Bruno Petković pokušat će s Dinamom ovog mjeseca poraziti PAOK u Konferencijskoj ligi, borit će se za titulu prvaka Hrvatske, a zatim će s reprezentacijom igrati prijateljsku utakmicu protiv Tunisa

Nakon godina dominacije, Dinamo se ove sezone našao u situaciji da se ravnopravno bori za titulu prvaka s Hajdukom i Rijekom. Ovu sezonu Dinamu su obilježile i neuspješne kvalifikacije za Ligu prvaka i Europsku ligu te je završio u Konferencijskoj ligi gdje se mučio u mnogim utakmicama. Međutim, proteklog mjeseca Dinamo se igrački podigao, savladao je španjolski Betis za prolazak u osminu završnice Konferencijske lige gdje će 7. ožujka igrati protiv PAOK-a, pobijedio je Rijeku u prvenstvenoj utakmici i nada se boljoj završnici ove sezone. Jednu od najvažnijih uloga u tome ima 29-godišnji Bruno Petković, s kojim smo ekskluzivno za Tempo razgovarali o aktualnoj Dinamovoj situaciji, igračkoj karijeri te o predstojećem Europskom prvenstvu koje će se u lipnju i srpnju igrati u Njemačkoj.

TEMPO: Otkako ste u Dinamu, niste doživjeli ovakvu sezonu HNL-a, nikada nije bilo ovako neizvjesno jer se tri kluba ravnopravno bore za titulu prvaka. K tome je došlo do „curenja informacija“ iz VAR sobe što je dovelo do ostavke Brune Marića. Kako vi gledate na te događaje i nikada uzbudljiviju sezonu?

Sigurno je da je sezona puna uspona i padova pri čemu smo imali jedan period u kojem smo zakazali i na tehničko-taktičkom planu, i na planu želje, možda i koncentracije. Bilo je jako puno utakmica ispod razine toga što ova ekipa može. Sigurno je da smo ostali dužni i sami sebi i navijačima, moramo to popraviti i mislim da smo na najboljem putu da to i napravimo. Što se tiče situacije oko VAR-a, mislim da bi institucije morale raditi svoj posao. Mislim da to nije posao igrača, mi igrači ne bismo se trebali previše koristiti alibijima i stvarima koje nisu u našoj domeni. Neka sve bude transparentno, nemam problema s time, neka ljudi broje koliko je bilo sudačkih pogrešaka na račun Dinama, Hajduka, Osijeka, Rijeke i svih ostali klubova. Neka se napravi analiza, neka se vidi tko je koliko zakinut, kome se išlo u korist. Nek’ sve bude transparentno. Želim da sve bude pošteno i da na kraju najbolji bude prvi.

‘Neka sve bude transparentno, neka ljudi broje koliko je bilo sudačkih pogrešaka na račun Dinama, Hajduka, Osijeka, Rijeke i svih ostalih’

TEMPO: Znali ste reći da ste, promašenim jedanaestercem protiv Hajduka na početku sezone, pomogli splitskom klubu da se zahukta. No ta vaša teza kao da nije prihvaćena u javnosti, što je onda uzrok ovako napete završnice? Kako se vi nosite s činjenicom da ove sezone Dinamo gubi bodove u utakmicama s klubovima s kojima mu se to prije nije događalo?

Sigurno je da je pritisak veći kada rezultati nisu dobri, kada ne pobjeđujemo lako. Uostalom, svaka momčad je svake godine sve bolja pet posto. Nigdje nije lako igrati, svaka momčad je maksimalno motivirana protiv Dinama. Mi sigurno nismo bili pravi, mogli smo dati više, od prvog do zadnjeg, od igrača koji su manje igrali do igrača koji su stalno igrali. Na početku sezone sigurno je moja krivica jer sam toliko loše opalio penal te se ne žalim što su igrači ranije ušli u šesnaesterac i što se zbog toga penal trebao ponoviti. Ako ćemo opet spominjati VAR, toliko sam loše opalio čime se vraćam na ono da smo sami sebi krivi, nisu nam krivi ni sudac ni protivnik. Svjesni svoje kvalitete, trebamo se pogledati u ogledalo i shvatiti jesmo li dali maksimum. Ako svi damo svoj maksimum, mislim da nam protivnici ne mogu parirati. Bilo je jako puno loših rezultata, ali mislim da idemo u dobrom smjeru.

