U očekivanju dana D za švicarski franak, 14. lipnja ove godine, datuma nakon kojeg slijedi sudska zastara za podnošenje tužbi protiv banaka za konvertirane toksične kredite u švicarskim francima, pojavile su se neke nove bitne informacije. Prema najnovijim saznanjima, sutkinja Vrhovnog suda Goranka Barać-Ručević i njezin suprug Zrinko Ručević, jedan od najzaposlenijih sudskih vještaka za knjigovodstvo i financije, dovode se u vezu i s jednim od triju, ali u biti spornim pravnim mišljenjem Vrhovnog suda u tom predmetu iz prosinca prošle godine. To je prošloga tjedna potvrđeno Nacionalu iz neslužbenog izvora u samom Vrhovnom sudu. Prema tim informacijama, koje su kasnije potvrdila dodatna dva neovisna izvora, sutkinja Goranka Barać-Ručević bila je i izvjestiteljica na jednom od triju sudskih vijeća koje je prethodno donijelo upravo to sporno pravno mišljenje. Kasnije, kako se čini, bila je i među trinaestoro sudaca koji su potom osigurali potrebnu većinu od 13 glasova na općoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda. Tako je na Vrhovnom sudu u prosincu pobijedilo pravno mišljenje doneseno i uz aktivno sudjelovanje sutkinje Barać -Ručević, o isplati samo zateznih kamata oštećenim potrošačima, klijentima banaka, bez isplate obeštećenja po osnovi glavnice kredita, dakle, u punom iznosu nanijete im štete, potvrđeno je Nacionalu iz pravosudnih krugova. To pravno mišljenje dobilo je natpolovičnu većinu, 13 glasova od ukupno 22 vrhovna suca Građanskog odjela, a bilo je i ostalo nepovoljno za potrošače. Znači, bilo je nepovoljno za klijente banaka, a daleko manje nepovoljno za same banke. Iako bi i banke u tom slučaju nešto morale platiti, ali u bitno manjem iznosu. Na sreću klijenata banaka, to pravno mišljenje nije prošlo važnu stepenicu – Službu sudske evidencije Vrhovnog suda koju vodi sudac Dragan Katić. Zato nije postalo i pravno valjano.

Pravno mišljenje u kreaciji sutkinje Goranke Barać-Ručević, a nije isključeno i uz eventualnu potporu njenog supruga, sudskog vještaka Zrinka Ručevića, nije položilo ispit kroz sudsku praksu u Hrvatskoj. FOTO: Screenshot/Vrhovni sud, Marko Lukunic/PIXSELL

Drugim riječima, to pravno mišljenje u kreaciji sutkinje Goranke Barać-Ručević, a nije isključeno i uz eventualnu potporu njenog supruga, sudskog vještaka Zrinka Ručevića, nije položilo ispit kroz sudsku praksu u Hrvatskoj, a nije bilo ni u skladu s europskim pravnim standardima, odnosno onim što se naziva pravnom stečevinom EU-a. Zato to pravno mišljenje nije ni postalo preporuka hrvatskim sucima općinskih i viših sudova, da u skladu s njime kao nekom vrstom neobvezujućeg naputka donose odluke i presuđuju. Sudac Katić temeljem svojih ovlasti vratio je taj predmet – odnosno, tu reviziju – na doradu sucima Građanskog odjela Vrhovnog suda na čijem je čelu sudac Damir Kontrec. Međutim, i dalje su ostali prijepori oko toga hoće li Vrhovni sud uopće moći donijeti pravovaljanu odluku do 14. lipnja, kada spomenuta zastara za podnošenje tužbi protiv banaka stupa na snagu. Po svemu sudeći, prema Nacionalu dostupnim informacijama, opća sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda ne može uspjeti riješiti taj problem. Nacionalovi pouzdani izvori smatraju da suci Katić i Kontrec ne mogu uvjeriti barem 13 sudaca od ukupno 22 suca Građanskog odjela Vrhovnog suda da promijene mišljenje i napokon priznaju puno, pa onda valjda i pravično obeštećenje korisnika toksičnih kredita u švicarskim francima, konvertiranih u eure temeljem izmjena Zakona o potrošačima još iz 2015. godine.

