S Brankom Grčićem, bivšim potpredsjednikom vlade i ministrom regionalnog razvoja i europskih fondova u vladi Zorana Milanovića i bivšim saborskim zastupnikom, razgovarali smo u povodu aktualnih pregovora Vlade s trgovačkim lancima oko zamrzavanja cijena za 50 proizvoda. Vlada dogovor još nije postigla s trgovačkim lancima, a Grčić se u razgovoru za Nacional osvrnuo i na činjenicu da je Hrvatska po nečemu postala i lider u Europskoj uniji. Hrvatska je postala lider po najvišoj stopi inflacije na kraju prošle i početkom ove godine, odnosno po najvećim poskupljenjima u europodručju i najvećem padu industrijske proizvodnje u EU-u. I ovaj se put založio za uvođenje poreza na ekstraprofite, u čemu prednjače banke u Hrvatskoj koje su prošle godine iz Hrvatske svojim bankama majkama u inozemstvu prebacile dvije milijarde eura od ostvarene dobiti.

Grčić je profesor u trajnom zvanju na Ekonomskom fakultetu u Splitu, a na tom je fakultetu bio i dekan. S njim smo razgovarali u trenutku kada se još jednom „zatresla“ vlada HDZ-a i Domovinskog pokreta zbog afere potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede Josipa Dabre.

NACIONAL: U pregovorima s Domovinskim pokretom Andrej Plenković je dva vrlo važna resora, Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo poljoprivrede, prepustio DP-u, a vodili su ih i vode nestručni ministri. Ministarstvo poljoprivrede preuzeo je kineziolog Josip Dabro, koji je morao podnijeti ostavku zbog objavljene snimke na kojoj je pucao iz revolvera u vožnji automobilom. Ministarstvo gospodarstva povjerio je odvjetniku Anti Šušnjaru koji nije ekonomist. Je li se tako premijer Plenković izmakao od odgovornosti u tim vrlo važnim sektorima za svakodnevni život građana?

Ne mogu oko toga spekulirati jer u javnosti je bilo prezentirano da je Domovinski pokret tražio baš te resore. U konačnici za sve te dobre i loše poteze odgovornost snosi – sportskim žargonom rečeno – trener, a to je trenutno premijer Plenković. Očigledno da je i on toga svjestan pa ne iznenađuje brza reakcija oko smjene Josipa Dabre. S njim se broj ministara koji su prije isteka mandata morali napustiti HDZ-ovu vladu popeo na 32.

NACIONAL: Hrvatska je postala lider po nečemu u Europskoj uniji. Ima najveću stopu inflacije u europodručju i najveći pad u industrijskoj i poljoprivrednoj proizvodnji. Koji je vaš komentar tih podataka u odnosu na najveću stopu gospodarskog rasta u EU-u, na koju se poziva premijer Plenković?

Ono na što u SDP-u već mjesecima, da ne kažem godinama, upozoravamo je to da nije toliko bitan kratkoročni iskorak u postizanju viših stopa gospodarskog rasta u odnosu na „kvalitetu“ tog rasta u smislu dugoročne održivosti. A kada gledamo te izvore, odnosno kvalitetu rasta, ne mogu se zanemariti visoki priljevi sredstava iz EU-a, prije svega kohezijskih fondova, sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), značajna sredstva iz Fonda solidarnosti za obnovu nakon potresa u Zagrebu i na Baniji. Za sve to alocirano je prema Hrvatskoj 20-ak milijardi eura do 2026., odnosno 2027. Drugi izvor visoke stope gospodarskog rasta bilo je pumpanje osobne potrošnje.

NACIONAL: Kako se pumpala ta potrošnja?

Jednim dijelom to je bilo kroz rast plaća, ali dominantno u državnom i javnom sektoru, te dominantno u prošloj godini u predizborno vrijeme. Nažalost, taj rast plaća nije pratio rast plaća radnika u privatnom sektoru gdje se stvara nova, dodana vrijednost. Tako danas imate jedan od najnepovoljnijih omjera plaća u javnom i privatnom sektoru za radnike iz privatnog sektora. U Hrvatskoj je još uvijek strašno veliki udjel sive ekonomije u kojoj se stvaraju „službeno nevidljivi“ dohoci, no oni također pogoduju rastu potrošnje. Konačno, Hrvatska je zemlja koja ima vrlo visoki udjel doznaka naših ljudi koji su sreću potražili u inozemstva. U zadnjih 10 godina taj iznos se udvostručio, a dosegao je brojku od gotovo 6 milijardi eura ili oko 7% hrvatskog BDP-a.

