Objavljeno u Nacionalu br. 745, 2010-02-23

Iznimno brzo i sofisticirano organizirano ubojstvo hamasovca Mahmouda al-Mabhouha pokazalo je koliko je moćna izraelska tajna služba

Ujutro 20. siječnja sobar luksuznog hotela “Al Bustan Rotana” u Dubaiju ušao je u sobu broj 130 da je uredi i našao gosta kako mrtav, krvav, leži na podu. Policija je odmah konstatirala ubojstvo: čovjek je ugušen jastukom koji je krvav ležao pokraj leša. Na mrtvom tijelu vidjelo se nekoliko lakših ozljeda, krv je curila iz nosa, zubi su bili oštećeni, a na koži je bilo još nekoliko oštećenja. Autopsija je pokazala da je čovjek, prije nego što je ubijen, bio mučen elektrošokovima pa mu je koža bila spaljena iza uha, na genitalijama i na još nekim mjestima. Bilo je mnogo indicija da je posrijedi više ubojica.

Ubijeni je Mahmoud al-Mabhouh, 50-godišnji visoki funkcionar radikalne palestinske organizacije Hamas, značajni vođa te moćne terorističke grupacije, jedan od osnivača njenog vojnog krila. Bio je rodom iz Gaze, kao mladić uključio se u palestinsku borbu protiv Izraela, neko vrijeme bio je u izraelskom zatvoru, a 1989. je sudjelovao u otmici i ubojstvu dvojice izraelskih vojnika na dopustu. Tada je pred izraelskom policijom pobjegao u Siriju i godinama s obitelji živio u Damasku. Iako se držao diskretno i o njemu u javnosti malo znalo, izraelske obavještajne službe identificirale su ga kao ključnog čovjeka za naoružavanje Hamasa, krijumčarenje iranskog oružja u Gazu i planiranje vojnih akcija Hamasa protiv Izraela.

Tvrdilo se da je Izrael nekoliko puta pokušavao ubiti Mabhouha, posljednji put prije tri mjeseca. Izraelska tajna služba Mossad likvidirala je posljednjih desetljeća znatan broj vodećih palestinskih operativaca i funkcionara, ali i funkcionara libanonske šiitske organizacije Hezbollah u raznim stranim zemljama, pa u tom kontekstu od prvog trenutka mnogi su bili uvjereni da je Mabhouh bio žrtva Mossada, to više što je njegova likvidacija bila vrlo sofisticirana, kakve su Mossadove.

Mabhouh je u Dubai stigao avionom iz Damaska 19. siječnja ujutro. Taksijem se dovezao do hotela, izabrao sobu koja nije imala balkon, čiji se prozori nisu dali otvoriti, te je, smjestivši stvari, izišao iz hotela i nije se vraćao do navečer. Jeo je vani. U hotel se vratio oko 21 sat, a što se kasnije događalo moglo se rekonstruirati isključivo na temelju pronađenih tragova u sobi, jer svjedoka nije bilo. Čini se da su ga ubojice dočekali ispred sobe, svladali ga na hodniku i uvukli u njegovu sobu, gdje su ga počeli mučiti tražeći od njega informacije. Dali su mu i neke droge. Koliko je to trajalo, nije poznato. U 21.30 Mabhouha je na mobitel nazvala supruga, ali se nije javio.Istražitelji misle da je već tada bio mrtav.

Brzo je otkriveno da je ubojstvo počinila grupa osoba koje nisu Arapi, da su došli u Dubai dan prije Mabhouhova dolaska i napustili ga u noći nakon ubojstva, prije nego što je otkriveno mrtvo tijelo.
U prvi mah nije bilo jasno je li Mabhouh u Dubai putovao sa svojom originalnom putovnicom ili s nekom od četiriju lažnih putovnica koje je posjedovao. Otvorilo se i pitanje zašto je putovao sam, bez čuvara koji ga inače prate. Navodno u avionu nije bilo slobodnih mjesta, a Mabhouh je često putovao u Dubai i ondje se osjećao sigurno. Trebalo je istražiti i je li ga na putovanju netko pratio.

