Premijer Plenković s ministrom Bačićem posjetio je početkom prošlog tjedna Baniju, odnosno, Sisak, Petrinju i Glinu. Tom prilikom obišli su gradilište županijskog naselja Banovi dvori, a radi se o 74 objekta u kojima će smještaj dobiti građani koji od potresa u prosincu 2020. godine žive u kontejnerima. Predviđena su 62 objekta od 45 četvornih metara, dok će preostalih 12 imati 35 kvadrata. Oni bi ubuduće trebali poslužiti za smještaj umirovljenika. Intenzivno se gradi i dom za starije osobe, kao i županijski dom zdravlja. Premijer se na sjednici Vlade pohvalio će do kraja lipnja biti potrošen sav europski novac iz Fonda solidarnosti namijenjen područjima stradalima u potresu. Točnije, ustvrdio je da je Hrvatska s danom 9. lipnja 2023. godine iskoristila obje alokacije Fonda solidarnosti za zagrebački i petrinjski potres te da su zaprimljeni zahtjevi za nadoknadu sredstva u iznosu od 1,1 milijardu eura. O tome kako izgleda stvarnost na terenu i vidi li se na što su potrošena ta europska sredstva, tjednik Nacional razgovarao je s Brankom Bakšić Mitić, dogradonačelnicom Gline, koja je na tu funkciju izabrana kao neovisna kandidatkinja iz srpske nacionalne manjine.

Branka Bakšić Mitić humanitarna je aktivistkinja, a za svoj rad je ovjenčana priznanjem Ponos Hrvatske 2020. godine. Dobitnica je nagrade za Strašne žene „Fierce Women WoW“ koju joj je dodijelio portal VoxFeminae.net za doprinos rodnoj ravnopravnosti i socijalnoj pravednosti u Hrvatskoj. S Majom Sever i Matejom Medlobi pokrenula je inicijativu Ljudi za ljude, koja u Zagrebu organizira prikupljanje pomoći za stanovništvo Banije koje živi u teškim materijalnim uvjetima. Rođena u Glini, početak rata dočekala je u Njemačkoj, a nakon toga se preselila u Zagreb. U Glinu se vratila prije desetak godina, a prvi put je izabrana za zamjenicu gradonačelnika na lokalnim izborima 2017. godine. Široj javnosti postala je poznata zbog svojeg djelovanja na terenu nakon potresa kod Petrinje 2020.

NACIONAL: Premijer Plenković posjetio je s ministrom Bačićem prošloga tjedna Baniju i Glinu. Oni tvrde da će sav novac iz Fonda solidarnosti za područja stradala u potresu biti potrošen. Kako izgleda stvarnost u Glini, vidi li se na što je taj novac potrošen?

Na području grada Gline, koje ja svakodnevno obilazim, moram reći da se svi javni objekti obnavljaju. Dom za stare i nemoćne bit će završen za par tjedana, isto tako i dom zdravlja, srednja škola bit će gotova, a osnovna škola već je obnovljena. Ona, doduše, nije toliko stradala i već dva mjeseca nakon potresa bila je u funkciji tako da su djeca mogla ići u školu. Zgrada Općine se obnavlja, Katastar je gotov. Dakle, stvarno se javne zgrade obnavljaju. Problem je bio u tome što je više od 40 dana kišilo i nije se moglo graditi. Oni koji su dobili novac iz Fonda solidarnosti u drugom krugu, imali su jako malo vremena za obnovu tih zgrada i ne znam hoće li se ti objekti stići dovršiti. Nadam se da hoće jer produljenja nema. Vidjet ćemo.

NACIONAL: Kako surađujete s ministrom Bačićem? Je li on stvarno na terenu?

Jest. On je stvarno na terenu, dolazi, obilazi ljude. Kada pošaljem e-mail njegovim savjetnicima, oni reagiraju, za razliku od prethodnih ministara. Bačić mi je dao svoju adresu i ja mu e-mailom javljam o svim problemima na terenu. Ako do kraja neće ispoštovati ono što su obećali, ja ću sigurno reći da nisu. Ali ono što je sada, moram biti poštena i reći da stvarno radi. Od početka je trebao takav čovjek koji je dovoljno jak u Vladi i HDZ-u da obnova krene. Žao mi je što se to prije nije desilo.

