Nacionalna groupie

Očito je ovaj novi marksistički PAPA FRANJO bagatelizirao brak… Na onom ćeš svijetu bit s onom s kojom se zadnjom oženiš u crkvi. I Thompson je tako…

Ogavno je to kako se političke drame znaju ispreplest s onim osobnim, kao kad film “Hrabro srce” ispresijecaju reklame za prašak protiv nadutosti.

Na prošlogodišnjoj proslavi Oluje u Kninu stari mi je u pijanstvu priznao da se ’92. smrtno zatelebao u izvjesnu Ljilju Đomlinu. Ona ga je njegovala dok je bio ranjen. Bila je iz Oćestova i stari se na svakoj obljetnici Oluje nadao da će je ponovo vidjet.

Kad sam mu u srijedu donio čisto rublje u šator u Savskoj, zatekao sam ga s nekom poblajhanom ženskom u krilu. Stari ju je brzo podigao sa sebe kad me spazio i onda se pravio kao da uživljeno lista Gloriju. On koji bi radije listao Srpski glasnik nego takav neki ženskasti časopis. Prišao sam mu i vidio da se fakat sa zanimanjem zagledao u fotke s Karamarkovog vjenčanja. Zamišljeno je promrsio:

“NU TI GA… Crkva ti, znači, može priznat drugi brak. A mene onaj naš pop uvjeravao, kad se jednom oženiš, to je to. S tom ćeš ženom biti vezan i na drugom svijetu. Oćeš kitu labudovu! Očito je ovaj novi marksistički papa Franjo malo bagatelizirao brak… Na onom ćeš svijetu bit s onom s kojom se zadnjom oženiš u crkvi. I Thompson je tako… A ja se uhvatio jedne ko pijan plota. I onda bi se još kad umremo, trebao isto tako glodati s njom čitavu vječnost…”

Na izlasku iz šatora, odmah sam nazvao staru i sve joj ispričao. Izlajao sam se za Knin, sanitet, za tu Ljilju Đomlinu, za sve što je stari maloprije, povodeći se za Karamarkom, rekao o braku. Kao šlag na kraju ostavio sam to da sam ga zatekao sa ženskom u krilu, koja je, lako moguće, bila ta njegova neprežaljena Ljilja.

Stara je odmah drugi dan doputovala iz Đakova brzim vlakom, ukoliko takav postoji na toj relaciji. Zamolila me da idem s njom u Savsku. Kao zaštita ako je ona ženska napadne dok će ona starog, ako treba za kosu, odvlačit iz šatora.

U Savskoj nismo zatekli ni starog ni poblajhanu. Jedan veteran u kolicima rekao nam je da su s Klemmom i Glogoškim još u podne otišli prosvjedovat pred Banske dvore. Požurili smo tamo.

Na ulasku u Radićevu pitao sam staru bi li mi nabrzinu kupila na sniženju gaće u Nami, sve stare su mi rasparane na guzici.

“NEMAMO VREMENA! Ako onaj vrag od tvog oca oženi tu flundru, jedino što će ti ostat su te rasparane gaće na štapu”, odvratila je.

Kod sabora nas je maltene pregazio kordon specijalne murje. Na Markov trg probili smo se u trenutku kad se skupina branitelja, kao u “Vukovima s Ontarija”, pred murjom povlačila u crkvu. Propeo sam se na prste i spazio svog starog i onu žensku kako utrčavaju u crkvu. Stara je kriknula kao u pjesmi A.B. Šimića i zaletila se u kordon policije. Murjaka koji joj se ispriječio grčevito je uhvatila za pendrek i derala mu se u kacigu kao u golemi mikrofon da će joj popovi unutra u crkvi razvrgnut brak i oženit joj muža za neku strvinarku iz Oćestova.

“Ta će me izbacit iz kuće! Sina mi razbaštinit! Živce mi je, život uništio! A sad će me još ovako staru na cestu izbacit! Mene i sina otjerat u onu šatorčinu u Savskoj!”

Tamo bih bar imao besplatan internet i topli obrok, prostrujilo mi je djelićem mozga. Policajac joj je ljubazno objasnio da je ne može pustit. Stara se onda povukla, izvukla iz torbe mobitel i krenula zvat svog frenda ministra Matića. Ali njemu je linija bila zauzeta kao HTV-ova onda kad je bilo glasanje za The Voice. Onda je stara spazila reportera Petra Vlahova. Povlačio se unatrag jer je pred crkvom nastalo žešće naguravanje. Kad ga je moja stara s leđa uhvatila za lakat, zamalo je poskočio u zrak od straha. Onakvog isprepadanog, počela ga je moliti da je preko svog novinarskog imuniteta uvede u crkvu.

“Ako uspijete, dobit ćete priču s kakvom ćete zauvijek zasjenit onog Andriju Jarka s Nove TV za kojeg svi tvrde da je najbolji reporter za ovakva krizna stanja”, pokušavala ga je dobiti na ego.

“Ali ne puštaju ni novinare… Ne postoji tu nikakav imunitet”, neodlučno će Petar.

“PA SMISLITE NEŠTO! Pravi novinar se mora znat snaći! Obećavam vam, unutra ćete dobit priču za nagradu Novinarskog društva! Hajde, smislite nešto!”

Vlahov se naprezao, na faci mu se vidjelo da grozničavo smišlja.

“Tuneli…“, napokon je prozborio.

“Kakvi tuneli?“, stara će.

“Dolje ispod… Čitav Gornji grad ispremrežen je tajnim tunelima. Zagorka je pisala o tome. A i ja sam svojevremeno bio na rejv partiju u jednom od tih tunela. Ima ulaz dolje u Mesničkoj. Taj tunel sigurno je povezan s crkvom. Vjerojatno će i branitelji kroz njega u noći silaziti dolje u grad… Možemo kroz taj tunel pokušati… Trebaju nam samo dobre, speloleoške svjetiljke… I karta s mrežom tih tunela…“, protrtljao je Vlahov.

Došlo mi je da od muke odem u obližnji Žnidaršić trgnut trodupli vlahov. Mogu mislit kako je tek bilo staroj kad je shvatila da od Vlahova neće biti nikakve pomoći. Murja nas je s Markovog trga izgurala sve do Kamenitih vrata. Kao zakleta esdepeovka i ateistkinja, stara se nije krenula moliti Gospi od kamenitih vrata, nego se kao neka paganka, molila pred kipom Dore Krupićeve, vrškovima prstiju prelazila preko brončanog ključa u desnoj Dorinoj ruci.

“Ne daj, draga Doro, da mi popovi oduzmu ključ od kuće. Zavjetuj me, upotrijebi svoje svemoćne moći i daj da se tamo gore u crkvi svatovi pretvore u kamen, kao u Kamenim svatovima! Pa nek si vide što su geni kameni! U kamen ih pretvorit i postavit ih oko Tuđmanovog spomenika! Tako će napokon imat svoju kamenjarsku Hrvatsku koja će im takva u kamenu potrajat duže od svih dosadašnjih!”

Kad je to izgovorila, zvona na crkvi sv. Marka počela su mahnito zvonit. Kome zvona odzvanjaju, zapitao sam se.