Georga Ratzingera tereti se da je zataškavao slučajeve silovanja i batinjanja dječaka u čuvenom crkvenom zboru Domspatzen u Regensburgu kojim je ravnao od 1964. do 1994., a sljedeći tjedan Katolička crkva u Njemačkoj počinje isplaćivati prve odštete žrtvama zlostavljanja

Predstavnici Katoličke crkve u Njemačkoj netom nakon Uskrsa trebali bi početi isplaćivati prve odštete žrtvama pedofilskog skandala koji se desetljećima odvijao u čuvenom crkvenom zboru Domspatzen u Regensburgu (osnovanom 975.) kojim je Georg Ratzinger, brat bivšeg pape Benedikta XVI., ravnao od 1964. do 1994. O načinu na koji bi se te odštete trebale isplaćivati trenutno se vode detaljni pregovori, koji su otvoreni nakon što je biskup Regensburga primio detaljno izvješće o tom skandalu koji godinama potresa ne samo njemačku, već i širu svjetsku javnost koja posljednjih godina s puno više interesa i senzibiliteta prati pedofiliju unutar Crkve. Razmjeri te afere, o čemu svjedoči opsežno izvješće o kojem se u hrvatskim medijima minimalno ili uopće nije izvještavalo, veći su no što se pretpostavljalo. To izvješće, među ostalim, nesumnjivo otkriva da je u skandalu sudjelovao Georg Ratzinger, brat pape Benedikta XVI.

Čak i da se zaborave opravdane sumnje da je on sam, kao nadbiskup Münchena, premjestio jednog svećenika (nije ga kaznio, već ga je zaštitio) za kojeg je, navodno, znao da je bio opterećen pedofilskim radnjama, iako se na takve sumnje nitko ne može praviti slijep i gluh, ne može se ni zamisliti pod kakvim je teretom umirovljeni papa sada kada je dokazano da je njegov rođeni brat zataškavao pedofile, svećenike i ostale koji su žestoko mlatili dječake u čuvenom crkvenom zboru Domspatzen u Regensburgu.

GEORG RATZINGER (92) bio je meta optužbi već u ožujku 2010., ali je tada stvar najprije zanijekao, a onda se ipak u intervjuu koji je dao njemačkom listu Passauer Neue Presse ispričao bivšim pjevačima toga zbora tvrdeći da nije znao za zlostavljanja, povjerovavši ipak nekim svjedocima koji su mu došli kazati da ih je bivši rektor (Georg Z.) zlostavljao. On sam priznao je da je “tu i tamo” nekim dječacima “opalio šamar” i da je “osjetio olakšanje” kada je Bundestag 1980. zabranio bilo kakvo tjelesno kažnjavanje kao pedagoško sredstvo u njemačkim školama.

Međutim, sada pred sobom Georg Ratzinger ima izvještaj koji je zatražio biskup Regensburga. Odvjetnik koji provodi istragu ima više desetaka svjedočanstava koji izravno terete Ratzingera starijeg. Iako se mislilo da su razmjeri manji, ispada da je svaki treći dječak bio na neki način zlostavljan, a bilo je čak i silovanja malih pjevača, skidanja do gola, batinanja itd. Biskup Ludwig Müller te iste 2010. objavio je pismo roditeljima i bivšim pjevačima priznavši neka zastranjenja i obećavši temeljitu istragu.

Istraga je dovršena i bila je temeljita. U međuvremenu su uhićena četvorica nastavnika. Istraga je, čini se, konačno dala rezultate. Georg Ratzinger ne stoji baš najbolje. Ali on sada vehementno odbija svaku insinuaciju da je znao za grozote i kaže da su sve te optužbe na njegov račun “ludost” i da je “za njega slučaj završen”. Završen? Još će se vidjeti.

ŽRTVE GOVORE O NAJMANJE 40 SLUČAJEVA silovanja dječaka. Prizori su bili prestrašni. Većina počinitelja već je umrla. Spominje se čak deset imena pedofila i zlostavljača. Stvar je počinjala i tako što bi Johan Meier (umro je 1992.), kasniji direktor škole koja se nalazi uz prostor zbora, svako popodne odvodio u svoju sobu dvojicu ili trojicu dječaka, naredio im da se skinu do gola, napio se vinom i onda masturbirao, kaže se u izvještaju. No tada seanse ne bi završavale, već bi pijani direktor izmlatio dječake naređujući im da šute i da ništa ne govore. Dječaci bi, razumije se, prestravljeni utonuli u šutnju.

