DANIELA ŠPIRIĆ BEARD, izvanredna profesorica na sveučilištu u Cardiffu, koautorica je knjige ‘Made in Yugoslavia: Studies in Popular Music’ u izdanju britanske nakladničke kuće Routledge, u kojoj analizira povezanost popularne glazbe sa socijalističkim političkim sustavom

Krajem lipnja je u izdanju britanske akademske nakladničke kuće Routledge, u sklopu serije “Global Popular Music”, objavljena knjiga “Made in Yugoslavia: Studies in Popular Music”.

U knjizi se znanstveno pristupa jugoslavenskoj popularnoj glazbi i kulturi, a urednice su Danijela Špirić Beard i Ljerka V. Rasmussen. Danijela Špirić Beard je izvanredna profesorica na sveučilištu Cardiff, predavala je glazbu na sveučilištu Nottingham te radila kao istraživačica za Institut of Musical Research na sveučilištu Royal Halloway u Londonu. Doktorirala je na temu “Granice – Mostovi – Raskrižja: izgradnja jugoslavenskog identiteta u glazbi (1835. –1938.) i slučaj Josipa Štolcera Slavenskog”. Područja koja pokriva u svojim istraživanjima su glazba i politika u jugoistočnoj Europi, opera te popularna i filmska glazba. Ljerka V. Rasmussen doktorirala je etnomuzikologiju na sveučilištu Wesleyan u Tennesseeju u SAD-u i autorica je djela “Novokomponirana narodna glazba Jugoslavije”.

EDICIJA “GLOBAL POPULAR MUSIC” pokrenuta je prvenstveno kako bi se učitelji, studenti i muzikolozi upoznali s popularnom glazbom sa svih strana svijeta, a do sada su obrađene Finska, Irska, Njemačka, Hong Konga, Turska, Nizozemska, Francuska, Švedska, Tajvan, Poljska i Koreja. Danijela Š. Beard istaknula je sljedeće:

“Ovo je velika stvar. Routledge je izdavački gigant i prihvaćanje našeg naslova govori o važnosti glazbene ostavštine Jugoslavije, pogotovo u smislu znanstvene kvalitete jer je knjiga prolazila kroz nekoliko procesa recenziranja. U Routledgeovoj inovativnoj seriji Global Popular Music naša knjiga je prvo izdanje koje istražuje glazbu proizvedenu u zemlji koja više ne postoji. To je bilo veliko postignuće koje ujedno stvara i nove perspektive o tome kako općenito razmišljamo o nacijama i regijama. Naravno, način na koji se ideja Jugoslavije održava i danas kroz izvedbu i slavljenje glazbe iz tog doba, bitan je dio našeg rada.”

Knjiga sadrži stručne tekstove 20 autora, a podijeljena je na zabavnu i pop glazbu, potom rock, punk i new wave, narodnu i novokomponiranu narodnu glazbu te politiku popularne glazbe unutar socijalizma. Ideju za knjigu Danijela Š. Beard dobila je još 2015. godine, godinu dana kasnije na uređivanju knjige pridružila joj se Ljerka V. Rasmussen.

‘CILJ MI JE BIO revidiranje asocijacija soc-popa s konformizmom gdje su akteri izražavali često suprotne vizije o socijalizmu, patriotizmu, Titu i partiji’, kaže Daniela

“Imale smo veliku sreću da je većina autora koje smo kontaktirale željela s nama surađivati. No kao i s drugim multiautorskim i multidisciplinarnim izdanjima, izazov je bio pronaći stručnjake iz specifičnih područja koji bi mogli proizvesti kvalitetan akademski rad za rigorozni postupak stručne recenzije. Pritom smo blisko i kreativno radile s našim autorima, no nadamo se da je rezultat bogato izdanje sa slojevitim perspektivama akademika, novinara i praktičara”, rekla je Danijela Š. Beard.

Kako je riječ o vodiču kroz povijest popularne glazbe u jednoj socijalističkoj zemlji, objasnila je koliko je to važno u globalnom kontekstu s obzirom na ostale socijalističke zemlje i Zapad.

“TO JE IZUZETNO VAŽNO. Po pitanju Istoka-Zapada, pretežna linija razmišljanja koja se pojavila u našoj knjizi je jugoslavenska zaduženost interakcija sa zapadnjačkom popularnom kulturom, mnogo više od socijalističkih zemalja, mada ima i zanimljivih perspektiva o posredničkoj ulozi Jugoslavije, i to posebno u manje poznatim razmjenama između nesvrstanih zemalja, o čemu piše Catherine Baker. Općenito, knjiga ističe fascinantne razvojne tokove, kontradikcije i paradokse popularne kulture, koji kritički informiraju poimanje Jugoslavenskog socijalizma – samoupravljanje, tržišnu ekonomiju, napore za demokratske reforme itd. U tom smislu knjiga spada u revizionističke studije koje potiču na više nijansirano razmišljanje o državnom socijalizmu kroz prizmu kulture.”

