Nekadašnja francuska seks-bomba, svojedobno najslavnija svjetska filmska ljepotica, danas 69-godišnja Brigitte Bardot, koja se prije 30 godina okanila filma kako bi se posvetila zaštiti životinja, osuđena je pred francuskim sudom zbog rasizma. Već je i prije triput bila kažnjena iz istih razloga, no političke stavove nije promijenila. Ostala je najgrlatija glasnogovornica francuskih ksenofoba i antiislamista, na zgražanje mnogih Francuza koji se ne mogu načuditi što se to dogodilo sa ženom koju su prije pola stoljeća prvi put zapazili po seksepilnom tijelu i spremnosti da među prvima na filmu bez srama pokaže dojke i stražnjicu.

Ta nekoć vesela djevojka, koja je prije pola stoljeća mijenjala francuska shvaćanja o seksualnom moralu i uvelike pridonijela liberalizaciji sljedećih desetljeća, pretvorila se u zlobnu staricu punu mržnje prema svemu oko sebe, posebno prema svima koji drukčije misle i drukčije se ponašaju. Razlog za najnoviju kaznu njena je najnovija knjiga “Un cri dans le silence” ? “Vapaj u tišini”, koja je izišla lani i bila pravi bestseler. U njoj se obrušila na razne aspekte suvremenog francuskog društva, a posebno na sve veću prisutnost islamskih useljenika u Francuskoj. Stanje u Francusko ocijenila je katastrofalnim, a francusko društvo dekadentnim, čak i po kriteriju izgleda ljudi na ulicama. Napisala je: “Ima odviše novih jezika u Novoj Europi, odviše tuđih ljudi na ulicama Francuske. Mnogi od tih koji se kreću našim ulicama prljavi su ljudi, koji se loše odijevaju. Nekoć su našim društvom dominirali ljepota i sjaj, danas je svega toga nestalo, jer se sve gubi u prosječnosti.”

Napala je razne društvene skupine. O homoseksualcima je napisala da je Francuska postala “utočište za te cirkuske nakaze”. Izvrijeđala je nezaposlene da i ne žele legalno raditi nego samo varaju vladu uzimajući od države socijalnu pomoć, a potom se zapošljavajući na crno. Žene po njezinu mišljenju nemaju što raditi u vladi, francuske su škole “jazbine u kojima vladaju nasilje, raspačavatelji droge, mladi teroristi i korisnici prezervativa”, jer učenike podučavaju nastavnici “koji u školu dolaze neobrijani, masne kose, odjeveni u prljave traperice i blatne tenisice”.

A posebno se bavila sve većom brojnošću muslimanskih useljenika, kojoj je posvetila poglavlje “Islamizacija Francuske”. Tvrdi da ih ima već više od 5 milijuna i okrivljava ih za dekadenciju francuskog društva. Kudi međurasne brakove ? “1934., kad sam se rodila, to je bilo nezamislivo”, oni “kvare genetsku sliku francuske nacije”. Hvali sve koji su ratovali protiv muslimana, ”štiteći čistoću nacije”.

Dvije organizacije za zaštitu ljudskih prava ? Pokret protiv rasizma (MRAP) i Liga za ljudska prava (LDH) ? lani su pred pariškim sudom protiv nje podigle kaznenu prijavu zbog rasizma. Podignuta je optužnica i pokrenut četvrti proces protiv bivše glumice. Prvi je put kažnjena zbog rasizma u rujnu 1997. zbog izjave da je “Francuska preplavljena muslimanima koji krvoločno ritualno kolju ovce”. U siječnju 1998. osuđena je na globu od današnjih 3000 eura zbog izjava o pokoljima u Alžiru. Na sudu se našla i 1999. zbog ocjena u drugom svesku svojih memoara “Carre de Pluton”.

Brigitte Bardot desetljećima je obuzeta brigom za životinje, mnoge njene akcije te vrste bile su plemenite i uspješne, bilo da je riječ o ugroženoj vrsti ptica sa staništem u Amazoniji, psima lutalicama u Bukureštu koje su šinteri kanili potamaniti ili rijetkim životinjama iz zoološkog vrta u kakvoj ratom zahvaćenoj zemlji. S vremenom je sve bješnje optuživala ljude koji su krivi za patnje životinja, njezino ogorčenje prerastalo je u mržnju protiv raznih ljudskih skupina, a osobito se ? zbog nekih ritualnih običaja ? okomila na muslimane. Kritike muslimana prerasle su u mržnju, koja je slavnu glumicu pretvorila u zaslijepljenu rasistkinju. Zbog opsesivne ljubavi prema životinjama ? Brigitte Bardot postala je mrziteljicom muslimana i desničarkom.

