Nakon što je Viktor Gotovac zbog jednostrane odluke o raskidu koalicijskog sporazuma sa zeleno-lijevom platformom Možemo! u Zagrebu smijenjen s pozicije predsjednika zagrebačke organizacije SDP-a te potom i izbačen iz stranke, za v.d. predsjednika imenovan je dosadašnji potpredsjednik zagrebačke organizacije Branko Kolarić.

Epidemiolog po struci, Kolarić je nedavno imenovan ravnateljem zagrebačkog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Andrija Štampar“. Na tu je poziciju došao s dužnosti voditelja Službe za javnozdravstvenu gerontologiju, Referentnog centra za zaštitu zdravlja starijih osoba. Uz Kolarića, kandidatkinje su bile farmakologinja Sonja Ermakora, dosadašnja v.d. ravnatelja Sandra Šikić te epidemiologinja HV-a Davorka Perić.

Kolarić je diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a stupanj doktora znanosti u polju javnoga zdravstva i zdravstvene zaštite, grana epidemiologija, stekao je 2007. godine. Redoviti je profesor epidemiologije na Medicinskom fakultetu u Rijeci, autor je ili koautor u više od 80 znanstvenih radova, a bio je i recenzent Europske komisije za projekte iz područja zdravlja zajednice. Tijekom 2014. godine bio je vršitelj dužnosti ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije. Kolarić je i član Vladina znanstvenog savjeta za koronu, kao jedan od rijetkih stručnjaka koji pripadaju suprotnoj političkoj opciji od vladajuće. Nakon što je kao v.d. preuzeo vođenje zagrebačke organizacije SDP-a i nakon održane prve sjednice Gradskog odbora, dao je ekskluzivni intervju tjedniku Nacional, najavivši tek da će se izbori za predsjednika Zagrebačkog SDP-a „održati u dogledno vrijeme“.

NACIONAL: Imenovani ste za ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“. Kako ocjenjujete rad Zavoda u doba pandemije? Očekujete li da će se pandemija opet vratiti i kako povećati procijepljenost?

Vjerujem da više nećemo imati onakvo pandemijsko opterećenje kakvo smo imali. Možda ćemo imati nešto više gužvi na testiranju, ali siguran sam da je najgore iza nas. Moram reći da je Zavod Andrija Štampar tijekom dviju godina pandemije sjajno odradio svoj posao. Bili smo inovativni, brzi, na vrijeme smo nabavili potrebnu aparaturu i svi zaposlenici su stvarno odradili lavovski posao. Ponosan sam na ovu ustanovu, koja je ozbiljno ustrojena, ima ljude vrhunskih kapaciteta koji znaju i žele raditi i koji su doista izgarali na svojim radnim mjestima.

NACIONAL: Zbog tragičnog slučaja kolege Vladimira Matijanića, HND je poslao premijeru Andreju Plenkoviću peticiju koju je potpisalo 4695 ljudi, kojom traže neovisnu istragu okolnosti njegove smrti i smjenu ministra zdravstva Vilija Beroša. Je li Matijanićeva smrt dokaz da sustav ne funkcionira i podržavate li zahtjev za smjenom ministra?

