Država je potrošila milijardu i 170 milijuna eura predviđenih za stambeno rješavanje zaštićenih najmoprimaca, a sad pokušava izbjeći svoju odgovornost nudeći našim sugrađanima mrvice i prisilno ih tjera da izađu iz stanova u kojima su više od pola stoljeća. Isto tako, HDZ prebacuje svoju odgovornost tvrdeći da je taj novac potrošila lokalna vlast, a oni su ti koji su novac pokrali. Gdje su pare?

Zagrebački će SDP s koalicijskim partnerom pokušati sve što možemo, onemogućit ćemo HDZ-u da sve svali na drugoga. Razgovor o tome počinjemo ovog tjedna na koalicijskom sastanku.“ Rekao je to Branko Kolarić, predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a, reagiravši na tekst Nacionala objavljen prije dva tjedna. U tom se tekstu navodi da je država potrošila više od milijardu eura namijenjenih stambenom zbrinjavanju zaštićenih najmoprimaca, čiji problem zbog toga ne može adekvatno riješiti.

Kolarić kaže: „Zaštićeni najmoprimci su kontaktirali zagrebački SDP jer su tražili pomoć oko prava na nasljeđivanje tih stanova. Ali mene je zainteresirao članak koji je objavljen u Nacionalu i rok 15. srpnja, do kada se svi najmoprimci, ali i vlasnici stanova trebaju javiti da bi se formirao registar takvih nekretnina i zainteresiranih stranaka. Taj rok je jako blizu, a nisam siguran da su to ljudi dovoljno dobro shvatili. Stoga ovim putem još jednom apeliram na građane koji su u ovakvoj situaciji – oni koji imaju stanarsko pravo u stanovima u privatnom vlasništvu ili su vlasnici takvih stanova – da se jave u Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.“

Ono što je Kolarića potaknulo na reakciju jest skandalozan podatak u spomenutom tekstu, da je država nenamjenski potrošila milijardu i 170 milijuna eura predviđenih za stambeno zbrinjavanje upravo ovih građana, a novim zakonom, tvrdi Kolarić, hvali se iznosom od 107 milijuna eura za tu namjenu, što je sramota. Gdje je novac, pita se:

„Novac koji je 1990-ih prikupljen od prodaje stanova u društvenom vlasništvu nad kojima postoji stanarsko pravo trebao je biti utrošen na stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca koji danas još uvijek nemaju adekvatno riješen krov nad glavom. Dakle, 90 posto tog novca trebalo je ići za obeštećenje naših sugrađana, jer više od polovice zaštićenih najmoprimaca živi u Zagrebu. Pitanje je gdje je nestao novac, gdje su pare? Pročitao sam u tom tekstu da su u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine priznali da je novac nenamjenski potrošen i rekli da nema smisla vraćati se u prošlost i tražiti krivca. Na to se mogu samo nasmijati. Kao građanin i kao političar moram se zapitati kako je moguće da nestane milijardu i 170 milijuna eura, a da netko kaže ‘ah, to je bilo u prošlosti, zaboravimo na to’. To je zaista katastrofa, ako moram tako reći.“

Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević i njegova zamjenica Danijela Dolenec mogli bi se suočiti s problemom zaštićenih najmoprimaca, a smatraju da su oni odgovornost države Photo: Neva Zganec/PIXSELL

Kako je Nacionalu Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine odgovorilo u spomenutom tekstu, iako se Republika Hrvatska ističe kao dužnik, to je samo zato što je RH, kako su pojasnili, stranka u postupku. Zapravo je, prema njihovu odgovoru, za nestanak novca odgovorna lokalna zajednica koja je taj novac trebala utrošiti za stambeno zbrinjavanje, procjenjuje se, deset tisuća zaštićenih najmoprimaca koji imaju stanarsko pravo u oko tri tisuće stanova u privatnom vlasništvu i u kojima žive najmanje od 1974., a mnogi i duže. Kolarić se pita je li lokalna sredina spremna za ovakvo stambeno zbrinjavanje, a posebno u tako kratkom roku. Naime, nakon izrade registra, počeo bi teći rok do 1. siječnja 2025., a tada bi se svi zaštićeni najmoprimci morali iseliti, uz predloženih pet programskih mjera.

