Zamjenica gradonačelnika Gline Branka Bakšić Mitić govori zašto se na parlamentarnim izborima kandidirala na listi koalicije Rijeke pravde te otkriva pozadinu neslaganja s predsjednikom SDSS-a i saborskim zastupnikom Miloradom Pupovcem
“Suprug mi je glazbenik. Predavao je u gimnaziji u Glini, a prije rata još u šest područnih škola. Završio je kontrabas pa nije bilo svatova na Baniji u kojima on nije svirao. I Hrvatima i Srbima. Bio je i roker. Imao je i svoj sastav, Grupu 57, pa i ponude da se pridruži Parnom valjku i Aerodromu“, otkrila je za Nacional jednu crticu iz privatnog života Branka Bakšić Mitić, zamjenica gradonačelnika Gline izabrana u kvoti predstavnika srpske nacionalne manjine, koja je na posljednje izbore izašla kao nezavisna kandidatkinja na listi koalicije Rijeke pravde. Poznata je i po svom humanitarnom radu, posebno nakon potresa na Baniji. Nacionalove novinare dočekala je u jednom od kontejnera postavljenih uz zgradu lokalne samouprave Grada Gline. I sama je osjetila prognanički život, a rat je slučajno dočekala u njemačkom Wangenu. Suprug joj je Hrvat te se u Glinu vratio 1995. godine, a ona pet godina kasnije na poziv tadašnjeg gradonačelnika.
Za Nacional je opisala dramatično razdoblje početka Domovinskog rata: „Suprug je 1991. godine otišao kupovati muzičku opremu za svoj sastav Grupu 57, a kći i ja bile smo u pratnji. Odsjeli smo u Wangenu kod naših susjeda, imali su u Glini imali kuću preko puta naše. Tada, 26. lipnja 1991. godine, dogodio se napad na policijsku postaju u Glini i to je bilo u svim njemačkim vijestima. Ostali smo tamo u Wangenu. Suprug je vratio kupljenu muzičku opremu u trgovinu, a Nijemci su nam vratili novac. Tako smo imali neka sredstva za prvu ruku. Suprug se onda vratio u Zagreb i odmah počeo raditi u školi. Ja sam iz Wangena otišla u München kod svog bratića i tamo našla posao. Kada sam se naposljetku vratila u Hrvatsku, radila sam u jednoj firmi u Zagrebu. Bila sam voditeljica platnog prometa. U Zagrebu smo bili podstanari pa smo na kredit kupili jedan mali stan od tridesetak kvadrata u Trnskom. Otplata tog kredita bila mi je noćna mora sve dok ga nismo otplatili. Onda je suprugov bratić 2009. godine postao gradonačelnik Gline pa me je pozvao da dođem raditi u komunalno poduzeće voditi financije.“
Branka Bakšić Mitić dobila je dvije nagrade za humanitarni rad, nagradu Ponos Hrvatske i nagradu Strašna žena, a u razgovoru za Nacional naglasila je da se još uvijek ne namjerava aktivirati u nekoj od političkih stranaka iako je zovu.
NACIONAL: Kako ste se našli na izbornoj listi koalicije Rijeke pravde kada niste članica nijedne stranke lijevog bloka?
Pozvao me je Peđa Grbin, a već godinama surađujem s SDP-ovom gradonačelnicom Siska Kristinom Ikić Baniček. Dakle, oni su me pozvali, a i opredijeljena sam ljevičarka. Pripadam toj opciji iako nisam ni u jednoj stranci. Radi pune istine, jedino me na svoje izborne liste uoči ovih izbora nisu zvali iz SDSS-a Milorada Pupovca ni iz HDZ-a i Domovinskog pokreta. Tehničkom ministru Branku Bačiću rekla sam nedavno da bi mu bilo bolje da je na izbornu listu pozvao mene jer bih mu donijela više glasova od HDZ-ove gradonačelnice Petrinje Magdalene Komes. Na to su se svi nasmijali, a Bačić nije ništa rekao. Prešutio je, ali i ja sam se samo šalila. S petog mjesta na izbornoj listi koalicije Rijeke pravde dobila sam u sedmoj izbornoj jedinici 3100 preferencijalnih glasova, a u Sabor su u toj izbornoj jedinici ulazili kandidati i sa značajno manjim brojem preferencijalnih glasova. Neki su ušli u Sabor i s 900 glasova. I gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes iz HDZ-a dobila je manje od mene, 2249 glasova. Dakle, 750 glasova manje. Toliko o izborima, ali i D’Hondtovoj metodi izračuna u mandate na osnovi broja glasova građana.
