U ponedjeljak, 17. travnja, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, bit će otvorena izložba „Hrvatski pravednici među narodima“ autorice i kustosice Branke Sömen, nastaloj prema knjizi Miriam Steiner i uz podršku Yad Vashema iz Izraela, koja se održava pod pokroviteljstvom Školske knjige i HAVC-a. Pokroviteljstvo nad ovom izložbom o hrabrim Hrvatima koji su u doba zločinačkog ustaškog režima spašavali Židove, a koja je u posljednjih više od deset godina prošla dug put od Los Angelesa do foajea zgrade UN-a u New Yorku prvo je odbio Grad Zagreb, a Ministarstvo vanjskih poslova koje se već uključilo u organizaciju iznenada je od toga odustalo. To je zanimljivo jer se izložba postavlja u godini u kojoj Hrvatska predsjeda nad IHRA-om, Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust, o čemu je na sva usta govorio premijer Andrej Plenković. Predsjedanje je Hrvatska preuzela od Kraljevine Švedske i započelo je 1. ožujka 2023., a predsjednika Nacionalnog koordinacijskog tijela predsjedanja u siječnju ove godine imenovan je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

„Tko spasi jedan život, spasio je čitav jedan svijet“ – to je krilatica koja stoji na medalji Pravednika među narodima, odlikovanja koje Država Izrael dodjeljuje hrabrim pripadnicima različitih naroda koji su, ne mareći za opasnost kojoj se izlažu, spašavali Židove tijekom Holokausta. Pravo na predlaganje za odličje ima spašena osoba i svatko drugi tko zna pojedinosti spašavanja. Do danas je proglašeno preko 28 tisuća pravednika iz 51 zemlje svijeta, od toga 130 Hrvata.

Predložak za izložbu je knjiga Miriam Steiner Aviezer „Hrvatski pravednici“ objavljena 2008. godine u izdanju Novog Libera. Inače, Miriam Steiner Židovka je rođena u Karlovcu, čija se obitelj pridružila partizanskom pokretu i tako preživjela Holokaust. U Izrael se trajno preselila 1971., a od 1983. radila je u Yad Vashemu u Jeruzalemu kao suradnica na dokumentiranju građe o Holokaustu na tlu bivše Jugoslavije. Dugogodišnja je članica odbora za proglašenje pravednika među narodima i stručna suradnica Enciklopedije pravednika koju ova institucija izdaje. U knjizi „Hrvatski pravednici“ kroz 60 priča opisala je sudbine 102 pravednika – hrvatskih građana koji su nesebično spašavali živote Židova za vrijeme ustaške vladavine. Izložba „Hrvatski pravednici“ ima svoju zanimljivu pretpovijest. Naime, Branka Sömen netom nakon izdanja knjige, potaknuta prvom takvom izložbom u hrvatskom veleposlanstvu u Argentini, obratila se 2010. tadašnjem predsjedniku Republike Ivi Josipoviću koji je prihvatio pokroviteljstvo nad izložbom pod nazivom „Righteous Among the Nations – Croatia“ i otvorio je u jesen 2010. u Hillel Center for Jewish Life na Sveučilištu u Los Angelesu. Nositelj izložbe bilo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, a u organizaciji je uvelike pomogao i American Jewish Committee, najsnažnija židovska organizacija u SAD-u, osnovana davne 1906. Predsjednik Josipović tom je prilikom održao i predavanje o hrvatskom antifašističkom pokretu i pravednicima među narodima i taj je događaj imao veliki odjek ne samo u židovskoj zajednici Kalifornije, već i u SAD-u. Kada je već poslana u SAD, očekivalo se da izložba obiđe sve gradove u kojima postoje hrvatska konzularna predstavništva i da svoj put završi upravo u zgradi UN-a na East Riveru.

Izložba ‘Pravednici među narodima’ u New Yorku. FOTO: Privatna arhiva

Na žalost, u tom prvom pokušaju to se nije dogodilo. Izložba je održana još u Chicagu i Houstonu i nakon toga joj se gubi svaki trag. U Ministarstvu vanjskih i europskih poslova ni danas ne znaju gdje je i kako završila. No zahvaljujući upornosti Branke Sömen, izložba je u suradnji s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova konačno 2019. postavljena u foajeu zgrade UN-a u New Yorku. Jedini logični nastavak puta izložbe bio je dolazak u Hrvatsku, no i tu je naišla na neočekivane probleme.

O izložbi koja će se, zahvaljujući gostoprimstvu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i njene ravnateljice Ivanke Stričević konačno otvoriti u Hrvatskoj i to dan prije židovskog Dana sjećanja na žrtve Holokausta koji se naziva Yom HasHoah, tjednik Nacional razgovarao je s autoricom izložbe Brankom Sömen, dugogodišnjom novinarkom, filmskom kritičarkom i bivšom konzulicom Republike Hrvatske u Los Angelesu.

