Bez prethodnih konkretnih najava i obrazloženja, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović početkom prošlog tjedna objavio je da kreće u oštru akciju protiv organiziranih navijačkih skupina u Hrvatskoj, prije svega protiv splitske Torcide i zagrebačkih Bad Blue Boysa. Učinio je to tako što je pokrenuo izmjene Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima i policiji de facto želi ostaviti potpuno odriješene ruke da po vlastitoj procjeni, arbitrarno i selektivno, s hrvatskih stadiona privremeno ili trajno ukloni bilo koju osobu, bez obzira na njenu stvarnu krivnju. Ovakve izmjene zakona, čiju su i trenutno važeću verziju brojni stručnjaci označavali u najmanju ruku kao “rubno ustavnu”, po tvrdnjama sugovornika Nacionala bliskih organiziranim navijačkim udrugama motivirane su prije svega željom HDZ-a za iskorjenjivanjem kritičkih glasova koji dolaze iz ove sfere društva, bilo s tribina ili kroz rad spomenutih navijačkih udruga. Također, tvrde ovi izvori, Božinović postupa suprotno deklariranoj namjeri “odvajanja normalnih navijača od najobičnijih huligana” i sada zapravo sve posjetitelje sportskih natjecanja trpa u isti koš, iz kojega će potom moći slobodno izdvajati nepoćudne. To je, smatraju ovi sugovornici, izravna najava novog vala represije i zatiranja slobode govora na stadionima i oko njih te otvaranje vrata zlouporabi represivnog aparata.

Izmjene zakona trenutno se nalaze u fazi javne rasprave koja završava koncem ovog mjeseca, a sugovornici Nacionala upozoravaju da se, nimalo slučajno, tada mogu očekivati eventualni navijački sukobi koji bi poslužili kao “topnička priprema” javnosti. “Dana 30. listopada tri najveća hrvatska kluba trebala bi gotovo istovremeno odigrati svoje gostujuće utakmice, a termini su po svemu sudeći namjerno, mimo običaja, preklopljeni dogovorom policije i Hrvatskog nogometnog saveza. U isto vrijeme navijači Dinama putovat će za Rijeku, navijači Rijeke za Varaždin, a navijači Hajduka za Veliku Goricu, što otvara veliku mogućnost njihova bliskog susreta na autocestama. Bilo kakva tučnjava poslužit će kao povod za podizanje moralne panike i opravdanje za usvajanje izmjena ionako bizarnog i protuustavnog zakona”, kazale su za Nacional osobe iznimno upućene u zbivanja na hrvatskoj navijačkoj sceni. Istoj namjeni trebao je poslužiti i navodni propust hrvatske policije prilikom osiguranja nedavne utakmice između Hrvatske i Mađarske u Splitu, kada se u strogom centru grada bez ikakve policijske pratnje pojavio autobus prepun mađarskih navijača. “Naprosto nije moguće da se to dogodi uz sve mjere osiguranja, blokade, dronove, helikoptere i teško naoružanje. U tom slučaju očekivao se, pa čak i priželjkivao incident, kako bi se opravdao taj silni angažman i kako bi izmjene zakona u javnosti dobile smisao i potporu”, dodao je isti sugovornik.

“Vlada i Ministarstvo unutarnjih poslova očigledno imaju želju potpuno zatrti navijački pokret u Hrvatskoj, a ove izmjene zakona zapravo dokazuju da im već sada to jako dobro ide. Naime, nakon punih šest godina primjene mijenja se tek devet njegovih članaka, što znači da on u stvarnosti funkcionira gotovo u potpunosti onako kako je zamišljen. Izmjene su dijelom tehničkog karaktera, a dijelom se policiji zaista daju ogromne i nesrazmjerne dodatne ovlasti, što će sasvim izvjesno dovesti do krštenja građanskih i ustavnih prava”, kazao je za Nacional jedan ugledni odvjetnik iznimno upućen u ovu problematiku, koji je želio ostati neimenovan. U sličnom tonu tijekom prošlog tjedna istupila su i dvojica zagrebačkih odvjetnika, Mario Medak i Davorin Karačić koji su upozorili da “policija definitivno pretjeruje” jer je stanje na hrvatskim stadionima definitivno bolje nego u većini zemalja i istočne i zapadne Europe. “U bivšoj Jugoslaviji si manje mogao nastradati ako si snimao vojne objekte nego po ovim izmjenama zakona. Suluda je tolika represija i nadam se da izmjene neće proći”, kazao je Karačić prošlog tjedna za 24 sata.

