Ravnateljica HINA-e Branka Gabriela Vojvodić pojašnjava koncept European Newsrooma koji će sa 1,76 milijuna eura financirati Europska komisija. To je prvi paneuropski zajednički servis vijesti koji će okupiti dopisnike 16 nacionalnih agencija, a važnu ulogu će imati i HINA
Svjesni da se medijski sektor u EU-u našao u krizi zbog pandemije i sumnjivih stranih faktora koji preuzimaju medije te rastućeg utjecaja društvenih mreža, Europska komisija najavila je da želi pomoći u transformaciji i oporavku profesionalnih medija čija je uloga izuzetno važna. Zato planira s 1,76 milijuna eura sufinancirati prvi paneuropski zajednički servis vijesti koji će u tzv. European Newsroomu okupiti dopisnike 16 nacionalnih agencija, među kojima je i Hrvatska novinska agencija HINA. O novom projektu Europske komisije, ulozi agencija i agencijskih vijesti u prenošenju točnih informacija Nacional je razgovarao s ravnateljicom HINA-e Brankom Gabrielom Vojvodić koja je početkom rujna imenovana na treći mandat koji traje do rujna 2025.
Diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, od 1996. do 2001. radila je kao novinarka, redaktorica, šefica deska i urednica unutarnje politike u više dnevnih i tjednih novina. Od 2001. do 2008. bila je komentatorica i novinarka u Vjesniku, prateći rad vlade i druge društvene teme, osobito položaj žena i djece. Nagrađena je nagradom “Maja Miles” za rodno osviješteno novinarstvo. Bavila se i književnim radom , a za monodramu “Đava ga lipi odnija” dobitnica je nagrade „Raosovi dani“.
NACIONAL: Koliko je pandemija uslijed koje je došlo do poplave lažnih vijesti sa sumnjivih portala i društvenih mreža ukazala na važnost profesionalnih novinskih agencija?
Nema sumnje da je uloga agencija u ovakvim situacijama nemjerljiva i to je konačno prepoznala i Europa. Upravo sam o tome i pisala u svom posljednjem programu za novi mandat. Zapravo, ono što su novinske agencije uvijek radile bila je borba protiv lažnih vijesti, to se nije dogodilo sada. Ali kako nije bilo pandemije ili neke druge velike opasnosti za ljudsko zdravlje, to je ostalo nezamijećeno. No u trenutku pandemije, potresa i svega što nas je snašlo uvidjelo se da je agencijska vijest prije svega vijest kojoj se može vjerovati, kao i da sve ono što ne dolazi preko agencije uglavnom treba provjeriti.
NACIONAL: Poučena takvim iskustvom, Europska komisija odlučila je osnovati pool europskih agencija, u kojem će dopisnici iz različitih zemalja zajedno raditi i razmjenjivati informacije. HINA je jedna od njih.
HINA je pozvana u board, u upravno tijelo European Newsrooma i doista smo bili počašćeni tim pozivom. U boardu smo s Francuzima, Nijemcima i Talijanima, može se reći s europskom kremom. Ideja je došla od njemačkog DPA i francuskog AFP-a i oni su pronašli grant, odnosno europski novac kojim će se to financirati. To im je uspjelo jer je Europa, nakon dugogodišnjeg traženja načina na koji će komunicirati s europskim građanima i predstavljati javne politike Bruxellesa, shvatila da će to najbolje činiti preko novinskih agencija. Naime, očito to do sada nije baš činila na najuspješniji način, što se najbolje vidjelo na primjeru Brexita. Čini se su ih AFP i DPA uspjeli uvjeriti koliko je naša uloga važna i zato je Europska komisija odlučila izdvojiti određenu svotu za osnivanje zajedničkog deska u Bruxellesu za dopisnike svih agencija koje se tome žele priključiti.
NACIONAL: Koliko su te europske agencije međusobno kompatibilne?
Istina je da se tu stvorilo jedno šaroliko društvo, u kojem su, osim HINA-e, AFP-a, DPA i ANSA-e, Agerpres iz Rumunjske, APA iz Austrije, ATA iz Albanije, Belga iz Belgije, BTA iz Bugarske, EFE i Europa Press iz Španjolske, FENA iz BiH, MIA iz Sjeverne Makedonije, Tanjug iz Srbije, STA iz Slovenije i TASR iz Slovačke. Ima tu i privatnih agencija i onih koje u potpunosti financira država i dosta se razlikujemo. HINA je uz DPA i AFP bila prva u pilot-projektu jer u Bruxellesu godinama imamo dopisnika Slavka Vukadina koji sjajno radi svoj posao. Belgijanci su dali svoj prostor za Newsroom koji bi se početkom sljedeće godine trebao i tehnički opremiti. Tu će novinari raditi zajedno, moći će koristiti zajedničke resurse i razmjenjivati informacije. Ideja je da, ako, na primjer, Francuzi dobiju intervju s nekim tko je od europskog značaja, taj intervju mogu prenijeti i svi ostali. Takav način rada ide u dva smjera, olakšava Europskoj komisiji komunikaciju oko tema koje su im bitne, a nama kao malim agencijama pomaže da dođemo do većeg broja europskih tema i vijesti.