NACIONAL: Izložba „Hrvatski pravednici među narodima“ prošla je dug put, od Los Angelesa do Zagreba. Jeste li očekivali da ćete imati toliko problema s realizacijom izložbe u Hrvatskoj, osobito u godini u kojoj predsjeda IHRA-om?

Cijelo vrijeme sam imala problema. Naime, odmah nakon Los Angelesa, kada sam se vratila u Hrvatsku i željela postaviti izložbu i za našu publiku, kako bih pokazala da za vrijeme NDH nisu svi Hrvati bili ustaše, nego su postojali i obični građani koji su pokazali hrabrost i humanosti spašavajući Židove od ustaškog režima. Počelo je sve s Francuskim paviljonom u Zagrebu koji se nalazi na mjestu s kojeg su Židovi deportirani vlakovima u logore smrti – Jasenovac ili Auschwitz.

Moj plan je zato bio da izložba bude postavljena tamo, a bilo je nekih ideja da Francuski paviljon koji se tada obnavljao postane Muzej Holokausta – Centar tolerancije. Tadašnji predsjednik Republike Josipović pružio mi je potporu i uz njegovo posredovanje došla sam na sastanak s tadašnjim direktorom Studentskog centra Pejom Pavlovićem, u čijem je vlasništvu Francuski paviljon. I francusko veleposlanstvo bilo je oduševljeno s tom idejom, a prihvatio ju je i pokojni gradonačelnik Bandić. To je čak bilo napisano i na gradskim stranicama, ali odjednom je sve nestalo, izbrisano. Nitko me više nije kontaktirao, do nikoga nisam mogla doći. Do danas ne znam što se dogodilo.

NACIONAL: No prošle godine obratili ste se ponovo Gradu Zagrebu, na čijem je čelu nova vlast, s molbom za pokroviteljstvo nad izložbom, pa opet ništa.

Točno, nakon izbora obratila sam se pismom novom gradonačelniku s molbom i nadom da će razumjeti smisao i potrebu za takvom Izložbom. Nitko me nije kontaktirao, a kao razlog su mi neki ljudi koji rade u Gradu naveli činjenicu da Grad tada još nije imao pročelnika u Uredu za kulturu. Kasnije je raspisan natječaj na koji se nisam mogla osobno prijaviti, a udrugu sam, zbog korone, ugasila. Zato me je podupro Studentski centar. Oni su čak već i odredili termin izložbe. Natječaj je prošao, a mi s izložbom o pravednicima nismo.

NACIONAL: Uoči preuzimanja predsjedanja Hrvatske nad IHRA-om obratili ste se i nadležnim ministarstvima.

Da, razgovarala sam s ljudima iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova, a putem posrednika za ideju je znao i predsjednik koordinacijskog tijela predsjedanja, ministar Davor Božinović, i ona je s njihove strane prihvaćena. U Ministarstvu vanjskih poslova održano je nekoliko vrlo konstruktivnih sastanaka, na kojima je sudjelovao i Karlo Kolesar, posebni savjetnik Ministra vanjskih i europskih poslova, zatim Katja Šare, načelnica Samostalnog sektora za javnu i kulturnu diplomaciju, informiranje i odnose s javnošću i Renata Matković, voditeljica Službe za kulturnu diplomaciju, s kojima sam već i prije odlično surađivala. Na tim sastancima krenulo se u vrlo konkretne dogovore o samom postavljanju i organizaciji izložbe. Čak smo došli i do toga da ćemo pozvati Richelle Budd Caplan, direktoricu međunarodnih odnosa i projekata u Međunarodnoj školi za proučavanje Holokausta iz Yad Vashema, kao i Miriam Steiner-Aviezer. Moj dojam je bio da su svi oni bili iskreno zainteresirani da se izložba održi. Već su se radila i idejna rješenja pozivnica i plakata.

Nažalost ponavlja se ista priča kada je riječ o pravednicima, odjednom sve staje. U jednom trenutku su se prestali javljati, a onda su me nazvali i obavijestili da MVPEI odustaje, zato što je navodno IHRA protiv promoviranja nacionalnih tema za vrijeme predsjedanja.

NACIONAL: Vi dugo surađujete s Yad Vashemom, jeste li ikada čuli za takvo objašnjenje?

