Hrvatski geolog Bruno Tomljenović izjavio je da na dijelu epicentralnog područja posljednjeg zagrebačkog potresa nije utvrđeno postojanje novih rasjeda niti aktivnih klizišta kako je bilo predočeno u jednom video-zapisu učinjenom s letjelice bez posade.

Tomljenović je to izjavio Hini nakon što je obišao i pregledao teren od Medvedskog brega do Čučerja, koji je označen kao epicentralno područje potresa od 22. ožujka, koji je uništio veliki broj zgrada i odnio jedan mladi život.

MORH je 28. ožujka objavio priopćenje o snimaju epicentralnog područja koje je naišlo na veliki interes javnosti. Također, na YouTube kanalu objavio je video snimke na kojima je označen navodni trag seizmogenog rasjeda na površini na lokalitetu Medvedski breg.

Nema novih rasjeda na Medvedskom bregu

Video materijal koji je objavio MORH je popraćen tekstualnim objašnjenjima: „Lokacija Medvedski breg / vjerojatan smjer rasjeda / vjerojatno središte rasjeda / područje iznad – objekti gotovo nemaju oštećenja / područje ispod objekti s velikim oštećenjima / zaključak područje koncentrirane štete vjerojatni centar rasjeda koji se širi lijevo i desno“.

Na upit Hine koji su stručnjaci sudjelovali u davanju tih ocjena, iz MORH-a nisu odgovorili, nego su rekli da su pripadnici Hrvatske vojske temeljem zahtjeva Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva graditeljstva izvršili snimanje iz zraka besposadnim sustavima i georadarom u epicentralnom području te da je cjelokupni materijal ustupljen Ministarstvu graditeljstva koje će pristupiti analizi i daljnjoj suradnji sa znanstvenom zajednicom.

Redoviti profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Bruno Tomljenović kazao je Hini da je s kolegicom Snježanom Mihalić Arbanas i kolegom Željkom Arbanasom u ponedjeljak 23. ožujka obišao navedeno područje i da su na temelju pregleda terena u dijelu Medvedskog brega i Čučerja o tome napisali kratak izvještaj koji su dostavili Uredu za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba.

U izvještaju kažemo da nismo utvrdili postojanje rasjeda niti aktivnog klizišta na lokaciji koja je označena na snimci, kaže strukturni geolog Tomljenović i dodaje da mu nije poznato je li netko od stručnjaka sudjelovao u tumačenju navedene snimke MORH-a na You-Tubeu.

Tehnika snimanja bespilotnim letjelicama je vrlo korisna i poželjna metoda i postupno se počinje koristiti i kod nas. Upravo je pri završetku jedan doktorski rad u kojem se ta tehnika koristila za analizu i prikupljanje terenskih podataka, kazao je Tomljenović i dodao da se nada da će se ona sve češće koristiti u geoznanostima.

Najizraženiji rasjed na sjevernoj strani Medvednice

Tomljenović je autor osvrta objavljena na stranicama Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta o Zagrebačkom potresu a stručni osvrt objavio je i Hrvatski geološki institut na svojoj stranici.

Potres magnitude 5.5 po Richeru nastao je zbog naglog oslobađanja dugogodišnjeg nakupljanja naprezanja u stijenama uz rasjede koji se nalaze uz rub Medvednice, prije svega uz njezin sjeverni rub, objašnjava Tomljenović.

To su aktivni reversni rasjedi na zagrebačkom području, kao i oni u rubnim dijelovima okolnog gorja, npr. uz Samoborsko gorje, a pored njih važan je i Kašinski rasjed, koji Medvednicu na istočnoj strani dijeli u dvije strukturne cjeline, napominje.

Rasjed je pukotina u zemljinoj kori po kojoj se desio vidljiv pomak, u rasponu od par centimetara ili metara do preko tisuću kilometara. Nastaje kada sile i naprezanja u stijenama premaše njihovu posmičnu čvrstoću čime prouzroče slom i smicanje. Tektonske sile i naprezanja mogu prouzročiti deformaciju vidljivu u stijenama i u tlu na površini, a izdizanjem velikih masa stijena iz podzemlja prema površini nastaju, primjerice, brda i planine poput Medvednice.

Ploha rasjeda može imati različit nagib: može biti položena vodoravno, okomito te blago ili strmo nagnuta. Nagnuti rasjedi, kod kojih je pomak rasjednih krila takav da se gornje (krovinsko) pomaknulo iznad donjeg (podinskog) krila, nazivaju se reversni rasjedi.

Na temelju analize prvih nailazaka seizmičkih valova zabilježenih na seizmogramima u Hrvatskoj i izvan nje, seizmolozi su proračunali da je nedavni Zagrebački potres nastao na reversnom rasjedu koji se pruža od istoka-sjeveroistoka prema zapadu-jugozapadu, pod kutom nagiba od 45 stupnjeva.