NACIONAL: Što je s privatnim kućama? Donedavno ih je država bila izgradila tek šest, sada ih možda ima malo više…

Problem je u tome što se privatne kuće doista nisu obnavljale, a za njihovu obnovu sigurno nisu potrošena sredstva iz Fonda solidarnosti jer za to nisu bila niti namijenjena. Međutim, za razliku od prethodnih dvojice ministara, Paladina i Horvata, kada se apsolutno ništa nije radilo, sada se vidi napredak. U mandatima tih dvojice ministara mogu reći da nije bila obnovljena nijedna jedina kuća. No sada, i po selima i u gradu, gradilišta stvarno ima dosta. Međutim, problem je sada s građevinskim tvrtkama, koje dođu, naprave temelj pa ih nema po tri tjedna ili mjesec dana. Ili stave kuću pod krov, a ne završe unutarnje radove. Građevinskog sektora nemamo odavno, nema dovoljno radnika, oni dolaze odasvud, iz cijeloga svijeta. To su najveći problemi zbog kojih se objekti ne završavaju.

NACIONAL: Vi ste krajem prošle godine izjavili kako se nadate da ljudi neće još jedan Božić dočekati u kontejnerima, jer većina su stari ljudi i nemaju vremena čekati. Ministar Bačić tvrdi da će do kraja kolovoza svi oni biti iseljeni iz kontejnera. Vjerujete li da će se to doista i dogoditi?

Neće se dogoditi. Dogodit će se da će svi iz kontejnerskih naselja biti zbrinuti. Međutim, ja sam ministra upozorila da puno ljudi sa sela neće željeti otići u stambene blokove. Ministar je rekao da će se naći načina i da će se njima izgraditi drvene kuće. Prihvatio je i moj savjet da grijanje mora biti na drva, a ne na struju, jer ti ljudi struju ne mogu plaćati. Oni moraju imati dimnjake. Problem je i što sada ljudima dolaze računi s ogromnim nadoplatama struje. Promijenili su im naljepnice iz žutih u zelene, a nisu ih obavijestili da država te račune neće više podmirivati. Te ljude je trebalo na to upozoriti na vrijeme. Imat ćemo i problem obroka – na području Gline država dijeli oko 850 toplih obroka, što će prestati krajem lipnja jer se oni plaćaju novcem iz Fonda solidarnosti. Kako će se to dalje rješavati, ne znam. Ljudi ne mogu kuhati u kontejnerima jer se u njima ljeti ne može izdržati od vrućine.

NACIONAL: Da su se od početka gradile montažne drvene kuće, sve bi vjerojatno već bilo gotovo…

Mi iz udruge Ljudi za ljude, a osobito ja koja sam cijelo vrijeme bila na terenu, predlagali smo taj model drvenih kuća, koje su, uostalom, i tradicionalna gradnja na Baniji, i sve bi sigurno išlo daleko brže. To su kuće od 25, 35 kvadrata, za samce i parove. Prva kuća koja je bila gotova u travnju 2021. koštala je oko 85 tisuća kuna s kompletnim namještajem. Dakle, malo više od 11 tisuća eura. Da smo ta sredstva onda uložili kako bismo što prije smjestili starije stanovnike i bračne parove, od kojih mnogi, nažalost, neće tu obnovu ni dočekati jer ih je ionako već dosta umrlo u kontejnerima, već bismo zbrinuli oko 70 posto ljudi.

NACIONAL: Što se čekalo dvije i pol godine? Iako je premijer tvrdio da mu je obnova prioritet, čekalo se do zadnjeg trena. Zašto je to tako, je li to dio predizborne kampanje uoči superizborne godine ili naprosto odraz nesposobnosti Vlade?

Definitivno je država trebala brže reagirati. Da li nije bilo političke volje ili su bili nesposobni, teško mi je reći. Kao što se sjećate, mi smo prvo vrijeme trošili vrijeme i novac na elaborate za rušenje kuća koje su bile srušene. To nema veze s mozgom. Da ne kažem koliko je novca na to potrošeno. Osim toga, znamo da 90 posto kuća na Baniji nije legalizirano. Mi smo trebali primijeniti isti princip kao i u Gunji, kada je Anka Mrak Taritaš bila ministrica graditeljstva. Za godinu dana se Gunja obnovila, a onda se krenula raditi legalizacija. Novim zakonom su te promjene uvedene, ali isto se na čekanje tog zakona uzalud potrošilo gotovo dvije godine. Mi smo trebali izgraditi kuće i novi zakon prilagoditi stanju na terenu. To je bio jedini način, tako bi obnova krenula odmah.