Istovremeno, knjiga može pomoći nekome tko se prvi put susreće s popularnom glazbom na tlu Jugoslavije, s čime se složila i profesorica Danijela Š. Beard:

“KNJIGA JE PRVENSTVENO NAMIJENJENA tom čitateljstvu i nadamo se da im pruža autoritativni pregled jedne dinamične i raznolike glazbene scene, kao i stručni uvid u područja koja su možda nepoznata, poput socijalističkog disca. Knjiga je namijenjena anglofonskom čitateljstvu, zamišljena kao udžbenik o popularnoj glazbi i kulturi ovog podneblja, no nadamo se da će privući i šire čitateljstvo koje je općenito zainteresirano za jugoslavensku popularnu glazbu. Projekt će također imati internetski repozitorij videozapisa, što stvara i atraktivnu audio-vizualnu dimenziju.”

Danijela Š. Beard u knjizi je objavila tekst “Rocking the Party Line: The Yugoslav Festival of Patriotic and Revolutionary Song and the Polemics of ‘Soc-Pop’ in the 1970s” pa smo je pitali koliko su te pjesme doista bile popularne u to vrijeme, a koliko su odraz tadašnje socijalističke dogme.

“Veliki dio soc-pop repertoara bio je popularan – sjetite se hitova poput ‘Druže Tito, mi ti se kunemo’ ili ‘Računajte na nas’. No drugo i složenije pitanje jest: što ih je učinilo popularnima? Država je sigurno osigurala veliku izloženost tom repertoaru, ali to samo po sebi ne jamči popularnost, posebno u kasnim ‘70-ima kad se pojavljuju društveno angažirane rock alternative, a još manje u 1980-ima. Kroz prizmu soc-popa Revolucionarni Festival je pokrenuo fascinantne rasprave o masovnoj kulturi, komercijalizmu, estradi, profitu i revolucionarnoj baštini. U jednom totalitarnom sistemu Balaševićeva pjesma koegzistira s Pankrtima i njihovom ‘Računite z nami’, Arsen Dedić poziva SSOH da promiče društveno kritičku mladež, njegova vizija domoljublja je pjesnički izraz nostalgije i depresije u šansoni ‘Domovina’, a soc-pop angažman Korni grupe rezultira u prog-rock remek djelu s koncept albumom ‘Poema 1941.’. Ukratko, prava raznolikost, i to je u suštini ono što me zanimalo. Cilj mi je bio revidirati prevladavajuće asocijacije soc-popa s konformizmom i stilskom jednolikošću te prikazati višeslojnu sliku gdje su veze između glazbenika i institucija bile obostrano korisne, gdje su akteri izražavali kompleksne i često suprotne vizije o socijalizmu, patriotizmu, Titu i partiji, kao i ‘idealnom’ glazbenom žanru za izražavanje tih vrijednosti.”

‘GORAN BREGOVIĆ u intervjuu na kraju knjige nudi uvide koji su fascinantni i za lokalno čitateljstvo, a i za one koji nisu upoznati s fenomenom Bijelog dugmeta’, kaže Daniela Špirić Beard

TEKST KOJI POSEBNO PRIVLAČI PAŽNJU je i “Yugoslav Popular Music and Global Histories of the Cold War”, a napisala ga je Catherine Baker, stručnjakinja za post-hladnoratovsku povijest i odnos rata i vojske naspram popularne kulture. Stoga smo pitali profesoricu Danijelu Š. Beard koliko je Hladni rat utjecao na popularnu kulturu Jugoslavije.

“Da to je vrlo zanimljivo. Catherine se bavi fascinantnim istraživanjima i njeno poglavlje otvara nove vidike, ukazujući na to da je nasljeđe Hladnog rata imalo zanimljive rasne dimenzije u popularnoj glazbi u ovom dijelu svijeta, isprepleteno s kolonijalnom prošlošću, koja nadilazi uobičajenu priču o Hladnom ratu i istočnom bloku.”

Knjigu zatvara intervju sa skladateljem Goranom Bregovićem, pod nazivom “What Would You Give to be in my Place?”. Koliko je taj intervju bio inspirativan i koliko Bregovićevi stavovi i razmišljanja mogu objasniti popularnu glazbu Jugoslavije?

“ZAPRAVO, INTERVJU JE VODILA NAŠA kolegica Vesna Andree Zaimović, ali Ljerka i ja smo uglavnom osmislile pitanja. Goran nudi uvide koji su fascinantni i za lokalno čitateljstvo, a i za one koji nisu upoznati s fenomenom Bijelog dugmeta. On govori o društvenom utjecaju rock glazbe kroz primjer famoznog koncerta kod Hajdučke česme, o suradničkim izazovima s albumom ‘Pljuni i zapjevaj’, o svojoj fascinaciji folklorom i romskom glazbom, o porastu nacionalizma kojem su svjedočili tijekom zadnje turneje, o suradnji s Emirom Kusturicom i iznenađujućim porezima koje je plaćao u socijalističkoj Jugoslaviji. Dotiče niz tema koje se šire odražavaju na popularnu kulturu”, objasnila je Danijela Š. Beard.

Autorice se nadaju da će knjiga doživjeti i prijevod na hrvatski i srpski jezik kako bi bile dostupnija zainteresiranim čitateljima u regiji.

“Knjiga govori o važnoj zajedničkoj ostavštini, a prirodno bi bilo da ovdje nađe svoj drugi dom, dostupan onima koji su je formirali. Kako je jedan od naših autora rekao: dom je mjesto gdje je srce, čak i kad se roditelji razvedu”, zaključila je Danijela Š. Beard.