Ako netko potpiše da Hrvatska može ući u Europsku uniju, onda je nezamislivo da ne može ljudima iz svoje srpske zajednice osigurati struju, vodu, normalnu cestu do svojih domova. Mislim da to nije u redu’
NACIONAL: Zašto niste išli na manjinsku listu u 12. izbornoj jedinici, namijenjenu zastupnicima srpske nacionalnosti?
Pomažem svima koliko mogu bez obzira na njihovu nacionalnost, a nemam ni novca da bih mogla sudjelovati na izborima u cijeloj Hrvatskoj. U tom slučaju trebala bih obilaziti cijelu državu, a to nisam mogla financirati. Rijeke pravde će mi za ove izbore platiti plakate i letke, koje sam sama napravila. Čim su me stavili na peto mjesto izborne liste, znala sam da je mala vjerojatnost za prolaznost i ulazak u Sabor. Međutim, oni koji su bili na drugom mjestu i osvojili 900, a na trećem mjestu 2100 glasova, ušli su u Sabor. Ja nisam iako sam imala tisuću glasova više. Trebalo mi je 4000 glasova da bih ispunila potrebni preferencijalni izborni cenzus, a toliko nisam dobila. Zahvalna sam ljudima koji su mi dali glasove. Ipak sam bila četvrta u županiji po broju osvojenih glasova. Ispred gradonačelnice Petrinje i gradonačelnika Gline. Više glasova od mene u toj izbornoj jedinici dobili su samo tehnički ministar Tomo Medved, sisačko-moslavački župan Marijan Celjak i SDP-ova gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček.
NACIONAL: Dojam je da iako ste Srpkinja, niste u dobrim odnosima ni s Miloradom Pupovcem ni s njegovim SDSS-om, koji ne samo da su koalirali s HDZ-om Andreja Plenkovića u prošloj vladi, nego su i ranije spašavali opstanak HDZ-ovih vlada. Što vam Milorad Pupovac zamjera?
Ne znam što mi konkretno zamjera, ali bila sam i ostala njegov najveći kritičar. Iako SDSS sudjeluje u vladama već 20 i kusur godina i predstavlja srpsku nacionalnu manjinu, on nije za tu manjinu dovoljno napravio. Nisu te vlade smjele dozvoliti da toliko godina poslije rata ljudi nemaju struje, vode, javne rasvjete. Da ja moram donacijama rješavati te probleme.
NACIONAL: Od koga dobivate te donacije?
Evo jednog konkretnog primjera: hrvatska firma Cotra iz Varaždina donirala je selu Brestik 50 lampi za javnu rasvjetu. To se dogodilo nakon svih mojih objava kroz građansku inicijativu Ljudi za ljude. Najviše se vidjelo kako ljudi na Baniji žive nakon potresa. Kada se dogodila ta katastrofa, volonteri iz cijele Hrvatske i iz svijeta vidjeli su da u mnogim mjestima i selima nema struje, vode, ceste, javne rasvjete, a bilo je zimsko vrijeme. U tom mraku strašno su se i vrlo negativno iznenadili. Sve im je izgledalo sablasno.
NACIONAL: Smatrate li Milorada Pupovca i SDSS odgovornima za takvo stanje?
Pazite, ako netko godinama sudjeluje u vlasti i potpiše da Hrvatska može ući u Europsku uniju, onda je nezamislivo da ne može tim ljudima iz svoje srpske zajednice osigurati elementarne uvjete za život. Struju, vodu, normalnu cestu do svojih domova. Mislim da to nije u redu. Ponavljam, onaj tko sjedi u fotelji u Zagrebu ne vidi kako ovdje na Baniji žive ljudi u 21. stoljeću. Ja sam čovjek terena. Kako je rekao moj suprug, ja sam „komunalac“. Borim se za tu vodu, borim se za koji kilometar asfalta. Od 1. siječnja 2024. nema više besplatne vode građanima koji nemaju vodovoda, a bunari su ostali bez vode ili su puni mulja. Sela su nam ostala bez vode, a ljudi koji imaju 300 kuna mirovine od kojih jedva preživljavaju, kako da plate taj priključak? Svaki put kada se sastanem s ministrom Bačićem i njegovim državnim tajnicima, govorim im da ljudi ne mogu to plaćati.