‘Mi nismo u stanju ni završiti Drugi svjetski rat. A Domovinski rat u odnosu na to bio je nedavno. ne znam zašto je to tako’, rekla je dogradonačelnica Gline Nacionalovoj novinarki Zrinki Vrabec Mojzeš. FOTO: Nacional

NACIONAL: Potres je razotkrio i da je i dotad stanje na terenu bilo katastrofalno, da ljudi u 21. stoljeću žive bez struje, vode i kanalizacije, bez prometnica, u blatu. Je li Banija nakon Domovinskog rata, posljednjih 30 godina, namjerno zanemarivana? Je li iza toga stajala neka skrivena politička agenda?

Sigurno da jest. Vi znate da je u Glini prije rata živjelo 70 posto srpskog stanovništva, a 90 posto njih iselilo se nakon rata. Oni koji su ostali, živjeli su u strahu. Teške su bile te poratne godine. A mora se znati da nisu svi ljudi krivi za rat, nisu svi u njemu sudjelovali, neki nisu imali kamo otići. Rat je uvijek tragičan – za obje strane. Puno je života izgubljeno, a 30 godina kasnije vidimo da moramo zajedno živjeti na tom području jer, na kraju, što će Hrvatska, ili bilo koja država, bez ljudi? Kad sam prije sedam, sada već gotovo osam godina postala dogradonačelnica, obišla sva ta sela i vidjela koliko ljudi nema vodu i struju, nisam mogla vjerovati. Sva su ta sela prije rata imala i vodu, i struju, i javnu rasvjetu, i asfaltirane prilazne ceste. A sve su to radili samodoprinosom. Sve je to propalo posljednjih 30 godina. Tamo sada ima i djece, koja nisu zaslužila da u 21. stoljeću žive u takvim uvjetima. Selo Brestik, naprimjer, donacijom je dobilo javnu rasvjetu. Država nije napravila ništa.

NACIONAL: Nisu napravile ni HDZ-ove ni SDP-ove vlade. Ali predstavnici srpske manjine bili su i još uvijek jesu unutar vladajuće većine. Pa zašto nisu izvršili veći pritisak da se taj kraj konačno dovede u stanje civilizacije? Zar ne postoje političke poluge kojima su to mogli?

Iskreno, ne znam zašto se predstavnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru nisu oko toga više angažirali. Mislim da njih nije briga za ljude. Tek kada sam ja prije sedam godina izabrana za dogradonačelnicu Gline i počela obilaziti teren, shvatila sam koliko su stanovnici tog dijela Hrvatske zaboravljeni. Naime, rekli su mi da na Baniji predstavnike srpske manjine koji sjede u Hrvatskom saboru nisu vidjeli po nekoliko godina. Političari dolaze isključivo prije izbora, obilaze ljude, donesu neki paket, a nakon toga se ne pojavljuju.

NACIONAL: Vratili ste se u Glinu iz Zagreba prije desetak godina. Jeste li požalili?

Nisam, zato što se moj muž, koji je profesor u školi, odmah vratio nakon Oluje. Škola je počela već nakon dva mjeseca. Osim toga, tamo je moja obitelj, tamo su moji korijeni, tamo pripadam. Istina je da je teško i da mi dobro dođe da se maknem jednom tjedno i dođem u Zagreb, da skupim humanitarnu pomoć koju ljudi ostavljaju ispred Bookse. Glina je prije rata bila bogati grad, koji je osnovao još ban Jelačić. Bilo nam je zaista dobro i nisam mogla vjerovati da bi ikada moglo tamo doći do rata. Mislila sam: pa koja budala ide ratovati? Danas je sve to tuga. Nekad smo imali deset trgovina obućom. Prije dvije godine Borovo je zatvorilo i posljednju svoju trgovinu. Meni je to jako teško palo jer znam kakva je bila Glina prije rata. Imali smo i industriju, i pamučnu predionicu, i Viveru, i bolnicu s četiri odjela. I, naravno, imali smo i Gavrilović za koji su radili brojni kooperanti po cijeloj Baniji. Gavrilović poslije rata nije otkupio nijedno grlo stoke na tom području.

