Kriza uzrokovana virusom covid-19 nije obeshrabrila hrvatske poljoprivrednike koji su očito prepoznali da problemi u opskrbi hranom te sve veća potražnja za autohtonim hrvatskim proizvodima pruža mogućnost za uspješno bavljenje poljoprivredom. Iako je situacija još daleko od idealne i hrvatski su poljoprivrednici suočeni s nizom problema, podaci Ministarstva poljoprivrede pokazuju da se može uočiti povećanje ukupnog broja poljoprivrednika u Hrvatskoj i to sa 170.700 tisuća u 2019. na 173 tisuće koliko ih je službeno bilo upisano u Upisnik poljoprivrednika 30. rujna ove godine. Zanimljivo je da se rast dogodio u proteklih devet mjeseci jer je na kraju 2020. Hrvatska službeno imala 170.800 tisuća poljoprivrednika, što znači da je u prvih devet mjeseci zabilježeno 2200 novih poljoprivrednika, dok ih je u cijeloj 2020. bilo tek 200 novih.

Ovi podaci pokazuju da su se ljudi usprkos koronakrizi odlučili baviti poljoprivredom. Jedan od razloga sigurno bi mogao biti i taj da su se obitelji željele maknuti iz većih gradova baš zbog manjeg izlaganja virusu, dok su drugi vjerojatno uvidjeli da je baš zbog krize potražnja za domaćom hranom narasla. Jedan od razloga što nije došlo do većeg pada broja poljoprivrednika su i sredstva koje je Ministarstvo poljoprivrede kroz različite programe pomoći dodijelilo poljoprivrednicima koji bi teško podnijeli teret koronakrize. Iz Ministarstva poljoprivrede za B&B su opsežno odgovorili o svim mjerama koje su dodijeljene poljoprivrednicima, a ako je suditi po brojkama izgleda da su te mjere donekle bile i uspješne.

Ministrica poljoprivrede Marija Vučković kaže da njeno Ministarstvo potiče udruživanje poljoprivrednika radi lakšeg izlaska na tržište. FOTO: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Iz tog Ministarstva naglašavaju i da su problemi u opskrbi koji su se pojavili s početkom covid-krize ukazali na važnost kratkih lanaca opskrbe u poljoprivredi, tj. plasiranja poljoprivrednih proizvoda domaćih proizvođača na lokalnom i regionalnom tržištu te su dodali:

“Ministarstvo poljoprivrede podržava taj trend te ga promiče, s jedne strane, poticanjem udruživanja poljoprivrednika kako bi lakše nastupili na tržištu putem niza mjera, a s druge strane, ulaganjima u logističku infrastrukturu nužnu za pripremu/osiguravanje proizvoda za tržište. Izgradnja dijela logističkih distributivnih centara financirat će se putem Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, investicija vrijedna oko 616 milijuna kuna koja će se prema našim procjenama provesti do 2026. godine.”

Osim toga ističu i da su zahvaljujući dugotrajnim i uspješnim pregovorima s Europskom komisijom, povećana sredstva za dobrobit životinja za 130 milijuna kuna odnosno na 220 milijuna kuna, a uvedena je i nova vrsta potpora kojom se potiče korištenje stajskog gnoja vrijedna više od 100 milijuna kuna, pri čemu je jako važno za hrvatske stočare da će nove i uvećane potpore biti isplaćene za ovu proizvodnu godinu.

Također, na Vijeću ministara poljoprivrede i ribarstva zemalja članica Europske unije, održanom 11. i 12. listopada 2021. u Luksemburgu, hrvatska je delegacija od Europske komisije zatražila produljenje privremenog okvira za državne potpore do kraja 2022. godine, kao i povećanje iznosa pojedinačnih potpora, s obzirom na poremećaje u sektoru stočarstvu, prvenstveno uzrokovanima poremećajima u odnosima ponude i potražnje zbog pandemije, iznimno visokih cijena stočne hrane te nedavnog poskupljenja svih energenata.