Konačno, tu su dodatni prihodi koji pristižu kroz turističku ponudu. Imamo veliki broj obitelji koje se bave kratkoročnim iznajmljivanjem apartmana u turizmu. To se kod nas u Primorju i Dalmaciji jako dobro vidi. Naravno, dio toga je prijavljen i legalan, ali ima i puno sive ekonomije u tom segmentu. Iz toga crpimo temelj za rast potrošnje, pa onda i značajan gospodarski rast. Srednjoročni problem može biti kada presahnu ovi EU-ovi izvori pomoći, što bi zasigurno umanjilo investicijski potencijal, a neke nove krize – ekonomske ili geopolitičke – mogle bi dovesti do poremećaja u pristizanju sredstava koja danas pogoduju rastu osobne potrošnje.

NACIONAL: Problem je u tome što gospodarski rast i investicijski rejting nisu isto što i gospodarski razvoj, posebno kada bilježimo pad industrijske i poljoprivredne proizvodnje.

Apsolutno je i to točno. Govorimo o gospodarskom rastu mjerenom rastom stope BDP-a. Mogli bismo reći da je to kvantitativni izraz napretka u ekonomiji jedne zemlje. No upravo smo rekli da je vrlo bitna ta ekonomska struktura i kvalitativni aspekti poput razvoja tehnologije i jačanja konkurentnosti, što će dugoročno smanjiti ranjivost naše ekonomije. A tu imamo još uvijek velikih problema i prostora za napredak. Posebno u institucionalnom razvoju i apsorpcijskim kapacitetima da se na najbolje iskoriste raspoloživa sredstva za investicije u tehnološki razvoj i konkurentnost.

NACIONAL: To su elementi gospodarskog rasta, ali ne i ekonomskog razvoja.

Sami ste rekli kako pada naša industrijska, ali i poljoprivredna proizvodnja, pa moramo veliki dio poljoprivrednih proizvoda uvoziti. Posebno voća i povrća. To u startu govori da Hrvatska ima strukturni problem. Ako ne razvijamo primarne sektore proizvodnje u smjeru manje uvozne ovisnosti, uključujući i sektor turizma preko kojega se ti proizvodi plasiraju u formi usluga prema izvozu, odnosno u najvećoj mjeri prema inozemnim gostima i dalje će naša ekonomija biti ranjiva, uvozno ovisna i u velikoj mjeri podložna utjecaju kriza u vlastitom okruženju.

NACIONAL: Je li zabrinjavajuće da se skoro 20% hrvatskog BDP-a odnosi na turizam, odnosno u sektoru uslugu. Zar nisu takve ekonomije bliže siromašnim nego ekonomski razvijenim zemljama?

To u ekonomiji zovemo orijentacijom ka monokulturi koja ima dobre strane u dobrim vremenima, a loše strane u lošim vremenima. U lošim vremenima, krizama, ratovima, epidemijama dolazi do naglog smanjenja prihoda kao što je to bilo u nekim fazama naše povijesti, a ne daj Bože da nam se dogode u budućnosti.

NACIONAL: Hrvatska je ovisna o turizmu i prihodima u tom sektoru. Trenutno se pokazuje da Hrvatska postaje skuplja u odnosu na konkurente na Sredozemlju, posebno u trenutku kada i jedna Njemačka, važno emitivno turističko tržište za Hrvatsku, ulazi u recesiju.

Rast cijena u turizmu i ugostiteljstvu zadnjih godina u Hrvatskoj daleko je iznad prosjeka pa bih mogao zaključiti da se sami igramo sa svojom sudbinom kada je turizam u pitanju. Samo u 2024. cijene u ugostiteljstvu i turizmu su rasle za više od 11%, dok je prosjek iznosio 4%. Kumulativna stopa rasta cijena u tom uslužnom sektoru iznosila je čak 64%, a zatim cijena hrane 49%, dok je prosječna inflacija bila oko 34%.