‘NE ŽELIM UĆI NI U JEDNU STRANKU JER SMATRAM DA ONE NEMAJU VEZE S REALNIM SVIJETOM I PROBLEMIMA MALIH LJUDI’, REKLA JE BRANKA BAKŠIĆ MITIĆ NOVINARU NACIONALA DRAGANU ĐURIĆU Photo: Sasa ZinajaNFoto
NACIONAL: Andrej Plenković uspio je sastaviti vladu uz pomoć nacionalnih manjina, ali zbog insistiranja Domovinskog pokreta bez SDSS-a i Milorada Pupovca. Što kažete na to da bi SDP i Možemo! da su bili u koaliciji, dobili dva saborska mandata više od HDZ-a i tako postali relativni izborni pobjednici?
Iskreno, meni je logičnije da Domovinski pokret ide u koaliciju s HDZ-om, a ne s SDP-om. Osim toga, Domovinski pokret i jest jedna od frakcija HDZ-a, koju je Andrej Plenković pokušao eliminirati iz stranke da bi sada s njom koalirao. Bila sam kritičar SDSS-a, ali nisam sigurna da je Domovinskom pokretu najveći problem tih 3,2 posto Srba koliko ih je ostalo u Hrvatskoj. Mislim da nije to problem, nego im je to bio zgodan izgovor. Ali isto tako smatram da s njima i HDZ-om nisu trebali ići zastupnici nacionalnih manjina. Puno većih problema ima u Hrvatskoj od Srba. Svi se trebaju fokusirati na to kako im živi narod. Jednostavno, s 300 eura mirovine ne mogu živjeti ni Srbi ni Hrvati. Kada je bio objavljen podatak da je više od sto tisuća penzionera dobilo dodatak na mirovine, jer su im mirovine manje od 300 eura, mislim da je to sramota. Srbi nisu problem u Hrvatskoj. Davno je završio rat. Od njegova završetka prošlo je gotovo 30 godina. Znam da rane nisu zacijelile niti će ikada zacijeliti. Posebno ne onima koji su izgubili najbliže. Ali moramo krenuti dalje.
NACIONAL: S druge strane, Andrej Plenković se i uoči ovih izbora hvalio da su za njegova mandata najviše rasle i mirovine i plaće u javnom sektoru.
Spomenula sam 100.000 umirovljenika čije su mirovine manje od 300 eura, a da bi se iole moglo preživjeti, najniža mirovina ne bi smjela biti manja od 500 eura iako i to nije dovoljno. Osvrnut ću se na svoj slučaj. Moj muž ima 42 godine radnog staža u prosvjeti bez ijednog dana na bolovanju, a dobio je rješenje za mirovinu od 620 eura. Svi mu kažu da ima super mirovinu, ali nije tako. Suprug osim što je bio školovani glazbenik na kontrabasu, bio je i roker te imao svoj sastav Grupu 57. Svirao je i na svim svadbama na Baniji. I Srbima i Hrvatima. Išla sam na te njegove svirke pa je tako i počela naša veza.
NACIONAL: Kako biste djelovali kao saborska zastupnica da ste kojim slučajem ušli u Sabor?
Ti saborski zastupnici moraju ići među ljude, a ne samo sjediti u Saboru i izmišljati toplu vodu. Tada će se zakoni drugačije donositi jer će vidjeti kako im ljudi stvarno žive na terenu. Poderem i po dva para cipela godišnje obilazeći ljude u potrebi na Baniji. Sve bih to rekla i za saborskom govornicom. Na izbornoj listi Rijeka pravde našla sam se kao nezavisni kandidat pa mi stranka ne bi određivala što ću govoriti. Govorim što vidim, kakvo je realno stanje. I to je to.
NACIONAL: Zašto onda ne uđete u neku stranku iz koje biste lakše djelovali?
Ne želim ući ni u jednu stranku jer smatram da one nemaju veze s realnim svijetom i problemima malih ljudi. Svi oni posjećuju te ljude kada su izbori. Ja sam s ljudima, i lijevih i desnih preferencija, svaki dan. Ipak, lijeva opcija mi je prihvatljivija. To je neki moj svjetonazor.
NACIONAL: S obzirom na činjenicu da su vas mnoge stranke pozivale da s njima izađete na izbore, kako ste doživjeli te pozive?
