Za jedriličara Šimu Fantelu ovo će biti četvrte olimpijske igre, osvojio je zlato u Rio de Janeiru, a ovo su prve na kojima će nastupiti s mlađim bratom Mihovilom. Prešli su u klasu 49er i iznenadili sportsku javnost
Nakon što je na Olimpijskim igrama u Riju 2016. u paru s Igorom Marenićem osvojio zlato u jedriličarskoj klasi 470, a prethodno i svjetska prvenstva 2009. i 2016. te europska prvenstva 2009., 2011. i 2012. godine, Šime Fantela je prešao u klasu 49er, čiji je član i brat Mihovil, dotadašnji windsurfer iz klase RS:X. Fantela i Marenić su u klasi 470 osvojili doslovno sve, osim nabrojenih zlatnih bilo je tu i srebrnih (SP 2014. i 2015., EP 2016) i brončanih (SP 2010, 2011., 2012., EP 2013., 2014.) medalja.
Braća Fantela su prelaskom u klasu 49er iznenadila cijeli jedriličarski svijet, naročito kada su odmah na prvom velikom natjecanju, 2018. godine u danskom Aarhuisu, osvojila zlato na svjetskom prvenstvu. Dvije godine kasnije, na austrijskom jezeru Attersee, osvojila su broncu na europskom prvenstvu.
„Dobili smo jednu ekstra godinu za pripreme i bili smo s tim sretni jer smo u odnosu na konkurenciju vrlo kratko u ovoj klasi. Kroz jesen prošle godine odlično smo odradili Europsko prvenstvo i Kiel Week regatu na kojoj smo bili peti, a onda smo nakon kratkog odmora krenuli s pripremama. Znali smo da moramo biti što više na moru i dok smo bili u Zadru, pokušavali smo što više jedriti iako stvarno nije lako trenirati sam, teško se motivirati i fokusirati. Ipak, sretni smo što smo u studenom i prosincu prošle godine ipak mogli putovati, išli smo na pripreme u Portugal, u Vilamouru, gdje je bila flota i gdje smo uz dvije pauze po desetak dana odradili dva odlična ciklusa. U prva tri mjeseca ove godine triput smo bili u Lanzoroteu na Kanarima, veliki dio flote se tamo preselio zato što su tamo bili slični uvjeti kakvi nas očekuju na regatnom polju u Japanu, a radi se o oceanskom valu. Tamo smo imali dvije poluslužbene regate na kojima smo se testirali. Travanj smo proveli doma, a zadnja dva mjeseca bili smo u Santanderu, Španjolci su nas pozvali u jedan uži krug od 15 ponajboljih posada. Zadnje dane pred put u Japan odradili smo u Zadru, jedrili smo i odrađivali zadnje kondicijske treninge“, kaže 35-godišnji Šime Fantela za kojega će ovo biti već četvrte olimpijske igre. U Pekingu 2008. je s Igorom Marenićem bio deveti, u Londonu 2012. šesti, u Riju zlatni. Mlađi brat Fantela Mihovil (31) sada će debitirati na Igrama, ali zbog toga ne osjeća pritisak.
Nakon što je Šime Fantela dominirao u klasi 470, prešao je u klasu 49er u kojoj je i brat Mihovil, dotadašnji windsurfer iz klase RS:X
„Igre se približavaju, ali ne osjećam tremu iako sam mislio da će nervoza s vremenom rasti. Imam i ja nešto godina i iskustva, a Olimpijske igre doživljavam kao jednu od regata. Osjećam da je ovo nešto drugo, prvenstveno zbog medija koji stavljaju veliki fokus na Igre u odnosu na druge regate, ali ipak sam i dalje miran.“
Mihovil je u klasu 49er prešao iz RS:X, olimpijske windsurfing klase. To se čini kao puno veća promjena u odnosu na Šimin prelazak iz 470 u 49er. „Sve je drukčije, a opet, nije bi bila teška tranzicija jer zapravo sam na dasci također imao fizički zahtjevnu klasu. 49er je zahtjevniji tehnički, tu mi je Šime strašno puno pomogao jer je on došao iz tehnički zahtjevnije klase 470. Mi smo zapravo dobra kombinacija tehničkog znanja i fizičkog dijela“, rekao je Mihovil Fantela.