NACIONAL: Kako onda sačuvati konkurentnost u turizmu i zaustaviti rast tih cijena?

Iz ove perspektive, kada nam se inflacija ponovno budi dok se u europodručju smiruje, ovo pitanje se nameće kao ono „od milijun dolara“. Prošlog tjedna ponovo smo čuli čak i od guvernera HNB-a Borisa Vujčića, osobe na čelu institucije koja bi trebala imati najveću ulogu u borbi protiv inflacije i osmišljava mjere protiv rasta cijena, da ni on nema jasan odgovor na to pitanje. Sve se svodi na njegov stari savjet građanima da kupuju u trgovačkim lancima, gdje je jeftinije, ma koliko to apsurdno zvučalo.

NACIONAL: Ali guverner Vujčić više ne može voditi monetarnu politiku jer je uveden euro kao valuta u Hrvatskoj pa sada monetarnu politiku vodi Europska središnja banka (ESB) iz Frankfurta.

Točno je da smo izgubili dio monetarnog suvereniteta. No guverner Vujčić je dio vodećih struktura ESB-a, odgovornog za monetarnu politiku u europodručju. Jedan od snažnijih instrumenata u borbi protiv inflacije bilo je dizanje kamatnih stopa, pa onda i usporavanje investicija i potrošnje. No očigledno je da to nije jednako učinkovito u pojedinačnim članicama. Vujčić kaže da je Hrvatska u zadnjih dvije, tri godine uglavnom pratila inflaciju u europodručju, ali sada mi s inflacijom idemo prema gore, a europodručje se smiruje i ide prema dolje. Očigledno je uzroke tome potrebno tražiti u Hrvatskoj.

NACIONAL: Što to govori?

To govori da su uzroci inflacije u nekoj drugoj domeni. Već smo puno puta upozoravali na to da je u Hrvatskoj vidljiva posebna vrsta „inflacije pohlepe“. Kako drugačije objasniti da su isti proizvodi na policama inozemnih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj skuplji od istih na policama u domicilnim ili drugim zemljama EU-a. Ne mogu se oteti ni dojmu da neopravdano rastu po tako visokim stopama cijene u ugostiteljstvu i turizmu. Kao što se ne mogu oteti dojmu da kako vrijeme teče, sve se više čini da su mnogi „uzjahali val“ ulaska Hrvatske u eurozonu i to iskoristili za rast cijena iznad rasta cijena inputa.

‘U Hrvatskoj se inflacija ponovno budi dok se u europodručju smiruje, a ne vidim pravu reakciju države’, upozorava Branko Grčić. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

NACIONAL: O kojoj inflaciji pohlepe govorite kada su u Hrvatskoj i prosječna plaća i mirovine niže od prosjeka u eurozoni? Valjda umirovljenici nisu pohlepni.

Umirovljenici ne mogu biti pohlepni, radnici još manje, ali zato pohlepa obilježava mnoge u poduzetničkom sektoru koji su dizali cijene iznad postotka rasta proizvodnih faktora. Ako su cijene njihovih proizvoda ili usluga u relativnom smislu rasle brže od rasta plaća radnika, brže od rasta materijalnih troškova u proizvodnji, brže od rasta cijene energije i logistike, onda je jasno da su marže išle prema neprirodno visokim razinama, pa zato govorimo o „inflaciji pohlepe“. Drugim riječima, netko je u tom lancu podizao marže više nego što je to bilo tržišno opravdano. Nisu samo trgovci tome doprinijeli, jer marže osim u trgovini imaju i proizvođači, distributeri, a tek na kraju toga lanca su trgovci.

Može se čuti da se ni Vlada nije uhvatila u koštac s tim problemom ozbiljnom analizom. Ta se analiza može napraviti na uzorku najznačajnijih poduzetnika kada je riječ o tržišnom udjelu i sagledati kako funkcionira taj proizvodno-dobavni i trgovački lanac. Ni Vlada, ni HNB, ni Državni zavod za statistiku, nijedna institucija u državi nema odgovor na to ključno pitanje. Najčešće baš govorimo o trgovini, ali slične stvari se događaju i u drugim sektorima. Uzmite samo primjer građevinskog sektora i stanogradnje. Pa i tu cijene divljaju i potpuno su promijenile sliku priuštivosti stanovanja za onih 10-ak posto kućanstava u Hrvatskoj koja su bez vlastite nekretnine i koja su ovisni o najmu.

