Branko Grisogono, meteorolog i atmosferski fizičar, profesor dinamičke meteorologije na Geofizičkom odsjeku PMF-a u Zagrebu, ističe da će za borbu s posljedicama klimatskih promjena najvažnija biti ulaganja u obrazovanje i znanost.

Meteorolog i atmosferski fizičar Branko Grisogono, profesor dinamičke meteorologije na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, u razgovoru za MegaWatt ističe da će za borbu s posljedicama klimatskih promjena najvažnija biti ulaganja u obrazovanje i u znanost, a to prije svega zahtijeva promjenu političkog mentaliteta. Pritom se mora nastaviti s prilagodbama i umanjivanjem aktualnih klimatskih promjena.

Nakon što su klimatske promjene postale evidentne i počele ubrzavati još početkom 1990-ih, trebalo je gotovo desetljeće i pol da se problemu počne sustavno pristupati. U međuvremenu su se inicijalni rezultati klimatoloških modela počeli ostvarivati, “nažalost, čak još i u žešćoj varijanti nego što su početni računalni modeli simulirali“, kaže prof. Grisogono.

Govoreći o vremenskoj situaciji kakvoj svjedočimo posljednjih tjedana, ne samo u Hrvatskoj i regiji nego širom svijeta, gdje se smjenjuju vijesti o obilnim oborinama, orkanskim udarima vjetra, tuči i poplavama, prof. Grisogono kaže kako se “intenzifikacija i/ili učestalost žestokih izvantropskih i tropskih oluja nastavlja jer klimatski sustav ima progresivno sve više toplinske energije u sebi”.

“Toplinska energija je uvelike srazmjerna potencijalnoj energiji pa se onda ta povećana potencijalna energija lakše pretvara u kinetičku energiju, a to prvenstveno znači u vjetar, vertikalna gibanja i turbulenciju“, objašnjava.

‘Nad širim područjem Hrvatske toplinske kupole su se rjeđe pojavljivale, pa i u drugim dijelovima svijeta. To je sad, možemo reći, poluslužbeni naziv. Znači, kao da smo ispod peke’

“I prije su postojale žestoke oluje, ali su bile rjeđe i više lokalizirane. Ili bi zahvaćale samo jedno područje i onda u ljetnoj sezoni ili u bilo kojoj sezoni pojavile bi se jednom, dvaput. Međutim, mi sad to imamo, možemo reći, na skoro tjednoj razini“, kaže Grisogono.

“A to je, znači, povećana učestalost organiziranih oluja. Organizirane oluje su tzv. mezoskalni kumulonimbusi, a ponekad čak i superćelijski kumulonimbusi, kakvih smo imali nekoliko lani, a počeli su i ove 2024.”, dodaje.

“Vjerojatno će ih biti i ima ih već i ove godine. Razlog tome je globalno zagrijavanje, koje onda dovodi i do pojačanog vertikalnog toka, tj. fluksa latentne topline. A latentna toplina je sadržana u vlazi. Znači, kad god ima što isparavati, to je onda ekstra dodana energija u ovoj energijski pobuđenoj klimatskoj krizi“, kaže Grisogono.

S tim u vezi od nedavno se spominje, a za širu publiku je i relativno novi pojam – toplinska kupola. Pojava koja prije nije bila toliko izražena pa je i nije bilo potrebe dodatno definirati.

“Da, nad širim područjem Hrvatske toplinske kupole su se rjeđe pojavljivale, pa i u drugim dijelovima svijeta. Međutim, to je sad, možemo reći, poluslužbeni naziv. Nije sasvim službeni, ali poluslužbeni jest, jer dobro opisuje pripadnu sinoptičku situaciju. Znači, kao da smo ispod peke“, objašnjava Grisogono.

“Toplinska kupola javlja se zbog dugotrajne anticiklone koja se nikamo ne pomiče, a daleko su ili ih na tom području uopće nema, mlazne struje, odnosno, planetarni valovi koji bi ih odgurali. I jednostavno onda kuhanje tu ostaje. I takvih sinoptičkih situacija u prosjeku ćemo imati sve više u budućoj klimi, barem kroz idućih nekoliko desetljeća”, upozorava.

