S Brankom Lukačević-Gregić, bivšom članicom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa kojem je na čelu bila Dalija Orešković, a danas članicom predsjedništva stranke Start i kandidatkinjom na izborima za Europski parlament, razgovarali smo neposredno nakon donošenja odluke Vrhovnog suda da se dužnicima u švicarskim francima koji su konvertirali kredite u eure, daje procesna mogućnost da podignu tužbe. Diplomirala je 1993. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i tada se zaposlila na prvom radnom mjestu, kao nastavnica ekonomske grupe predmeta u jednoj zagrebačkoj ekonomskoj školi. Nakon trogodišnjeg boravka u Velikoj Britaniji i Irskoj, u Zagreb se vratila 1996. i sa suprugom osnovala privatnu tvrtku. Kasnije je radila u dijelu Hypo Grupe koji se bavio građevinskim investicijama, a potom i u Ingri kao financijski voditelj investicijskih projekata.

Kako je i sama podigla stambeni kredit s valutom u švicarskom franku, 2011. aktivirala se u udruzi Franak kao ekonomski savjetnik s iskustvom rada u bankarskom sektoru. Radila je na podizanju prve kolektivne tužbe za zaštitu potrošača korisnika financijskih usluga protiv osam najvećih banka u Hrvatskoj i među prvima podigla privatnu tužbu zbog nezakonito utvrđene visine promjenjive kamatne stope.

NACIONAL: Kako ocjenjujete odluku Vrhovnog suda koji je potvrdio da i građani koji su konvertirali kredite u eure, a inicijalno ih podigli u švicarskim francima, imaju pravo tražiti obeštećenje za preplaćene kamate?

Što mogu reći nego podržati takvu odluku Vrhovnog suda koji je zauzeo jasan stav o tome da hrvatski sudovi moraju raspravljati o takvim tužbama. Međutim, meritorne odluke će se donositi po svakom predmetu pojedinačno, što znači da dugotrajne, iscrpljujuće i prilično skupe pravne bitke tek slijede. Mislim da se sve ovo kroz što sada prolaze dužnici, banke i pravosuđe moglo izbjeći već nakon prvostupanjske presude sudca Radovana Dobronića 4. srpnja 2013., kada je bankama naloženo da glavnice s valutom u francima pretvore u kunske glavnice prema početnom tečaju te da se odredi fiksna kamata u veličini koja je ugovorena na početku otplatnog perioda. Da su izvršna i zakonodavna vlast tada imale volju pomoći građanima koji su im na izborima dali svoje povjerenje, to je moglo biti riješeno. To je suštinski problem, ne samo Hrvatske već i Europe, što se zakonodavna rješenja često ne donose u interesu građana, već u interesu velikih korporacija, u ovom slučaju jakog bankarskog lobija. Nakon prvog tečajnog stresa 2011. intenzivno sam sudjelovala u informiranju nadležnih institucija: Hrvatske narodne banke, Ministarstva financija, Ministarstva gospodarstva i Državnog inspektorata o dotad neviđenoj prijevari korisnika tog toksičnog financijskog proizvoda. Bila sam zgrožena razinom nekompetencije i nezainteresiranosti državnih institucija za problem koji je tada mučio oko 120.000 građana. Tada sam shvatila važnost djelovanja kroz civilni sektor i osobnog angažiranja na rješavanju problema koji nas građane muče jer državne institucije nemaju proaktivne mehanizme zaštite vlastitih građana. Razlog tome su potkapacitirane, trome i klijentelizmu sklone upravljačke strukture.

NACIONAL: Banke su znale što se može dogoditi zbog nepoštenog odnosa prema klijentima, a nisu ukazivale na rizike zbog promjenjive kamatne stope koju su kasnije dizali bez dogovora s klijentima, ali ni na rizik valutne klauzule?

Strane banke u privatnom vlasništvu u Hrvatskoj su vrlo vješto koristile izostanak bilo kakve regulacije od HNB-a koja bi bila usmjerena zaštiti korisnika financijskih usluga, što im je omogućavalo da ostvaruju ekstra profite koje u svojim matičnim zemljama nisu mogle ostvariti. I ne samo to, kroz Hrvatsku udrugu banaka djelovale su gotovo oligopolno, dogovarajući ujednačen nastup na tržištu koji je isključivao zdravu konkurenciju. I danas nemate pravu tržišnu utakmicu među financijskim institucijama, a da ne govorimo o tome koliko je teško od HNB-a ishoditi licencu za registraciju neke nove banke. Najbolji primjer za to je da Etička banka to pokušava već nekoliko godina.

