Valent i Martin Sinković do sada su se s olimpijskih igara vraćali s medaljom. Priznaju da im je moć s godinama opala i da ovoga puta nisu izraziti favoriti kao prethodnih godina jer dolaze mlađi, jači i izdržljiviji suparnici.

Valent i Martin Sinković gotovo su punih četrnaest godina u svjetskom veslačkom vrhu. Prevedeno u medalje, osvojili su dva olimpijska zlata i jedno srebro, šest puta bili su svjetski prvaci, jednom drugi i jednom treći, dok su se s europskih prvenstava pet puta vratili sa zlatnim, a dva puta srebrnim odličjem. I to je samo dio njihovih medalja. Posebnost njihovog uspjeha jest u tome što su se s olimpijskih igara do sada uvijek vraćali s medaljom u drugoj veslačkoj disciplini i prva su posada koja je to napravila u dvije različite tehnike veslanja, s jednim i s po dva vesla koja koristi natjecatelj. Olimpijske igre u Parizu bit će njihove četvrte.

Iako su prošle godine osvojili olimpijsku normu u dvojcu na pariće drugim mjestom na Svjetskom prvenstvu u Beogradu, odlučili su u Parizu nastupiti u dvojcu bez kormilara. “Procijenili smo to nakon finala u kojem su nas Nizozemci pobijedili doista uvjerljivo, i to u trenutku kada smo pripreme i sve oko toga odradili maksimalno, nismo imali ozljeda u sezoni i bili smo super zadovoljni. Nakon dosta razmišljanja učinilo nam se da bi bilo lakše doći do zlata u dvojcu bez kormilara nego u ‘dublu’ i da jedini u svijetu možemo veslati jednako kvalitetno obje tehnike, pa zašto to ne iskoristiti da si pružimo više šanse za dolazak do zlata”, pojasnio je Valent odluku kojom su braća Lončarić prebačena u dvojac na pariće, a oni preuzeli normu koju su oni osvojili u dvojcu bez. “Još uvijek vjerujemo da u dvojcu bez imamo veće šanse osvojiti zlato, nego u dublu”, dodao je Martin. Naime, potkraj travnja, na Europskom prvenstvu u mađarskom Szegedu prvi put u zadnjih 14 godina nisu na velikom takmičenju osvojili odličje. Natjecanje su završili na četvrtom mjestu. Njihovo neprestano vrhunsko veslanje i osvajanje najsjajnijih odličja odvojilo je javnost od činjenice da je od njihovog početka 2008. u Brandenburgu, kada su postali viceprvaci svijeta u dvojcu na pariće za seniore do 23 godine, proteklo 16 godina. “Snaga nam je pala s godinama, što je normalno”, kaže Martin i nastavlja: “I sada se više koncentriramo na tehniku i izdržljivost, a snagu održavamo koliko je moguće. Realno je da smo slabiji nego prije, jer smo stariji. I to je normalno. U principu radimo teretanu isto kao i prije, ali moć više nije ista. Taj protok vremena mora se negdje pokazati. Definitivno vjerujemo da još možemo do zlata, jer ne bismo trenirali u protivnom. Čemu ako ne vjerujemo u uspjeh? Vrijeme će pokazati jesmo li u pravu.”

Braća Sinković osvojila su zlatne olimpijske medalje na igrama u Rio de Janeiru i Tokiju | Foto: Luis ACOSTA/AFP/Profimedia

U Pariz prvi put ne dolaze kao izraziti favoriti. Na prve Olimpijske igre 2012. godine u Londonu, kao dio četverca na pariće u kojem su veslali još Damir Martin i David Šain, stigli su kao ukupni pobjednici Svjetskog kupa i osvajači Svjetskog i Europskog prvenstva. Posada sastavljena od dva perspektivna dubla spojena je u veću posadu koja je zbog svoje taktike veslanja kroz sredinu staze i velike stalne brzine prozvana “Cro express”. Nepobijeđeni do finala, krenuli su na trku uvjereni u pobjedu, ali tada je vjetar promijenio smjer, a krakovi vesla nisu za to bili pripremljeni.

“Bili smo nervozni. Naše prvo olimpijsko finale. Splet okolnosti. Mislim da velika očekivanja nisu stvorila tremu, barem se ne mogu toga sjetiti. Možda dijelom, ali to što se promijenilo vrijeme i mi smo prilagodili krakove jednom smjeru vjetra, tzv. ‘kontra’ vjetru koji puše u leđa, a na stazi u zagrijavanju on se promijenio u ‘mit’, znači u prsa, čini mi se kao najvažniji čimbenik izostanka pobjede. I, naravno, fantastična posada njemačkog četverca skul koja nas je pobijedila”, dodao je kao pravi sportaš Valent. Martin ima slično viđenje olimpijskog finala u Londonu: “Ne mogu reći da su nas ‘pojela’ očekivanja. Gledao sam na tu trku kao na svaku drugu. Ništa veći pritisak nego prije Svjetskog prvenstva. Promjena smjera vjetra i krakovi koji nisu bili za to podešeni”, kratko je dodao.