‘Superćelijske oluje, tj. superćelijski kumulonimbusi, proizvode najveća zrna tuče’, objasnio je profesor Grisogono.

Pretpostavka je da će se i ta neugodna klimatska pojava dodatno intenzivirati.

“Da, to je točno. Jer će se širiti u prostoru i trajanju. Općenito, buduće klimatske promjene mogu se sažeti tako da se kaže tamo gdje je suho i vruće, bit će to još žešće. A tamo gdje je vlažno i jače su oborine, to će također biti u prosjeku žešće“, kaže Grisogono.

“S jedinom razlikom da će se ova kišna područja vjerojatno smanjivati, a ova topla ili vruća područja progresivno će se širiti u prostoru i u vremenu”, dodaje.

“Sve to indirektno i direktno ima veze i s Golfskom strujom, jer ona u prosjeku slabi zato što se u prosjeku smanjuju razlike temperatura između suptropskih i subpolarnih regija“, kaže prof. Grisogono.

S klimatskim promjenama došlo je do još jednog nehotičnog “obogaćivanja” svakodnevnog rječnika. Sve češće se susrećemo s izrazom i pojavom “superćelijskih oluja”.

“Superćelijske oluje tj. superćelijski kumulonimbusi su jedini olujni oblaci koji sami proizvode vlastitu rotaciju u početno nepostojećoj rotaciji u vertikalnom smjeru”, objašnjava prof. Grisogono.

“Proizvode najveća zrna tuče, zauzimaju najveće horizontalne površine te se najdublje probijaju u donju stratosferu”, govori.

“Relativno sporo se razvijaju, po nekoliko sati, traju oko pola dana i imaju karakterističan radarski odraz kao naopako slovo S. Većina tornada dolazi od superćelijskih kumulonimbusa”, naglašava Grisogono.

Što nas dovodi do prilično paradoksalne situacije. S jedne strane imamo efekt staklenika, a s druge se pustinja nezaustavljivo širi. Zbog čega se, primjerice, u našim krajevima bilježi sve veći dotok afričkog zraka praćenog saharskim pijeskom.

“Saharskog pijeska kod nas ima češće zato što jačaju pripadna područja anticiklona i toplih sektora ciklona koje onda nose zrak tako da nama dolazi više južnog strujanja nego sjevernog“, dodaje.

SOS ZA PACIFIK Glavni tajnik UN-a uputio ozbiljno upozorenje: ‘Razina oceana drastično raste’

“I u tom pustinjskom zraku ima koječega, to nije samo saharski zrak. Tu se pomiješaju i kojekakve čestice iz afričkih otvorenih rudnika, a još nema dovoljno studija koje bi pokazale koliko tu ima i radioaktivnosti”, naglašava.

“Ne bih želio plašiti vaše čitatelje, ali ozbiljne kemijske studije kasne. To bi trebalo bolje proučiti”, dodaje.

“Kad sam radio u Nigeriji kao znanstveno-nastavni misionar, onda sam naučio da se jezero Niger godišnje skraćuje s južne strane za 10-15 metara. To je zastrašujuće. I to je sad navodno ubrzano. A Aralsko jezero u Rusiji je u biti već nestalo, to je sad neka močvara. A bilo je četvrto najveće jezero na svijetu. To se dogodilo zbog pretjeranog navodnjavanja i iscrpljivanja jezerske vode”, kaže Grisogono.

Kad bi se sutra drastično smanjila emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova, atmosferi bi za oporavak trebalo dvadesetak godina. No oceani imaju pamćenje dulje od tisuću godina i nastavili bi se zagrijavati. Međutim, emisije plinova staklenika su i dalje iz godine u godinu sve veće. Što globalno treba poduzeti kako bi se smanjilo utjecaj klimatskih promjena na ljude i okoliš?

“Trebalo bi izabrati bolje političke pristupe. Većina političara se bavi svojim interesima i moći. Njih zanima samo moć. Oni nisu, nažalost, dosad pokazali da shvaćaju da je zemaljska kugla ograničena, da su resursi ograničeni i da se ne može trošiti, koristiti sve u beskonačnost. Tako da globalna politika tu ne funkcionira dobro“, smatra prof. Grisogono.