TEMPO: Imali ste 18 godina kada ste otišli u Italiju. Zašto tako rano? Što vam je dobrog donio tako rani odlazak, a što je bilo loše u toj odluci?

Iskreno, nije da sam mogao birati između Reala, Manchestera i Barcelone. Igrao sam u juniorima Hrvatskog dragovoljca i dobio sam poziv iz Catanije koja je tada bila prvoligaška momčad. Svidjela mi se Serie A, bilo je apsolutno primamljivo i otišao sam. Mladom igraču, pogotovo u Italiji, jako se teško izboriti, a ja sam možda bio malo svojeglav. Nisam se dovoljno brzo adaptirao na sustav i na ono što njihov nogomet zahtijeva. Samim time nisam se dobro adaptirao na ideje trenera koji su me vodili. Nisam došao do izražaja onoliko koliko sam htio. Isključivo je to moja krivica.

Gol Petkovića protiv Brazila u četvrtzavršnici SP-a u nogometu u Kataru odveo je Hrvatsku do jedanaesteraca i ulaska u poluzavršnicu. FOTO: IMAGO/Agencia MexSport/GuliverImages

TEMPO: Kažete da ste bili svojeglavi, jeste li se uopće htjeli prilagoditi? Je li to bio stil nogometa koji ste vi gajili?

Nije stvar stila niti toga da se zbog svojeglavosti nisam htio prilagoditi. Mi bismo sjedili na kavi i razgovarali o utakmici, trener bi me pitao, a ja bih mu znao reći: šefe, napravit ću sve kako treba. No u nekim trenucima utakmice nesvjesno vučem tamo gdje mislim da mogu najviše doprinijeti. U nekim trenucima u igri ja prostor osjećam drugačije i krećem se malo drugačije od onoga što netko drugi zamisli. Uvijek sam išao po nekom svom instinktu. Da sam bio promišljeniji, da sam bio više fokusiran na neke taktičke zamisli, mislim da bih puno bolje prošao u Italiji. Isključivo je moja krivica.

TEMPO: Šest godina igrali ste u talijanskim klubovima, igranje u drugoj talijanskoj ligi ispod je vaše razine kvalitete. Jeste li u tih šest godina pomislili da možete bolje i da nešto trebate promijeniti?

Prvotno sam tražio rješenje izvan Italije. Bilo je nekih ponuda iz nekih dalekih zemalja, ali nisam htio jer sam se želio baviti ozbiljnim nogometom. Tražio sam izlaz, nisam ga našao u to vrijeme. Vrijeme leti jako brzo, tih šest godina u Italiji brzo je prošlo, nekada si nezadovoljan, nekada treba naći balans i pretrpjeti nepravdu, ponekad te to čini jačim, ponekad to djeluje toksično na tebe i tvoj razvoj. Mladim igračima jako je teško pronaći balans, možda bi im bilo bolje da su u nekom domaćem, poznatom okruženju gdje će se lakše moći nositi s takvim stvarima. Sigurno da mi je to bila životna škola koja mi je, kada sada sagledam, puno pomogla.

‘U Italiji se nisam dovoljno brzo adaptirao na sustav i na ono što njihov nogomet zahtijeva. Nisam došao do izražaja. Isključivo je to moja krivica’

TEMPO: Vaš otac je rekao da su vam u Cataniji, vašem prvom klubu u Italiji, podvalili loš ugovor koji ste potpisali, a na kraju shvatili da ste prevareni. Jeste li zbog toga jedva čekali da napustite Italiju?