Zato se na Vrhovnom sudu počelo tragati i za novom opcijom da se buduća odluka Vrhovnog suda ovoga puta ne povjeri na odlučivanje općoj sjednici cijelog Građanskog odjela, nego bi o tome odlučivalo njegovo prošireno vijeće od 13 sudaca, a sukladno nedavnom stupanju na snagu najnovijih izmjena Zakona o parničnom postupku. Sve to u nastojanju da se u tom skraćenom sudačkom formatu osigura većina, ali ovoga puta od potrebnih sedam, a ne 13 glasova sudaca. To bi onda potencijalno omogućilo i puno obeštećenje svih onih 55.000 klijenata banaka s konvertiranim kreditima od ukupno 125.000 ugovora o kreditu sklopljenih u švicarskoj valuti. Ti krediti Hrvatskoj su opet donijeli neslavno prvo mjesto u Europi, ovoga puta po broju odobrenih kredita u švicarskoj valuti po glavi stanovnika. I prema informacijama iz izvora na samom Vrhovnom sudu, ta situacija označila je još jedan pokušaj otvorene opstrukcije većine sudaca Građanskog odjela i njihova šefa, predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića. Prema jednom od ironičnih tumačenja iz sudačkih krugova, to što Radovan Dobronić doživljava na Vrhovnom sudu nije ništa novo. Isto je bilo i prije 10 godina kada je Dobronić i donio kolektivnu presudu, koju je tada u sudačkim krugovima malo tko očekivao. Da te opstrukcije nije bilo, Milanovićeva vlada uopće ne bi imala potrebu donositi 2015. godine zakonsku odredbu o konverziji kredita iz švicarskih franaka u eure, spašavajući tako živu glavu ljudima upalim u dužničko ropstvo.

Prema Nacionalovim izvorima, posao vještačenja Zrinku Ručeviću uspješno se razvijao usporedo s napredovanjem njegove supruge Goranke Barać-Ručević, koja je kao sutkinja preko Općinskog građanskog suda u Zagrebu i potom Županijskog suda, postala sutkinja Vrhovnog suda Republike Hrvatske

A Radovan Dobronić, tada kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, 4. srpnja 2013. godine donio je kolektivnu presudu o ništetnosti valutne klauzule u švicarskim francima, kao i o ništetnosti promjenjive kamatne stope u istoj valuti. Ta njegova odluka trebala je nagovijestiti da kamate za te toksične „bankarske proizvode“ barem neće rasti jednostranim odlukama banaka, u trenutku kada je tečaj švicarskog franka počeo divljati, da klijentima udvostruče anuitete. Tako visoke otplatne rate građani više nisu mogli podmirivati, a iz tog dužničkog ropstva većina klijenata banaka do danas se nije uspjela izvući.

Na temelju pravnog mišljenja koje je kao izvjestiteljica pripremala sutkinja Goranka Barać-Ručević, potrošači bi sada ostali uskraćeni za pravično obeštećenje. Prema ocjeni koordinatora Udruge Franak Gorana Aleksića, to mišljenje sutkinje bilo je prihvatljivo bankama, ali ne i oštećenim klijentima. Zanimljivo je da je ono bilo upravo na tragu onoga što je njezin suprug Zrinko Ručević navodno poručio i svim sudskim vještacima kao jedan od moderatora i predavača na ekonomskoj sekciji drugog dana Šestog kongresa sudskih vještaka i procje­nitelja s međunarodnim učešćem, održanog u zagrebačkom hotelu Panorama 4. i 5. listopada 2019. godine.

Prema riječima jednog od sudionika tog stručnog skupa, sudski vještak Ručević poručio je tada kolegama da sudski vještaci u svojim izračunima o obeštećenju klijenata s ugovorima o konvertiranim kreditima u švicarskim francima, trebaju voditi računa i o interesima banaka, a ne samo o potrošačima. Vrijedi ponoviti i izjavu koju je Nacional dobio iz krugova sudskih vještaka koji su prisustvovali tom stručnom skupu, a glasila je ovako: „Bila je riječ o metodama obra­čuna obeštećenja, vještačenju u postupcima konvertiranih kredita u švicarskim francima. Metodama koje su vještake mučile. Predavač i moderator drugog dana kongresa sudskih vještaka u hotelu Panorama, u ekonomskoj sekciji, bio je sudski vještak Zrinko Ručević. Pred kolegama vještacima kao moderator i vođa te sekcije ekonomske grupe sudskih vještaka naglasio je da se mora voditi briga i o bankama, a ne samo o pravima potrošača. Da treba uzeti u obzir što se može dogoditi, kakve će posljedice izračuni vještaka imati i na poslovanje banaka. Bilo je rečeno i da je on često vještačio za Zagre­bačku banku. Nitko od prisutnih kolega na to nije reagirao jer se u Hrvatskoj nitko nikome ne želi zamjeriti“, rekao je tada Nacionalov sugovornik, sudionik Šestog kongresa sudskih vještaka s međunarodnim učešćem.