Smrt Vladimira Matijanića, po onome što sam vidio u medijima jer, napominjem, nisam imao njegovu dokumentaciju u rukama, apsolutno je neprihvatljiv slučaj. Reći da je odgovornost na samom pacijentu, koji se nije cijepio zato što je imao različite zdravstvene komplikacije i poslušao savjete svojih liječnika, nedopustivo je. Slušao sam snimke njegovih telefonskih razgovora s Hitnom. To je zaista uznemirujuće. Kada netko kaže da ne može disati i da ne može do WC-a, onda je to jasna indikacija da ga se treba hospitalizirati. Napominjem da smo i mi imali tešku situaciju 2020. prije nego što je cjepivo došlo. I tada smo morali donositi teške odluke koga ostaviti u bolnici, a koga poslati na kućnu njegu, jer u jednom razdoblju nije bilo dovoljno kreveta ni mjesta u bolnicama. Smisao svih mjera bio je smanjiti broj umrlih i očuvati funkcionalnost zdravstvenog sustava. Nažalost, u slučaju Vladimira Matijanića sastalo se Povjerenstvo koje je zaključilo da nije bilo propusta, a shodno tome nema ni sankcija, što obično tako i završava u Hrvatskoj. Razumijem tešku situaciju u zdravstvenom sustavu, ali propust se mora priznati i netko bi morao za njega biti odgovoran. Što se tiče odgovornosti samog ministra, puno kritika imam na račun upravljanja cijelim zdravstvenim sustavom. U tom smislu je njegova odgovornost puno veća. U skandinavskim zemljama postoji sasvim drugačija politička kultura i zbog puno manjih stvari daju se ostavke iz moralnih razloga. Mi to u Hrvatskoj u 30 godina nismo vidjeli – osim slučaja Ljilje Vokić, Ane Stavljenić-Rukavina, ministrice iz Račanove vlade, i državnog tajnika u Ministarstvu demografije Marina Strmote, nitko od ministara nije smatrao da sam treba otići.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi kao novog ravnatelja Nastavnog zavoda Andrije Štampara?

U subotu 8. listopada počeli smo s prvom akcijom „Sajam zdravlja: Štampar u tvom kvartu“ – dakle, vraćamo se temeljima učenja Andrije Štampara o javnom zdravlju i odlazimo među ljude. Mi ćemo u godinu dana obići sve zagrebačke gradske četvrti. Do sada su se sve akcije događale na Cvjetnom trgu, a ja namjeravam okrenuti tu paradigmu i početi s rubnim dijelovima grada. I druga stvar – pokušat ću aktivirati i angažirati zajednicu, odnosno lokalnu samoupravu i neke druge aktere u društvu izvan zdravstvenog sustava, jer zdravlje nije pitanje isključivo sustava zdravstva. Cilj aktivnosti je podizanje zdravstvene pismenosti i odaziva u preventivne programe.

NACIONAL: Nakon što je Viktor Gotovac smijenjen s mjesta predsjednika zagrebačkog SDP-a i izbačen iz stranke, jer je na svoju ruku i bez konzultacija s Predsjedništvom stranke raskinuo suradnju sa zeleno-lijevom platformom Možemo!, imenovani ste za šefa gradske organizacije. Kakvo ste stanje u Gradskoj organizaciji zatekli? Je li podijeljena?

Podijeljenost je možda preteška riječ, ali zbunjenost – da, svakako. No rekao bih da je tu prije riječ o zbunjenosti o odnosu SDP-a i Možemo! Naime, nakon lanjskog potpisivanja Sporazuma o suradnji, prvih je mjeseci trajalo zatišje, stanovita konstruktivna suradnja u odnosima koja je prekinuta Viktorovim dolaskom na čelo zagrebačke organizacije i ulaskom u Skupštinu. Od prvoga dana kod nekih je ljudi postojala netrpeljivost, koja je tijekom mjeseci eskalirala da bi na kraju završila SDP-ovim raskidom Sporazuma, i to u trenutku kada sve stranke počinju ozbiljno svoditi račune i krojiti planove za sljedeće izbore. Sada kada sam imenovan za v.d. predsjednika, najviše vremena – osim rada u Štamparu – provodim razgovarajući s članovima i u pokušajima da se dogovorimo kako dalje. Zagrebačka organizacija srce je SDP-a, ili barem jedna od klijetki srca, oduvijek je bila najveća i najsnažnija. Zato mora ponovo postati primjer, jasno se odrediti o politikama koje jamče svekoliku sigurnost i prosperitet svih građana Zagreba, a time i pomagati nacionalnim politikama SDP-a. I u tome se svi članovi, kako Gradskog odbora tako i cijele zagrebačke organizacije SDP-a, potpuno slažu.