NACIONAL: Što se tu točno događa?

Već i ptice na grani znaju da su cijene novih i starih stanova u zadnjih par godina eksplodirale, da te cijene rastu od dva do tri puta više od službene inflacije, osobito u urbanim centrima kao što su Zagreb i Osijek na kopnu te gotovo svi gradovi na jadranskoj obali, među kojima prednjače Split i Dubrovnik. Te trendove prate i cijene najma stana u tim zonama velikog pritiska na rast cijena nekretnina i najma. Za mlade obitelji i one nešto starije koji nemaju krov nad glavom ova situacija je nepodnošljiva jer mnogi od njih nemaju toliko visoke plaće da bi si mogli osigurati priuštivo stanovanje, a to znači da njihovi troškovi stanovanja značajno prelaze onih 30% dohotka što je „granica priuštivosti“. Uvjeren sam da će i tu trebati intervenirati država, ne samo na strani povećanja ponude stanova za najam, za što treba puno vremena, već i s određenim žurnim mjerama kao što je to izravna regulacija cijena po uzoru na neka puno liberalnija tržišta kao što su Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Irska, Španjolska i mnoge druge.

NACIONAL: Očekujete li od tih pohlepnih sudionika na tržištu da počnu ograničavati svoje profite? Nije li to nerealno?

I od njih se traži stupanj društvene odgovornosti u teškim vremenima krize koja bi mogla zahvatiti i šire područje EU-a, kao što je zahvatilo primjerice jednu gospodarsku velesilu kakva je Njemačka. U jako teškim vremenima za preživljavanje mnogih građana – o tome pitajte umirovljenike, ljude s niskim plaćama, nezaposlene, pa će vam sve postati jasno – od Vlade se očekuje još veći angažman oko djelovanja na usporavanje inflacije. Jer i najliberalnije zemlje i u povijesti i danas sklone su privremenoj i selektivnoj suspenziji tržišta ako je to od javnog interesa i u funkciji očuvanja socijalnog minimuma. U skladu s tim, rekao bih da bismo i mi socijaldemokrati vjerojatno posegnuli za mjerama kao što je primjerice ograničavanje ili zamrzavanje cijena. Bez obzira na činjenicu što takva mjera ima i niz nedostataka. Glavni je nedostatak što su ti proizvodi za koje se zamrzavaju cijene građani jako teško prepoznavali ili ih nije uopće bilo na policama u trgovinama. Osim toga, ako je bila zamrznuta cijena tjestenine tako da se to odnosi samo na jednu vrstu tjestenine, ili samo na jednu vrstu riže, ili samo na jednu vrstu kruha, onda se jasno tu otvara veliki prostor za manipulaciju. Jer se trgovci racionalno ponašaju i iskoristit će sve mogućnosti da to izbjegnu, a možda će čak i povući baš te proizvode sa svojih polica.

NACIONAL: Vlada je proširila listu na 50 proizvoda za koje će zamrznuti cijene. Zašto to neće pomoći u obuzdavanju rasta cijena? Je li to marketinški trik?

Ako će za tih 50 proizvoda vrijediti isti princip kao za sadašnjih 30, ne očekujem veliki učinak na smanjenje inflacije. Ja bih se radije oslonio na analizu tržišta i ponašanje pojedinih igrača na tom tržištu kako bi se procijenilo uzroke rasta nekih ključnih proizvoda i usluga te na toj osnovi gradilo mjere za ublažavanje inflacijskih pritisaka. Tim više što je već došlo do zaokreta u monetarnoj politici ESB-a do smanjivanja kamatnih stopa, što je suprotno restriktivnoj monetarnoj politici koja se koristi za obuzdavanje inflacije. Tijekom 2024. referentna kamatna stopa smanjena je s 4% na 3% na kraju godine. U ESB-u su vidjeli da neka europska gospodarstva klize prema recesiji. Na primjer Njemačka, najveće europsko gospodarstvo, u kojoj su se pojavili negativni ekonomski pokazatelji i posebno pad industrijske proizvodnje, osobito u automobilskoj industriji. Pojavila se sve jača konkurencija s istoka, prije svega iz Kine.