“Religije, glavne religije bi to trebale bolje pratiti. Mi ljudi previše smo koncentrirani na tehnologije, a premalo na svoj moralno-intelektualni razvoj. Radi se od obrazovanja do znanstvenog istraživanja, prilagodbi na promjene i tako dalje”, dodaje.

“Političare primarno zanimaju moć i novac, isto kao banke. I to je zastarjeli pristup. To je pristup koji je vrijedio u doba engleske političke ekonomije prije nekoliko stotina godina. Nažalost, ja ne vidim pomaka na globalnoj skali, a kamoli onda u hrvatskoj politici”, kaže.

Kako se hrvatska politika nosi s problemom klimatskih promjena?

“Mislim da hrvatska politika napravi samo ono što naredi EU, Bruxelles. Napravljena je strateška analiza i objavljeno je 2019. na što se treba Hrvatska fokusirati, kako se postaviti i DHMZ je u tome imao važnu i proaktivnu ulogu”, kaže Grisogono.

“To je učinjeno jer su tako morale i ostale zemlje EU-a. Konkretno, ja ne vidim da Hrvatska ulaže značajan novac u klimatske prilagodbe, u smanjivanje efekata klimatskih promjena, a kamoli pripadnoj znanosti i obrazovanju. Nego samo koristi novac što se vrati iz EU-a. Znači, ono što smo mi tamo uplatili i onda se nama vraća veći ili manji dio, a uskoro će toga biti progresivno sve manje”, dodaje.

“Ne vidim tu ništa značajno što su naši političari napravili. Najbolji primjer za to je odnos prema otpadu. Odnos prema poljoprivredi, pa i šumarstvu, vodoprivredi, prometu; pogledajmo kako stoji HŽ…“ govori Grisogono.

“U spomenutoj studiji navedene su sve strateške teme za Hrvatsku. Ima otprilike osam točaka u tom strateškom planu, pregledu od 2019. godine, što ide na preko sto i nešto stranica, ali ja tu vidim vrlo malo učinjenog. Konkretno, naši ljudi koji istražuju klimatske promjene i vrijeme, kad diplomiraju, ili kratko tu rade ili uglavnom napuštaju Hrvatsku, jer su plaćeni tako da ne mogu ovdje opstati. U Zagrebu mogu ostati inženjeri meteorologije ili klimatologije samo ako su ovdje rođeni i mogu živjeti kod roditelja, nema drugog načina. Tako da što god mi od stručnjaka i odškolujemo – uglavnom odlaze. A to našoj vlasti općenito paše, jer što smo manje obrazovani, oni lakše nama upravljaju. Prazna glava lakše klima”, kaže prof. Grisogono te dodaje: “Općenito se prema stručnjacima svih profila odnose kao da im zapravo ne trebaju. Jer su birokrati. Donekle stručnjaci za papire, za administraciju.”

Nestaju godišnja doba, sanjkanje ćemo gledati samo na televiziji . “Tipične sezone ljeto, jesen i zima će se razmazati. To znači da prijelazi neće biti ni približno onako dobro definirani kako ih definira astronomija prema relativnom položaju Sunca prema Zemlji i kako ih definira klasična klimatologija. Tu su razlike između astronomije i klimatologije od svega nekoliko tjedana. To će biti razmazano”, govori Grisogono o klimatološkim izgledima.

“Ubuduće će nam, kao i ove godine proljeće, počinjati i prestajati nekoliko puta. Ljeto isto. Jesen će nam dolaziti nekoliko puta i prestajati pa se opet nastavljati. Zima će nam najviše stradati u smislu da ćemo imati sve više toplijih dana, a sve manje hladnijih dana. I da će količina snježnog pokrivača progresivno opadati. Tako da će djeca sanjkanje uglavnom gledati na televiziji, snimano negdje u visokim planinama iznad 1500 metara. Snijeg će trajati po otprilike dva puta po tri dana u nizinama, što je bilo i ove godine. I to su ti glavni ekstremi”, kaže Grisogono.