‘Uloga agencija u situacijama kao što je pandemija nemjerljiva je i to je konačno prepoznala i Europa. Sve ono što ne dolazi preko agencije uglavnom treba provjeriti’
NACIONAL: Iako se iz europskih institucija stalno čuju tvrdnje kako oni žele približiti EU građanima, mediji iz novih zemalja članica imaju veliki problem sa sugovornicima iz europskih institucija, na čije se odgovore, reakcije ili intervjue čeka beskrajno. Da ne spominjemo europske političare, ministre, premijere. Do njih je gotovo nemoguće doći, jer se oni radije obraćaju svojim javnostima. Postoji li u tom smislu neka vrsta diskriminacije? Može li ovakav zajednički desk pomoći u prevladavanju tih prepreka?
Naravno da ne mislim da će taj Newsroom u potpunosti riješiti problem, ali će sigurno olakšati posao dopisnicima iz manjih zemalja. Vjerujem da će kroz zajednički desk kolege lakše doći do nekog političara ili europskog dužnosnika, nego što bi to mogli sami. Kada je riječ o agencijama iz jugoistočne Europe, EU je katkad skeptičan jer se mahom radi o agencijama koje su u djelomičnom ili potpunom vlasništvu države, što nerijetko dovodi u pitanje našu neovisnost. No stvari nisu tako jednostavne. Većina velikih europskih agencija uglavnom nisu u vlasništvu države, ali njihove vlade itekako surađuju s njima i subvencioniraju ih. Ono što na prvu izgleda kao novac zarađen na tržištu, zapravo to nije, što mogu objasniti na primjeru Švedske. Oni, primjerice, imaju privatnu nacionalnu novinsku agenciju, ali njihova vlada ima ugovore s novinama koje moraju biti pretplatnici te agencije. Uvijek postoji način da se novinskim agencijama preusmjeri državni novac. HINA je u državnom vlasništvu, naš je osnivač Hrvatska, ali HINA plaće svojim djelatnicima ne isplaćuje samo iz novca poreznih obveznika, zato što 36 posto svojih prihoda ostvarujemo na tržištu. Ostalo nam daje država, ali ne kroz klasičnu proračunsku stavku, nego temeljem ugovora kojim državnim institucijama prodajemo svoj sadržaj i taj je iznos godinama nepromijenjen. HINA posluje s dobiti još od 2014., ali ne bismo mogli opstati da čekamo samo državu. To je Europi dosta teško shvatiti. Kada bih rekla da EU ima različit tretman prema različitim državama, to ne bi bilo sasvim točno. Ali recimo da je u svemu teže kad si mala zemlja, pa i u ovome.
NACIONAL: Hoćete li se u okviru tog Newsrooma nuditi više od pisanih novinskih izvještaja?
Vidjet ćemo, tek je neki dan potpisan ugovor. Moguće je da će se proširivati forme ili obujam informacija. Ono na čemu mi već radimo kao jedini medijski partner Europskog parlamenta u Hrvatskoj jest besplatna stranica „Mladi i EU“ čiji je cilj edukacija mladih ljudi o europskim temama. Kroz taj naš projekt puno je studenata putovalo u Bruxelles i Strasbourg i tamo se na licu mjesta informiralo i educiralo o radu europskih institucija.
NACIONAL: Bruxelles je jedino dopisništvo u inozemstvu koje je HINA zadržala. Nekada ste imali dopisnika u Washingtonu i nekim drugim europskim metropolama. Zašto više nemate?
Ta su dopisništva ukinuta prije nego što sam ja preuzela HINA-u 2013., no zbog financijskih ograničenja sada imamo honorarne suradnike u drugim europskim centrima, a jedino u Bruxellesu imamo stalno zaposlenog novinara. Na žalost, nema novca za neka druga vanjska dopisništva, iako je moja velika želja da ih počnemo otvarati jer je, između ostalog to i jedna od zakonskih obveza HINA-e. Neki gradovi bi nam sigurno bili važni, na primjer, u trenutku kada je buknula afera INA–MOL koja je bila izrazito zanimljiva hrvatskoj javnosti, bilo bi sjajno da smo imali dopisnika u Budimpešti. Tada se čak pojavila ideja da HINA u dogovoru s Ministarstvom vanjskih poslova u hrvatskim veleposlanstvima, ili rezidencijama veleposlanika, odnosno tamo gdje Republike Hrvatska ima svoje nekretnine, otvori svoj ured i pošalje dopisnika. To je bila ideja današnjeg ministra vanjskih poslova Gorana Grlića Radmana dok je bio veleposlanik u Budimpešti. Na žalost, do današnjeg dana to se nije ostvarilo, ali vjerujem da još ima nade. Srećom, u Hrvatskoj i dalje imamo stalna dopisništva u Splitu, Osijeku, Rijeci, Karlovcu, Vukovaru… Dakako i brojne honorarce, pa pokrivamo cijelu Hrvatsku.