Apsolutno. Bio sam klinac od 18 godina, a u ugovoru nije bila navedena plaća u brojkama već je stajalo „zakonski minimum“. Meni te stvari, ovako inatljivom, nisu sjele. Nismo baš bili u najprisnijim odnosima.

TEMPO: Kada ste se 2018. vratili u Dinamo, tvrdili ste da je za to najzaslužniji vaš agent Ivan Cvjetković, a zatim i Zdravko Mamić. Naravno, važan je bio i tadašnji trener Nenad Bjelica. Koja je bila uloga svakog od njih prilikom vašeg povratka u Dinamo?

Godinu dana ranije dogovorio sam se s Dinamom, ali me Bologna, moj tada matični klub, nije htjela pustiti. Godinu dana kasnije Dinamo me je ponovo kontaktirao preko mog menadžera te su se uspjeli dogovoriti. Bjelica mi je jako puno pomogao, ne oko transfera već oko prilagodbe pri dolasku. Imao je balans, znao je kada me treba nagraditi, kada me treba kazniti, kada me treba motivirati. Stvarno je bio odličan i jako je dobro utjecao na mene. Bilo je tada uspona i padova i u Dinamu i u našem odnosu. Velika većina trenera pomogla mi je u svakom smislu, a Bjelica možda i najviše. Došao sam iz inozemstva gdje nisam bio zadovoljan sobom. Zdravko Mamić je još uvijek bio u Dinamu, bio je u dobrim odnosima s mojim menadžerom, ja nisam tada imao dobru statistiku, ali on je vjerovao u projekt. Njegovi suradnici rekli su mu da mogu pomoći Dinamu i tako je došlo do realizacije transfera. Moj menadžer je uz mene od epizode u Cataniji i čovjek je koji mi je najviše pomogao u karijeri.

Prije pet godina Bruno Petković je debitirao za reprezentaciju i od tada je stalni član momčadi Zlatka Dalića. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

TEMPO: Bjelica vas je 2019. odstranio pred utakmicu s Hajdukom. Je li vam u karijeri trebao trener koji ima „mrkvu i batinu“, vjeruje u vas kada mnogi nisu vjerovali, a s druge strane će koristiti i radikalne metode u želji da od vas napravi velikog igrača?

Tada se desila privatna stvar. Nisam bio nediscipliniran, ali se nakupi nekoliko sitnica, izgubili smo Kup, dođe do visokih tenzija i onda se dese takve odluke. Kada se gleda s odmakom, a tako je uvijek lakše, ne gledaš na te stvari toliko negativno koliko si gledao u tom trenutku.

TEMPO: Bjelica vas je prošlog ljeta silno želio u Trabzonsporu, ali do transfera nije došlo. Budući da je Bjelica relativno brzo napustio Trabzonspor, smatrate li da je i bolje što niste potpisali za taj turski klub?

Nisam razmišljao u tom smjeru. Bilo je kontakata, čak i neki pokušaj dogovora. Ponuda koju sam tada dobio bila je puno izdašnija od one koju sam imao ovdje. Jako puno toga se desilo zbog čega se to nije realiziralo. Bjelica je trener koji me poznaje bolje od bilo kojeg drugog trenera, ali ja bih se dokazao i kod bilo kojeg drugog trenera.

Nenad Bjelica bio je trener Dinama kada je Petković potpisao za taj klub te ga smatra trenerom koji mu je najviše pomogao. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

TEMPO: Ćiro Blažević je jednom za vas rekao „prosipa svoju nonšalanciju, pravi nas ludima“. Prihvaćate li kritike da ponekad na terenu izgledate nonšalantno? Ili je to vaše poimanje nogometa, pomalo boemski, nasuprot shematskom trčanju?

Ako se svi kreću shematski, onda je prostor tamo gdje je neka kretnja nerezonska. Uvijek tražim prostor u kojem me ne očekuju, tražim neko odigravanje koje nitko ne očekuje, tražim nešto što se ne očekuje. Mislim da tako mogu stvoriti višak zato što razmišljam malo drugačije. Što se tiče nonšalancije, možda su neki potezi drugačiji od ostalih, možda nekada težim atrakciji, možda i previše. Ne želim ništa raditi nauštrb rezultata, ali sigurno je da želim igrati atraktivan nogomet, nogomet za publiku. S druge strane, tim nogometom želim pomoći ekipi.