Kada se govori o problemima u opskrbi hranom, na primjeru Velike Britanije dobro se vidi što se može dogoditi s opskrbom uslijed pandemije. Police trgovina su mjestimično prazne, a na nekima je izloženo plastično voće i povrće. I Hrvatska se od osamostaljenja dovela u položaj ovisan o vanjskim dobavljačima hrane te je samo pitanje vremena kad će netko od velikih igrača usporiti ili zaustaviti dotok hrane na naše tržište zbog neke bogatije države. Baš u tome domaći proizvođači bi mogli naći svoju priliku da zauzmu veći dio tržišta, ali i da se pokušaju snažnije progurati na tržište Europske unije.

U tome bi im trebala pomoći i nova strategija nazvana “Od polja do stola” koja je nedavno izglasana u Europskom parlamentu. Riječ je o strategiji koja omogućava prelazak na održiv prehrambeni sustav Europske unije kojim se štiti sigurnost opskrbe hranom i osigurava pristup zdravim namirnicama, a ujedno je i otvoren put za donošenje paketa od čak 27 zakonskih prijedloga i politika koje će u sljedećih desetak godina mijenjati načine proizvodnje, prerade, kupovine i konzumiranja hrane u Europi. Velik je to uspjeh i hrvatske europarlamentarke Biljane Borzan (SDP) koja je u ime grupacije europskih socijalista i demokrata u parlamentu bila zadužena za ovu strategiju kao njihova izvjestiteljica.

Biljana Borzan je za B&B otkrila da je strategija “Od polja do stola” jedan od temelja Europskog zelenog plana kojim Europa želi postati prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. Kao dio Europskog zelenog plana predložena je i strategija održivog i uključivog rasta za poticanje gospodarstva, poboljšanje zdravlja i kvalitete života ljudi i brigu o prirodi, a da pritom nitko ne bude zapostavljen. Europarlamentarka SDP-a još je i dodala:

“Način na koji proizvodimo i trošimo hranu će se kroz sljedećih desetak godina značajno promijeniti u Europi. Svijest građana o tome da se okoliš ubrzano troši, da se tragovi pesticida i antibiotika nalaze praktički svugdje, da se šume nezadrživo krče radi usjeva je značajno porasla i to je potaklo EU da krene u reforme od polja do stola. Proizvodnja, prerada, pakiranje, prijevoz i prodaja prehrambenih proizvoda snažno utječu na okoliš. Kako bismo osigurali da naš temeljni resursi – tlo, voda i zrak – ostanu plodni, zdravi i čisti, nužan je prelazak na održiv način proizvodnje hrane duž cijelog proizvodnog lanca.”