Iskreno, nisam znala ništa o tome. Provjerila sam, ali uvijek sam dobivala potvrdu vlastitog mišljenja da ako se išta ne vodi kao nacionalna, već kao međunarodna tema, onda su to pravednici među narodima. Oni su dragocjenost Yad Vashema o kojima oni brinu, kao što brinu o svih šest milijuna ubijenih Židova u Holokaustu. Na jednaki način oni vode brigu o 28.217 pravednika u cijelom svijetu. S tim da Yad Vashem inzistira da su uvijek na prvom mjestu pojedinci, osobe s imenom i prezimenom i sudbinom. Toga sam se apsolutno pridržavala kod postavljanja izložbe.

NACIONAL: Kako vi onda tumačite to iznenadno odustajanje Ministarstva vanjskih poslova? Otkud je došlo takvo naređenje?

Doista ne znam. Je li moguće, kao što su rekli, da se tome usprotivila Švedska koja je predsjedala do 1. ožujka, teško mi je reći. Naime, kakvu snagu Švedska ima unutar IHRA-e da bi to mogla zabraniti? To je smiješno. Kao da Hrvatska Velikoj Britaniji koja preuzima predsjedanje nakon nas određuje što će i kako organizirati tijekom te godine i zabrani joj određene stavke. Meni to zvuči nevjerojatno. Istina je da je ministar Božinović kao predsjednik Nacionalne koordinacije pozitivno reagirao i pristao je da se ta izložba organizira u okviru predsjedanja.

NACIONAL: Pa je li onda moguće da netko iznad njega, iz nekih svojih političkih razloga to nije želio?

Sasvim sigurno nije bilo političkih razloga. Ali moguće je da je bilo nekih sitnih, osobnih animoziteta, možda čak i prema meni, i zato je to sve šaptom palo. Teško mi je shvatiti opravdanje koje su dali.

NACIONAL: Na svu sreću, postoji institucija koja se zove Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu koja je ustupila prostor, vrijeme i organizaciju za održavanje ove izložbe.

Točno, i zbog toga sam im beskrajno zahvalna. Ključna je bila odluka glavne ravnateljice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Ivanke Stričević koja je praktički u jedan dan prihvatila moj upit. Održali smo sastanak na kojem su sudjelovali njeni suradnici koji su, iako su imali već neke planirane događaje za te datume, pomaknuli što su mogli, kako bi otvorenje bilo baš na datum koji se poklapa s Yom Hashoahom. Ono što je olakšalo priču jest činjenica da sam imala već sve spremno, što sam financirala iz vlastitih sredstava i donacija. Radi se o 36 panoa s fotografijama i pričama o oko 75 pravednika koji su spasili više od 500 Židova, plus uvodni i završni panoi na kojima su objašnjenja. A svaku fotografiju i svaki tekst odobrio je Yad Vashem.

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Broj hrvatskih pravednika i dalje raste.

Da, sada ih već ima 130 koje je priznao Yad Vashem do 1. siječnja 2022., uključujući i 9 novih iz Ludbrega kojih su upisani na spomenutoj listi. Zato su sva njihova imena navedena na jednom od panoa. Sveukupno ima 13 pravednika iz Ludbrega i okolice. Fascinantno je da je tako malo mjesto dalo toliko pravednika.

NACIONAL: Kada je MVPEI odustao, vi niste odustali. Uskočile su vam neke druge institucije.

Točno. Prvo sam bila šokirana, ponajprije zbog toga što su ti sastanci u Ministarstvu bili izuzetno konstruktivni, surađivali smo ranije na obostrano zadovoljstvo. I na to apsolutno nemam nikakve primjedbe. Onda sam bila tužna jer mi nikako nije bilo jasno što se događa, zašto mi u Hrvatskoj ne možemo javno predstaviti te hrabre ljude koji su riskirali vlastite živote kako bi spašavali Židove. Za sada ih ima 130, ali bilo je puno više ljudi koji su sačuvali humanost i usprkos opasnosti od odmazde ustaškog režima, postupali kao istinski heroji. Na kraju sam odlučila da se neću predati i odustati. Osmislila sam kako“ spasiti“ izložbu; sjetila sam se da sam Anti Žužulu, vlasniku Školske knjige koja izdaje knjige važne za obrazovanje mladih i školske lektire, predložila tiskanje novog, proširenog izdanja knjige „Hrvatski pravednici“ Miriam Steiner-Aviezer. S veseljem mogu reći da će knjiga uskoro izaći i na hrvatskom i na engleskom jeziku. I tako sam odlučila zamoliti Žužula da bude jedan od pokrovitelja i suorganizatora izložbe. On je to iste sekunde prihvatio. A s druge strane, kako se cijeli život bavim filmom kao filmska kritičarka, sjetila sam se Chrisa Marcicha, ravnatelja HAVC-a kojeg znam od ranije dok smo se susretali na inozemnim festivalima i u Americi. Zamolila sam i njega da HAVC preuzme supokroviteljstvo. Naime, jedan od uglednih pravednika je i poznati hrvatski režiser Branko Bauer koji je zajedno sa svojim ocem spašavao Židove za vrijeme NDH. I tako sam u kratkom roku dobila dva nova pokrovitelja, što je naravno važno i za NSK. Oni ne mogu sve sami jer stalno imaju puno paralelnih događanja i izložbi u svom prostoru. Odmah su prihvatili moje prijedloge.