Ljudi su nekada od uzgoja stoke odlično živjeli. Da sada obiđete Baniju, vidjeli biste kakve gospodarske zgrade tamo još uvijek postoje. Jer ljudi su ih nekada gradili prije kuća, za kooperaciju s Gavrilovićem, to im je osiguravalo egzistenciju. Selo Bojna nekada je bilo prvo po izvozu mlijeka za KIM Karlovac. Nekad su tamo bila 254 kućna broja. Danas tamo ima desetero stanovnika.

NACIONAL: Izabrani ste kao neovisna kandidatkinja ispred srpske nacionalne manjine, a i gradonačelnik Gline Ivan Janković također je neovisan. Zašto niste išli u utrku za gradonačelnicu?

Vi trebate znati da sam ja Srpkinja i da ja objektivno ne bih imala šanse. Sigurna sam da ne bih mogla proći kao gradonačelnica jer se posljedice rata još jako osjećaju. Nije bitno što radiš i koliko se trudiš, odnosno, kakva si osoba, najbitnije je koje si nacionalnosti. Možda u Zagrebu ili većim gradovima to tako ne izgleda, ali u manjim sredinama to je, nažalost, tako. Ja sam udata za Hrvata i mi nikada nismo postavljali pitanja tko je Srbin, tko je Hrvat, bitno je kakav si čovjek. No ti problemi i u Glini i na Baniji još uvijek postoje i bit će ih jako teško iskorijeniti. Ima problema i u školi s obzirom na to da roditelji svoju djecu pogrešno odgajaju. Mi smo u 21. stoljeću i trebali bismo odgajati generaciju koja će biti tolerantna i kojoj će prvenstveno biti bitno kakvi smo ljudi.

NACIONAL: Neumorno se bavite humanitarnim radom, za što ste dobili i nagradu Ponos Hrvatske. Da ima više žena na čelnim pozicijama u politici, bi li nam situacija bila drugačija?

To sam ja odavno rekla. Da su žene na vlasti, bilo bi nam puno bolje. No ja sam prvenstveno humanitarka. Neće vam nijedan načelnik ili gradonačelnik raditi to što ja radim. Ne bi nitko od njih sjeo u svoj auto, trošio svoje gorivo i raznosio humanitarnu pomoć. To ne radi nijedan političar. Ja sam preko udruge Ljudi za ljude već pet godina na terenu, utorkom i četvrtkom smo dolazili u Martićevu ispred Bookse, gdje ljudi donose humanitarnu pomoć, i onda bismo preko tjedna to dijelile. Došle bi preko vikenda Maja Sever, Matea Medlobi ili netko drugi iz naše ekipe i nastojali pomoći tim ljudima onime što im je nužno. Nekima smo kupili i bijelu tehniku, a nakon potresa sve je opet uništeno. I sad ponovo ispočetka.

NACIONAL: Jesu li nacionalne manjine, osobito srpska, i dalje diskriminirane u Hrvatskoj iako su njihovi predstavnici dio vladajuće većine?

Mislim da jesu. U javnim i državnim institucijama zaposleno je jako malo ljudi srpske nacionalnosti, mi ne poštujemo ni onaj postotak koji bismo trebali prema Ustavnom zakonu o nacionalnim manjinama. A ako su zaposleni u komunalnom poduzeću, onda su na najnižim pozicijama i najnižim plaćama. Osim toga, ljudima se nisu vratili njihovi stanovi u zgradama koje su građene samodoprinosom. Oni nisu dobili darovnice za te stanove, koje su njihovi roditelji gradili. A stanari tih stanova uglavnom su Srbi. Oni nemaju pravo ni na otkup. Slično je i s mirovinama. Njima se obračunavao najniži prosjek. To je sve diskriminacija.

NACIONAL: Zašto nije došlo do pomirenja ni 30 godina nakon rata? Trideset godina nakon Drugog svjetskog rata cvala je Europska zajednica, koju su osnovali vjekovni neprijatelji Njemačka i Francuska. Zašto mi to nismo u stanju?

Pa mi nismo u stanju ni završiti Drugi svjetski rat. A Domovinski rat u odnosu na to bio je nedavno. Ne znam zašto je to tako. Mislim da se radi o političkim interesima, jer se te tenzije uvijek dižu prije izbora – bilo manjinskih ili parlamentarnih. Umjesto da zajedno skupimo glave i radimo na boljoj budućnosti svih građana Republike Hrvatske.