Na njenu metamorfozu presudno su utjecali i brojni neuspjesi u odnosima s muškarcima ? iako je za milijune muškaraca bila predmet požude, nikad nije bila sretna u ljubavi ? pa je počela mrziti i izbjegavati ljude, zatvorivši se u svoju vilu na Azurnoj obali s kućnim životinjama.

Brigitte Bardot rodila se 28. rujna 1934. u Parizu kao kći tvorničara. Pohađala je baletnu školu, rano postala manekenkom a zbog privlačna izgleda već s 18 godina, 1952., dobila prvu filmsku ulogu. U sljedeće četiri godine nastupila je u petnaestak filmova, od kojih su samo “Veliki manevri” Renea Claira imali uspjeha. Udala se za još neafirmiranog filmskog redatelja Rogera Vadima (rođenog 1928.), koji joj je 1956. povjerio glavnu ulogu u erotskoj drami “I Bog stvori ženu” o djevojci koja osvaja sve muškarce u svojoj blizini.

Tim je filmom postala velika zvijezda, a nakon još nekoliko u kojima je pokazala svoj seksepil, postala je najpopularnija Francuskinja i jednom od najvećih zvijezda svjetskog filma. Mlade žene njezine dobi stale su je oponašati, a kip nacionalne heroine Marianne, koji je stajao u svakoj službenoj zgradi u Francuskoj, bio je napravljen prema njezinu liku.

Svugdje je tih godina privlačila pozornost. Saint Tropez na Azurnoj obali proslavila je nakon što je tu 1956. snimila “I Bog stvori ženu”. U dotad nepoznatom mjestu stanovnici su bili ribari. Brigitte Bardot tu je sa svojim mužem, na pustim plažama, provodila ljubavne noći. Upravo stoga odlučila je od prvih honorara ondje sagraditi kuću, u zaljevu Des Salines. Vilu “La Madrague” dala je okružiti visokim zidom i bujnim raslinjem, da sačuva svoju privatnost. Zaposlila je i tjelesne čuvare.

Nakon što se 7. prosinca 1957. razvela od Vadima, vila je postala poprištem burnih erotskih pustolovina. Dovodila je onamo nove muževe i ljubavnike. Zbog njezina slobodnog ponašanja protestirale su opatice iz obližnjeg samostana “Les Marie”. Dolazili su tamo i njezin drugi muž, glumac Jacques Cherrier, ljubavnik Sammy Frey, treći muž, njemački industrijalac i playboy Günther Sachs, ljubavnik Gigi Rizzi. Dok su se jedni mještani Saint Tropeza zgražali, drugi su se radovali jer su za njom počeli stizati brojni turisti i novac. Na kraju joj je mjesna uprava, kad je 1973. “otišla u filmsku mirovinu” u Saint Tropez, dala “ključeve grada”, a bilo je i prijedloga da joj se u središtu mjesta podigne spomenik.

Brigitte Bardot tada je prekinula kontakte s javnošću i stala se opsesivno brinuti za životinje, bilo one koje je sama držala u kući (a imala je stotine pasa, mačaka, papagaja), bilo za cijele životinjske vrste. Sudjelovala je u raznim akcijama za zaštitu životinja, pisala protestna pisma. Izvrijeđala je gradonačelnika Saint-Tropeza kad je prije nekoliko godina zabranio da psi švrljaju gradskim plažama.

Ni sljedeći muškarci nisu joj donijeli mnogo sreće. Četiri je godine živjela s kiparom Mirkom Brozekom, koji joj je na kraju u bijesu umalo razbio glavu svojom metalnom skulpturom. Aktivist za prava životinja Allain Bourgrain ostavio ju je na njen 49. rođendan jer “ne želi živjeti s osobom čiji je život samo niz neuspjeha”.