Te je programske mjere Nacionalu detaljno opisao Marko Fak, odvjetnik Hrvatskog saveza udruga stanara i zakonski predstavnik velikog broja zaštićenih najmoprimaca:

„Prva programska mjera predviđa nagodbu o najmu stana, što znači da zaštićeni najmoprimac ostaje u tom stanu uz dozvolu vlasnika, s tim da vlasnik i zaštićeni najmoprimac potpisuju ugovor o ekonomskom najmu. Druga programska mjera je iseljenje zaštićenog najmoprimca na temelju isplate, što znači da zaštićeni najmoprimac ostavlja stan vlasniku u posjed, a od države dobiva isplatu. Iznos je problematičan zato što je zakonodavac ograničio kvadraturu, što znači da će zakonodavac isplatiti onaj iznos za kvadraturu na koju zaštićeni najmoprimac prema zakonu ima pravo, to je 35 četvornih metara za jednu osobu, plus deset četvornih metara za svaku sljedeću osobu. Primjerice, za dvije osobe je to 45 metara četvornih. Treća je programska mjera iseljenje zaštićenog najmoprimca iz stana i predaja stana vlasniku u posjed, s time da zaštićeni najmoprimac ulazi u drugi stan, u vlasništvu Republike Hrvatske, i u tom stanu ima pravo na povlašteni najam i na otkup tog stana. Kvadratura se isto tako računa kao ona na koju najmoprimac ima pravo, dakle, za dvije osobe je to 45 četvornih metara. Naposljetku, četvrta i peta mjera mogu biti primijenjene samo uz pristanak vlasnika, one su slične. Zaštićeni najmoprimac ostaje u stanu, od države otkupljuje stan u kojem živi, s time da povlašteni dio otkupljuje u onom dijelu u kojem ima pravo – dakle, ako je riječ o dvama stanarima, onda otkupljuje 45 četvornih metara – a ostatak otkupljuje po tržišnoj cijeni, a država ili daje vlasniku drugi stan u državnom vlasništvu ili od vlasnika taj stan otkupljuje po tržišnoj vrijednosti.“

Branko Kolarić smatra nedopustivim ponašanje države prema ovim ljudima jer ih tjera iz stanova u kojima žive 50 i više godina, a ne nudi im adekvatno stambeno rješenje zato što je potrošen novac kojim se moglo i više nego uspješno zatvoriti ovu priču i tim ljudima ponuditi nešto konkretno, a ne mrvice. Kolarić kaže da je taj novac pokraden i da ti ljudi moraju dobiti adekvatne uvjete stanovanja:

“Oni prema zakonu moraju biti zaštićeni od ovakvog neodgovornog ponašanja države i besramnog bezobrazluka. Novac je potrošen nenamjenski, da ne kažem pokraden, i gdje smo sad? Sad se to pokušava ‘svaliti’ na lokalnu samoupravu, to je nedopustivo. Ne znam jesu li gradonačelnici Zagreba, Splita, Rijeke i Dubrovnika – u kojima su u velikoj većini ovi stanovi i zaštićeni najmoprimci – uopće svjesni da im država pokušava uvaliti ovaj problem jer bježi od vlastite odgovornosti? Republika Hrvatska mora svim zaštićenim najmoprimcima osigurati stambeno zbrinjavanje na adekvatan način, a ne da se novac pokrade, a onda neka gradovi rješavaju problem.

Zanimljivo je da je riječ o gradovima u kojima 1990-ih na vlasti nije bio HDZ. Nisu svjesni da će Grad Zagreb morati osigurati, možda, 2000 stanova, a ne znaju kako će to lokalna zajednica izvesti niti ih to zanima. Pitanje je hoće li HDZ pokušati svoju krađu podvaliti nekom drugome. Ne ide to tako, mi ćemo reagirati. Ono što zasad možemo i što ćemo pokušati jest kroz Klub zastupnika SDP-a u Gradskoj skupštini tražiti izmjene spomenutog zakona, ako bude potrebe za produljenjem roka ili nečeg sličnog, da bi se problem riješio na korist građana. Iako smo manjinski partner u Gradu, dat ćemo sve od sebe da pomognemo ovim ljudima, s koalicijskim partnerom ćemo pokušati sve što možemo, onemogućit ćemo HDZ-u da sve svali na lokalnu vlast. Jer što ako ti ljudi prisilno izađu iz tih stanova, a trebaju ući u gradske stanove kojih nema?“

Kao socijaldemokrat, Branko Kolarić je zgrožen ovakvim postupkom države. Ovo je jedan od načina, kaže, da im stranka pomogne:

„Kao stranka kroz svoje kanale obavještavamo zaštićene najmoprimce da se prijave u Registar, to su uglavnom građani starije životne dobi i to je neki prvi korak. Pružit ćemo im pravnu pomoć, a i kroz Skupštinu na raspolaganju su razni oblici pomoći da konzumirali svoja prava. Sigurno nećemo dozvoliti da itko bude izbačen iz stana dok nema riješeno stambeno pitanje na adekvatan način. Temu ćemo otvoriti ovoga tjedna na koalicijskom sastanku, moramo što prije početi rješavati ovaj problem. Ovo je za nas iznimno važna tema, to su ljudi zbog kojih SDP postoji kao stranka i potrudit ćemo se pomoći im koliko god možemo.“

Kako Nacional neslužbeno saznaje, Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba, na pitanje nekih skupštinskih zastupnika upravo o ovome problemu, odgovorio je da nije na lokalnoj vlasti nego na državi da ga riješi. Prema njegovoj reakciji vidljivo je da Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine nije ‘’javilo’’ lokalnim vlastima gradova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i u kojima se nalaze takve nekretnine, da i oni moraju riješiti problem stambenog zbrinjavanja svojih sugrađana. Onda je teško očekivati da će se 1. siječnja pronaći rješenje za te ljude, posebno za one koji će kao svoje stambeno zbrinjavanje odabrati mjeru preseljenja u državni, odnosno gradski stan.

Marko Fak, odvjetnik Hrvatskog saveza udruga stanara i zakonski predstavnik velikog broja zaštićenih najmoprimaca. Photo Sasa ZinajaNFoto

Marko Fak, pravni zastupnik velikog broja zaštićenih najmoprimaca, ponavlja da će novi zakon – Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 – poslati na ocjenu ustavnosti.

Fak kaže da je netočna formulacija koju je Nacionalu poslalo Ministarstvo i da je država itekako odgovorna za potrošeni novac, iako možda ne u cijelosti:

„Ministarstvo ne može tvrditi da su za nenamjenski potrošen novac, dakle milijardu i 170 milijuna eura, odgovorne jedinice lokalne samouprave te na taj način sprati odgovornost sa sebe. Kako piše u uvodnom dijelu spomenutog zakona, koji je da podsjetim pisao zakonodavac odnosno Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, izričito piše da je taj novac plaćen Republici Hrvatskoj i jedinicama lokalne samouprave, dakle nešto je stiglo i na centralni proračun. Ili su pogrešno napisali u tom uvodnom dijelu ili ne govore istinu. Mi kao porezni obveznici trebamo znati gdje je ta milijarda i 170 milijuna eura, nije to malo novca. Možda bi se Državni ured za reviziju trebalo pitati gdje je utrošen taj novac.“

Nacional je Gradu Zagrebu poslao pitanja vezana uz ovu tematiku, poput ima li Grad informacije ili podatke o broju nekretnina u privatnom vlasništvu u kojima su zaštićeni najmoprimci. Isto tako, s obzirom na ono što je Nacionalu rečeno u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Grad Zagreb ima obvezu stambeno zbrinuti te ljude, pa je Nacional Grad Zagreb pitao koliko je Zagrepčana stambeno zbrinuto i koliko je novca utrošeno u tu svrhu, ali i koliko Grad Zagreb ima takvih stanova na raspolaganju za te ljude. Također, s obzirom na to da je lokalna samouprava, prema navodima Ministarstva, potrošila novac predviđen za stambeno rješavanje zaštićenih najmoprimaca, otkud će Grad Zagreb ‘’namaknuti novac’’ za ovaj problem i koliko novca je potrošio Grad Zagreb za ovu svrhu.

Iz službe za informiranje i medije Nacional je dobio šturi odgovor, bez ikakvih konkretnih informacija:

„Nakon što je 2. travnja 2024. godine stupio na snagu Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. te donesen Pravilnik o Registru stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine je objavilo Javni poziv za prijavu u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci. Naznačenim pozivom pozvani se svi zainteresirani zaštićeni najmoprimci ili zaštićeni podstanari koji su taj status stekli na temelju prijelaznih odredaba Zakona o najmu stanova, u stanovima u privatnom vlasništvu, kao i vlasnici stanova u kojima žive osobe kojem imaju status zaštićenog najmoprimca ili zaštićenog podstanara, da se jave na Javni poziv i dostave dokumentaciju za upis u Registar kojom dokazuju svoj status s posebnom napomenom da rok za prijavu stana u Registar istječe 15. srpnja 2024.

Tek po kreiranju registra bit će moguće razmotriti daljnje korake.“