Poznati zagrebački franjevac sa Svetog Duha fra Vladimir Vidović i provincijal Hrvatske provincije svetog Jeronima fra Miljenko Hontić, koje je policija privela u utorak, u srijedu su pušteni iz pritvora.
Provincijal Hontić je ranije ispitan i pušten je na slobodu, ali mu je izrečena mjera da ne smije razgovarati s bilo kim iz slučaja.
Na slobodu je pušten i fra Vidović. Njegov izlazak iz zgrade Županijskog suda očekuje se u večernjim satima.
Ne smije se približavati dvojici maloljetnika
Odvjetnica fra Vidovića Jadranka Sloković nije htjela davati službene izjave za medije, ali je navela da mu je izrečena mjera opreza da se ne smije približavati dvojici maloljetnika, žrtvama iz kaznene prijave, kao i da ne smije komunicirati ni s kim vezanim uz sam slučaj.
Sloković je kazala da je fra Vidović na sud stigao oko 18 sati, a pred suca je izašao oko 19 sati. Trebalo je oko 40 minuta da donesu odluku o njegovu puštanju na slobodu.
Fra Vidović, kao i provincijal, nisu davali iskaz niti odgovarali na pitanja, već je održano tek ročište o istražnom zatvoru. Na ovu odluku tužiteljstvo se može žaliti, a o tome će odlučivati Izvanraspravno vijeće Suda. Do tada su pušteni da se brane sa slobode, objavio je RTL, a prenosi njihov portal net.hr.
Spolno uznemiravanje i povreda prava djeteta
Podsjetimo, fra Vidović i fra Hontić su privedeni u utorak, nakon što su policija i Državno odvjetništvo proveli istražne radnje.
SPOLNO ZLOSTAVLJANJE Franjevačka provincija smijenila fra Vladimira Vidovića, surađivat će s DORH-om
Fra Vidoviću se na teret stavlja spolno uznemiravanje dvojice maloljetnika, a fra Hontiću povreda prava djeteta.
Nacional razotkrio aferu o spolnom uznemiravanju djece
Nacional je u više navrata pisao o aferi spolnog uznemiravanja za koje se tereti fra Vidović.
Pisanje Nacionala dovelo je i do razotkrivanja afere sa spolnim zlostavljanjem dječaka.
Naime, fra Vidović je suspendiran je zato što je Nacional Vidovićevu nadređenom, fra Miljenku Hontiću, poslao pitanja o sumnjama protiv Vidovića. Hrvatska provincija svetog Jeronima pod vodstvom fra Hontića je potom odnijela odluku o suspenziji fra Vidovića, omiljenoga fratra koji slovi za progresivnog svećenika i zaštitnika siromašnih,
Hontić je neposredno prije donošenja te odluke primio na razgovor jednu uglednu, relativno utjecajnu i poznatu javnu osobu, izrazito povezanu s Crkvom, čiji je sin također imao neposredna saznanja o optužbama protiv fra Vidovića. Tu je javnu osobu o detaljima tog slučaja upoznao upravo Nacional. O optužbama protiv fra Vidovića bio je upoznat njegov malodobni sin, blizak mladiću koji je prijavio fra Vidovića. Štoviše, u inicijalnim informacijama čak se spominjala mogućnost da je i taj mladić žrtva Vidovićeva neprimjerenog ponašanja.
Potom su ta javna osoba i fra Hontić stupili u kontakt i 15. listopada sastali se uživo i prodiskutirali okolnosti tog slučaja. Ta javna osoba, deklarirani vjernik i svakako osobno naklonjena Crkvi, Nacionalu se potom zahvalila i dodatno potvrdila postojanje optužbi na račun fra Vidovića kao i saznanje da je s njima upoznat veći broj mladih ljudi. Sa svim tim detaljima bio je upoznat i fra Hontić.
Činjenica da su s ovim slučajem upoznati Nacional i ta javna osoba, vrlo je vjerojatno presudno utjecala na provincijalovu odluku da cijelu stvar “presiječe” kako je i napravio, kako bi preduhitrio nekontrolirane javne reakcije. Ta činjenica – da fra Vidović, naime, nije smijenjen odmah nakon što je Crkva primila pismenu prijavu protiv svećenika, nego tek nakon što je za to doznao i počeo se raspitivati Nacional – pokazuje, s jedne strane, kako dijelovi Crkve, za razliku od uvriježenoga crkvenog ponašanja, napokon počinju uvažavati otkrića sekularnih medija te razumijevati nužnost brze istrage, i crkvene i pravosudne, optužaba za seksualne zločine svećenika.
No, istodobno, s druge strane, reakcija koja dolazi tek nakon poticaja iz medija, umjesto da odgovorne crkvene vlasti reagiraju već na samu prijavu žrtve, ostavlja i dalje gorak dojam da Crkva nastavlja biti bešćutna prema žrtvama, a više brine za vlastiti ugled u javnosti, pa pokušava sanirati štetu preduhitrujući novinarska otkrića.
Tek kad se i to promijeni, odnosno kad Katolička crkva u cjelini počne uvažavati žrtve i reagirati na njihove prijave, ne čekajući da mediji otkriju skandal, moći će se reći da se u samoj instituciji nešto ozbiljno mijenja nabolje. Dotad, reakcija koja dolazi tek nakon što se skandal više ne može zataškati nije više od puke kontrole štete.
Komentari