NACIONAL: Kako bi trebalo urediti bankarski sustav u Hrvatskoj?

Regulacija bankarskog sustava je nužna na razini Europske unije. Ne postoji nijedan razlog da u Hrvatskoj izostaju plasmani stambenih kredita i kredita za malo i srednje poduzetništvo kakvi postoje u zapadnoj Europi. Nema smisla da nakon što smo već skoro šest godina članica Europske unije postoji tako velika razlika u visini kamatnih stopa za tu vrstu kredita. Mislim da su hrvatski predstavnici u EU parlamentu do sada bili prilično pasivni u detektiranju nejednakosti koje postoje u financijskom sektoru, a samim time i zalaganju za uklanjanje tih nejednakosti.

NACIONAL: Je li vaš ulazak u politiku i predsjedništvo Starta doista bio motiviran aferom Borg, u kojoj je kriomice pisan poseban zakon za spašavanje Agrokora?

Točno je da me na ulazak u politiku i predsjedništvo Starta, osim afere Borg, motiviralo i sudjelovanje u radnoj skupini, kao predstavnice GONG-a, za izradu novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa (ZSSI). Te su se dvije stvari događale paralelno. U vrijeme kada se u potpunoj tajnosti pripremao Zakon o sistemski važnim tvrtkama, zvan lex Agrokor, ministar Lovro Kuščević je pokrenuo inicijativu za donošenje novog ZSSI-a. Još je Povjerenstvo u kojem sam ja bila član, na temelju prakse, donijelo smjernice i upute za izmjenu i dopunu postojećeg zakona. Predlagali smo da se zakonom obuhvati veći broj dužnosnika, da se uvedu određena ograničenja za članove predstavničkih tijela u jedinicama lokalne i regionalne uprave, da se uvede registar poslovnih odnosa. U svakom slučaju, predložene izmjene i dopune trebale su povećati ovlasti Povjerenstva. Međutim, dogodilo se da nijedna smjernica koju je predlagao prošli saziv Povjerenstva nije ušla u prijedlog novog zakona. Naprotiv, prijedlog Ministarstva uprave nije sadržavao ni postojeće ovlasti Povjerenstva. Način na koji su vođeni sastanci radne skupine, bez definiranja jasnog cilja zbog kojeg se donosi novi zakon i silovanje rokova, bilo je ništa drugo doli demonstracija moći u kombinaciji s nekompetencijom i očiglednom namjerom da se oslabi jedno samostalno i neovisno nadzorno tijelo javne vlasti. Ja sam to doživjela kao političko nasilje.

NACIONAL: Jeste li na kraju dobili odgovor na pitanje koji je cilj donošenja novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa?

Ne, cilj donošenja novog zakona je i dalje nepoznat, a sve što sadržava postojeći prijedlog novog zakona, nakon što je prošao javnu raspravu, moglo se regulirati izmjenama i dopunama. No interesantan je tajming predlaganja novog zakona, naročito sad kad vidimo da su u međuvremenu donesene odluke u kojima je utvrđeno da su bivša potpredsjednica vlade Martina Dalić i ministar financija Zdravko Marić prekršili načela u obnašanju dužnosti. Pokrenut je i postupak protiv premijera Andreja Plenkovića također zbog kršenje načela u obnašanju dužnosti. Važno je istaknuti da su se upravo propisana načela djelovanja i zabranjena ponašanja pokušala ukloniti iz prvog prijedloga zakona, a kako taj prijedlog Ministarstva uprave nije prihvatila radna skupina, stalo se i s donošenjem novog zakona. Podsjetila bih da je glavni razlog zbog kojeg je osnovano Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa bilo vraćanje povjerenja građana u institucije te jačanje integriteta, nepristranosti, vjerodostojnosti i transparentnosti u obnašanju javnih dužnosti. Sve to je u aferi Borg izostalo.

NACIONAL: Koja su to zakonom propisana zabranjena ponašanja dužnosnika koje je Ministarstvo uprave izbacilo iz njihova prijedloga zakona i je li za njih propisana novčana sankcija?

Pa recimo: primiti korist radi obavljanja dužnosti; kršiti načelo jednakosti pred zakonom; zloupotrijebiti posebna prava dužnosnika; tražiti ili primiti vrijednost radi glasovanja o nekoj stvari; utjecati na odluku nekog tijela ili koristiti povlaštene informacije o djelovanju državnih tijela radi vlastitog probitka ili probitka povezane osobe; obećati zaposlenje ili neko drugo pravo u zamjenu za dar; utjecati na dobivanje poslova ili ugovora o javnoj nabavi; na bilo koji način koristiti položaj dužnosnika utjecajem na zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti kako bi postigli osobni probitak ili probitak povezane osobe ili na drugi način interesno pogodovati sebi ili drugoj povezanoj osobi. Za sve nabrojano može se izreći sankcija u iznosu do 40.000 kuna.