Na Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. godine odlaze u dublu. “Zbog ozljede Damira Martina 2013. godine prešli smo u dubl. Nakon dominantne pobjede na Svjetskom prvenstvu u Amsterdamu 2014. kada smo postali prva posada s najbrže izveslanim svjetskim vremenom, ispod šest minuta, odlučili smo ostati u dublu. Procijenili smo da nam je to puno veća šansa za zlato. Možda je to bilo malo sebično prema drugima koji su možda mogli s nama veslati četverac skul, ali takav je sport”, opisao je razloge promjene discipline Valent. Martin je na to dodao: “Prvo se iz Cro expressa ozlijedio Valent, pa Damir Martin, onda se Valent vratio, Damir je rekao da neće cijelu godinu nastupat kako bi zaliječio leđa i sjeli smo u dubl, jer je to bilo jedno logično rješenje da imamo nešto od sezone. Na kraju smo vidjeli da on ide bolje od četverca, odnosno, da nam je veća šansa osvojiti zlato u Riju.”

‘Više se koncentriramo na tehniku i izdržljivost, a snagu održavamo koliko je moguće. Taj protok vremena mora se negdje pokazati’

Njihova procjena pokazala se ispravnom. Ovog puta, usprkos vjetru i valovima, braća Sinković su pobijedila i postala olimpijski pobjednici. Martin kaže da ga nije bilo strah zbog uvjeta na vodi: “Ne, strah nije bio prisutan. Dobro smo veslali po valovima. Uvijek je prisutan strah da veslo može zapeti za val, ispasti iz ruke, ali nisam o tome razmišljao. Kada smo na 500 metara prije cilja pretekli Litvance, znao sam da ćemo pobijediti. Moram priznati da sam mislio, posebno na pola utrke kada su nas prešli, da nećemo dobiti utrku. U tom trenutku nisam mislio da ćemo pobijediti, nije tu bio neki inat. Jednostavno sam htio odraditi utrku sto posto neovisno o svemu. I kada smo rekli finiš, išli smo do kraja! Mislim da su dali sve između tisuću i tisuću petsto metara i da su pukli, jednostavno nisu više imali snage. Oni su dali sve, ali tu se pokazala naša borbenost i išli smo do kraja.” U priču se uključio Valent: “Bili smo spremni. Na svaki način. Kada prvi put dođeš na Olimpijske igre, fasciniran si okruženjem, olimpijskim selom, sportašima oko sebe, nekima kojima se i sam diviš i to može malo uzdrmati i izmaknuti koncentraciju na to što radiš. Kad drugi put dođeš, već znaš kako sve funkcionira i možeš u tome uživati bez opterećenja. Dodatnu sigurnost nam je ulila i sjajna sezona. Znali smo da ako se koncentriramo i damo sve od sebe, da je to to. I bilo je!”

Odluka da pređu u dvojac bez kormilara, u kojem se koristi drugačija tehnika veslanja zato što svaki veslač drži jedno, umjesto dva vesla kao u skulu koji su do tada veslali, izazvala je iznenađenje u svijetu veslanja. Nijednoj posadi do tada nije uspjela ta tranzicija. Za braću Sinković bio je to izazov koji su postavili sebi, ali i treneru Nikoli Braliću. Poznavatelji veslanja reći će da je ovladavanje veslanjem dvojca bez kormilara najveći tehnički izazov tog sporta.

‘Ne mogu reći što će biti u Parizu, ali sam siguran da ćemo biti puno bolji nego u cijelom dosadašnjem dijelu sezone. S godinama počinješ birati bitke’