Vjerojatno su me zvali zato što je bilo prepoznato moje djelovanje kao aktivistkinje iako sam bila na dužnosti zamjenice gradonačelnika Gline, i to iz kvote srpske nacionalne manjine. Dakle, na relativno niskoj dužnosničkoj poziciji. U jednoj emisiji „Nedjeljom u 2“ na HTV-u Maja Sever napravila je reportažu o životu ljudi na Baniji nakon potresa, pa i na području Gline. Bila je objavljena i priča o Mići Jeliću kojem smo nakon potresa s prijateljima i donatorima preuredili štalu u stambeni objekt sa sobom, kupaonicom i kuhinjom, tako da je mogao izaći iz opasne kuće koja samo što se nije srušila. Kuća mu je bila i puna zmija. Bila sam u dobrim odnosima s Dankom Derifaj s RTL-a i dala mi je Majin broj telefona. Otišla sam na kavu s Majom i Matejom Medlobi iz Volonterskog centra Zagreb u Importanne galeriju na zagrebačkom Iblerovom trgu. Sve je tako krenulo.
NACIONAL: Što je krenulo?
Nas tri smo „kliknule“. Opisala sam im život na Baniji. Da ljudi žive u groznim uvjetima, bez struje i vode, a asfaltirani putovi su znanstvena fantastika. Tada smo pokrenule građansku inicijativu Ljudi za ljude, Maja je smislila taj naziv. Utorkom i četvrtkom dolazili smo u Martićevu ulicu ispred Bookse i skupljali potrepštine od dobrih ljudi za stradalnike u banijskom potresu. Poslije sam to dijelila po selima i zaseocima. To su još uvijek mjesta u kojima ljudi nemaju struju ni vodu. Bila sam sretna kada sam ljudima, pretežno srpske nacionalnosti, uspjela osigurati struju. Nerijetko je većina njih imala struju prije rata, a platili su i sve priključke. Svi izbjegli Srbi iz tog područja nisu se vratili odmah 1995. i 1996. godine, a u njihovim kućama bili su prognanici iz Bosne. Kada su se Srbi vratili, ili su morali ponovo plaćati priključak ili im uopće nije bila spojena struja ni prije rata.
‘PUNO VEĆIH PROBLEMA ima u Hrvatskoj od Srba. Svi se trebaju fokusirati na to kako im živi narod. Jednostavno, s 300 eura mirovine ne mogu živjeti ni Srbi ni Hrvati. Srbi nisu problem u Hrvatskoj. Davno je završio rat’
NACIONAL: Kako ste počeli rješavati taj problem?
Zelena akcija iz Zagreba slavila je 30 godina postojanja. Zvali su me na tu proslavu. Tada smo s njima krenuli u akciju. Gdje se nije mogao ostvariti priključak na niskonaponsku mrežu, gdje to Elektra, drugim riječima, hrvatska država nije željela učiniti, ljudima smo financirali i omogućili stavljanje solarnih panela. Ne samo na području Gline, nego i na području Sunje, Petrinje, Topuskog… Kako su se ljudi javljali, sve je to išlo preko naše udruge Ljudi za ljude. Na koncu je nastala jedna lijepa priča. Bili smo i Ponos Hrvatske, a ja sam dobila i nagradu Strašna žena. I u Srbiji sam dobila nagradu za humanitarni rad.
NACIONAL: Nakon što je nova koalicija izbacila SDSS iz buduće vlade, hoće li to Milorad Pupovac moći kompenzirati tako da preostalim ljudima u tim područjima napokon dovede vodu, struju i asfalt?
Svi ljudi u Glini dobili su struju donacijama, a ne zaslugom države. Bile su to privatne donacije dobrih ljudi i prije potresa. Ali javna rasvjeta u selima je došla tek nakon potresa. Vodovoda još uvijek nema. Sada se po selima postavljaju distribucijske cijevi. Problem je, međutim, što u tim selima ima malo ljudi pa da bi se nešto napravilo, svi traže taj podatak o broju stanovnika, a najveći je problem ostala pitka voda. Crveni križ od studenoga prošle godine više uopće ne dovozi pitku vodu u sela. Potres je bio najjači u Majskim poljanama i odnio je petero žrtava različitih nacionalnosti. Poginulo je dvoje Srba, dvoje Hrvata i jedan Rom. Spočitavaju mi svi što stalno spominjem Majske poljane, ali moram ponavljati da je tamo poginulo petero ljudi, a od toga dva mladića od 20 godina. Uvijek govorim, poginuli su ljudi. Nikakvi Srbi, Hrvati ili Romi nego ljudi. Sve sam donatore vodila na lice mjesta. Tako smo na području Gline i napravili 45 kuća. Kupili su ih, konkretno, privatne osobe, Baptistička crkva, udruženje Hrvata iz Švicarske, neke zagrebačke firme… Time ću se nastaviti baviti.
Komentari