Tijekom svoje duge karijere, 75-godišnji britanski glumac Brian Cox bio je zapažen u glavnim i u sporednim ulogama. Ono po čemu je najpoznatiji posljednjih nekoliko godina jest uloga Logana Roya, beskrupuloznog vlasnika medijske kompanije, u seriji „Nasljeđe“ (Succession). Treća sezona ove serije počela se prikazivati na kanalima HBO Adria i na streaming platformi HBO GO prošlog ponedjeljka, a samo nekoliko dana kasnije BBC je objavio listu najboljih TV serija ovog stoljeća. Na 10. mjestu nalazi se upravo „Nasljeđe“.

Hvalospjevi koji prate seriju „Nasljeđe“ nisu neočekivani, radi se o prikazu korporativne Amerike kroz medijsku kompaniju „Waystar/Royco“ u kojoj četvero djece, svako iz svog razloga, smatra da može naslijediti oca na čelnoj poziciji. Način na koji Brian Cox u ulozi Logana Roya vodi poslovnu igru i manipulira svima koji ga ugrožavaju prikazan je na briljantan način, što mu je prošle godine donijelo i najvažniju televizijsku nagradu Emmy za najbolju glavnu ulogu.

Tijekom prvih 20 godina glumačke karijere Cox je bio zapažen kao kazališni i televizijski glumac, da bi se 1986. godine pojavio u ulozi Hannibala Lectera u filmu „Manhunter“. Neuspjeh filma vratio ga je ponovo televizijskim i kazališnim projektima, da bi od sredine devedesetih, kada se približio pedesetim godinama života, postao nezaobilazan glumac u hollywoodskim filmovima. Od filmova „Rob Roy“ i „Hrabro srce“, preko filmova „Adaptacija“, „25. sat“, „X-Men 2“, „Troja“ i „Bourneova nadmoć“, pa do filmova „Zodijak“, „Red“ i „Planet majmuna: Postanak“, Cox se podjednako dobro snalazio u ulogama pozitivaca i negativaca.

U povodu treće sezone serije „Nasljeđe“, Cox je dao ekskluzivan intervju za Nacional. S obzirom na svoj veteranski status u filmskoj industriji, otvoreno je pričao o mnogim stvarima, pa čak i o onim najaktualnijima koje se tiču „woke culture“ i „cancel culture“. Radi se o terminima koji se koriste kod osoba koje se ne slažu s većinom koja govori o socijalnoj nepravdi, rasizmu i tako dalje. Ako se otvoreno suprotstavite većinskom mišljenju, iako se samo radi o mišljenju, izgubit ćete posao u Hollywoodu i naći ćete se na crnoj listi.

NACIONAL: U trećoj sezoni serije „Nasljeđe“ vidimo da obitelj Roy ima sve, ali njeni članovi još uvijek žele više. Koja je motivacija milijardera da traže više?

Riječ je o onome što svi mi želimo, što želimo u svojim životima. Naravno, oni nas ljute, njihove odluke su lude i mi smo ljuti zbog tih odluka. Logan Roy vjerojatno je započeo svoju karijeru kao novinar i vrlo brzo je upao u iluziju o vlastitoj veličini. Nakon što je prikupio dovoljno iskustva radeći u novinama, pokrenuo je medijsko carstvo. Ono što je kod Logana bitno je to da je carstvo stvorio vlastitim rukama. Sve nakon toga je igra, razrađena igra koju neće prestati igrati sve dok ne umre. Logan tu igru igra cijeli život i u njoj nekada pobjeđuje, nekada gubi. On to zna, ali previše voli igru. Problem s njegovom djecom je taj da oni ne razumiju tu igru. Oni sve to uzimaju previše ozbiljno. Logan sve to jako dobro razumije. On je bijesan čovjek, takvo mu je podrijetlo, ali on igra tu razrađenu igru. Od malih nogu naučio je nositi se s problemima na dnevnoj bazi. Sve je to zabavno. On shvaća da ništa nije vječno i da se stoga treba opustiti, ali iskorištava svaku poslovnu priliku.

NACIONAL: Kako je moguće da su djeca tako inteligentnog oca zapravo potkapacitirana?