Biljana Borzan je za B&B otkrila da je strategija ‘Od polja do stola’ jedan od temelja Europskog zelenog plana kojim Europa želi postati prvi klimatski neutralan kontinent do 2050.. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Strategija “Od polja do stola” donosi konkretne ciljeve koje treba ostvariti na razini Europske unije: ukupno smanjenje korištenja pesticida (za 50%) i korištenja pesticida visokog rizika (za 50%) do 2030., smanjenje gubitaka hranjivih tvari za najmanje 50% te smanjenje korištenja gnojiva (za najmanje 20%) do 2030., smanjenje upotrebe antimikrobnih pripravaka u stočarstvu i akvakulturi za 50% do 2030., povećanje udjela poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom na najmanje 25% do 2030. i smanjenje količina bačene hrane za 50% do 2030. Iz Ministarstva poljoprivrede navode da se usvajanjem ove rezolucije poziva Europska komisija da strateške planove država članica, tj. dokumente koji trebaju propisati kriterije za korištenje EU sredstava namijenjenih poljoprivredi, uvjetuje ispunjavanjem ciljeva Europskog zelenog plana, a mišljenje Europskog parlamenta je da države članice unutar svojih strateških planova trebaju definirati ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova. Prema nedavno usvojenom zakonodavnom okviru Zajedničke poljoprivredne politike od 2023. do 2027., u čijem je formuliranju sudjelovao i Europski parlament, jasno su utvrđena pravila za izradu i odobravanje strateških planova država članica. Rezolucija nije zakonodavni akt, ali Hrvatska pri definiranju i ispunjavanju svojih strateških ciljeva svakako uzima u obzir i promišlja o svim aktima Europskog parlamenta kao sukreatora politika, tvrde iz Ministarstva poljoprivrede te su dodali: “Hrvatska je obavezna implementirati mjere koje su propisane zakonodavnim okvirom Zajedničke poljoprivredne politike Europske unije. Okolišno-klimatski faktor je već snažno zastupljen u svim strateškim dokumentima, pa je tako u strategiji poljoprivrede definiran 2. Strateški cilj – Jačanje  održivosti i otpornosti poljoprivrede na klimatske promjene te je u sklopu Strateškog plana već implementirani Specifični cilj 4 – Doprinositi ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama, uključujući smanjenje emisija stakleničkih plinova i pojačanim odvajanjem ugljika, kao i promicati održivu energiju, Specifični cilj 5 – Poticati održivi razvoj i djelotvorno upravljati prirodnim resursima poput vode, tla i zraka, uključujući smanjenje ovisnosti o uporabi kemijskih sredstava te Specifični cilj 6 – Doprinositi zaustavljanju i smanjenju gubitka biološke raznolikosti, poboljšati usluge ekosustava i očuvati staništa i krajolike.”

Biljana Borzan kaže da je strategija “Od polja do stola” prilika za hrvatske poljoprivrednike, ali napominje da je potrebno voditi ustrajnu borbu za zaštitu domaćeg tržišta, poticati investicije u modernizaciju i nove tehnologije te motivirati mlade da se nastave baviti poljoprivredom i ostanu živjeti u ruralnim sredinama. Biljana Borzan se posebno osvrnula i na problematiku pesticida u poljoprivredi, što je jedan od glavnih ciljeva strategije:

“Korištenje pesticida i antibiotika u poljoprivredi ćemo ispuniti lakše nego npr. Nizozemska. U Hrvatskoj se prodaje manje pesticida u usporedbi s prosjekom EU-a, manje od nas ih koriste samo Latvija, Cipar i Slovenija. U rezoluciju smo ugradili premisu da se smanjenja propisuju sukladno potrošnji, tako da ne bude 50% za svih, već da najviše moraju smanjiti one države koje ih najviše troše. Možda još važnije, Hrvatska dobro stoji po pitanju prisutnosti pesticida u prehrambenim proizvodima.”

Njene riječi potvrđuju i brojke koje pokazuju da je najviše kontaminirane hrane izmjereno u Nizozemskoj (9,5 posto) i Bugarskoj (9,2 posto), zatim u Portugalu (6,8 posto) i Grčkoj (5,9 posto), a znatan udio hrane kontaminirane nedopuštenim količinama pesticida otkriven je u velikim državama poput Francuske (4,7 posto) i Njemačke (4,2 posto). U Hrvatskoj je taj postotak gotovo upola manji (2,5 posto). Udio domaćih proizvoda u ukupnom broju ispitivanih uzoraka iznosio je 49,2 posto, a 39,1 posto uvezen je iz Europske unije (11,3 posto iz trećih zemalja). To znači da su originalni hrvatski prehrambeni proizvodi još manje onečišćeni jer uvozni proizvodi statistički kvare ukupan hrvatski prosjek. Biljana Borzan kaže da je to dobra vijest za hrvatske poljoprivrednike, ali i potrošače:

“Citirat ću profesora Valerija Vrčeka koji mi je jednom prilikom rekao kako je hrana bez pesticida proizvod s dodanom vrijednošću koji Hrvatskoj omogućuje tržišnu utakmicu, da izvozi traženu robu i da skupim delicijama nahrani svoje goste. Nadalje, površine pod ekološkom proizvodnjom stalno rastu u Hrvatskoj, taj segment poljoprivrede značajno napreduje u zadnjih desetak godina. Većina eko hrane ide u izvoz, no zaostaje domaća potražnja, što zbog skupoće, što zbog nepovjerenja potrošača. Strategija u tom smislu poziva države članice da poreznom politikom potaknu veću konzumaciju eko hrane. Tu vidim priliku da se značajno poveća domaća potrošnja eko hrane.”