On je 2019. godine doživio ozljedu koja je njega i brata izbacila sa Svjetskog prvenstva te godine. Tijekom jednog treninga na Ženevskom jezeru Mihovil je pao, stradala je slezena koja je morala biti operirana. „Dva mjeseca nisam trenirao i trebao sam još mjesec dana mirovati, međutim, kako u to vrijeme nije bilo ni pomisli da će Tokio biti otkazan 2020. godine, isforsirao sam povratak treninzima kako bismo bili što spremniji za Igre. U siječnju 2020. išli smo u Australiju, bio sam tamo na nekih 70-80 posto, kad bi krenuo malo jači vjetar, puls mi je skakao, a snaga kopnjela, tako da je meni ova dodatna godina dana treninga strašno puno značila“, naglasio je Mihovil.
Šime je u klasi 470 proveo 15 godina, uz sve uspjehe koje je ostvario u toj klasi iskustva mu ne nedostaje i sve mu je to pomoglo u prelasku na 49er, klasu koja se smatra brzom. Jedri vrlo blizu brzine vjetra, znači ako je vjetar 10 čvorova, 49er prema vjetru ide 9 do 10 čvorova, dok niz vjetar ide i brže, 12 do 13 čvorova. Granica je 20 do 25 čvorova, to bi u kilometrima na sat bilo puta dva. Strategijom i taktikom na regatnom polju bavi se Šime, dok je Mihovilov zadatak trim jedara, brzina broda i učiniti brod što lakšim i bržim da bi taktika koju je Šime zamislio bila što lakše provediva. Braća u brodu neprestano komuniciraju, brzine su velike i odluke se donose vrlo brzo.
„U Tokiju nas čeka temperatura od oko 32 stupnja uz oko 80 posto vlage, bit će teški uvjeti. Znam da je organizator predvidio da svatko od nas mora imati na raspolaganju šest kilograma leda, nosit ćemo sa sobom ručnike natopljene u ledenoj vodi za spuštanje temperature. Za vrijeme regate temperatura jedriličara ide do 39 stupnjeva i ako u 20-ak minuta između plovova ne spustite temperaturu, dogodit će vam se potpuno pražnjene energije, a i opasno je za zdravlje“, kaže Šime.
Vrlo je malo jedriličara imalo kvalitetan prelazak iz jedne u drugu klasu, nekolicina je uspjela promijeniti brod i osvojiti zlato na velikom natjecanju, među njima je svakako najpoznatiji Ben Ainslie, Britanac koji je osvajao medalje od Optimista, Lasera, Finna do America’s Cupa.
„I za mene je bilo puno promjena“, kaže Šime. „Sad sam ja odjednom na trapezu, neki ljudi nikad ne uspiju naučiti tu vještinu. Bila je to velika promjena i za mene, a pogotovo za Mihovila. Kad smo krenuli 2017. nešto smo zacrtali i na sreću smo sve uspjeli odraditi. Puno su nam pomogli treneri i suradnici jer su nam skratili put do svega što smo naučili. Ne znam s čim bih usporedio ovu našu promjenu klase. Ne bih sa Sinkovićima jer kod njih je pokret opet vrlo sličan, s dva vesla su prešli na jedno, ali sve je vrlo slično. Teško je to usporedivo s bilo čime.“
Braća Fantela su članovi zadarskog jedriličarskog kluba Sveti Krševan. Cijeli taj tim čine njihov otac Edo, trener i spiritus movens kad je riječ i o njima samima i o njihovu klubu, Englez Paul Brotherton u svojstvu trenera i stručnog savjetnika, fizioterapeut Dado Burčul i kondicijski trener Edi Stipić koji zbog drugih obaveza neće putovati u Tokio.
„Nisu drugi timovi puno veći od našeg“, kaže Šime. „Poneki od timova još imaju čovjeka koji uskače ako treba, na primjer, popraviti nešto na brodu, ali uglavnom jedriličari vole imati sve detalje u svojim rukama i ne vole da im se puno ljudi mota oko broda. I mi smo takvi, sve detalje, od jarbola, jedara, kako smo vezali čvor, sve to volimo imati pod kontrolom kako bismo se osjećali sigurno.“
Jedriličarska regata nije samo onih 20 ili 30 minuta na moru tijekom jednog plova. Šime Fantela iza sebe ima ogroman broj natjecanja i, kako kaže, voli pod kontrolom držati svaku sitnicu: „Ujutro provjerimo vremensku prognozu, zatim doručak, lagano razgibavanje i istezanje pa odlazak u klub. Priprema broda, naštimavanje, trimanje, pregledavanje je li sve OK. Pred svaku regatu trudimo se izaći na more barem sat vremena prije starta jer volimo provjeriti vjetar, pogledati regatno polje. Svaki dan je drukčiji, svaki dan se treba malo drukčije pripremiti.“
Prognozama i velikim najavama Fantele se ne žele baviti. Kroz cijeli razgovor naglašavali su koliko je jedrenje zahtjevno po pitanju „malog milijuna“ detalja koji mogu usmjeriti svaku od regata u dobrom ili lošem smjeru. Naravno, mediji očekuju puno.