Njegova djeca, s druge strane, ne vide ono što on može vidjeti. To nije njihova greška, oni jednostavno nemaju to iskustvo koje ima njihov otac. Smatraju da imaju svoja prava, ipak su oni djeca multimilijardera, u njihovim životima se mnogo toga zbiva. Sve to dovodi ih u niz nesretnih situacija. Logan nikako ne može shvatiti njihova stajališta jer to nisu njegovi stavovi. On se penjao da bi došao do vrha, a oni su svojim rođenjem već došli do vrha. Zato kaže „Volim svoju djecu, ali ne znam što da radim s njima“. On im ne vjeruje, a oni ne razumiju da je sve to igra. Oni sve shvaćaju ozbiljno. Ozbiljno je onoliko koliko su sve igre ozbiljne, ali to je još uvijek igra. A kada je u pitanju igra, morate biti ozbiljni. Nije to samo pitanje hoćete li nekoga prevariti ili će netko vas prevariti. Njegova djeca to ne razumiju, a njemu to daje motivaciju za daljnje djelovanje. I zato Logan mora paziti na sva moguća razmimoilaženja, kao što mora rješavati i probleme iz prošlosti. Ti problemi iz prošlosti nadopuna su svakodnevnim problemima. Kako ja to volim reći, ugrist će te za guzicu kada to najmanje očekuješ. Logan nije vidio da mu pas prilazi. Kada ga je ugrizao, on je rekao „dobro, to je dio igre, moram riješiti taj problem“.

NACIONAL: Poznati ste kao deklarirani socijalist. Osjećate li empatiju prema obitelji Roy, možete li ih razumjeti ili ih jednostavno mrzite zbog svega što oni predstavljaju?

Ne, ne mrzim ih. U mom poslu ne možete mrziti ljude jer svi smo mi isti. Postoji stara škotska izreka „We’re a’ Jock Tamson’s bairns“ koja znači da smo svi Božja djeca i da smo svi isti. Tako je i u ovom slučaju. Ne možete mrziti Logana, on se bori da preživi na vrhu i igra svoju igru na najbolji način. Ne želim ga osuđivati, tako nešto može biti kobno. Za svakog glumca velika je pogreška osuđivati lika kojeg glumi. Pravilo broj 1 je da ne osuđuješ lika kojeg glumiš. I ja sam glumio nekoliko dvojbenih likova, a i one koji nisu takvi i točno možete vidjeti gdje se oni križaju. Svi smo mi krvavi ispod kože, koliko god pokušavali to negirati. Na razne načine pokušavamo ublažiti sve ono loše što utječe na nas ali, istovremeno, svi smo mi ljudi. Ono što Logan Roy i ja dijelimo jest činjenica da smo obojica razočarani u ljudski rod. Ja dolazim iz socijalističkog okruženja, on dolazi iz okruženja koje ne bih nazvao desničarskim, prije bih rekao da je to sebično okruženje.

NACIONAL: U seriji vi glumite Logana Roya, oca trojice sinova i jedne kćeri. I u privatnom životu imate trojicu sinova i kćer. Postoji li poveznica između vašeg privatnog života i uloge u seriji?

Nisam baš bio dobar otac. Jednostavno nisam dovoljno vješt za dobrog oca. Trebao sam ići u školu za očeve i smatram da bi trebale postojati takve škole. S druge strane, većina djece nastoji slijediti svoje očeve pitajući se „trebam li napraviti ono što moj otac nije napravio?“ ili „trebam li raditi ono što je i moj otac radio?“. Moj otac umro je kada sam imao osam godina i stoga je on za mene mitska osoba. I zato mi je teško govoriti o njemu i odnosu oca i sina. Uslijed toga, kada sam postao otac, shvatio sam koliko je to teško. I svakog dana sve sam više shvaćao koliko je teško biti otac. Treba se nositi s hormonima drugih osoba, s ludilima kroz koje prolaze. Jedina stvar koju možeš reći jest – pokušajte ih ne osuđivati. Pokušajte ih prihvatiti onakvima kakvi jesu, budite otvoreni prema njima i njihovim promjenama. Ako ste gruba, temperamentna osoba, onda se pitate „što je ovo, što se krije iza ovoga?“. No očinstvo je posao na duge staze. Možda je moje bavljenje glumom način da pobjegnem od očinstva.

NACIONAL: Poznata je ona Tolstojeva „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“. Obitelj Roy je nesretna i disfunkcionalna. Je li to zato što je bogata ili usprkos tome što je bogata?

