Američki molekularni biolog Bruce Lipton će u Zagrebu, pod pokroviteljstvom Dubrovačke televizije, 21. i 22. Rujna održati dvodnevni seminar „Biologija vjerovanja: ljubav, strah i život koji kreiramo” na temu utjecaja subjektivne percepcije na genetsko naslijeđe. Iako su prema postulatima molekularne biologije obilježja organizma uvelike utvrđena genetskim kodom, on tvrdi da je um jači od gena i da na zdravlje više utječe nečiji stav nego genetsko naslijeđe. Pri tome se oslanja na epigenetiku, disciplinu koja proučava utjecaj okoline na gene. U knjizi „Biologija vjerovanja”, koja je 2006. proglašena najboljom znanstvenom knjigom godine, pisao je o tome da ljudi nisu svjesni snage uma i duha u svojim životima. On smatra da nitko nije rob svojih gena i da ljudi snagom uma i duha mogu doživjeti spontana ozdravljenja ili se oporaviti od ozljeda. Prema njegovom su mišljenju ljudi energetska bića koja nastanjuju fizička tijela, a njegov je cilj potaknuti ih da preuzmu aktivniju ulogu u realizaciji vlastitih potencijala i ostvarivanju sretnije egzistencije.

Izjavio je da je negdje u osamdesetim godinama prošlog stoljeća napustio ateizam i došao do zaključka da način na koji stanice funkcioniraju pruža dokaz za opstojnost Boga.

Bruce Lipton rođen je 1944. u New Yorku. Razvojnu je biologiju doktorirao 1971. Od 1973. do 1982. bio je profesor anatomije na Medicinskoj školi pri Sveučilištu Wisconsin prije nego što se pridružio Sveučilištu Saint George gdje je također predavao anatomiju, i to tri godine. Od 1987. do 1992. bio je uključen u istraživanja pri Pen Stateu i Medicinskom centru Sveučilišta Stanford. Od 1993. gostuje kao predavač na različitim fakultetima. Njegove publikacije sastoje se uglavnom od istraživanja o razvoju mišićnih stanica.

‘Okoliš kontrolira gene. Um je između okoliša i tijela, um interpretira okoliš i stanice vide što mi interpretiramo. Ponašanje i vjerovanje mogu biti u službi kontrole nad genima’

Općenito je smatran osobom koja vjeruje u pseudoznanost i koju znanstvena zajednica ne cijeni. Prema jednoj publikaciji iz 2010., Lipton ostaje na margini uobičajenih rasprava iz epigenetike, a mainstream znanost ga uglavnom ignorira. Kritizirao ga je kirurški onkolog David Gorski.

Cijene ulaznica za njegov dvodnevni zagrebački seminar kreću se od 1425 preko 1800 do 4125 kuna, koliko košta VIP ulaznica. Za tu cijenu osoba dobiva mjesto najbliže pozornici, ručak s Bruceom Liptonom i ostalim VIP sudionicima te profesionalnu fotografiju.

Nacional: Naslov vašeg predavanja je „Znanost osobnog razvoja: ljubav, strah i život koji kreiramo”. Obično razlikujemo znanost od osobnog razvoja, kako ste vi to spojili?

Konvencionalno vjerovanje je da geni kontroliraju život, to se uči ljude. Odnosno, uči ih se da nisu izabrali gene, da ih ne možemo promijeniti, da se oni naprosto pale i gase čineći nas žrtvama našeg naslijeđa. Ako u obitelji imamo rak ili kardiovaskularnu bolest onda smatramo da ćemo i mi to dobiti jer imamo gen za to. Tako se nekada mislilo. Nova saznanja pokazuju da postoji epigenetska kontrola, dakle kontrola na razini iznad razine gena. Drugim riječima, um kontrolira gene, mi smo kreatori vlastitog života, a ne geni. Programirani smo da budemo žrtve naših gena, a mi smo ti koji možemo kontrolirati svoj život, zdravlje i ponašanje, samo što to moramo osvijestiti i razumjeti um koji kontrolira gene. Jednom kada shvatimo da smo mi ti koji upravljamo svime, možemo promijeniti vjerovanja. Naš um šalje vibracije o našim vjerovanjima, ali to je slučaj i s drugim ljudima i njihovim umovima. Što je više ljudi s istim vjerovanjima, to je veća moć tih vjerovanja.

Nacional: Kako znanost i osobni razvoj mogu ići zajedno? Jeste li bili kritizirani zbog toga što ste spojili to dvoje, svrstavaju li vas u self-help?

Epigenetika je znanost. Prvo, znanost je kada kažemo da okoliš kontrolira gene. Um je između okoliša i tijela, dakle um interpretira okoliš i stanice vide što mi interpretiramo. Ako gledam svijet i kažem da je to lijepo i sretno mjesto, onda moje stanice dobivaju signale da je život lagan i lijep, ali ako gledam na svijet kao na strašno mjesto, onda moje stanice primaju negativne signale. Ponašanje i vjerovanje mogu biti u službi kontrole nad genima. Susreo sam se s epigenetikom 1967. i istraživao sam je 23 godine prije nego što je postala prihvaćena. Sada, zahvaljujući epigenetici, znamo da ponašanje i psihologija kontroliraju našu biologiju i da um kreira genetsku aktivnost i ponašanje. Ne zanima me new age, ne dolazim iz new agea nego iz znanosti. Kvantna fizika je najvalidnija znanost danas, nema istinitije znanosti od kvantne fizike, a čak i ona je kompatibilna s epigenetikom.