NACIONAL: Odlukom predsjednika stranke Peđe Grbina lani je iz stranke izbačeno tri do četiri tisuće ljudi. Je li to bilo pametno i je li moguće neke od njih vratiti? Naime, Plenković i HDZ s velikim veseljem spočitavaju vam da se rješavate vlastitih članova…

Pa HDZ je od prvoga dana svog postojanja izumitelj izbacivanja ljudi iz vlastite stranke – pogledajte koliko samo oni imaju izbačenih dojučerašnjih predsjednika koji, živi i zdravi, tumaraju gradom, a neki i zatvorom! Ako netko nema prava na slavodobitnost zbog procesa koji se odvijaju u SDP-u, onda je to upravo HDZ.

No SDP nije izbacio ni tri ni četiri tisuće članova, već određenim članovima nije obnovljeno članstvo, najčešće jer su sami izjavili da ne žele biti članovima ili – u dosta slučajeva – da nisu ni znali da su članovi SDP-a. Izbačeno je stotinjak članova, koji su svojim djelovanjem uoči, tijekom i nakon lokalnih izbora 2021. nanosili ogromnu štetu ugledu stranke, a rekao bih i značajno doprinijeli njenim lošim rezultatima na lokalnim izborima.

Što se tiče povratka u SDP onih članova kojima reevidencijom nije produljeno članstvo, mogućnost uvijek postoji – višekratno su komunicirani kriteriji da svaki član brisan iz članstva ponovo uđe u SDP i moja su vrata svakome otvorena.

NACIONAL: Viktor Gotovac tvrdio je da je većinom glasova članova zagrebačkog SDP-a odlučeno da se raskine koalicija s Možemo! Je li to točno i ako jest, je li onda trebalo raspustiti organizaciju?

O raskidanju Sporazuma nije se odlučivalo plebiscitom, već na sjednici Glavnog odbora na kojem to čak nije bila ni točka dnevnog reda. Također, od samih članova Gradskog odbora čuo sam da dio ljudi nije bio dovoljno upućen, odnosno da su bili pogrešno informirani o takvoj odluci. Neki su se i ozbiljno naljutili, jer se osjećaju izmanipulirano. Problem je bio i u načinu i u tajmingu donošenja odluke. Cijeli dramolet je napravljen dan uoči Konvencije SDP-a, čime se Konvenciju pokušalo gerilski skrenuti na temu koja uopće nije bila na njenom dnevnom redu. Odluka o raskidu Sporazuma s Možemo! nije bila komunicirana ni s Predsjedništvom stranke, nije bila čak ni najavljena kao nešto izvjesno, a kamoli unutarstranački usklađena. Smatram da je o važnim političkim temama potrebno razgovarati, a ne da se tako važne odluke donose ishitreno.

‘Slobodan sam tvrditi da sam za ravnatelja NZJZ-a izabran zbog tih svojih karakteristika i svoga programa, a ne zbog svojih političkih opredjeljenja’, rekao je Branko Kolarić Zrinki Vrabec-Mojzeš. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Mnogi smatraju kako je SDP uvrijeđen zbog činjenice da je junior partner u Zagrebu i zato podmeće noge Tomaševiću, kako bi dokazao da je ekipa iz Možemo! nesposobna…

SDP ima koalicijska iskustva iz dviju nacionalnih vlada te niza lokalnih i svatko vrlo dobro zna da je partnerski odnos, bez obzira na to jeste li u njemu junior ili senior, iznimno težak. Unutarstranački odnosi u kojima se moraju pomiriti razne struje su jako teški, a međustranački daleko teži. Ne mislim da je itko iz SDP-a htio pokazati Možemo! da su glupi ili nesposobni, više bih rekao da je u pitanju – opet s obje strane – prevelika želja za promjenama koje očito neće ići brzo kako smo se svi mi, građani Zagreba, nadali. A to pak rađa stanje frustracije u kojoj svaki ton koji imalo odudara od vaše melodije zvuči kao sabotaža nuklearnom bombom.

NACIONAL: Smatrate li da je potrebno mijenjati taj koalicijski sporazum s Možemo? Tomašević je rekao da je on na to spreman, ali da ga Gotovac nije kontaktirao. Jeste li otkad ste na novoj funkciji razgovarali sa zagrebačkim gradonačelnikom?