Stoga on najvjerojatnije odgovara rasjedu koji je već od ranije poznat geolozima, a koji se u duljini od oko 20 kilometara pruža uz sjeverni rub Medvednice s nagibom prema jugu-jugoistoku, objašnjava Tomljenović i dodaje: Točka sloma na rasjedu dogodila se na dubini oko deset kilometara, gdje je žarište potresa iz kojeg su krenuli na sve strane potresni valovi, pa i prema površini zemlje na kojoj su prouzročili trešnju.

Gdje krte stijene postaju plastične poput tijesta

Žarišta potresa, hipocentri, na zagrebačkom području u pravilu ne prelaze dubinu od 13 kilometara. To znači da stijene u podzemlju približno na toj dubini prestaju biti krte i lomljive, već se pri tektonskim naprezanjima deformiraju plastično. Tu granicu zovemo granicom krte i plastične kore. U krtoj kori stijene na naprezanja reagiraju pucanjem i slomom uz pojavu potresa, a u plastičnom dijelu kore se ponašaju kao tijesto koje se pri naprezanju ne lomi već postupno mijenja oblik, popularno objašnjava autor brojnih radova u uglednim međunarodnim časopisima.

Dubina na kojoj granica prijelaza krte u plastičnu koru ovisi najviše o temperaturi, odnosno o geotermalnom gradijentu, koji pokazuje za koliko se stupnjeva Celzijusa povećava temperatura idući od površine u dubinu.

Oko Zagreba je taj gradijent oko 22-25 stupnjeva Celzijusa po kilometru dubine, što znači da se može očekivati da na dubini od 10 km temperatura u stijenama doseže 250 stupnjeva Celzijusa. Na toj temperaturi mineral kvarc, koji je najčešći sastojak stijena kontinentalne kore, prestaje biti krti mineral pa se pri naprezanju deformira plastično, ističe Tomljenović.

Daljnjim porastom dubine i drugi minerali postaju sve plastičniji, pa na dubinama u kori gdje temperatura prelazi 350-400 stupnjeva Celzijusa, praktički više nema potresa.

Seizmogeni potencijal 6.4 do 6.5 po Richteru

Dakle, činjenica da je žarište potresa od 22. ožujka bilo na dubini od 10 km ukazuje na to da su stijene na toj dubini još uvijek krte i da je temperatura u njima vjerojatno manja od 250 stupnjeva Celzijusa, kaže bivši predsjednik Hrvatskog geološkog društva.

Seizmogena zona Sjevernog medvedničkog rasjeda najvjerojatnije je bila i uzročnik brojnih slabijih i jačih potresa u periodu od zadnjeg katastrofalnog Zagrebačkog potresa 1880. pa do potresa 22. ožujka.

Pri zadnjoj procjeni seizmogenog potencijala rasjeda u zagrebačkom području, koju smo radili prije dvije godine, maksimalno očekivane magnitude na rasjedima u okolici Zagreba iznose 6.4 do 6.5 po Richteru, kaže.

Činjenica da se potresi magnitude pet i više po Richteru u zagrebačkom i širem okolnom području mogu očekivati i u budućnosti nameću nužnu potrebu da je njihove pojave bilježe kontinuirano i s najvećom mogućom preciznošću, te da se analiziraju potencijalni aktivni rasjedi kako bi se procijenio njihov seizmogeni potencijal, kaže Tomljenović i napominje da je najvažnije birati prikladne lokacije građenja, a građevine podizati tako da mogu izdržati potrese čija jakost premašuje magnitude 6.5 po Richteru.

Rezultati koje treba uskladiti

U grafičkoj prezentaciji zona pomjeranja tla kod zadnjeg potresa, koju su objavile geološke stranice, kaže se kako prvi podaci govore da je u središnjem dijelu Medvednice došlo do deformacije terena u iznosu do 2.5 centimetara. Što to znači s obzirom da je u nekim hrvatskim znanstvenim časopisima objavljeno da se tlo uobičajeno godišnje pomiče po 1,5 cm u smjeru sjeveroistoka, pitanje je profesoru Tomljenoviću.

Ne mogu sa sigurnošću odgovoriti na to pitanje jer nisam pročitao izvorne tekstove. No, vjerojatno se radi o različitim parametrima. Prvi podatak (2.5 cm) odnosi na pomake koji se u tlu dešavaju za vrijeme najveće trešnje, a drugi (1.5 cm) se najvjerojatnije odnosi na ukupno izmjerene pomake u tlu gledajući kroz vrijeme od najvjerojatnije godinu dana, odgovara.

No, i pomak od 1,5 centimetar na godinu je prevelika vrijednost ako se odnosi na tektonske pomake, jer ona gotovo trostruko premašuje brzinu približavanja (konvergencije) između Jadranske i Eurazijske ploče, koja prema mjerenjima iznosi 3-5 milimetara godišnje.

Ako je mjerenje koje navodite točno, onda ono pokazuje pomak koji je vjerojatno prouzročen puzanjem tla niz padinu i promjenom volumena naslaga plitko ispod površine s obzirom na dnevne i sezonske oscilacije u količini vlage, dubini podzemne vode i slično, kaže strukturni geolog Bruno Tomljenović.