U intervjuu za švedski radio Bandit Rock, pjevač grupe Iron Maiden Bruce Dickinson objasnio je zašto više nema novih rock i metal bendova koji bi punili arene i stadione. Također se osvrnuo i na svoj nedavni razgovor s brazilskim promotorom jer je nedavno boravio u Brazilu kako bi promovirao svoj predstojeći solo album ‘The Mandrake Project’.

Prema Dickinsonu, brazilski promotor se žalio na nedostatak headlinera. Dickinson je za to okrivio velike korporacije, za koje je rekao da su preuzele sve. Zbog njihovog interesa za što većom zaradom,  Dickinson je ustvrdio da takve korporacije propagiraju velike headlinere, ali ne dovode bendove koji stvaraju neku dramu kako bi stvorili bazu obožavatelja, te potaknuli znatiželju publike.

“Headliner se ne postaje preko noći. Hedliner postaješ tako što imaš mnogo koncerata na mnogo mjesta, a obožavatelji i ljudi te prate i odjednom se nađeš u Wembley Areni i pomisliš: ‘O moj Bože, ovi dečki sviraju u arenama. A sljedeći korak od arena je: ‘Pa oni će biti glavni na festivalu. Da, to je super. Oni su glavni festivalski headlineri.’ I u tom trenutku zakoračiš u taj svijet.”

Dickinson je rekao da su se promotori promijenili. Opisao je uspon Iron Maidena do slave, kada su počeli kao posebni gosti na nastupima u Chicagu, u New Yorku, čije bi se ime potom prenosilo mreži promotora. Ti bi promotori potom izgradili bendove dok ne bi bili u stanju biti glavni u gradu. Međutim, Dickinson smatra da u današnje vrijeme, promotori ne dovode bendove na isti način: “Morate shvatiti da su tada promotori, ti pojedinačni promotori, svi pojedinačno riskirali.”

Rekao je da može vidjeti iskušenje kada promotori nude glazbenicima hrpu novca, ali je i upozorio: “Nakon toga ne možete učiniti više ništa. Radit ćeš za nas ili ćeš uzeti odmor, jer ćemo mi od sada voditi tvoj show. Ali oni su samo nekako sve to pokvarili. Ipak, bili su pametni biznismeni.”

Dickinson je ove promjene nazvao zabrinjavajućim za scenu uživo: “Možda sam nepravedan, ali imam dojam da je scena nekada bila mnogo živahnija u smislu novonastalih bendova koji su se mogli pojaviti i iznenaditi ljude.“

Također je naveo nedostatak malih prostora gdje bendovi mogu jednostavno doći i odraditi svoj nastup kao još jedan faktor koji im omogućava popularnost: “To umanjuje masovnost ljudi koji izlaze i govore: ‘O, moj Bože. Bio sam neki dan na svirci uživo. Vau, bilo je super. Bilo je puno bolje nego sjediti ispred ekrana.’ … I jednostavno morate imati mjesta za to.”