NACIONAL: Međutim, dužnosnici se mogu izuzeti od glasanja u donošenju odluka, što je učinio ministar financija Zdravko Marić koji se kao predsjednik nadzornog odbora HBOR-a izuzeo prilikom glasanja o dodjeli kredita njegovoj bivšoj firmi Agrokoru na početku poslovne agonije Ivice Todorića. Nije glasao kada se odlučivalo o kreditu, ali je mogao utjecati u pripremi donošenja te odluke i samo za nju formalno ne podići ruku.

Izuzeti se od glasanja može izgledati kao puka forma, ali je to ipak neka vrsta osigurača, iako ne i besprijekornog. U konkretnom slučaju otvorilo se pitanje je li ministar Zdravko Marić bio aktivni ili pasivni sudionik u odlučivanju ne samo o HBOR-ovu kreditu kompaniji, u kojoj je radio samo 24 sata prije nego što je imenovan za ministra financija, nego uopće o njegovu sudjelovanju u rješavanju krize u Agrokoru. On je tvrdio da je bio pasivni sudionik, što je logički nemoguće. Pravo pitanje je to je li sudjelovao u procesu donošenja odluka aktivno ili proaktivno, odnosno je li predlagao određena rješenja.

NACIONAL: Dosad je jedino donesena odluka da je Tomislav Karamarko bio u sukobu interesa, odnosno da je bio proaktivan u aferi Konzultantica, zbog čega je na kraju i pala vlada Tihomira Oreškovića. U čemu se ogledala ta „proaktivnost“ Tomislava Karamarka?

Karamarko je zagovarao određena rješenja u slučaju MOL koja nisu bila usuglašena ni na vladi, niti na stranačkim tijelima HDZ-a. On je s pozicije moći lobirao za jednu opciju koja je možda pogodovala osobi koju je on deklarirao kao svog prijatelja, a to je bio savjetnik MOL-a Jozo Petrović. Uz to je i tvrtka supruge Tomislava Karamarka sklapala poslove s Petrovićem. Tako se u cijelosti mogao zatvoriti interesni krug te je Povjerenstvo prvi put utvrdilo mogući sukob interesa. Osim što je Povjerenstvo u tom slučaju utvrdilo sukob interesa, utvrdilo je i povredu načela savjesnosti, odgovornosti i vjerodostojnosti, a upravo te standarde je potrebno jačati.

NACIONAL: Ali tu nema ozbiljnih posljedica. I nakon odluka Povjerenstva za koje kažete da trebaju jačati standard ponašanja političara, oni ostaju saborski zastupnici, ministri… Doduše, ministrica regionalnog razvoja Gabrijela Žalac nakon prometne nesreće s nevažećom dozvolom i otkrivenog Mercedesa poduzetnika Josipa Stojanovića u svom dvorištu, izgubila je mjesto na HDZ-ovoj listi za europske izbore.

Odluke Povjerenstva nisu u kaznenoj, nego u moralnoj i etičkoj zoni. Ministrica Gabrijela Žalac ostala je bez nominacije na izbornoj listi, ali je i dalje ministrica, a Povjerenstvo za odlučivanje o sukoba interesa je tek otvorilo predmet i prikuplja informacije. Ako se utvrdi bilo kakav poslovni odnos između spomenutog poduzetnika i Ministarstva u nadležnosti ministrice, Povjerenstvo će morati utvrditi zabranjeno ponašanje dužnosnika. Podsjetila bih na slučaj zamjenika ministra financija Branka Šegona kojem je Povjerenstvo utvrdilo jedno od zabranjenih ponašanja, bivši premijer Zoran Milanović ga je smijenio, a vrlo brzo nakon toga je tražio i smjenu ministra financija Slavka Linića, u čijem resoru se sve događalo. Zanima me kako će postupiti premijer Plenković ako se ista povreda utvrdi i za ministricu Gabrijelu Žalac.

NACIONAL: Slovenska ministrica, koja je službenim autom odvezla unuku u vrtić kada je išla na posao, zbog pritiska javnosti podnijela je ostavku. U Hrvatskoj sličan slučaj još nije zabilježen. Gdje je u Hrvatskoj ta ljestvica etičke odgovornosti?