NACIONAL: Ali i bez pomoći EU-a HINA je u posljednje vrijeme proširila svoju ponudu.
Točno, za početak uveli smo najave događanja koje su jako korisne novinarima i neke besplatne stranice koje su pun pogodak. I prije pandemije krenuli smo sa stranicom „Zdravlje.hr“, na kojoj je broj vijesti od početka pandemije porastao za 300%. Na žalost, pokazalo se da smo bili vidoviti. Kad se dogodio potres, izašli smo s besplatnom i javno dostupnom stranicom na kojoj su informacije o potresu koja je još uvijek otvorena. A od ovog ljeta imamo još jednu besplatnu ekološku stranicu, zove se „HINA okoliš“ koja se bavi zelenim temama i europskom zelenom politikom. Sada smo u pregovorima s Ministarstvom kulture kako bismo na isti način izdvojili i kulturu koja je nedovoljno praćena u većini hrvatskih medija, odnosno često je praćena na „žuti“ način. Trudimo se doista biti javni servis, što nam je i zakonska obveza.
NACIONAL: Vama je ovo treći mandat, promijenili ste nekoliko vlada. Koliko je HINA doista neovisna u svom djelovanju?
Potpuno. Politika ne pokušava utjecati na naš rad i ja osobno ili glavni urednik HINA-e ne doživljavamo politički pritisak.
NACIONAL: To je možda zato što, za razliku od HRT-a koji je potpuno pod kontrolom vladajuće politike, niste u fokusu javnosti?
Ne znam je li to zato što nismo u fokusu, no ipak mislim da, koliko god nije popularno lijepo pričati o političarima u ovoj zemlji, postoje ljudi na vlasti koji razumiju koliko je neovisnost agencije važna. Jer agencija nije samo medijska institucija koja prenosi informacije u Hrvatskoj. HINA je i naše lice prema međunarodnoj zajednici. To je ono što je bitno, sve vijesti od nacionalnog značaja strani mediji preuzimaju upravo od HINA-e. Politika to razumije u dovoljnoj mjeri da ne pokušava utjecati niti na moj rad, niti na rad glavnog urednika.
NACIONAL: Na ovu funkciju su vas imenovale vlade različitih političkih orijentacija. Je li vas iznenadio reizbor treći put?
Ako moj primjer to dokazuje, nadam se da je hrvatska politika, bez obzira na to koje je orijentacije, počela gledati što je dobro za državu i tko radi dobar posao. Mene su kao kandidatkinju preslušavali na Upravnom vijeću HINA-e, to je bilo javno i želim vjerovati da su me doista prepoznali kao najboljeg kandidata.
NACIONAL: Još prije petnaestak godina internet je ozbiljno ugrozio klasične, osobito tiskane medije. Kako poplava internetskih portala utječe na HINA-u? Koliko vam kradu sadržaj?
Pojava interneta je i štetila i nije. Krali su naše sadržaje, to je istina, ali sada to čine sve manje. Na žalost, to je zakonski još uvijek loše regulirano ne samo u Hrvatskoj, već u cijelom EU-u. Njemačka je to prije par godina pokušala dovesti u red, no ni oni nisu u potpunosti uspjeli. HINA ima kompjutorski sustav koji je zapravo prilično jeftin, a prepoznaje našu citiranost u drugim medijima. Taj sustav se zove Krtica, zvuči pomalo špijunski, što na neki način i jest. Naime, svaku noć, u jedan poslije ponoći, dobivamo izvještaj o tome jesu li nas prenijeli neki mediji koji ne plaćaju pretplatu. Na temelju toga zovemo ljude koji nas koriste, a ne plaćaju, a neki nisu ni svjesni toga da preuzimaju tuđi sadržaj. Neki portali smatraju da je to sasvim OK, zato što su autorska prava novinara i novinskih izdavača do sada bila jako loše zaštićena. O tome se tek u posljednje vrijeme malo više govori. Na žalost, uvijek ima opskurnih portala koji misle da mogu krasti, a posebno se javljaju u predizbornim kampanjama, pokradu sve sadržaje i onda se ugase.
