Apsolutni pobjednik ovogodišnjeg filmskog festivala u Puli, film „Proslava“ redatelja Brune Ankovića, svečano će otvoriti 22. Zagreb Film Festival koji će se održati od 4. do 10. studenoga u CineStar Branimiru, kinu Kinoteka, MSU-u, Dokukinu KIC-a, Scenoteci i na croatian.film. ZFF postao je i kandidacijski festival za nagradu Europske filmske akademije u kategoriji kratkog filma, a zatvorit će ga hrvatska premijera filma Pedra Almodóvara ‘’Susjedna soba’’, ovjenčanog Zlatnim lavom s Tildom Swinton i Julianne Moore koji se prikazuje izvan konkurencije.

Film „Proslava“ dobitnik je Velike zlatne arene za najbolji film, najbolju mušku ulogu koju je osvojio Bernard Tomić, Zlatne arene za fotografiju koju je osvojio Aleksandar Pavlović i najbolji scenarij koja je dodijeljena Jeleni Paljan. „Proslava“ je dobila i nagradu Kino mreže, nezavisnih kino prikazivača za najbolji film. Film je rađen na temelju nagrađivanog romana “Proslava” Damira Karakaša, u kojemu se kroz tri generacijske etape u ličkom zavičaju prati sudbina lika koji je 1941. donio odluku zbog koje se 1945. skriva u šumi povrh vlastite kuće, strepeći s dalekozorom u ruci nad vlastitom obitelji, kad novouspostavljena vlast obilazi selo u potrazi za pripadnicima poražene vojske. Proslava iz naslova zapravo je krunski događaj, točka preokreta. Odvija se u čast uspostave NDH u nekom ličkom gradiću kad staro i mlado s neskrivenim uzbuđenjem hodočasti na ustašku feštu. Film je hrvatsko-katarska koprodukcija, uz podršku slovenske produkcijske kuće Pakt Media i koproducenata Diega Zanca i Ire Cecić. Producentice filma su Mia Gvozdić Michl, Tina Tišljar i Rea Rajčić iz Eclectice.

O filmu „Proslava“ tjednik Nacional razgovarao je s redateljem Brunom Ankovićem kojem je ovo dugometražni prvijenac. Diplomirao je montažu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a za svoje radove na području TV oglašavanja dobio je brojne regionalne i svjetske nagrade. Bio je autor i koscenarist dvaju kratkometražnih dokumentarnih filmova „Vanka škvare“ i „Popravilište za roditelje’’, a njegova najpopularnija reklamna kampanja je popularna „Darinka“.

NACIONAL: Film „Proslava“ otvara ZFF. Je li to prvi festival nakon Pule na kojem će biti prikazan?

Želio bih kao prvo zahvaliti ZFF-u, velika je čast otvarati taj festival. Mi smo već obišli desetak festivala nakon Pule, bili smo u Sarajevu, Herceg Novom, gdje smo dobili nagradu za scenarij, zatim smo bili u Luxembourgu, pa na dva festivala u Srbiji, a nedavno sam se vratio iz Egipta, iz Aleksandrije, gdje smo također dobili nagradu za režiju i scenarij. A film je prije Pule imao svjetsku premijeru na prestižnom festivalu u Karlovim Varima. Tako da film zaista živi jedan dobar festivalski život i jako smo zbog toga sretni.

Anković je autor TV reklame ‘Darinka’ za koju je dobio brojne regionalne nagrade. FOTO: Damir Žižić

NACIONAL: No prije svega toga što ste nabrojali, film je osvojio Zlatnu arenu za najbolji film kao i nagradu Kino Mreže te nagradu za najbolju mušku ulogu, najbolju fotografiju i najbolji scenarij. Ovo je vaš prvi dugometražni film i odmah je osvojio najviše nagrade. Jeste li se tome nadali?