Nakon što je o njegovoj smrti obaviještena njegova obitelj, Hamas je priopćio da je Mabhouh u Dubaiju umro – od srčanog udara. No u sljedećim priopćenjima Hamas je tvrdio da je Mabhouh žrtva Mossadovih ubojica i da će ga osvetiti te je upozorio da je Izrael ubojstvom Mabhouha u Dubaiju promijenio karakter borbe između Hamasa i Izraela. Prema tvrdnjama Hamasa, on nikada nije napadao izraelske ciljeve u nekoj stranoj zemlji, nego je vodio borbu protiv Izraela isključivo na teritoriju Palestine. Ovim činom, najavio je Hamas, Izrael je natjerao Hamas da i on razmišlja o tome da počne udarati na izraelske ciljeve u inozemstvu.

Policija u Dubaiju pokrenula je opsežnu istragu i sljedećih tjedana došla do važnih i zanimljivih podataka, koji su svi upućivali na to da je riječ o operaciji Mossada. Koliko se sada zna, u operaciji je sudjelovalo 17 osoba, od kojih je 11 donekle identificirano, dok se o ostalih šest ništa ne zna. Imali su britanske, irske i njemačke putovnice. Među njima su bile barem dvije žene. Objavljene su fotografije donekle identificiranih 11, te imena koja su bila ispisana na njihovim putovnicama, ali je sada jasno da su sve te putovnice bile lažne. Utvrđeno je da imena i ostali podaci iz putovnica odgovaraju stvarnim britanskim i njemačkim državljanima, koji žive ili su boravili u Izraelu, pa su ti podaci bili dostupni izraelskim vlastima. Na temelju tih podataka napravljene su lažne putovnice, u njih umetnute stvarne fotografije agenata te iskorištene za operaciju.

Policija u Dubaiju pregledala je snimke brojnih sigurnosnih kamera, koje su pokazale da su se članovi grupe spretno odvojeno kretali, da su se stalno maskirali raznim perikama, lažnim brkovima, sunčanim naočalama i najrazličitijim šeširima. Očito je da je to bila operacija sofisticirane i iskusne tajne službe, a izraelska tajna služba Mossad upravo je takva. Opće je mišljenje da Izrael – s obzirom na svoju veličinu – ima najbolju obavještajnu zajednicu na svijetu. Nju sačinjavaju dvije veće obavještajne službe, neke manje specijalizirane službe i ad hoc grupe za posebne zadatke. Najpoznatija je Mossad LeAliyah Bet (Ured za obavještajne i tajne poslove), potječe još iz vremena kad Izrael nije postojao kao država. Stvorili su je 1940. židovski borci za neovisni Izrael i nazvali Shai. Osnovana je kao obavještajni odjel židovske vojne organizacije Haganah. Ta je grupa pretvorena u pravu obavještajnu službu 1949. kad je Izrael postao državom i kad su ukinute neslužbene borbene grupe poput terorističke organizacije Irgun.
Za prvog šefa Mossada postavljen je Isser Harel, izvrstan organizator i obavještajni specijalist, pa je Mossad od samog početka vrlo djelotvorno obavljao svoje poslove. Isprva je njegova aktivnost bila usmjerena prvenstveno protiv susjednih arapskih država i njihovih potencijalnih akcija protiv Izraela, no taj se posao brzo proširio jer je Izrael shvatio da je postao ciljem obavještajnog i subverzivnog djelovanja i nekih drugih sila, u prvom redu SSSR-a. Šireći svoju aktivnost Mossad je u više od šest desetljeća postao jednom od najmoćnijih svjetskih obavještajnih službi, usredotočen prvenstveno na otkrivanje tajni arapskih država, što čini vrlo vješto, pa je time jako pridonio izraelskoj sigurnosti. No arapske su tajne službe također vrlo aktivne pa je Izrael razvio i snažnu kontrašpijunažu. To je Shin Beth (Sigurnosna i kontraobavještajna služba), koja suzbija djelovanje neprijateljskih tajnih službi protiv Izraela i prikuplja vojne obavještajne podatke.