NACIONAL: EU u cjelini nastoji zaštititi autore i izdavače čije sadržaje preuzimaju velike platforme poput Facebooka i Googlea i donijeti direktivu prema kojoj će im morati plaćati. Hoće li HINA od toga imati koristi?
Do toga će morati doći, mislim da su Francuzi neki dan prvi potpisali ugovor s Googleom. To je priča koja u EU-u traje više godina. Dok sam bila članica boarda EANA-e, naše krovne europske organizacije, razgovarali smo u Bruxellesu upravo o problemu preuzimanja sadržaja na društvenim mrežama i velikim internetskim platformama. Naplaćivanje tih sadržaja je budućnost, no mislim da će takva regulativa puno više novca donijeti agencijama velikih jezika.
‘HINA je potpuno neovisna od politike u svom djelovanju. Politika ne pokušava utjecati na naš rad i ja osobno ili glavni urednik HINA-e ne doživljavamo politički pritisak’
NACIONAL: Koliko HINA-u koriste mediji u regiji?
Solidno, imamo razmjenu s agencijama iz regije i portale-pretplatnike, ali to nisu velike svote.
NACIONAL: Iako je medijska situacija u Hrvatskoj prilično loša, u Sloveniji, koja nam je nekada u mnogočemu bila uzor, još je gora. Je li STA uspjela opstati?
Slovenija ima zakon o nacionalnoj novinskoj agenciji koji je identičan hrvatskom, oni su ga doslovce prepisali. Tamo država, nezadovoljna činjenicom da STA nastoji ostati nezavisna, nije isplatila novac koji je bila dužna isplatiti. Iako oni na tržištu zarađuju gotovo 50% svojih prihoda, Janša im je zatvorio pipu. Tražio je da njihov ravnatelj odstupi, što je on i učinio, ali koliko znam, država nije ispunila svoju obvezu, a umiješala se i Europa.
NACIONAL: I HINA je na početku vašeg prvog mandata 2013. bila u lošoj financijskoj situaciji. Bili ste u centru raznih skandala, no to je prestala biti tema.
Kada je ova uprava došla u HINA-u, zatekli smo 9,5 milijuna kuna gubitka i bili smo na rubu propasti. Imali smo novca doslovce za jednu plaću. Mene je zapala neugodna dužnost da izvršim restrukturiranje tvrtke, srežem nepotrebne troškove i stabiliziram financije. Shvatila sam da je u HINA-i bilo previše zaposlenih i sigurno nije bilo baš popularno dijeliti otkaze i ljude slati na burzu. HINA je tada imala neke odjele koji su stalno generirali gubitke. Bila sam prisiljena takve sektore ugasiti i vratiti se našoj osnovnoj djelatnosti, a to je novinsko izvještavanje. Već 2014. počeli smo poslovati u plusu, a tako je i danas. Trenutačno nam je najvažniji cilj zapošljavati mlađe ljude s novim vještinama, pa smo posljednjih godina zaposlili nekoliko izvanrednih mladih kolega i nadam se da ćemo ih zadržati. Dosta starijih kolega odlazi u mirovinu, a mi se nastojimo držati brojke od 124 zaposlenih, koliko je dovoljno da možemo funkcionirati.
NACIONAL: Kako je zgrada HINA-e, koja je u centru grada, prošla u potresu?
Zgrada je ozbiljno nastradala, u upotrebi su jedino prizemlje i prvi kat. No prije par mjeseci potpisali smo ugovor s Ministarstvom kulture o obnovi. Očekujemo 12,5 milijuna kuna iz europskog Fonda solidarnosti, projekt koji smo dali raditi je pri kraju jer smo mi aplicirali među prvima. Moram reći da je Ministarstvo kulture odradilo vrhunski posao kada je u pitanju obnova ustanova iz kulture i medija.
NACIONAL: Svojevremeno je bilo ideja da se HINA plaća iz pretplate HRT-u. Što mislite o toj ideji?
Bilo je raznih ideja, pa čak i o spajanju HRT-a i HINA-e, što srećom nije provedeno. Doduše, Zakon o HINA-i će se morati mijenjati i o tome razgovaramo s Ministarstvom kulture i Ministarstvom financija jer ga treba prilagoditi novim europskim direktivama. Vjerojatno ćemo morati uvesti i dvostruko računovodstvo, odijeliti novac koji zarađujemo na tržištu od onoga koji dobivamo od države. Naime, mi nismo klasični proračunski korisnik, već zapravo imamo komercijalni ugovor s Vladom. No bilo kakvo spajanje s HRT-om, u smislu redakcijskog spajanja, bilo bi tragično za HINA-u. To se dogodilo u Irskoj i agencija više ne postoji. Dakle, spajanje HRT-a i HINA-e ne može biti opcija i ja sam sigurna da to u ovom trenutku nikome ne pada na pamet. To bi bila smrt za HINA-u.
Komentari