Točno, dugo radim ovaj posao, ali nisam do sada napravio dugometražni film. I iskreno, nisam se nadao tim nagradama. Nekako mi je puno važnije od nagrada, iako to zvuči uopćeno, da ljudi vide film, da ga osjete i da film ispriča neku priču. Ali, s druge strane, nagrade pokazuju da se sav taj trud isplatio i da je film očito prebacio preko „rampe“, da ga publika i kritika prepoznaju. To je lijepo priznanje jednom dugoročnom procesu koji je trajao četiri, pet godina.

NACIONAL: Film se dugo radio, no očito se dogodila kreativna sinergija cijele ekipe, kako vam je to uspjelo?

Za hrvatske prilike to čak i nije toliko dugo, a malo nas je zaustavila i korona. Ja sam pročitao roman Damira Karakaša 2019., netom prije nego što je knjiga objavljena i zaljubio se u tu priču. Zaljubio sam se u način na koji je on secirao našu povijest koja je uzrok svim našim nedaćama. Istovremeno, prepoznao sam i našu suvremenost u toj priči i onda smo skupili mladu ekipu iz Eclectice, producentice Reu Rajčić, Tinu Tišljar i Miju Gvozdić-Mihl, s kojima inače dosta radim. Nismo imali baš puno novca, tako da je film zapravo ‘’low budget’’, ali uz pomoć velikog entuzijazma cijele ekipe i uz puno truda uspjeli smo ga završiti.

NACIONAL: Film je nastao na temelju nagrađivanog romana Damira Karakaša, a scenaristica je Jelena Paljan. Zašto ste se odlučili snimati film po tom predlošku i s kojim motivom?

Prepoznao sam moćnu i snažnu priču kojom Karakaš detektira ideološku matricu kojom se mlade ljude uvlači u desnu ideologiju i zapravo ih radikalizira. Ta priča obuhvaća razdoblje od 1920. do početka Drugog svjetskog rata i objašnjava način na koji su tada mladi ljudi prihvaćali fašističku ideologiju. To je priča koja je smještena u povijest, no ako se okrenemo oko sebe i pogledamo Hrvatsku, Europu i Balkan, vidimo da opet jača desnica i populizam. Vidimo da se opet neki mrakovi pripremaju, tako da sam smatrao da je bilo važno ispričati priču iz povijesti kako bismo progovorili o današnjici.

NACIONAL: Priča je teška i aktualna, nismo se puno maknuli od ustaša i partizana i nismo još uvijek raščistili s poviješću Drugog svjetskog rata. Zašto je to tako?

Očito nisu sve generacije koje su odrastale u Jugoslaviji raščistile s tom poviješću, pa se onda to ponovilo. Nedavno je Antonio Scurati, sjajan talijanski pisac, napisao knjigu „Fašizam i populizam – Mussolini danas”. On jako dobro secira Mussolinija i pokušava objasniti što je danas Mussolini u suvremenom svijetu. On njega prepoznaje puno više u populizmu nego u desnici i kako je desnica otišla u jednom drugom smjeru, dok su populisti poput Trumpa, Orbana i Vučića zapravo nasljednici Mussolinija. Scurati kaže kako nam se možda čini da smo generacija od koje kreće demokracija i više nema nazad. No ipak, čini se da ćemo morati čuvati demokraciju i morat ćemo se boriti za nju. Možda to zvuči depresivno i pesimistično, ali u romanu sam prepoznao te krugove koji se stalno ponavljaju na Balkanu, gdje mislimo da smo pobijedili fašizam, pa se on vraća, ili da smo pobijedili komunizam, a možda će se i on vratiti.

NACIONAL: Hoće li film osvijestiti publiku o tome kako dolazi do radikalizacije koja se upravo događa ne samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj Europi? Naime, mnogi vide paralele s tridesetim godinama prošlog stoljeća.

Teško mi je reći hoće li film osvijestiti publiku jer smatram da film, odnosno umjetnost općenito, ne mogu promijeniti svijet. Ali mogu propitati stvarnost. Čini mi se da publika odlično reagira na film, iako je on dosta kompleksne strukture i tu je postojala određena bojazan hoće li ga publika prepoznati, ali gdje god smo bili, publika ga je sjajno prihvatila. Tako da se iskreno nadamo da će film otvoriti neka pitanja. Ne možemo ići naprijed ako ne osvijestimo ono što to nije valjalo u našoj povijesti i pokušamo shvatiti zašto se to ponavlja. No da ne prestrašim publiku, film nije toliko težak jer smo tu priču pokušali ispričati poetično.