Potom je prekinula gotovo sve veze s ljudskim rodom, nije se družila ni s kim, potpuno se zatvorivši u vlastiti svijet. Dok se toliko brinula za svoje i tuđe životinje, posve je zapostavila čak i vlastitog sina Nicholasa Charriera, iz braka s glumcem Jacquesom Charrierom. Kad ga je prevarila sa Sammyjem Freyom, nakon razvoda sin je dodijeljen ocu. Odgajali su ga očevi roditelji, a majku je jedva i viđao. Odrastao je oskudno se školujući, bavio se potom raznim poslovima, bio je mehaničar, vozač automobila, maneken, ribar, pjevač, čuvao je djecu, ali ni u čemu se nije skrasio. Iz Francuske je pobjegao u Norvešku, oženio se i dobio kćer Mary, koja je, vele, “pljunuta baka”, prćasta nosa i senzualnih usana. Nezaposlen, živio je od norveške socijalne pomoći od 700 kruna tjedno, čuvao dijete i smišljao kako da se riješi siromaštva. Majka nije bila na njegovu vjenčanju (kao ni otac), nije vidjela svoju unuku. Dogovorili su se jednom da će se sastati u Parizu, ali je Brigitte Bardot u dogovoreno vrijeme otišla na konferenciju o zaštiti tuljana.

Prvi rasistički skandal izazvala je u travnju 1996., kad je u povodu islamskog blagdana Aid-el-Kebir prosvjedovala protiv običaja muslimana da obredno žrtvuju ovce. Nakon što im se prereže grkljan, puste se da iskrvare, čime se vjernici podsjećaju na žrtvovanje Abrahamova (u Kuranu: Ibrahim) sina Izaka, što su iz Starog zavjeta preuzeli i muslimani. U intervjuu je izjavila da toga dana “svake godine više od 3 milijuna ovaca dočeka smrt u najgorim mukama”. Dodala je da “ne može podnijeti to barbarstvo” i da su “francuske vlade, jedna za drugom, dopustile invaziju na Francusku iz muslimanskih prenapučenih zemalja”, da iz godine u godinu ima sve više džamija, dok se sve rjeđe čuju zvona jer nedostaje svećenika”.

U to vrijeme bila je u četvrtom braku. Muž joj je bio fašist Bernard D’Ormale, član vodstva Nacionalnog fronta, koji se žestoko bori protiv muslimanske imigracije, traži da se protjeraju 4 milijuna useljenika iz sjeverne Afrike i drugih islamskih zemalja. Brigitte Bardot je u intervjuu poricala da je desničarka, rekla da podržava stranku sadašnjeg predsjednika Chiraca, da bi iste stavove imala i da je udana za postolara, da su njene izjave motivirane samo brigom za životinje i da će muslimane smatrati “najljepšim ljudima na svijetu” ako prestanu klati ovce. Nisu joj svi povjerovali, i to s pravom, jer je uskoro ipak priznala da podržava Le Pena za kojeg je rekla da ga poštuje “jer nikad ne krši svoja načela”.

S vremenom je preuzimala sve više Le Penovih stavova i ideja, što se uočava i u njezinim knjigama, pa i u posljednjoj, “Vapaj u tišini”, zbog koje je i optužena. Početkom svibnja saslušana je u sudnici, gdje je izjavila da svojom knjigom “nikoga nije htjela uvrijediti” i da se “ispričava ako je to ipak nehotice učinila”. Bila je pomirljiva i tjelesno slaba, došla je oslanjajući se o štap. Novinari su joj se podsmjehivali jer je imala neukusan plastični cvijet u kosi. Opravdavala se pred sutkinjom da su možda neke njene ocjene pogrešno shvaćene jer ne piše baš najbolje: “Nisam ja neki Balzac.” Sutkinja je ironično odgovorila: “To smo svi mogli primijetiti.”

Napokon je 10. lipnja izrečena presuda: proglašena je krivom, ali je kažnjena simbolično, zbog rasističkih uvreda u svojoj knjizi objema organizacijama koje su je tužile mora isplatiti po jedan euro. No zajedno s izdavačem mora platiti i 5000 eura kako bi se u francuskim dnevnim listovima objavio tekst presude kojom je proglašena krivom. U presudi piše: “Gospođa Bardot prikazala je u svojoj knjizi muslimane kao barbarske i okrutne osvajače, odgovorne za teroristička nedjela i toliko željne da dominiraju Francuzima da su čak spremni istrijebiti cijeli francuski narod. Te su ocjene uvredljive i zato se gospođa Bardot proglašava krivom.”