Izvještaj govori o 231 slučaju zlostavljanja. Takav model zlostavljanja isplivava ne samo u katoličkim institucijama (od Njemačke do Irske, od Meksika do SAD-a), već i u protestantskim internatima za djecu misionara na jugoistoku Azije, što je pak predmet drugog istraživanja, poznatog ovome novinaru. Georg Ratzinger je 2010. rekao da je tek nakon Meierove smrti saznao da je direktor bio osobito okrutan prema djeci, ali ništa više. Svjedoci pak sada terete Papina brata da je bio prisutan kod nekih opakih batinanja mladih pjevača i da je znao za zlostavljanja, ali je šutio. Biskupija Regensburg lani je priznala postojanje 72 slučaja zlostavljanja i ponudila jednu manju cifru svakoj žrtvi kao satisfakciju, ali žrtve žele da se sazna cijela istina ma koliko ona grozna bila.

• ISPOVIJESTI ŽRTAVA poljuljale su ugled Katoličke crkve u Njemačkoj, a afere zataškavanja i premještanja svećenika pedofila zahvatile su i samoga Benedikta XVI.

OD SIJEČNJA 2010., kada je uprava isusovačke gimnazije Canisius u Berlinu otkrila da su se u toj ustanovi događala seksualna zlostavljanja učenika, mnoge žrtve svećeničke i/ili redovničke pedofilije u Njemačkoj su progovorile. Neovisno o raspravi koja se i dalje vodi unutar Njemačke biskupske konferencije, njemački isusovci jamčili su isplatiti odštete manje od 10 tisuća eura, jednake svim žrtvama. Izjavio je to svojedobno provincijal isusovaca Stefan Kiechle za minhenski dnevnik Süddeutsche Zeitung. Isusovci nisu bili skloni austrijskom rješenju s obzirom na to da je Austrijska biskupska konferencija namjeravala platiti od 5000 do 25.000 eura odštete, ovisno o stupnju patnje. “To je nemoguće utvrditi”, izjavio je Kiechle, koji misli da je najbolje svima platiti podjednaku svotu. Isusovci u Njemačkoj tvrde da su osigurali milijun eura za jednaku isplatu odštete za 205 žrtava pedofilije u njihovim odgojnim ustanovama, ali predstavnici žrtava nisu zadovoljni i traže oko 80.000 eura po oštećeniku.

Poteškoća nije samo u tome što žrtve traže, prema mišljenju Crkve, velik iznos. Problem je u tome što vlast smatra da žrtve nasilja u sirotištima i crkvenim ustanovama ne mogu, zbog etičkih normi, dobiti veću odštetu od one koju su dobili prisilni radnici u nacističkim logorima i tvornicama, kojima je isplaćeno između 2500 i 7500 eura. Iako su cifre bile neprihvatljive, žrtve nije toliko zanimala odšteta koliko istina. Čini se da će tako biti i sa žrtvama Regensburga koje su se nagodile s crkvenim vlastima i koje su pristale na manje odštete koje bi se trebale početi isplaćivati odmah nakon Uskrsa.

Ispovijesti žrtava poljuljale su ugled Katoličke crkve u Njemačkoj, a afere zataškavanja i premještanja svećenika pedofila zahvatile su i tadašnjeg papu Benedikta XVI. dok je početkom osamdesetih bio nadbiskup Münchena.

Umirovljeni papa se, dok je bio čelnik Katoličke crkve, vrlo otvoreno izjasnio i o skandalima oko seksualne zlouporabe maloljetnika koji su potresli Katoličku crkvu. Učinio je to u više navrata, ali osobito u knjizi “Svjetlo svijeta” nastaloj iz višednevnoga razgovora što ga je njemački novinar Peter Seewald vodio u ljeto 2011. s papom u njegovoj rezidenciji u Castel Gandolfou, u sjeni pedofilskih skandala koji su tresli Irsku, ali i njegovu rodnu zemlju. Benedikt je rekao da su razmjeri tih skandala za njega bili ogroman šok te da je njegov odgovor bilo i pismo koje je na tu temu uputio Katoličkoj crkvi u Irskoj, adresirano i na sve zemlje u kojima su se takvi slučajevi pojavili. Ipak, mnogi su zamjerili Benediktu što je i to strašno pitanje djelomice pokušao relativizirati, pogotovo zbog pasusa iz navedene knjige, koji ovdje citiramo: “Odjednom je to bilo kao ogromna erupcija vulkana koji riga ogromnu količinu smeća i sve zatamnjuje. Izgledalo je da je svećenstvo mjesto sramote i svaki je svećenik bio osumnjičen da je ‘jedan od njih’. Neki su mi kazali da su se zbog opće psihoze bojali čak dijete uzeti za ruku. Dimenzije zlostavljanja bile su za nas pravi šok.“