Zanimljivo je i da strategija “Od polja do stola” sadrži i dio koji govori o opskrbi hranom i to usprkos činjenici da je dugoročni dokument koji gleda desetljećima unaprijed, a poremećaji u opskrbi su trenutni i privremeni. No oni su, smatra Biljana Borzan, kao i korona-kriza, na određen način učinili uslugu poljoprivrednicima jer im je dala kut kako pristupiti problemu prekomjernog uvoza:

“Otkad je korona-kriza privremeno zatvorila granice i poremetila opskrbu, kraćenje opskrbnih lanca i poticanje potrošnje lokalnih proizvoda su postale vrlo korištene riječi u Bruxellesu i europskim glavnim gradovima. I strategija ‘Od polja do stola’ na više mjesta govori o tome i ovo je velika prilika da se provedu promjene koje će biti na dobrobit poljoprivrednicima. To je bio i moj prioritet u poljoprivrednom segmentu strategije, jer je poticanje potrošnje lokalnih proizvoda win-win i za poljoprivrednike, i za građane i za okoliš. Jabuka koja je jutros ubrana, a popodne završila u prodaji ima bolju nutritivnu vrijednost za kupca te ostavlja manji trag na okolišu od one koja je bila u hladnjači i prošla tisuću kilometara u kamionu.”

Međutim, da bi strategija uspjela, mora se uključiti i u trgovinske sporazume koje Unija sklapa s trećim zemljama. EU će propisati nove standarde i pravila za proizvodnju hrane, no da bi zaštitila svoje proizvođače, isti propisi moraju vrijediti za svaki list salate ili komad mesa koji se u EU uvozi iz trećih zemalja. To znači da bi se moralo zaštititi europske proizvođače od vanjske konkurencije koja se ne mora pridržavati europskih ekoloških standarda, inače će rezultat biti veći uvoz i smanjenje proizvodnje hrane u Europi. Za europske, pa tako i za hrvatske poljoprivrednike dobra je vijest da će određeni dijelovi strategije biti implementirani već iduće godine i to oni koji se tiču označavanja hrane. Biljana Borzan otkriva da je baš to za nju bilo iznimno važno:

“Oznake i deklaracije rokova trajanja, hranjivosti, sastava i porijekla prehrambenih proizvoda se mijenjaju. Sve moje inicijative za bolje oznake su dobile podršku europarlamentaraca. Građani žele i imaju pravo znati više o hrani koju kupuju, to ćemo im uskoro i omogućiti. Proizvode koji su krcati šećerom i drugim nezdravim sastojcima se više neće smjeti reklamirati kao zdrave, a rokovi trajanja koji su zbunjivali potrošače i pridonosili bacanju hrane će se pojednostaviti. Posebno sam zadovoljna što će se mijenjati označavanje porijekla meda jer to nije bilo u strategiji, već je na moju inicijativu, uz pomoć Ruže Tomašić, ubačeno u dokument. Sadašnji sustav ‘mješavina EU/ne-EU meda’ se zloupotrebljava kako bi se uvozio i prodavao patvoreni med, ubuduće će se morati navoditi točna zemlja porijekla. Za mlijeko i sirovine u mesnim proizvodima će se također uvesti preciznije označavanje, više neće biti dovoljno navesti kako je porijeklo EU. Bolje označavanje porijekla hrane će svakako ići na ruku domaćim proizvođačima.”