U europskom okruženju zabilježeni su još bizarniji slučajevi od slovenske ministrice zbog kojih su dužnosnici podnosili ostavke, a kod nas u Hrvatskoj imate guvernera HNB-a Borisa Vujčića koji je godinama odlazio na konferencije koje organizira i plaća jedna od grupacija koja je prisutna na našem financijskom tržištu, a kojoj je HNB nadzorno tijelo. I to seže još u period kad eskalira kriza s kreditima u švicarskim francima. Možemo li mi kao građani imati opravdanu sumnju da je na tim strukovnim druženjima došlo do neprimjerenog utjecaja na donošenje odluka našeg guvernera?

NACIONAL: Tko je bio na vrhu Borgove piramide: bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić, povjerenik Vlade Ante Ramljak, odvjetnik Boris Šavorić i njegov ured, koji je pisao lex Agrokor ili premijer Plenković?

To ćemo tek vidjeti. Budući da su sve optužnice odbačene, bit će zanimljivo vidjeti kako će Povjerenstvo za odlučivanje o sukoba interesa ocijeniti tu situaciju. Pokrenut je postupak za kršenje načela u obnašanju dužnosti, a imamo jako puno indicija koje ukazuju na to da bi se moglo raditi i o zabranjenom ponašanju dužnosnika. Martina Dalić otišla je s dužnosti potpredsjednice Vlade jer je, kako kažu, preuzela odgovornost, ali nikada nije rečeno za što konkretno. Štoviše, prošloga tjedna, na promociji tvrtke Fortanova koja je preuzela navodno spašeni dio Agrokora, premijer Plenković se ponovo zahvalio Martini Dalić na njenom velikom doprinosu u rješavanju krize Agrokora koja je rezultirala spašavanjem radnih mjesta, proizvodnje itd. Ista ta Martina Dalić, kojoj se premijer zahvaljivao, u svojoj izjavi USKOK-u rekla je da je odvjetnika Šavorića, ključnu figuru u pisanju lex Agrokor, premijer Plenković deklarirao kao osobu od povjerenja. Postoji i promotivni spot Andreja Plenkovića za predizbornu kampanju na prošlim parlamentarnim izborima snimljen u odvjetničkom uredu tog istog Šavorića. Ne znamo još je li za to korištenje poslovnog prostora izdan račun ili se radilo o donaciji HDZ-u. Ono što želim objasniti je to da se Šavorića može potencijalno smatrati interesno povezanom osobom s premijerom Plenkovićem. U svakom slučaju bit će zanimljivo pratiti taj predmet koji će uvelike pokazati i koliko je Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa uistinu neovisno u svom radu. DORH je u ovo slučaju zakazao u potpunosti. Može se čak dogoditi da odluka Povjerenstva bude smokvin list za nečinjenje Državnog odvjetništva.

NACIONAL: Povjerenstvo u kojem ste vi bili član često se bavilo i predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović.

Imali smo nekoliko predmeta aktualne predsjednice RH, u jednom je meritorno utvrđeno da je predsjednica prekršila načelo očuvanja vjerodostojnosti i nepristranosti. U jednom drugom pak ima neke sličnosti sa situacijom u kojoj je sad premijer Plenković. Dok se kod premijera radi o dodjeli lukrativnih poslova, ovdje se radilo o pomilovanju osobe koja je utvrđenim kaznenim djelom pogodovala osobi darovatelju poprilične donacije u predizbornoj kampanji aktualne predsjednice. U tom slučaju nismo mogli utvrditi zabranjeno ponašanje dužnosnice jer je prednost dana njenom ustavnom pravu davanja pomilovanja.

NACIONAL: Što je bilo sa slučajem proslave predsjedničinog rođendana pod pokroviteljstvom Zdravka Mamića, danas bjegunca od hrvatskog pravosuđa?

U tom predmetu sam ja bila izvjestitelj pa ga se dobro sjećam. Povjerenstvo je dobilo neanonimnu prijavu da je Mamić organizirao rođendansku proslavu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, što bi se smatralo neprimjerenim darom, jer rođendanska proslova sigurno vrijedi više od dozvoljenog dara od 500 kuna. U prijavi je navedeno da se proslava nije dogodila točno na dan njenog rođendana jer je predsjednica toga dana doista bila u Bruxellesu, nego par dana kasnije na jednoj privatnoj adresi. Budući da je predsjednica štićena osoba, a Povjerenstvo neovisno tijelo koje ima pravo od drugih tijela javne vlasti zatražiti i dobiti podatke, zatražili smo od MUP-a podatak o kretanju predsjednice na, u prijavi navedeni, određeni datum, kako bismo utvrdili njenu vjerodostojnost. Međutim, radilo se o klasificiranom podatku koji nikada nismo dobili. Ne znam zašto je podatak o boravku predsjednice na nekoj adresi u nekom trenutku u prošlosti proglašen klasificiranim podatkom. Razumjela bih da se radi o podatku o kretanju predsjednice u nekom budućem trenutku, to bi se moglo pravdati povjerljivim podatkom zbog sigurnosti štićene osobe.