NARAVNO, PITANJE SE OPET POSTAVLJA: koliko zaista ima pedofila i pedofilije u redovima Crkve? Je li to samo stvar prošlosti koja kao neviđeni monstrum guta stvarnost ili se to događa i danas? Papa Franjo je u razgovoru s talijanskim novinarom Eugeniom Scalfarijem, objavljenom u nedjelju, 13. srpnja 2014., u rimskom dnevniku La Repubblica, iznio podatak u koji ga suradnici uvjeravaju – da se među svećenicima u Katoličkoj crkvi broj pedofila kreće oko dva posto. “Taj bi me podatak morao primiriti, ali kažem vam da me baš ne primiruje”, rekao je Jorge Bergoglio, papa Franjo, dodavši da je još više onih koji znaju i šute, koji kažnjavaju, ali ne kažu zašto. “Nalazim to stanje nepodnošljivim i moja je nakana suzbiti ga strogošću koju to zaslužuje”, zaključio je.

Papi Franji treba odati priznanje što se ne zadovoljava spoznajom da je pedofila razmjerno malo, da ih u Crkvi zapravo nema više (ili barem ne bitno više) nego u društvu, gdje uostalom u tom poroku prednjače, u apsolutnim brojevima, članovi obitelji (očevi, djedovi, ujaci, stričevi i tetci, pa i braća) i bliski obiteljski prijatelji, a tek znatno za njima su oni kojima djecu povjeravamo (treneri, svećenici, skautski instruktori, odgojitelji, podvornici).

IMA LI SVEĆENIČKE PEDOFILIJE u Hrvatskoj? Dakako! U odjavnoj špici Oscarom nagrađenog filma “Spotlight” podsjeća se na slučaj pedofilije svećenika na Rabu. Film koji govori o pedofiliji u mjesnoj crkvi u Bostonu, “uvjerljivo prikazuje kako je Crkva pokušala obraniti svoj imidž unatoč strašnoj realnosti, ali nije zato protukatolički“, ocijenio je vatikanski list L’Osservatore Romano. A što kada se piše o pedofiliji “u Hrvata”, jesu li takvi tekstovi “antikatolički”usmjereni? Botinečki svećenik Ivica Berdik svoju dosjetku na račun pedofilije objavio je na pet jumbo plakata. Poigravši se simbolima – crvenom zvijezdom, znakom mira, tarota i drugih stvari – objasnio je kako nastaje pedofilija. Optužio je komuniste, zagovornike mira u svijetu i one koji se zabavljaju tarotom – da su pedofili. Usputno je branio svog prethodnika na mjestu župnika u Župi svetog Stjepana Prvomučenika, Mladena Kožinu. Taj očito nije bio komunist, nije se bavio tarotom, nije bio dio pokreta za mir u svijetu, dakle, nije pedofil?

Ali, avaj, svećenik Mladen Kožina osuđen je na godinu dana zatvora. Na njegovom kompjutoru pronađeno je više od 3000 fotografija djece skinutih s raznoraznih internetskih stranica. Neke od fotografija na tim serverima prikazuju seksualno iskorištenu djecu. Takav je ljude poučavao Božjoj riječi, dijelio im savjete o životu, tješio ih kad im je bilo teško, pomagao im u životu, procjenjivao tuđe grijehe, dijelio odrješenja i radio sve što bi svećenici trebali raditi. A onda su ga razotkrili kao pedofila. I sada se njegov nasljednik odlučio sprdati na račun pedofilije, zafrkavati oko toga je li komunizam kriv zato što je netko pedofil. Da, naravno, za mnoge žrtve i članove obitelji, kao i za pravednički raspoložene građane, stanje je, kako reče papa Franjo, nepodnošljivo. I odgovorni moraju biti kažnjeni. Pa makar to bio i brat umirovljenoga pape. Može se zbog svega žaliti Benedikta, stanje je tužno i ružno. Ali puno je važnije insistirati na tomu da se postavlja pitanje kako je tek žrtvama.

Greška u opremi oko tituliranja Georga Ratzingera kao bivšeg nadbiskupa Münchena

Vezano uz objavu članka pod naslovom “Brat umirovljenog pape Benedikta XVI. u pedofilskom skandalu” u Nacionalu broj 934 od 22. ožujka, u opremi teksta navedeno je: “Georga Ratzingera tereti se da je kao nadbiskup Münchena zataškavao slučajeve silovanja i batinjanja dječaka u čuvenom crkvenom zboru Domspatzen u Regensburgu kojim je ravnao od 1964. do 1994.” Uredništvo Nacionala ispričava se čitateljima zbog omaške u kojoj je Georg Ratzinger opisan kao bivši nadbiskup Münchena, budući da je općepoznata činjenica da je nadbiskup Münchena svojedobno bio njegov brat, umirovljeni papa Benedikt XVI., a ne Georg Ratzinger.