hrvatska i Vatikan su potpisali čak četiri sporazuma. Najprije su potpisani ugovori o pravnim pitanjima, o suradnji na području odgoja i kulture te o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske. Ti su ugovori potpisani 19. prosinca 1996. u Zagrebu, ratificirao ih je Hrvatski državni sabor u siječnju i veljači 1997., a razmjena ratifikacijskih instrumenata obavljena je 9. travnja 1997. u Vatikanu između državnoga tajnika Svete Stolice kardinal Angela Sodana i potpredsjednika hrvatske Vlade dr. Jure Radića. Naposljetku su 9. listopada 1997., Jure Radić i tadašnji apostolski nuncij Giulio Einaudi potpisali ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima. Na temelju četvrtog dokumenta, zajedničko crkveno-državno povjerenstvo popisalo je i razvrstalo imovinu, koja je bila oduzeta Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata i odredilo dinamiku njezina vraćanja odnosno nadoknade.

Cjelokupne pregovore je na temelju direktnih Tuđmanovih instrukcija vodio Jure Radić, a s crkvene strane bili su uključeni najviši vatikanski službenici Nikola Eterović, Angelo Sodano i Jean-Louis Tauran. Radić i Tuđman su uvažili apsolutno sve zahtjeve Vatikana, od povrata imovine i organiziranja Vojnog ordinarijata do uvođenja vjeronauka u škole pa čak i vrtiće. Neka od rješenja bila su nezabilježena u pravnoj praksi Europe poslije II. svjetskog rata, ali zauzvrat je Tuđman dobio potporu crkvenih krugova. Zbog odnosa prema Bosni i Hercegovini i gušenja demokracije u zemlji, Tuđmanov režim je bio u diplomatskoj polu-izolaciji i Vatikan je spadao među rijetke države s kojima su zadržani dobri odnosi.

Jedan od Tuđmanovih najbližih suradnika ovih je dana posvjedočio za Nacional da su u tadašnjem državnom vrhu znali da Crkvi daju prevelika prava, ali bio je to kompromis direktno iniciran od tadašnjeg predsjednika. Jedini koji se pobunio bio je Vice Vukojević, predsjednik saborskog odbora za zakonodavstvo koji je tvrdio da su Sporazumi sa Svetom Stolicom protuustavni. Vukojevića je podržalo nekoliko predstavnika HDZ-ova desnog krila, tako da se morao umiješati Franjo Tuđman koji im je osobno zaprijetio da ne opstruiraju pregovore. Otad do danas nije se promijenilo gotovo ništa, a na Kaptolu drže kako je situacija u Slovačkoj drukčija od ovdašnje.

“Nas se ova situacija ionako ne tiče jer u Ugovorima između Svete Stolice i Republike Hrvatske ionako nema dijelova koji se odnose na bioetička pitanja. U njima su riješene imovinske i opće teme, a osim toga radi se o sporazumima dvije suverene države koje nitko izvana ne može mijenjati. Zato ne vjerujem da će stajalište EU-a imati bilo kakve reperkusije na nas. Na kraju krajeva, potpuno su paušalne ocjene kako su ovdašnji sporazumi s Vatikanom neviđeni jer vam jamčim da između pedesetak Konkordata, postoji nekoliko koji su u sadržaju još povoljniji za Crkvu”, komentirao je za Nacional bliski suradnik Josipa Bozanića.

Prema njegovim riječima, bez obzira na međunarodne institucije, Crkva će se i ubuduće baviti pitanjima za koja ocijeni da su važna za hrvatsko društvo. To se prvenstveno odnosi na socijalnu tematiku koja je u središtu interesa, ali i bioetičkih pitanja poput pobačaja ili istraživanja matičnih stanica. Pritom se – pojašnjava ovaj dužnosnik Kaptola – od Katoličke crkve zna koja načela zagovara, ali isto tako povremeno će se neke stvari i prešutno dopustiti. “Uzmite dva primjera. Kao što dobro znate, mi u Katoličkoj crkvi se protivimo upotrebi kondoma jer smatramo da se radi o neprihvatljivom obliku sprječavanja trudnoće. Ali isto tako smo svjesni da je u nekim dijelovima svijeta velik broj tamošnjih stanovnika koji su ujedno i katolici zaražen virusom AIDS-a. U takvim okolnostima, Crkva neće zagovarati zaštitu kakva je korištenje kondoma, ali će ovu mjeru prešutno tolerirati. Ili kada se radi o nasilju koje čine siromasi jer nemaju sredstava za život. Naravno da želimo pridržavanje zakona, međutim mislimo da je dopušteno opljačkati ako je to jedini način da se ne umre od gladi”.

Koliko god na Kaptolu tvrde kako ne vjeruju da će ulaskom Hrvatske u EU, doći do slabljenja crkvenog utjecaja na ovdašnje zakonodavstvo, aktualni događaji govore suprotno. Vodeće države u uniji snažno su protiv bilo kakvog narušavanja sekularizma. Premda se u hrvatskim medijima provlači teza da su protiv unošenja odredbe o kršćanskim korijenima Europe bili socijalisti i liberali, to jednostavno nije istina. Rezolutno su protiv bile Njemačka, Francuska, Velika Britanija, skandinavske države pa čak i Španjolska, dok su ovu formulaciju podupirale Berlusconijeva vlada, Poljaci, Austrijanci i nekoliko manjih članica.

Protivnici odredbe o kršćanskim korijenima su naglašavali i da se u cijeloj Europi samo ustav Poljske i Irske pozivaju na Boga, dok isti termin u preambuli sadrži i najvažniji talijanski pravni dokument. U svim ostalim državama, nema spominjanja Boga, a znatno je ograničen i utjecaj Crkve na politička zbivanja.

Crkvene stavove o bioetičkim pitanjima u Hrvatskoj podržavaju samo HDZ i HSP, te djelomično HSS. Sve druge stranke poput SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSLS-a, vidljivo su distancirane od crkvenih zahtjeva za ukidanje prava na pobačaj ili kritika na račun umjetne oplodnje. Pritom se niti HDZ i HSP ne namjeravaju izložiti riziku predlažući ograničenja u bioetici jer istraživanja javnosti pokazuju kako približno tri četvrtine hrvatskih građana ne podržava stajalište Katoličke crkve. Unatoč svemu, očito se ovdašnja politička scena profilira jer je HDZ pridruženi član Europske pučke stranke, SDP je pridruženi član Partije europskih socijalista, a HNS, grupacije europskih liberalnih stranaka i svi zastupaju stajališta svojih krovnih europskih grupacija.