“Htjeli smo napravit što nitko nikad nije. Valent je dao prijedlog, a ja sam se odmah složio. Nekako, meni je uvijek bila želja veslati dvojac bez kormilara na visokoj razini. To je nedvojbeno najteža tehnička disciplina u veslanju, što na sreću tada nismo znali”, govori kroz smijeh Martin te dodaje: “Vjerovali smo nekako u sebe da to možemo, ali da smo znali, pitanje je što bismo odlučili.” U prvom finalu svjetskog prvenstva na kojem su nastupili u posadi dvojca bez, u rujnu 2017., izgubili su od Talijana u samoj završnici trke. Mnogi bi tada pomislili da su napravili krivu procjenu prelaskom u drugu, tehnički posve drugačiju disciplinu. Ali ne i braća Sinković. “Tada sam tek bio siguran da smo napravili dobru stvar zato što smo prvu godinu uz nedostatnu tehničku izvrsnost skoro pobijedili, tako da u tom trenutku uopće nisam mislio da je to pogreška. Bilo mi je jedino žao što zbog tehničke inferiornosti nismo mogli ništa napraviti i osjećao sam se bespomoćno”, govori Martin. “Nije da smo mi bili zasićeni, da nam se nije dalo više trenirati, nego nam je trebao neki novi izazov. Govorilo se da u rimenu, gdje veslač drži samo jedno veslo, moraš biti visok dva metra, imati sto kila, pa smo rekli, idemo vidjeti možemo li mi biti i tu uspješni. Prvo finale nismo izgubili zbog fizičkih predispozicija, nego smo se tehnički izgubili. Postavili smo se prema tome kao da gradimo novu karijeru. Stoga smo nastavili raditi još jače s ciljem da pobijedimo. Sljedeću sezonu ispravljali smo nedostatke koje je u tehnici primijetio Nikola Bralić i rezultat je bila uvjerljiva pobjeda na svjetskim prvenstvima u Plovdivu 2018. i Ottensheimu 2019. godine”, rekao je Valent pa nastavio: “Od početka seniorskog veslanja radimo s Nikolom Bralićem i s njim je sjajno. Provesti toliko vremena s jednim trenerom pokazuje da mu potpuno vjerujemo. Sve te godine koje smo u vrhu pokazuju rad trenera i da naši uspjesi nisu plod slučajnosti već zajedničkog rada s njim. Bez njega ne bismo bili tu gdje jesmo.” U sezoni 2020. kada su trebale biti održane Olimpijske igre u Tokiju, izbila je pandemija korone. To vrijeme opisao je Valent: “Svim ljudima je to bilo jedno novo iskustvo, nešto nepoznato. Kada su otkazana sva natjecanja, nismo znali u kojem smjeru će ići svijet, ne samo sport. Spremaš se za olimpijske igre i odjednom te godine više nema natjecanja, izgubiš svrhu. No mi smo tu godinu jako dobro iskoristili, bili smo jako dugo na jezeru Peruča, generalno smo radili na popravku zaveslaja i pripremali se za ono što će doći sljedeće godine.” Olimpijske igre u Tokiju održane su 2021. godine i braća Sinković, ovoga puta u potpuno drugoj veslačkoj tehničkoj disciplini, pobjeđuju u dvojcu bez kormilara, o čemu je Martin rekao: “Moram reći da je cijela utrka za nas bila jako dobra i prošla je glatko. Nije bilo ni u jednom trenutku upitno hoćemo li pobijediti. Stvarno mi je to jedna od najdražih utrka.”

Ergometar je sprava koju za trening koriste svi najbolji svjetski veslači, a Martin Sinković oborio je prošle godine neslužbeni svjetski rekord na ergometru | Foto: Goran Kovacic/PIXSELL

Svi uspjesi nisu promijenili jednu stvar, njihovu radnu etiku. Kada si među najboljima, moraš raditi najviše. Iskustvo nije dovoljno jer neprestano dolaze mlađi, jači, izdržljiviji. “Ustajemo se prije šest. U sedam je prvi trening koji u pravilu obavljamo veslajući na vodi. Ovisno o vrsti treninga, radimo između 20 i 28 kilometara. U slučaju da imamo trening izdržljivosti, to je oko 28, a vježbamo li eksplozivnost, 20 kilometara. Slijedi povratak u hotel. Tamo analiziramo snimke i pokušavamo uvidjeti greške i dogovoriti kako ih otkloniti. Oko podneva ručamo, kratko se odmorimo i oko 17 sati radimo drugi trening. Tu izmjenjujemo rad na snazi u teretani, vožnju biciklom oko 60 kilometara ako je drugi trening, u slučaju da je glavni trening to je i 120 kilometara, i ponovni odlazak u čamac”, opisao je radni dan Martin. Radni dan je najbolji opis, jer su braća Sinković dospjela do dnevnog treniranja u trajanju od osam sati. Uz sav taj rad Valent kaže: “Ne mogu reći što će biti u Parizu, ali sam siguran da ćemo biti puno bolji nego u cijelom dosadašnjem dijelu sezone. S godinama počinješ birati bitke, više ne pruža svaka trka mogućnost da daš sve od sebe. Pažljivo smo dizali formu. Ipak imamo godina i nije isto kao za Tokio kada smo bili u najboljim godinama. Shvatili smo kako je potpuno normalno da će doći novi, mlađ i jači, ali nećemo se predati samo tako. Mi još uvijek vjerujemo da ako pružimo najbolje veslanje, onda se možemo boriti sa svima. Prvi put ne idemo kao očiti favoriti, ali vjerujemo da smo napravili veliki skok u tehnici i u formi. Iskreno, to što nismo favoriti nama nije olakšanje jer od sebe očekujemo isto, a to je najviše i najbolje. Zato smo i uspjeli tako dugo trajati. Nije nas zanimalo da nam stvara opterećenje što ljudi očekuju od nas. I danas nas više zanima to što mi očekujemo od sebe samih”, zaključio je Valent Sinković.

Ako uzmemo da su njihovi nastupi na olimpijskim igrama zasnovani na pravilu “prvog puta”, razumno je očekivati da će se s ovih u Parizu prvi put vratiti s odličjem u istoj disciplini, a to je dvojac bez kormilara.