Mislim da se uvijek radi o kombinaciji genetike i okruženja. Djeca u obitelji Roy rođena su u takvom okruženju gdje nisu trebali postavljati previše pitanja. Osim ključnih pitanja kao što je „Zašto sam rođen u ovom svijetu?“, na koje im je ponekad teško odgovoriti. Na neki način oni su žrtve, kao što smo to vidjeli kod djece Donalda Trumpa. Postoji taj osjećaj kod njih da smatraju kako rođenjem imaju veća prava od drugih. Nisu djeca jedina koja se u današnje vrijeme tako ponašaju. Mnogi misle da imaju pravo na nešto. Jednim dijelom to je zdravo razmišljanje, ali drugim dijelom to je destruktivno. Uslijed toga, u našem društvu ojačali su pokreti „woke culture“ i „cancel culture“, a oni su negativni i štetni te potpuno nepotrebni. Ljudi su stoga postali arogantni i onda jedni govore „moramo zaštititi ovo“, a drugi kažu „ne, moramo se pobrinuti za ono“. To zbunjuje ljude i oni su izgubljeni, više nego što su ikada bili. Ljuska vrsta je izgubljena više nego ikad. Ljudi su uznemireni. I stoga smatram da ova serija na umjetnički način odražava svijet koji smo naslijedili. To je užasan svijet, ali i vrlo zabavan. Veoma zabavan. I to je ironija. Volimo taj svijet u kojem se netko posklizne na koru od banane, a mi se grohotom smijemo. Netko se može polomiti na kori od banane, a mi se i dalje smijemo. Ne možemo si pomoći. Stalno se ponašamo paradoksalno. A onda pokušavamo to popraviti tako da odlučimo pratiti ideje „woke culture“ ili „cancel culture“ pa onda odlučujemo da neku osobu treba izbrisati iz povijesti jer je zgriješila. To je sranje. Zašto ljudi jednostavno ne poštuju jedni druge, zašto nisu pristojni jedni prema drugima? Pa svi mi griješimo. Nešto nas sprečava u pokušaju da budemo dobri, kao da postoji neka prepreka koju ne možemo zaobići.

NACIONAL: Slažete li se da uloge poput vaše, uloge medijskih magnata, polako nestaju, uloge ljudi koji vladaju svijetom i teroriziraju svoje obitelji?

Vladimir Putin. Dao sam vam odgovor na vaše pitanje. Bliži li mu se kraj? Ljudi u Rusiji se s njim nose svakog dana. Sve sam vam rekao.

NACIONAL: Postali ste poznati kao Logan Roy i zato što puno problema rješavate s dvije riječi, a to su „Fuck Off“ (Odjebi). Kako ste uspjeli svaki put to izreći, a da ste pritom postali još zanimljiviji lik?

Dolazim iz zemlje u kojoj se jako puno psuje. Škoti psuju bolje od ikoga. Škoti psuju tako da to odjekne, mogu psovati na zastrašujući način, od njihovih psovki možete se ukočiti. Njihov izgovor riječi „Fuck“ je drugačiji od bilo kojeg drugog naroda. To je nasljeđe na koje smo ponosni. Irci se razlikuju od nas. I oni psuju, ali to u njihovu slučaju može biti izraz ljubavi. Kada oni koriste taj izraz, to zvuči zabavnije nego kada ga Škoti koriste. Mi Škoti znamo kako treba psovati. U seriji puno psujem jer me to na neki način oslobađa. Nisam sretan zbog toga što sada jako puno psujem. Nekada sam psovao ali sada, kada sam ušao u kožu Logana Roya, psujem još više. To je njegova loša strana koju sam pokupio. Tijekom snimanja ove serije ljudi bi mi prilazili i govorili: „Mogu li vas snimiti dok mi govorite ‘Fuck Off’?“. Ja im tada veselo kažem „Fuck Off“.

NACIONAL: Početak prikazivanja treće sezone serije „Nasljeđe“ poklapa se s aferom „Pandora Papers“ koja nam pokazuje koliko je mračan život multimilijardera diljem svija. Postoji li moralni aspekt koji vas intrigira kod tih multimilijardera?

Kada su nas na snimanju serije „Nasljeđe“ upućivali u životni stil koji multimilijarderi vode, rekli su nam da ne nose kapute. Pa to je sranje. Objašnjavali su nam kako su oni posebni zbog ovog ili onog. Ma dajte, pa i oni su samo ljudi koji se znaju ponašati na prihvatljiv način, ali ponekad pokazuju i svoju pohlepu. Oni se s pohlepom i oportunizmom susreću svakoga dana i znaju kako će ih iskoristiti. Sumnjičav sam spram moralnih pitanja. Pitanje morala uvijek je rubno. Ja imam snažna moralna uvjerenja, ali na to gledam kao na zarazu. Moral je ponekad drugačiji od istine. Ne želim biti moralist, iako često upadam u tu zamku. Kod Logana Roya nema morala jer ga ne zanima. On je potpuno amoralna osoba. Možda ne potpuno jer i kod njega postoje granice zato što je katolik.