Bio je filmski redatelj, teoretičar filma, filmski i televizijski kritičar, romanopisac i novelist. Režirao je niz dokumentarnih filmova, te dva dugometražna igrana filma (Koncert, 1954.; Pod sumnjom, 1957.). Prvi mu je donio doživotne probleme s jugoslavenskim političkim sustavom, a drugi, partizanski film snimljen na otoku Korčuli, bio je u potpunosti cenzuriran, premontiran, a zatim i bunkeriran.

U promemoriji koju je u to vrijeme napisao sam Belan stoji:  “Za vrijeme snimanja filma Pod sumnjom, dok sam bio na terenu, doznao sam da je izvučen slučaj sinopsisa i da je prikazan u vrlo nepovoljnom svjetlu po mene. Naime, da se govori kako je to ustaški scenarij, kako ima razne kompromitantne naslove, kako je otkupljen po visokoj cijeni i kako je snimanje tog filma obustavilo oslobođenje.” U nastavku promemorije Belan je napisao svoju biografiju i napomenuo da je 1944. pomagao narodnooslobodilački pokret (NOP) kao obavještajac u grupi 106, koju je vodio sveučilišni profesor Vladislav Brajković, te da se 1946. uključio u kinematografiju, ne krijući da je tijekom NDH nagrađen za sinopsis filma Odnarođen.

Branko Belan umro je 26. travnja 1986. godine.