TEMPO: I sami ste rekli da ste ponekad svojeglavi i inatljivi. Postoje li trener ili klub u Europi za koje biste željeli igrati jer vidite da se njihovo poimanje nogometa poklapa s vašim?

Ne razmišljam o tome, ne volim razmišljati unaprijed. Nisam taj tip koji pročita da se Real zanima za Petkovića pa se ja zamišljam se u Realu. Ne pratim takve napise i ne reagiram na njih. Uvjeren sam da bih više pridonio u dobroj no u lošoj ekipi, što je normalno. Ja sam tip koji voli razigravati, volim igrati, volim igru.

‘Nisam siguran da sam u prvih 11 u reprezentaciji. Budimir igra jako dobro, Kramarić uvijek konkurira za tu poziciju. Mogu i ja bolje, mogu i konkurenti’

TEMPO: Bliži se Europsko prvenstvo i procjene su da ste vi gotovo sigurno prvi reprezentativni izbor na poziciji centarfora te da više nećete ulaziti s klupe. Smatrate li da ćete time dobiti na samopouzdanju i doprinosu u reprezentaciji?

Ne, jer nisam siguran da sam u prvih 11. Ima jako puno vremena do Europskog prvenstva, Budimir igra jako dobro, Kramarić uvijek konkurira za tu poziciju. Forma se može promijeniti kroz par utakmica. Mogu i ja bolje, mogu i konkurenti bolje. Ima mladih koji dolaze. Nekada više minuta u momčadi pomogne, osjećaš samopouzdanje, ekipa te više osjeti. Mislim da je dobro što imamo zdravu konkurenciju napadača koji se dižu u formi, drago mi je da nikome mjesto nije zacementirano. Svi se imamo priliku pokazati, ako igraš dobro, onda ćeš i igrati, a ne da se govori da su Petković, Budimir ili Kramarić trenutno prvi. Svatko može izboriti svoje mjesto na temelju svojih igara, treninzima i dizanjima u formi. To je najzdraviji oblik konkurencije. Tome treba težiti. Možda je bolje da nisam, kako vi tvrdite, prva špica. Polako, ne zamaram se s time.

TEMPO: Izbornik Dalić, ali i neki drugi hrvatski treneri, znao je reći da morate igrati klasičnog centarfora, a ne playmakera udaljenog od šesnaesterca. Kako vi vidite svoju ulogu u reprezentaciji?

Ponekad, kada osjetim problem u izlaženju, spustim se prema centru iako bih trebao biti više u šesnaestercu. Kada se reprezentacija ne muči, kada lakše dolazimo do posjeda i lakše se dižemo prema gore, onda sam puno više u šesnaestercu jer nema potrebe da se spuštam. Kada osjetim da je ekipa u teškoćama prilikom izlaženja, onda se spustim da se ponudim kao opcija više u izlaženju. Razumijem da trebam više biti u šesnaestercu.

TEMPO: Jednog dana kada završite karijeru, ostat ćete u sjećanju kao nogometaš koji je u četvrtzavršnici SP-a 2022. zabio gol Brazilu i posredno odveo Hrvatsku u polufinale. Hoće li vas to zadovoljiti ili želite da vas pamte po nečem drugome?

Nadam se da imam još velikih natjecanja ispred sebe. Pokušat ću ostvariti još veći uspjeh, uvijek ciljam na najviše moguće, a ako dam svoj maksimum u tome, bit ću zadovoljan bez obzira na ishod. Teško je ponoviti ono što se dogodilo u nadoknadi protiv Brazila, ali trudit ću se to nadmašiti. Ako ne uspijem, svjestan sam da sam napravio neke pozitivne stvari u svojoj karijeri.