NACIONAL: Razlog sigurno leži i u činjenici da nismo raščistili s jednim dijelom svoje povijesti, dok povijesni revizionizam cvate. Djeca gotovo 30 godina u školama nisu učila ni o holokaustu ni o pravoj prirodi zločinačke tvorevine NDH.

Mi smo to izbacili iz udžbenika. Cijeli svijet slavi pobjedu nad nacizmom i fašizmom u Drugom svjetskom ratu, a mi se toga sramimo. Djeca nemaju pojma što se događalo u Jasenovcu, u Auschwitzu.

Teško mi je i pomisliti na to što su nacisti i ustaše radili Židovima, Srbima, Romima. I što je najgore – djeci. A danas postoje oni koji negiraju da se to uopće događalo.

NACIONAL: Umjesto promjena Kaznenog zakona koje je prije gotovo tri godine tražila židovska zajednica, došlo je tek do izmjena Prekršajnog zakona, pa su za izvikivanje ustaških pozdrava i isticanje simbola određene znatno više kazne. Zašto to nije postalo kazneno djelo i zašto zastupnici naroda žrtava – Židovi, Srbi, Romi – koji su dio vladajuće većine u Hrvatskom saboru, nisu na tome inzistirali?

Ne znam je li to odluka njihova rukovodstva ili je to njihova politika. Ja na to ne bih pristala i sigurno se s time ne bih složila. Sigurno bih to jasno rekla. Da se pita narod, i narod bi bio protiv toga. Svi znamo što su bili fašizam i nacizam, tko je bio Hitler i tko je bio Ante Pavelić i što su radili u Drugom svjetskom ratu. U Glini je masovno stradalo uglavnom srpsko stanovništvo, a u srpnju 1941. ustaše su izvršile pokolj u glinskoj crkvi, stradali su civili, žene i djeca. O tome se gotovo više i ne govori. Mi smo nakon 70 godina, u suradnji s Vladom Republike Srpske, obnovili tu kosturnicu. Pisala sam svima, ali oni su jedini reagirali. Komunistička vlast je pogriješila što na tom mjestu nije dopustila da se opet izgradi crkva, već Spomen dom. Zato sada i vodimo borbu i oko tog imena.

NACIONAL: Nedavno je skidanje hrvatske zastave u Kninu opet uzburkalo duhove i izazvalo oštre rasprave u Saboru. Kako komentirate taj čin, jesu li ti mladići zaslužili najstrože kazne ili se radi o usijanim glavama?

Nije dobro da se to radi. To nikako nije dobro i za takve stvari moraju postojati sankcije. No ja kažem da sve to kreće od kućnog odgoja. Hrvatska ima dobar zakon, ali se taj zakon ne provodi. Ili se provodi sporo. Iako ja nisam za neku pretjeranu strogoću, nekada se mora znati red.

NACIONAL: Premijer Plenković prvi put ide službeno u Srbiju, točnije, u Suboticu, gdje će otvoriti Hrvatsku kuću i sastati se sa srpskom premijerkom Anom Brnabić. Koliko je to važno za status manjina u objema državama?

Mislim da je to važno za obje države. Mi smo jako mali. Mislim da trebamo surađivati i na gospodarskom i političkom planu. Prošlo je dosta godina od rata i znam da nitko nikad neće zaboraviti žrtve, osobito oni koji su ostali bez članova svojih obitelji. Ali mi moramo krenuti dalje. Moramo konačno prošlost ostaviti iza sebe. Svi trebaju odgovarati za zločine koje su počinili, tu nema nikakve sumnje. Ali moramo gledati naprijed, moramo krenuti u budućnost i tako odgajati svoju djecu.

NACIONAL: Je li ta suradnja moguća s obzirom na sadašnju vlast i u Srbiji i u Hrvatskoj? Naime, predsjednici Josipović i Tadić puno su učinili na planu pomirenja i suživota, odajući priznanje svim žrtvama. A onda smo opet krenuli unatrag.

Nažalost, jesmo. Ali možda će se s ovim posjetom premijera Plenkovića to djelomično popraviti. Ja sam optimist i uvijek vjerujem da će u budućnosti biti bolje. Da ćemo zaboraviti na nacionalne podjele i poraditi na razvoju gospodarstva, na boljem životu, da nam se ljudi počnu vraćati. A ne da se mlade obitelji masovno iseljavaju i da cijeli dijelovi Hrvatske ostaju prazni.