Zagrebačka psihologinja Bruna Profaca govori o ovisnosti najmlađih o mobitelima i upozorava da predškolska djeca u Hrvatskoj pred ekranima provode dva i pol sata dnevno

U istraživanju koje su proveli stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba u našoj zemlji pokazalo se kako predškolska djeca pred ekranima provode po dva i pol sata dnevno. Pretjerana upotreba tehnologije i ovisnost koja se s vremenom može razviti posebna je pak tema koja sve češće zaokuplja roditelje i nastavnike.

Bruna Profaca, klinička psihologinja iz zagrebačke Poliklinike za zaštitu djece, otkrila je za Zagreb News da je istraživanje koje su proveli s Hrabrim telefonom pokazalo kako jedno od petero djece izjavljuje da nastavlja koristiti internet unatoč namjeri da ga manje koristi, jedno od šestero djece da im je teško otići offline, svako deseto dijete pokazuje znakove emocionalne uznemirenosti kad ne može koristiti internet, dok dio djece zanemaruje svoje obaveze, socijalne odnose ili fiziološke potrebe.

Na samom početku upozorava da u skladu s naputcima svjetskih udruženja pedijatara i psihologa, djeca do dvije godine ne bi trebala koristiti nikakve ekrane, (osim eventualno videopoziva s članovima obitelji), od dvije do pet godina ne preporučuje se više od jednog sata zajedničkog gledanja s članovima obitelji, a nakon toga, tijekom odrastanja – ne više od dva sata dnevno, osim edukativnih aktivnosti vezanih za školu.

“Naravno, postoje i preporuke za određivanje prostora u stanu, tzv. zona bez ekrana i vremena u danu bez ekrana kako se ne bi ometale zajedničke aktivnosti i dalo prilike drugim načinima komunikacije, a to se odnosi na sve članove obitelji”, ističe stručnjakinja te naglašava kako djeca uče iz onoga što gledaju i što mi radimo, a ne ono što im govorimo.

Na pitanje koliko bi dnevno najmlađi trebali koristiti pametnu tehnologiju kako ne bi došlo do neželjenih posljedica, naša sugovornica objašnjava kako “magični odgovor” ne postoji. Ukazuje na puno važnije stvari.

“I odrasli su dio online svijeta, pa tako slična pitanja čujemo i od djece: primjerice, Reci mojoj mami da ne bude stalno na mobitelu; Kad smo u kafiću, tata je stalno na mobitelu; Nitko se sa mnom ne igra jer su stalno na tabletu… Dakle, i to je slika svijeta u kojem djeca odrastaju. Neka istraživanja pokazuju da je 6 od 10 roditelja duže u online komunikaciji nevezano za posao nego što su njihova djeca (neki kažu više od 3 sata, a neki pak od 9 do 11 sati i zanimljivo – više radnim danima nego vikendom). Mislim da je važno razmisliti i o ovim situacijama, pa čak i kad smatramo da smo na mobitelu ‘samo zbog posla’, svatko za sebe zna kako je lako od poruke šefa doći do slikanja večere u restoranu, Ikea kauča ili članka o događajima s engleskog dvora”, ističe Bruna Profaca te dodaje da za takvu situaciju nitko nije kriv.

“Ono što mi psiholozi nastojimo potaknuti jest odnos djece i roditelja u kojem će prije broja sati i pitanja tko je kriv biti važno preuzeti odgovornost za sebe i za odnos u kojem ćemo onda potaknuti promjene i kod djeteta. Dakle, da jasno vidimo sebe i dijete i naš odnos te da kao odrasli budemo netko tko će voditi u tom odnosu”, naglašava psihologinja.

Naša sugovornica kaže i da je sadržaj često važniji od vremena koje najmlađi provode uz mobitele.

“Danas su školska djeca, osobito starija, na više društvenih mreža, platformi i to nije uvijek jednostavna komunikacija i uz mnoge iznimno pozitivne strane digitalnog svijeta postoje zaista različiti utjecaji i rizici. Online iskustva su svakodnevni dio odrastanja današnje djece. To su djeca koja od prvog dana žive u digitalnom svijetu, za koje je streaming nešto normalno. Kao i s drugim okolnostima odrastanja, važno je od rane dobi s njima o tome razgovarati, učiti ih izborima kao i u svim drugim životnim situacijama. Naravno da ćemo ih ohrabrivati za sve ono što doprinosi zdravom odrastanju, njihovim interesima i znanjima, ali i da znaju prepoznati rizike (npr. pretjeranu ovisnost o ekranima, cyberbullying, neprimjerena izlaganja, kontakte s nepoznatim osobama, prisilu na određena ponašanja, vrijeđanje i dr.)”.

Bruna Profaca tumači kako su djeca i mladi u svom formativnom razdoblju, pa im je u većini situacija potrebna podrška. Između ostalog, potrebno im je pomoći da sami ovladaju tehnologijom, a ne tehnologija njima. Ne možemo zanemariti pozitivne utjecaje, ali moramo razmišljati i o negativnim.

“Naglasila bih da osim direktnog pretjeranog korištenja mobitela koje se odražava na djecu, za njih može biti štetno i prekomjerno roditeljsko korištenje mobitela. Mnogima nisu nepoznate situacije u kojima dijete postavlja pitanje, a roditelj je na mobitelu i ne prekida svoju aktivnost, nekad ni ne odgovara djetetu. Takve situacije, ako su zaista učestale i svakodnevne, mogu se odraziti na djetetov emocionalni razvoj i komunikaciju. Roditeljsko pretjerano korištenje mobitela smanjuje njihovu osjetljivost za dijete, pokazuje ‘odsutnost’ u situaciji kad ga dijete treba, a posljedično onda djeluje na dječji razvoj”, ističe Bruna Profaca te zaključuje kako je put u ravnoteži.

“Treba iskreno pogledati sebe te razmisliti tražimo li od djece što ne možemo od sebe. Ne želimo zaustaviti tehnologiju, a s druge strane nikako nije učinkovito dati im ekrane i samo postavljati zabrane”, poručila je psihologinja.

Savjeti roditeljima

“Prvi je savjet: Pazite, djeca nas gledaju! Ne moramo, naravno, biti prestrogi uvijek prema sebi, nasmijmo se i na svoj račun ponekad, ali dobro je znati da u korištenju tehnologija zaista često, kao što mnogi psiholozi naglašavaju, ne postoji podjela mi (odrasli) i oni (djeca i mladi).

Pokazalo se da svaki četvrti adolescent (oko 25% njih) najčešće provodi slobodno vrijeme na društvenim mrežama. Međutim, kad mlade pitate o njihovim željama za provođenjem slobodnog vremena, samo njih 5% bi to voljelo raditi u slobodno vrijeme, a većina (njih 64%) kao svoju želju na prvo mjesto stavlja druženje prijatelja uživo, zatim bavljenje sportom te sudjelovanje u izvanškolskim aktivnostima.

Mislim da su takvi rezultati jasna poruka.”