Na kraju sam shvatila da je možda tako i bolje. Činjenica jest da će izložba o pravednicima biti manifestacija kulture. Nadam se da će na nju doći i gradonačelnici hrvatskih gradova iz kojih su neki od pravednika.

NACIONAL: Kakva je uloga Veleposlanstva Države Izrael?

Oni od početka podupiru izložbu, a veleposlanik Gary Koren će biti jedan od govornika. Što je i logično jer osim glavne ravnateljice NSK i veleposlanik je na neki način domaćin te izložbe. Nakon što je pukla suradnja s MVPEI-om, obavijestila sam veleposlanika i Yad Vashem. Morala sam informirati Budd Caplan da će izložbe biti, ali da joj neću moći uputiti službeni poziv iz Ministarstva vanjskih poslova. Ona mi je dala podršku da ustrajem i najavila svoj dolazak s delegacijom u studenome, na jedan od događaja u organizaciji predsjedanja i želju da posjeti izložbu. Na žalost, u studenome više neće biti izložbe u NSK, ali nadam se da će biti u nekom drugom gradu. A to samo znači da, ako oni dolaze na predsjedanje i žele vidjeti izložbu, da se podrazumijeva da je za njih izložba logični dio predsjedanja. To je odgovor na sve.

NACIONAL: Hoće li se događaju priključiti i Židovska općina Zagreb?

Naravno, jedan od govornika bit će i njezin predsjednik Ognjen Kraus. A nadam se da će biti i Zoran Bauer, sin Branka Bauera, jednog od pravednika. Sve ovisi hoće li u to vrijeme biti u Zagrebu.

NACIONAL: Hoće li tijekom trajanja izložbe biti i popratnih događaja?

U dogovoru sam s članicama obitelji, točnije unukama pravednika Joze Jagodića, Nives Dragoner i Lidije Špegar koje su u produkciji Restarta sudjelovale u nastajanju dokumentarnog filma o svom djedu. Moja želja je bila da se prikaže film iz 1960. ‘’Deveti krug’’ redatelja Franceta Štiglica prema scenariju Zore Dirnbach. To je jedan od svjetski najcjenjenijih filmova o pravednicima i tematici Holokausta koji je u to vrijeme snimljen. U međuvremenu snimljeno je puno i dokumentarnih i igranih filmova, ali u ono vrijeme to je doista bio raritet. Kada sam radila intervju sa Stevenom Spielbergom na snimanju ‘’Schindlerove liste’’ u Poljskoj, rekao mi je kako je gledao taj film i kako ga je inspirirao. Film je 1960. bio među pet nominiranih filmova za Oscara.

Problem je da je obitelj Franceta Štiglica zadužila slovenski odvjetnički ured koji daje odobrenja za prikazivanje filma. Nadam se da ćemo ga dobiti do otvorenja.

NACIONAL: Kakav je budući život izložbe? Vaša želja je bila da obiđe Hrvatsku?

Da, i u tom smislu već postoje neki dogovori. Planirala sam Osijek iz kojeg dolazi toliko uglednih Židova (Lustig, Bourek, Oscar Nemon), a i pravednika. Đakovačka biskupija iz koje je pravednica Amadeja Pavlović od prvoga dana želi izložbu, bio bi zanimljiv i Ludbreg, barem u studenome kada bi ih mogla posjetiti delegacija iz Yad Vashema. Čini mi se da su donatori spremni sudjelovati u prezentiranju izložbe u Dubrovniku krajem studenoga. Naravno, voljela bih Rijeku, Split, Koprivnicu, Bjelovar i sve veće gradove. Pravednika je bilo iz svih krajeva Hrvatske. Zato se nadam da ću u tome imati potporu tamošnjih gradskih vlasti, jer to su priče koje moraju čuti mlade generacije diljem Hrvatske.

NACIONAL: Jeste li pozvali ministricu kulture?

To je prvenstveno na domaćinu, NSK. Ja se u to neću miješati, ali bila bih zadovoljna da ova izložba zainteresira ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa jer smatram da bi izložbu trebali posjetiti učenici viših razreda osnovnih i srednjih škola. Nadam se da bi ova tema kod njega ili njegovih suradnika mogla naići na razumijevanje.