Smatramo da je trebalo preispitati sporazum i mi smo se u SDP-u već ranije dogovorili da će se oformiti radna grupa koja će predložiti novi sporazum. No iako oformljena, ta grupa se nikada nije sastala. Mislim kako je uobičajeno da strana koja želi mijenjati sporazum, a to je u ovom slučaju SDP, dođe sa svojim prijedlozima i da se o njima razgovara s koalicijskim partnerom. Međutim, mi nismo o tome razgovarali ni u SDP-u, a kamoli s Možemo!, već je SDP samo izrazio određeno nezadovoljstvo postojećim sporazumom. Kolege iz Možemo! rekli su – OK, idemo razgovarati. Naknadni tijek događaja bio je nešto drukčiji i rekao bih bez prave svijesti o tome što se tim potezima čini SDP-u kao stranci, kao i u kakvu se opasnost dovodi cijeli Grad. Ako je pak bilo svijesti o tome – još gore.

NACIONAL: Viktor Gotovac tvrdio je da je SDP pristao na koaliciju u kojoj ni o čemu ne odlučuje, samo zbog nekoliko funkcija u gradu. Jedna je ona predsjednika Skupštine Grada Zagreba Joška Klisovića, a je li druga ova vaša?

Iza mene su godine rada u zdravstvu, zadnje tri godine iskačem iz paštete i upozoravam na ugroze koje donosi pandemija, profesor sam na riječkom Medicinskom fakultetu, sudionik brojnih svjetskih konferencija i autor još brojnijih znanstvenih i stručnih radova, sa svakodnevnim pozivima da se priključim novim ekspertnim timovima u Hrvatskoj i svijetu. Ne bih želio da javnost stekne dojam da sam prebahat – i to se trudim svakim svojim nastupom, ali slobodan sam tvrditi da sam na natječaju za ravnatelja NZJZ-a izabran zbog tih svojih karakteristika i svoga programa, a ne zbog svojih političkih opredjeljenja.

NACIONAL: Je li SDP kao starija stranka, s bolje razvijenom infrastrukturom i većim iskustvom u upravljanju, mogla više pomoći Tomaševiću u ovih prvih godinu dana?

Mislim da jesmo, ali je Možemo! kao senior partner u Zagrebu, kao nova politička platforma koja je pobijedila na lokalnim izborima, u početku jako zazirao od nekih naših savjeta i nije bio zainteresiran za našu pomoć. No i to se promijenilo. Mislim da su nakon godinu dana shvatili da se sustav ne može promijeniti preko noći. U tom smislu bili su preveliki idealisti. Isto kao i u zdravstvu – svi mi moramo slijediti svoje prosvjetiteljske ideale i gurati taj naš vlak naprijed, ali ne možete ga izbaciti iz tračnica pa očekivati da on i dalje vozi. Sustav u Gradu Zagrebu u Bandićevo vrijeme bio je potpuno autokratski, on je donosio sve odluke i one bi bile neupitno izvršene. I zato mnogi koji su ostali u gradskim institucijama i uredima čekaju nečija naređenja. Problem je i u tome što predugo traju javni natječaji – naime, još uvijek nisu imenovani svi pročelnici gradskih ureda, a to je loše. Naravno da je problem u zakonu koji za te funkcije predviđa javne natječaje umjesto da imenovanje pročelnika, kao najbližih suradnika i provoditelja politika gradske vlasti, bude u ingerenciji gradonačelnika. I bilo bi sasvim normalno da ta upravljačka struktura odlazi s funkcije po prestanku mandata gradske vlasti. Jedna od glavnih funkcija SDP-a kao iskusnijeg partnera jest da snagom argumenata uvjeri partnere koji je najbolji put ili optimalna odluka.