NACIONAL: Što ćemo s oporezivanjem ekstraprofita koji u Hrvatskoj nije uveden? Jesu li osim trgovačkih lanaca i banke pohlepne?

Ono što mi iz SDP-a već dvije godine spominjemo to je da bi Vlada morala u postojećim uvjetima uvesti porez na ekstraprofit bankama. Osim što bi Vlada morala identificirati kompanije i sektore koji najviše utječu na ovakav rast cijena, svakako bi morala razmisliti o određenom tipu poreza na ekstraprofite. Za banke sam najsigurniji da su u zadnje dvije godine ostvarile enormne profite. Prošle godine su banke povukle dvije milijarde eura svojim vlasnicima u inozemstvu.

NACIONAL: Zašto mislite da su banke na čelu liste ekstraprofitera?

Banke su ostvarile visoke profite zahvaljujući čak i donedavnom nužnom rastu kamatnih stopa koje propisuje Europska središnja banka. Pri tome je bila iskorištena situacija u kojoj su banke imale položena sredstva u HNB-u, a HNB je bio dužan plaćati visoke kamate za ta sredstva koje su bile došle i do 4%. Više im se isplatilo držati novac u HNB-u nego ga kroz kredite upumpavati u gospodarstvo. Banke su tako, držeći novac u HNB-u, zaradile prošle godine oko pola milijarde eura. U dvije godine zaradile su čak milijardu eura, a ni kruh jeli, ni kruh mirisali. Kada govorimo o rastu cijena i o ekstraprofitu, postoje dvije vrste poduzetnika na tržištu.

NACIONAL: Koje su to dvije vrste poduzetnika?

Poduzetnici koji kada dođe do rasta cijena inputa, rasta plaća, rasta cijena materijala, energenata – a imaju položaj monopola na tržištu – bez problema će povećati cijenu u tom ili većem postotku, što znači da će sav teret inflacije lako prebaciti na krajnjeg potrošača, a to su uglavnom građani. S druge strane su poduzetnici koji su izloženi snažnijoj konkurenciji na domaćem ili inozemnom tržištu pa ne mogu pumpati cijene. No svjedoci smo sumnji da i takvi nađu načina. Na primjer, postoji sumnja da se trgovački lanci koji su inače u konkurentskom odnosu na kraju dana dogovaraju pa se ponašaju po obrascima kartela i tako krše pravila tržišnog natjecanja. Iz toga su izuzeti mali trgovci koji teško prate tako nešto jer jednostavno ne mogu postići tzv. ekonomiju obujma kako bi konkurirali velikima. U konačnici, u takvim uvjetima malo može pomoći savjet guvernera Vujčića da građani kupuju tamo gdje je jeftinije. A tko zbog toga strada? Stradaju građani kao potrošači.

NACIONAL: Može li se tome doskočiti?

Ako postoji sumnja na kartelsko udruživanje u nekim sektorima, njihovo „razotkrivanje“ zadatak je Agencije za tržišno natjecanje, uz prethodnu analizu proizvodno-trgovačkog lanca o kojoj smo govorili. S druge strane, ako se utvrdi da neki love u mutnom i da stvarno ostvaruju ekstraprofite, zalažemo se za puno spominjani porez na ekstraprofite. Mi smo išli i korak dalje jer imamo dojam – a to i neke statistike pokazuju – da neki poduzetnici ostvaruju ekstraprofit i na račun toga što plaće svojih radnika drže na niskoj razini i da je njihova dinamika znatno sporija u odnosu na rast profita. Zato smo se založili generalno za jedan novi model oporezivanja dobiti. Rekli smo onim poduzetnicima, koji zgrću ekstraprofit na osnovi niskih plaća svojih zaposlenika, da će plaćati veći porez. Oni poduzetnici koji svojim radnicima u uvjetima inflacije osiguravaju veće plaće bili bi nagrađeni nižom stopom oporezivanja dobiti. Mnogi su na tu ideju pozitivno reagirali, ali iz poduzetničkog sektora tvrde da je to neprovedivo. Ja i dalje smatram da je to itekako provedivo.