NACIONAL: Pitanje koje film nameće je kako ne ponoviti greške očeva i djedova.

Tako je. Na svakoj premijeri i na svakom festivalu naglašavam da je taj film posvećen našoj djeci, u nadi da neće ponoviti greške djedova, očeva, pa i nas samih. Vjerujem da je moguće da će mladi u filmu prepoznati te matrice radikalizacije društva i da iz toga nauče kako dalje i kako ne upadati uvijek u iste zamke radikalnih ideologija.

NACIONAL: Mladi su danas izloženi radikalizaciji preko društvenih mreža i interneta, a protiv toga se teško boriti.

To je istina. Film se bavi radikalizacijom prije sto godina. Danas su alati drugačiji, ali su teme vrlo slične. Ako gledamo Njemačku, osobito njen bivši istočni dio koji je bio pod komunizmom, tamo silno jača AFD i 30% mladih glasa za njih. A kada su zaustavili nekog mladića i pitali ga zašto glasa za tu otvoreno nacističku stranku, odgovor je bio zato što se boji inflacije, rata s Rusijom, lošeg života u Njemačkoj u budućnosti. I boji se čak i korone i zelenih politika koje su, po njemu, snizile standard života. Ako povučete paralele s tridesetim godinama prošlog stoljeća, kada je vladala španjolska gripa, okolnosti su vrlo slične.

NACIONAL: Film je sniman u Lici. Kada ste primali nagradu, izrazili ste veliku zahvalnost domaćinima. U kakvim uvjetima ste radili i kakva je bila suradnja s lokalnim stanovništvom?

I tu se krije jedna tužna priča. To su ti ruralni hrvatski krajevi. Mi smo snimali u jednom zabačenom dijelu, kod Kosinja i Perušića. Ti krajevi spadaju u najsiromašnije općine Hrvatske. S jedne strane predivna priroda i potpuno turistički neiskorišteni Nacionalni park Sjeverni Velebit, sve okruženo predivnim šumama, a tamo ljudi žive kao prije sto godina. Imaju kuće sa zemljanim podom, sa životinjama koje ih griju, jedan dio nema struje, nema mobitela ni interneta. To pokazuje kako je tamo vrijeme stalo i kako je država na njih, možda namjerno, zaboravila. S druge strane, bilo nam je divno s tim ljudima, oni su nam se potpuno otvorili, pomogli nam. Da nije bilo njih, teško bismo završili snimanje. Kako mi nismo imali dovoljno novca, oni su nam omogućili da spavamo gotovo besplatno kod njih, stvarno su nas prigrlili. Čak smo u jednom trenutku razmišljali da snimimo i pokažemo kako ljudi i danas tamo žive kao u filmu, kao prije sto godina, ali smo na kraju odustali od toga. To je ono što se, na primjer, vidjelo na Baniji nakon potresa, vrlo slično je stanje u nekim zabačenim dijelovima Like. Naravno, nije cijela Lika takva, postoje gradovi i gradići koji funkcioniraju.

NACIONAL: Naslov filma „Proslava“ odnosi se na krunski događaj, a to je proslava u čast uspostave NDH, u jednom neimenovanom ličkom gradu. Kako ste to prikazali?

Ta takozvana ustaška elita, onda kada je osnovana NDH na cijelom ruralnom području, a osobito u zabačenim krajevima Like i BiH, išla bi okolo po selima s dva-tri vozila i održavala velike vašare. Bila je to jedna vrsta propagande kako bi upoznali narod s novom državom, ali i kako bi regrutirali vojnike i pripremali ih za sve te užase koji će kasnije nastupiti. Ljudi su iz svih krajeva dolazili na te vašare po raznim gradićima, a onda bi im ustaše dijelile pečene volove, piće, čizme i neke materijalna dobra koja su tim siromašnim ljudima predstavljala pravo bogatstvo. Oni bi prvi put u životu vidjeli automobil ili kamion, radilo se o propagandi koju država još uvijek nije bila dobro organizirala, bilo je to pomalo amaterski. No bez obzira na to, funkcionirala je i povukla ljude u smjeru radikalizacije.