Budući da je Izrael zapravo u permanentnom ratu s radikalnim arapskim organizacijama poput Hamasa i Hezbollaha, u lošim je odnosima s nekim svojim susjedima, jer je permanetna meta međunarodnog terorizma, a budući da su se posljednjih godina pobunili i palestinski stanovnici okupiranih teritorija, djelovanje Mossada, Shin Betha i drugih izraelskih obavještajnih službi iznimno je integrirano, pa je ujedno okrenuto i protiv vanjskih prijetnji i unutrašnjih nevolja koje vidi kao zajedničkog neprijatelja. U sklopu tog rata izraelske tajne službe vrlo su aktivne u inozemstvu, pa su u tim inozemnim operacijama imale mnogo uspjeha.

Već osam godina na čelu Mossada je general Meir Dagan, neuobičajeno dugo, jer obično šefovi Mossada ostanu na tom položaju četiri godine, a mandat im se – ako su uspješni ili su u tijeku neke osjetljive operacije – eventualno produlji na još godinu dana. Dagan je na čelu Mossada još od 2002. kad ga je na taj položaj imenovao tadašnji izraelski premijer Ariel Sharon, bivši general, koji je odlično poznavao vojne kadrove i znao njegove kvalitete. Nakon toga su mu četiri puta izraelski premijeri produljivali mandat. Dagan je 1945. rođen u židovskoj obitelji u SSSR-u, ona je 1950. emigrirala u Izrael, a Dagan je vrlo mlad ušao u elitnu padobransku postrojbu izraelske vojske te s 22 godine već 1967. sudjelovao u svom prvom ratu, boreći se u Šestodnevnom ratu protiv egipatskih snaga na Sinaju i potom protiv sirijskih na Golanu. Sudjelovao je i u drugim izraelskim ratovima, 1982. u Libanonu već je bio zapovjednik oklopne brigade. Sljedećih godina djelovao je u specijalnim postrojbama izraelske vojske, a 1995. je iz borbenih jedinica prešao u tajne operativne grupe za borbu protiv terorizma. Neko je vrijeme upravljao vodećom izraelskom agencijom za borbu protiv terorizma.

Poznat je kao vrlo odlučan i strog, što se mnogima nije svidjelo kad je postao šef Mossada, pa je tada jedna značajna grupa operativaca napustila agenciju nezadovoljna njegovim naprasnim stilom. Promijenio je način i fokus djelovanja Mossada, više pozornosti posvećujući subverzivnim, a manje obavještajnim akcijama. Povećan je broj akcija kojima je cilj likvidacija vodećih ljudi Hamasa i Hezbollaha. Neki su ga u vladi zbog toga hvalili, drugi su smatrali da zanemarivanje obavještajne komponente za Izrael može biti opasno.

I sada se u izraelskim medijima raspravlja nije li Dagan pogrešno usmjerio Mossad. Njegovi pobornici smatraju da obavještajna komponenta ni najmanje nije zanemarena, jer ni operacija u Dubaiju ne bi bila moguća da Mossadov obavještajni ogranak nije obavio svoj dio posla. Ovaj slučaj dokazuje da je Dagan imao informacije iz samog vrha Hamasa, jer je znao kad će se Mabhouh naći u Dubaiju. I sam Hamas sumnja da je on u njegovu vrhu morao imati svoje agente ili doušnike, pa su trojica značajnih pripadnika Hamasa posljednjih dana uhićeni. I neke od operacija koje je izraelska vojska u posljednje vrijeme obavila bile su utemeljene na dobrom djelovanju Mossada u inozemstvu, kao što je nedavno bombardiranje lokacije u Siriji gdje je počela izgradnja tajnog sirijskog nuklearnog postrojenja.

Dagana hvale i u zapadnim obavještajnim službama koje surađuju s Mossadom i tvrde da je, otkako je on na njegovu čelu, ta služba mnogo aktivnija u ukupnoj razmjeni informacija i lociranju terorističkih i drugih prijetnji. Slučaj u Dubaiju, čini se, neće ni njegovoj reputaciji, ni reputaciji Mossada bitno naškoditi, iako se tu dogodilo ono što tajne službe ne vole: razotkriven je način kako je operacija izvedena. Naprotiv, u izraelskoj javnosti ta je reputacija još bolja, a u vodećim zapadnim zemljama ima doduše nekih javnih zgražanja nad ubojstvom što ga je Mossad počinio, ali – samo javnih.