Kako sam promijenio život? Shvatio sam da moja podsvijest, koja je poput kompjutorskog programa, kontrolira život 95% dana. Programe koje netko ima u podsvijesti dobiva iz obitelji i društvene zajednice, a 95% toga ne dolazi iz želja svjesnog uma nego od podsvjesnog programa. Ako se određeni program stavi u prvih sedam godina nečijeg života, 95% signala doći će od tamo. Tako će biti kako je određeno u tih prvih sedam godina, osim ako osoba voljno ne promijeni program.

Nacional: Rekli ste da je mit da je zdravlje najviše određeno genima i u knjigama tvrdite da imamo veliki utjecaj na način na koji naši geni izražavaju potencijal. Što znači da nismo robovi gena?

Kada ljudi kažu da je netko u njihovoj obitelji imao rak, da geni uzrokuju rak i da oni imaju gen za rak, onda je veća šansa da će i dobiti rak, zato što u to vjeruju. Pola žena koje imaju gen za rak dojke ne dobiju taj rak nikad. Ako imaš gen ne znači da ćeš dobiti rak. Znamo da postoji placebo efekt, odnosno fenomen kada dolazi do izlječenja zato što osoba misli da prima lijek za bolest unatoč tome što prima, primjerice, lažni lijek. To znači da u tom slučaju osobu nije izliječio lijek nego vjera u lijek. Ljudi ne razumiju da je negativno mišljenje jednako snažno kao i pozitivno. Pozitivno mišljenje može čovjeka izliječiti, a negativno ubiti, ako netko misli da će dobiti rak može ga i dobiti. Postoji nešto više od gena, a to je način života, harmonija, sreća ili strah. Neki faktori mogu aktivirati gen, geni se ne pale i ne gase sami od sebe, um je arhitekt, on kontrolira gene i određuje kakav će biti karakter vašeg života. Mislimo da smo žrtve, uvijek nam trebaju drugi. Kada je riječ o zdravlju, trebamo doktora jer ne vjerujemo da se možemo izliječiti, unatoč tome što mi uzrokujemo bolesti i mi se možemo izliječiti. Nadalje, ljudi se okreću religiji, a ne shvaćaju da su oni sami prikopčani na duh, smatraju da nam vlasti trebaju pomoći, ali one pomaže samo sebi, moramo sami uzeti moć.

‘Postoji nešto više od gena, a to je način života, harmonija, sreća ili strah. Neki faktori mogu aktivirati gen, geni se ne pale i ne gase sami od sebe, um je arhitekt, on kontrolira gene’

Nacional: Razlikuje li se vaše mišljenje od mišljenja drugih molekularnih biologa koji tvrde da ljudi nemaju utjecaja na gene?

To je krivo tko god da je to rekao. Epigenetika je sada važeća znanost, ona čini razliku između žrtve i gospodara. Epigenetika te čini gospodarom jer uz pomoć svijesti čovjek može promijeniti gene. Ako imaš dobre gene i krivi način razmišljanja, možeš dobiti bolest, i obrnuto, pozitivan način razmišljanja može ispraviti nepovoljne gene. Geni ne kontroliraju život. Odakle dolaze bolesti? Iz uma, ne iz gena, možda 1 posto dolazi iz gena, ostalo je način života, promijeni način života pa ćeš promijeniti i biologiju.

Nacional: Najjeftinija ulaznica za vaše predavanje u Zagrebu košta 1425 kuna. Kako se osjećate u pogledu toga i što takva javna predavanja znače za vas?

Prvo, ja nemam kontrolu nad time, organizatori mene zovu, ja dođem i održim predavanje, nemam veze s produkcijom ili bilo čim drugim. No cijenim priliku da javno govorim jer želim pomoći ljudima da shvate da s pravim stavom mogu kreirati sreću i zdravlje. Najbolji primjer je kada vodite prosječan život, niste previše zadovoljni životom i onda nekog upoznate, zaljubite se i percepcija tog istog života se promijeni. Život vam se čini krasnim, a nije vam se činio prije toga. Film „Matrix“ nije znanstvena fantastika nego stvarna priča, svi imaju program i moraju ga imati, to je dio razvoja djeteta, ali može se prestati igrati taj zadani program i početi kontrolirati život. Kada se ljudi zaljube, prestaju igrati program kao kada uzmu crvenu pilulu u „Matrixu“ pa su izvan programa. No život se mijenja, medeni mjesec ne traje vječno i ponovno dolazi podsvijest s lošim programom. Osim ako osoba ne odluči to trajno promijeniti.

Nacional: Kakvi su vaši planovi?

Planovi su probuditi što je više ljudi moguće. Planet je u kaosu, svaka zemlja ima probleme, ljudska civilizacija uzrokuje izumiranje biljnih i životinjskih vrsta, a tu je i problem klimatskih promjena. Ljudsko ponašanje uzrokuje uništavanje okoliša. Uništavamo okoliš, ali mi jesmo okoliš. Ako želimo preživjeti, moramo promijeniti ljudsko ponašanje i način na koji živimo na planetu.