Film prati sudbinu lika koji je 1941. donio odluku zbog koje se 1945. skriva u šumi, strepeći od nove vlasti. FOTO: PROMO

NACIONAL: Je li bilo naturščika u filmu?

Bilo je, naravno, a bilo je i djece koju smo pokušali pronaći na tom području Like, odnosno Perušića. Imali smo i veliku audiciju, a u filmu se pojavljuju i razni seljani, stanovnici tog kraja.

NACIONAL: Bernard Tomić dobio je Zlatnu arenu za najbolju mušku ulogu. Kako ste ga odabrali, jeste li ga odmah imali u vidu kad ste pročitali roman?

Znao sam da je Bernard Tomić izvrstan glumac, ali smo ipak napravili veliku audiciju na području cijele bivše Jugoslavije. U filmu se govori potpuno drugačiji jezik od svih standardnih jezika u Srbiji, BiH i Hrvatskoj. Imali smo prilike kroz taj casting uzeti mnoge mlade glumce, ali Tomić je doista bio najbolji i zato je i dobio glavnu ulogu. No ne samo da je nevjerojatno talentiran, već je i strašno posvećen glumac. On je za film smršavio 10-12 kilograma, za tu prvu priču gdje se nakon rata skriva u šumi. Mršavio je 7-8 mjeseci, uz pomoć nutricionista, ali je i puštao bradu, brkove, nokte, kosu, nije se prao jedan period. Jedno vrijeme boravio je na području Perušića, muzao krave, kako bi se uživio u ulogu. Vrlo je talentiran mladi glumac i pred njim je velika budućnost. To je njegova prva velika uloga jer je više glumio u kazalištu, nego na filmu.

NACIONAL: U filmu igra brojna glumačka ekipa, je li bilo teško okupiti sva ta imena na jednom projektu?

Nema njih toliko puno, koliko smo mi bili precizni u tome kako smo ih polako slagali. Kada imate mali budžet, onda se tome možete posvetiti. Šest mjeseci trajao je kompletan casting na području bivše Jugoslavije, a i po tim selima, gdje smo tražili djecu. Naša kolegica Timka Grin putovala je mjesec-dva po Lici, po školama, i tražila male glumce. Pa je onda bio i prvi i drugi krug izbora. A kad smo odabrali glumce, puno smo vremena potrošili na neku vrstu priprema. No to nisu bile klasične glumačke pripreme, već više odlazak na teren, boravak sa životinjama, šetnje po šumama, tako da se oni izmaknu iz urbanih sredina u kojima žive i pokušaju ući u to ruralno, što je Lika.

NACIONAL: Hoće li film nakon ZFF-a u kino distribuciju?

Film ide u distribuciju vrlo brzo nakon ZFF-a, kada će biti zagrebačka premijera. Nakon toga imamo premijere u Gospiću, Splitu, Rijeci, Koprivnici i nekim manjim mjestima. Prije početka distribucije u kinima imamo malu turneju po hrvatskim gradovima, a film će biti u kinima diljem Hrvatske nakon 14. studenoga.

NACIONAL: Ne možemo izbjeći pitanje o „Darinki“, popularnoj TV reklami za koju ste dobili brojne regionalne nagrade. Snimate li još uvijek reklame ili ste se potpuno prebacili na dugometražne filmove?

Za „Darinku“ smo dobili hrpu nagrada, a u njoj su veliki glumac Emir Hadžihafizbegović i tada mladi Goran Bogdan. Oni su bili glavne zvijezde „Darinke“ i Tomata u to doba. No bez obzira na uspjeh „Proslave“, i dalje radim reklame, volim to raditi, to je jako kreativan posao. Ali nastavit ću snimati i filmove.