‘Ne mislim da je itko iz SDP-a htio pokazati Možemo! da su glupi ili nesposobni, više bih rekao da je u pitanju – opet s obje strane – prevelika želja za promjenama koje očito neće ići brzo kako smo se svi mi nadali’

NACIONAL: Kakav je stav zagrebačkog SDP-a prema novom sustavu zbrinjavanja otpada, koji je započeo 1. listopada i koji je doživio kritike sa svih strana, je li to najbolje rješenje, može li se bolje nakon 20 godina zapuštenosti?

Krenuo bih opet od onoga da je lako kritizirati, a teško stvoriti neki novi sustav. Zagreb kao europska metropola u odnosu na ostale europske gradove još uvijek premalo odvaja otpad i ne zbrinjava ga adekvatno. Svjesni smo činjenice da nisu riješeni strukturalni problemi – a to su sortirnica i kompostana za biootpad koje nisu izgrađene. No smatram da bi se to trebalo paralelno rješavati s uvođenjem razdvajanja otpada i novog načina pravednije naplate odvoza. Mi sada moramo promijeniti navike Zagrepčana, a to je izrazito teško. To je proces koji dugo traje. Mogli smo se spremati sljedećih deset godina pa bi opet bilo problema. Predsjednik Skupštine iznio je inicijativu okupljanja svih skupštinskih klubova u cjelovitom rješavanju zbrinjavanja otpada.

NACIONAL: Ali i oni koji odvajaju otpad sumnjaju na to da on opet završi na istoj hrpi. Osim toga, Grad Zagreb plaća zbrinjavanje plastike umjesto da je prodaje.

Slažem se da Grad Zagreb treba moći prodavati sirovine kao što su plastika, staklo, papir, željezo, a ne plaćati za njihovo zbrinjavanje. Ali to i dalje nije razlog da građani ne odvajaju otpad. Smatram da Skupština Grada mora donijeti zajedničku odluku – odnosno, da se predsjednici klubova stranaka moraju sastati i pokušati dogovoriti lokacije na kojima bi bile smještene sortirnica i kompostana. Znam da to nitko ne želi u svom susjedstvu, ali neko rješenje nakon tolikih godina mora se naći.

NACIONAL: Zašto se toliko izbjegava opcija spalionice smeća – dakle, samo onog komunalnog, na kakvu se griju europski gradovi? Pa poznato je da Beč ima spalionicu usred grada, koja je i vrijedno arhitektonsko djelo…

Ne znam zašto se tome toliko protive kolege iz Možemo!, ali o tome ćemo morati ozbiljno razgovarati na koalicijskim sastancima. SDP u svakom slučaju smatra nužnim uvođenje novog sustava zbrinjavanja otpada, kao početak pravednije naplate odvoza otpada i početak sustavnog rješavanja problema otpada u Zagrebu. No smatram da suradnja s građanima i komunikacija s javnošću moraju biti bolje. Mislim da nam je svima u interesu riješiti se kanti iz centra grada, a u to treba uložiti određeni napor i energiju. Ali ako su uspjeli Koprivnica, Krk, pa i Osijek, može i Zagreb. Samo treba promijeniti navike građana i pronaći kako to primjereno komunicirati.

NACIONAL: Podilazi li zagrebački gradonačelnik previše Vladi i Andreju Plenkoviću, za što ga je optužio Gotovac, a sve zato što mu je potrebna financijska pomoć Vlade?

Gradska vlast mora surađivati s Vladom zato što financijski dobrim dijelom ovisi o državnoj vlasti. Naravno da su to dijelom i političke igre, s obzirom na to da je u državi na vlasti desna opcija, a u Gradu Zagrebu lijeva. Dakle, Grad Zagreb za obnovu javnih institucija može dobiti od države samo 30 posto sredstava, a 70 posto mora namaknuti sam, u gradu koji je financijski devastiran. Zato je potrebno aplicirati na europske fondove. Suradnja je nužna i zakonski, a što znači podilaženje u ovom slučaju – ne bih to želio komentirati. Rješenje je, po mom mišljenju, promijeniti vlast na nacionalnoj razini pa bi možda i obnova Zagreba brže krenula.