Radovan Dobronić, tada kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, 4. srpnja 2013. godine donio je kolektivnu presudu o ništetnosti valutne klauzule u švicarskim francima. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Taj podatak trebao je sutkinju Goranku Barać-Ručević navesti na to da se prošloga prosinca na sjednici Građanskog odjela izuzme od odlučivanja u tom predmetu, ali ona ne samo da se nije izuzela nego je, štoviše, bila i izvjestiteljica koja je i pripremila to sporno pravno mišljenje. Ono je bilo upravo u duhu tog Ručevićeva stava koji je kao vještak izrekao u zagrebačkom hotelu Panorama u listopadu 2019. godine. Tako su se klijenti banaka, prema tom pravnom mišljenju, trebali obeštetiti samo za zatezne kamate, uz nepoznanicu na što bi se one obračunavale. Doduše, upućeni izvor s Vrhovnog suda za Nacional je naglasio da je na toj sjednici sudskog vijeća bilo i izdvojenih mišljenja sudaca. Neki od sudaca, dakle, nisu se složili s tom većinskom odlukom, ali o drugim detaljima nismo uspjeli dobiti podrobnije informacije. No poznato je da predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić – ključna osoba koja je odlučivala o kreditima u švicarskim francima kao sudac zagrebačkog Trgovačkog suda donijevši kolektivnu presudu o ništetnosti ključnih klauzula u tim ugovorima – tog puta nije mogao odlučivati o reviziji konvertiranih kredita u švicarskim francima. Bez obzira na tu činjenicu, u očima hrvatske javnosti neće biti oslobođen sumnji da se nije dovoljno založio za rješavanje tog problema, a o čemu je nedvosmislenu odluku donio još prije deset godina. Prema informacijama s Vrhovnog suda, trenutačno se čeka na pokretanje nove revizije konvertiranih kredita o kojoj bi moglo odlučivati to prošireno sudsko vijeće od 13 sudaca Građanskog odjela Vrhovnog suda. Tim povodom obratili smo se i Goranu Aleksiću, koordinatoru Udruge Franak, jer se približio cajtnot za podnošenje tužbi vezanih uz konvertirane kredite, a vjerujemo da bi njegova udruga mogla podnijeti neki novi zahtjev za odobrenje revizije.

No evo što nam je o tome rekao Goran Aleksić: „Kada su u pitanju postupci o kojima odlučuje prošireno vijeće sastavljeno od 13 sudaca Vrhovnog suda, to se može primijeniti i na postupke koji su započeli prije stupanja na snagu izmjena Zakona o parničnom postupku. Postupci koji su završili pravomoćnim presudama na sudovima, mogu doći u obzir ako do 19. srpnja 2022. još uvijek nije bila dopuštena revizija po tim presudama. Drugim riječima, ako je netko od klijenata konvertiranih kredita tražio dopuštenje revizije bilo kad prije 19. srpnja, a dopuštenje je određeno tek u kolovozu ili rujnu prošle godine, to je već revizija o kojoj se može odlučivati u proširenom vijeću od 13 sudaca. Nije bitno kada je zahtjev za dopuštenje revizije došao na sud, nego kada je dopušteno rješenje o reviziji. Sudovi uglavnom više ne donose presude o konvertiranim kreditima jer uporno čekaju baš na tu odluku Vrhovnog suda.“ Sudeći po tom Aleksićevu obrazloženju, niži sudovi trenutno rijetko donose presude u konvertiranim predmetima pa ne može biti ni novih zahtjeva za revizijom, a revizije su zapravo službeni naziv za žalbe Vrhovnom sudu, ali pod uvjetom da ih taj sud i prethodno odobri. Za to su potrebne i nove presude županijskih i visokih sudova, ali problem ostaje, jer niži sudovi prestali su donositi presude čekajući rasplet na Vrhovnom sudu. Za Aleksića nema dvojbe oko toga da potrošači konverzijom nisu bili obeštećeni, o čemu je rekao:

„Potrošač s konverzijom usporediv je samo s potrošačima bez konverzije, a nije usporediv s potrošačima iz kredita u eurima kada su u pitanju sudski postupci, kao što to pokušavaju izmanipulirati razni ‘neovisni’ analitičari i profesori prava sumnjivih namjera. Isto tako, potpuno su promašene tvrdnje bankarskih plaćenika kako u to doba nije bilo kunskih kredita s tako niskim kamatnim stopama, jer posljedica ništetnosti valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope nije usporediva sa sličnim kreditima u kunama, nego je posljedica promatranja ugovora bez ništetnih odredaba. Ugovor se promatra s onim što ostane nakon uklanjanja ništetnosti te ako ugovor može s time opstati, on opstaje. U suprotnom, takav je ugovor ništetan. U konkretnom slučaju, po uklanjanju valutne klauzule i odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke, ostaju samo iznosi anuiteta bez rasta tečaja i bez rasta kamate, odnosno, ostaje kunski početni otplatni plan. Sve plaćeno iznad toga banka mora vratiti uz pripadajuće zatezne kamate, a konverzijom se to ostvarilo samo djelomično. Potrošači nisu potpuno obeštećeni.“

Prema Aleksićevim izračunima potkrijepljenim i nalazima stručnjaka za to područje, on je konverzijom dobio samo 56 posto realnog obeštećenja za konvertirani kredit, koji je u cijelosti otplatio. „Još 44 posto obeštećenja banka mi duguje po preplaćenim anuitetima. To bi svi klijenti banaka trebali realno dobiti“, smatra Aleksić. Dakako, pod uvjetom da građani koji su konvertirali kredite u švicarskim francima podnesu tužbe najkasnije do 14. lipnja 2023. godine, a nekoliko desetaka tisuća oštećenika još uvijek to nije učinilo.