„Mi smo u Tokio došli uz saznanje da smo napravili u pripremama sve što smo mogli. Nema nikakvih pitanja jesmo li mogli napraviti nešto više. Mi ćemo tamo dati sve najbolje što znamo i možemo, pokušat ćemo doći do medalje, to je naša velika želja, ali nećemo si stavljati nikakav imperativ“, naglašava Mihovil.
Jedrenje je sve samo ne jeftin sport. Puno je putovanja, priprema, ide se na razne dijelove zemaljske kugle u potrazi za što boljim uvjetima. Fantele su godišnje 200 ili više dana izvan Zadra i Hrvatske. Sponzori i pokrovitelji su u tom sportu puno, skoro sve.
„Sto do 150 tisuća eura je godišnji budžet najboljih timova, u sklopu toga su troškovi održavanja broda, putovanja i ostalo. To je zapravo minimum za napraviti nekakav posao“, kaže Šime Fantela. Ovo Fantelama neće biti prvi dolazak na regatno polje u Japanu, tako da određena iskustva imaju. Od dvaju posjeta Japanu jedan je bio baš u istom periodu godine kada će se održati Igre, tako da od tamo nose neka saznanja. „U Riju smo imali različita regatna polja s različitim uvjetima, vjetrom, valovima. Sada u Japanu čekaju nas polja koja su jedno do drugog i tu neće biti velikih razlika. Vjerojatno će biti nekih razlika u kurentima, ali mislim da će ipak najvažnije od svega biti ‘sharp’ na startu i napadati sve prilike. Toliko smo polja u svijetu prošli i toliko iskustva imamo da nas ništa neće iznenaditi“, rekao je Šime.
‘Regata traje pet dana i ako niste dovoljno fizički spremni, sve dobro što napravite u četiri dana doslovce pada u vodu u zadnjem plovu’
Iako možda ne izgleda tako, jedrenje je izuzetno fizički zahtjevan sport. Mihovil ima fizički teži dio posla, njegov puls za vrijeme regate ide do 180, dok je Šimin niži, na 130 do 140. Plov prosječno traje 25 do 30 minuta, dnevno su tri do četiri plova, ali to je podložno promjenama jer se može dogoditi da se plov odgodi i premjesti na sljedeći dan. Između svakog plova je 15-ak minuta pauze tako da ne treba čuditi što prema zadnjem plovu svi fizički kopne. „Regata traje pet dana i ako niste dovoljno fizički spremni, sve dobro što napravite u četiri dana doslovno pada u vodu u zadnjem plovu. Nije ovo nogomet u kojem igraš dobro pa padneš u finalu i uzmeš srebro. U jedrenju padneš na kraju i izgubiš sve“, kaže Mihovil.
Uz Fantele, kao svjetske prvake iz 2018. godine, kao veliki favoriti za zlato figuriraju Novozelanđani Peter Burling i Blair Tuke. Oni su aktualni olimpijski prvaci, a u poseban fokus javnosti došli su kroz America’s Cup. Burling i Tuke su u međuvremenu dvaput osvojili America’s Cup, prvo 2017. kad su naslov oteli Amerikancima, a ove godine titulu su obranili protiv Talijana. Usput, Burling je postao najmlađi kormilar pobjednik ove slavne svjetske regate. „Oni su definitivno favoriti broj 1, uz njih su još Britanci, Nijemci i Španjolci, i mi smo tu negdje. Ali nikad ne znaš kome može krenuti od prvog dana i tko će odjedriti regatu života“, kaže Mihovil.
Uostalom, i braća Fantela su 2018. šokirala svijet jedrenja kada su uzela svjetsko zlato. „Nas je 20 ili 30 na startu i moraš biti fokusiran samo na sebe. Eventualno se zadnji dan u finalnom plovu možeš ‘nasloniti’ na nekoga. Mi smo u Riju u plovu za medalje pratili Australce i nije nam bilo važno ništa drugo jer smo u tom momentu bili u poziciji da taktiziramo. Tako da, nema tu puno gledanja na druge, svatko jedri svoje bez obzira na sve okolo. U jedrenju možete biti prvi nakon tri dana i onda četvrti dan krenete nešto taktizirati, sve se lako okrene protiv vas. Treba slijediti plan i instinkt i ne gledati nikoga.“
Komentari