Muških 400 metara s preponama bila je najuzbudljivija disciplina prošle atletske sezone, a kako je krenulo na prvom ovogodišnjem mitingu Dijamantne lige u Dohi neće biti iznenađenje ako preponaši opet budu u centru pažnje. Norvežanin Karsten Warholm je lani prvo s 46.70 za osam stotinki sekunde srušio rekord Kevina Younga iz davne 1992., da bi na Igrama u Tokiju istrčao 45.94 i popravio rekord za nevjerojatnih 76 stotinki. Na istoj utrci u finalu Igara u Tokiju drugoplasirani Rai Benjamin (SAD) istrčao je 46.17 a trećeplasirani Alison dos Santos (Brazil) 46.72 – što znači da su ta tri rezultata postala i tri najbolja ikada pa nije čudo da je to tokijsko finale nazvano najboljom olimpijskom utrkom u povijesti atletike.

This is absolutely insane!

🥇 Karsten Warholm – World Record (45.94)

🥈 Rai Benjamin – 2nd fastest time in history (46.17)

🥉 Alison Dos Santos – 3rd fastest time in history (46.72)

4th Kyron McMaster – 8th fastest time in history (47.08)#Tokyo2020 pic.twitter.com/CX0hixFgDO

— Sahil Bhalla (@IMSahilBhalla) August 3, 2021

Alison dos Santos je u petak u Dohi pobijedio s 47.24 ispred Raija Benjamina s 47.49 i to je Brazilcu koji će početkom lipnja proslaviti 22. rođendan bila prva pobjeda nad 24-godišnjim Amerikancem. Koliko su ova dva atletičara u Dohi bili brzi govori podatak da je Thomas Barr bio treći s 49.67.

Dos Santos je bio peti na Svjetskom U-18 prvenstvu 2017. s 53.98 i treći godinu dana kasnije na U-20 Svjetskom prvenstvu s 49.78. U atletici, možda i više nego u drugim sportovima, u mlađim je kategorijama važno dozirati opterećenje, ne gledati rezultate nego razvoj, a to je kod Dos Santosa očito odrađeno sjajno pa ovaj 1.98 visoki Brazilac napreduje iz godine u godinu. Sljedeće godine je trčao 48.28, a nakon pandemijske 2020. Dos Santosovi rezultati eksplodirali su u 2021. s kulminacijom u Tokiju: sezonu je otvorio u travnju s 48.15, početkom svibnja je već bio na 47.68 a krajem istog mjeseca na 47.57. Prvog dana srpnja u Oslu je istrčao 47.38 a tri dana kasnije u Stockholmu 47.34. Zatim je stigao Tokio, u kvalifikacijama je spustio osobni rekord na 47.31 da bi u finalu popravio osobni rekord za gotovo šest desetinki sekunde na spomenutih 46.72. Nevjerojatan napredak unutar samo jedne sezone.

https://twitter.com/Athleticsglobe/status/1525155405177012224

Kad je imao deset mjeseci malog Alisona snašla je strašna nesreća, slučajno si je prevrnuo tavu punu vrućeg ulja na glavu. Iz bolnice je izašao nakon četiri mjeseca ali rane i opekline, okvalificirane kao treći stupanj, na glavi su ostale trajno vidljive. Možemo samo nagađati što znači odrastati s takvim vidljivim ožiljcima na glavi a Alison ih je skrivao kapom koju je stalno nosio. Prvi sport koji je trenirao bio je judo a s 13 je prešao na atletiku koju je trenirao u rodnom São Joaquim da Barra, gradu nedaleko Sao Paula. „Kad sam ga prvi puta vidjela kako preskače prepone znala sam da u njemu ima nešto“, prisjeća se njegova prva trenerica Ana Cláudia Fidélis. „Već dvije godine kasnije osvojio je prvu nacionalnu medalju u svojoj dobnoj kategoriji. Iako je trenirao na pješčanoj stazi vidjelo se da bi mogao postati jedan od najbolji brazilskih ali i svjetskih preponaša“. Fidelis je očito imala dobro oko za prepoznati pravi talent.

„Ljudi me često pitaju bih li bio sretniji da sam trčao u nekom drugom periodu, kad nije bilo ovoliko vrhunskih preponaša i kad bih lakše osvajao zlatne medalje. Ne, baš suprotno, sretan sam što trčim uz ove atletičare i što svi zajedno ispisujemo povijest“, rekao je Dos Santos od kojega sigurno, već ove sezone, možemo očekivati još bolje rezultate.

Alison dos Santos, você é GIGANTE! Fez história! Mais uma medalha de bronze que se comemora como ouro. 🥉#Tokyo2020 pic.twitter.com/z3HXASgtpk

— Jonas Di Andrade (@jonasdiandrade) August 3, 2021