‘Smatramo da je trebalo preispitati sporazum i mi smo se u SDP-u već ranije dogovorili da će se oformiti radna grupa koja će predložiti novi sporazum. No iako oformljena, ta se grupa nikada nije sastala’

NACIONAL: Bilo je puno optužbi na račun Tomaševića zbog dizanja kredita od 240 milijuna eura kojim se plaćaju dugovi Holdinga iz Bandićeva doba. Je li taj kredit podignut transparentno?

Ako gradonačelnik kaže da je 92 posto toga novca namijenjeno pokrivanju dugova Holdinga da bi on uopće mogao funkcionirati i da bi bez toga Holding mogli poslati u bankrot, onda ne vidim razloga da mu ne vjerujemo. Samo osam posto tog kredita je novo zaduženje. Budući da se radilo o određenim jamstvima kroz gradske nekretnine, mislim da se o tom kreditu moglo malo više razgovarati s SDP-om kao koalicijskim partnerom. Komuniciranje je moglo biti bolje, ali budući da o tome nisam razgovarao s Viktorom Gotovcem, ne znam koju razinu informacija je on imao. Međutim, kredit jest prošao sve procedure i izglasan je u Skupštini Grada Zagreba.

NACIONAL: Navodno je zbog tog kredita ostavku dao Miroslav Živko, šef Gradske plinare, jer je tvrdio da ga o tome nitko ništa nije pitao i nije ga želio odobriti. Kako to komentirate?

Skupština Grada Zagreba dala je suglasnost za kredit, ali Skupština Holdinga na kraju odlučuje hoće li ga podići ili ne, a direktori provode odluke Skupštine. Gospodin Živko, kao šef Gradske plinare, nije želio preuzeti tu odgovornost. No, to je njegova osobna odluka, ali s obzirom na to da se gospodin Živko do danas nije očitovao o razlozima ostavke, o tome možemo samo nagađati.

NACIONAL: HDZ i stranke desnice naslađuju se još jednim raskolom u SDP-u, koji nikako da dođe na zelenu granu. Je li to kraj stranačkih previranja ili će ih biti još, s obzirom na to da mnogi nisu zadovoljni načinom na koji se vodi stranka?

Ne nastojim umanjiti odgovornost samog SDP-a za ne baš sjajan aktualni rejting, no unutarstranačka previranja nisu neka posebna SDP-ova karakteristika. Povijesni manjak, pa čak i nedostatak demokratske tradicije na našim prostorima, vidljiv je tijekom sve 33 godine hrvatskog višestranačja – od trenutka kada se HDZ još prije prvih višestranačkih izbora raskolio na dvije, pa na tri stranke, preko odlaska Mesića i Manolića iz HDZ-a zbog sudjelovanja u ratu u Bosni i Hercegovini. Sjetite se izbacivanja Jadranke Kosor iz HDZ-a. O nekim manjim stranka da i ne govorimo… Uz to, zaboravlja se da je SDP bio stranka koja je tijekom tih godina i okupljala – uostalom, Antun Vujić i njegovi Socijaldemokrati priključili su se SDP-u. Točno je da prolazimo krizu izazvanu dugogodišnjom nebrigom kako za članstvo tako i za samo funkcionalnost organizacije, a pogotovo njenu protočnost. Ali istinski vjerujem da će SDP napraviti ono što mu danas nabijaju na nos da ne može – da će se ponovo vinuti i dokazati da nije bez razloga velika stranka u Hrvatskoj, da će postati os oko koje se okupljaju stranke ljevice i lijevog centra, a sve kako bi zajednički izašli na sljedeće parlamentarne izbore te osvojiti vlast u državi. Bojim se da nas tamo čeka ista situacija kakva je dočekala Možemo! u Gradu Zagrebu, a moguće i lošija. No mi moramo imati hrabrosti za odlučne korake, bolje nam je riskirati i uz pokoji pogrešan korak napraviti pomak negoli ne raditi ništa. Na SDP-u nije samo da očuva socijalnu državu, već da s partnerima stvori inkluzivno i održivo društvo sretne budućnosti za nove naraštaje.