NACIONAL: Smatrate li aferu Borg definitivno završenom?

Zbog vladavine prava, nadam se da tome nije tako. Ako je u predmetu bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić utvrđeno da je prekršila načela u obnašanju dužnosti; što znači da se nije radilo o zabranjenom ponašanja u smislu utjecanja na dobivanje poslova određenih ljudi ili zlouporabe posebnih prava kada je formirana neformalna radna skupina bez odluke Vlade, što je u suprotnosti sa Zakonom o Vladi, postavlja se pitanje tko je onda donio odluku o angažiranju Borisa Šavorića. Premijer je za njega izjavio da ga poznaje još od studentskih dana. Mislim da postoji opravdana sumnja da je nalogodavac bio upravo premijer Plenković. O činjenici da su isti ljudi koji su sudjelovali u izradi zakona kojim se defacto regulira preraspodjela vlasničkih udjela u koncernu Agrokor, poslije angažirani u tom procesu za enormne honorare, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Sabora Gordan Jandroković uglas su izjavili da to nije moralno. Premijer Plenković čak je apelirao da se naplaćeni iznosi za navedene poslove vrate. Ukratko, svi u glas govore da to nije bilo moralno, ali isto tako naglašavaju da je bilo legalno, odnosno da nije bilo protuzakonito. Ja samo mogu zaključiti da je Vlada, kao izvršna vlast u državi, poslužila kao platforma za pogodovanje jednoj interesnoj grupi, što je u pravnoj državni nedopustivo.

NACIONAL: Gradonačelnik Milan Bandić sazvao je presicu na kojoj je upozorio na „kapilarnu korupciju u Istri“ i hrvatskoj brodogradnji. Obavlja li tako posao za HDZ-ovu vladu uoči europskih izbora? Za situaciju u brodogradnji optužio je IDS i SDP. Hoće li vlada Andreja Plenkovića sada lakše proglasiti stečajeve u brodogradilištima?

Ima i tog elementa, ali nisam nastup gradonačelnika Milana Bandića baš tako shvatila. Mislim ipak da je njegov glavni motiv bio što i njemu brojne optužnice vise nad glavom. Jednom korupcijskom aferom pokušava opravdati svoje vlastite, a usput je našao i krivce za stečaj brodogradilišta, adresirao je IDS i SDP, ali ne i HDZ, što ukazuje i na činjenicu da nikad objavljena koalicija njegove Stranke rada i solidarnosti s HDZ-om odlično funkcionira. Na presici je najmanje pet puta izgovorio kako postoji sporna pozajmica između brodogradilište 3. maj i brodogradilišta Uljanik u iznosu od 500 milijuna kuna, misleći valjda da brojke od nekoliko desetaka milijuna kuna koje se spominju u njegovim korupcijskim aferama sad izgledaju manje strašno. Ali naravno da nije tako, korupcija uvijek ostaje korupcija, neovisno o njenim numeričkim razmjerima pa će tako gradonačelnik Bandić svoju nevinost ipak morati dokazati pred hrvatskim pravosuđem.

NACIONAL: Mislite li da se na hrvatskoj političkoj pozornici bitkom protiv korupcije može steći popularnost i dobiti politički poeni? Na tome inzistira vaša stranka Start, ali dosad je to bio uzaludan posao.

U Hrvatskoj se mora voditi ta bitka. Zbog takvog postojećeg stanja građani odlaze iz Hrvatske, odlaze i cijele mlade obitelji u stvaralačkim godinama. Više nema vremena za čekanje, upalio se zadnji alarm. Naša stranka Start, što je akronim punog naziva Stranka antikorupcije, razvoja i transparentnosti, borbu protiv korupcije ima samo kao jedan element u svom političkom djelovanju. Ekonomski razvoj i uopće razvoj društva u cjelini centralni je dio naše priče, ali to se ne može dogoditi bez demontiranja ove vladajuće strukture kojoj je korupcija i klijentelizam osnovno vezivno tkivo. Svjesni smo da je korupciju nemoguće iskorijeniti do kraja, jer se korupcijske afere događaju i u zemljama koje imaju postavljene najviše antikorupcijske standarde. Ali ovo što mi danas imamo u Hrvatskoj je kleptokracija najgore vrste.