‘Apsolutno nemamo intenciju zatirati slobodu govora na stadionima ili ‘gasiti’ navijačke skupine. Tek očekujemo početak ozbiljne javne rasprave o tom zakonu’, rekao je Božinović za Nacional

Jedna od glavnih novosti Božinovićevih izmjena Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, koje su trenutno u fazi javnog savjetovanja na internetskim stranicama Vlade, jest mogućnost sankcioniranja posjedovanja bilo kakvog odjevnog predmeta poput kape, marame, kapuljače ili šala “čija je namjena, pored osnovne, i za prikrivanje identiteta”. Drugim riječima, policiji se otvara prostor da arbitrarno procjenjuje tko je na utakmicu došao sa šalom zato što mu je hladno, a tko zato što bi se njime eventualno mogao maskirati – s time da je samo maskiranje i dosad bilo izuzetno strogo kažnjavano. Dodatno, u ovom dijelu zakona znatno češće upotrebljava se sintagma “može se kazniti”, umjesto “kaznit će se”, što također otvara prostor za iznimno široku i proizvoljnu primjenu, odnosno daje alat za odstranjivanje s nogometnih stadiona bilo koga tko policiji ili vlasti može predstavljati prijetnju u bilo kojem smislu te riječi – pa tako i političkom. Po vrlo sličnom obrascu postupao je zagrebački GNK Dinamo u doba najbeskrupuloznije vladavine Zdravka Mamića, kada je na osnovu navodnih internih saznanja o pojedincima formirao vlastite “crne liste” – koje su se kasnije pokazale protuzakonitima i protuustavnima – te na dulje vrijeme uspio iskorijeniti s Maksimira sve kritičare načina upravljanja klubom. Na ovaj način, prijetnjom strogog sankcioniranja čak i posjedovanja kapuljače, šala ili kape, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović ide u istom smjeru, usprkos apsurdnoj činjenici da čak i u samom obrazloženju izmjena Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima MUP navodi da postoji “općenito smanjenje broja protupravnih ponašanja” na hrvatskim stadionima te da “stvarno gledano postoji manji broj incidenata vezanih uz sportska natjecanja”. S druge strane, u MUP-u navode “protupravno ponašanje hrvatskih navijača u inozemstvu” i činjenicu da ono nanosi štetu ugledu Republike Hrvatske, no ovakvim izmjenama ništa po tom pitanju neće biti promijenjeno – osim u slučaju da Hrvatska zapravo potpuno iskorijeni organizirane navijačke skupine samo zato što nije uspjela stati na kraj huliganima u njihovim redovima, čiji se udjel po svim statistikama i pokazateljima ne kreće iznad tri do pet posto.

“U slučaju sankcioniranja samog posjedovanja kapa ili šalova, radi se o zbilja teškoj represiji – prije svega zato što policija jedina prosuđuje koji odjevni predmet može biti korišten za maskiranje i njoj se otvara prostor za selektivnu primjenu. To je posebno problematično uzevši u obzir da je trenutna verzija ovog zakona po svim pokazateljima najrepresivnija u Europi, oštrija čak i od engleskog zakona kojeg mnogi vole navoditi kao primjer. Već danas policija je u Hrvatskoj gospodar sudbine svake osobe koja krene na utakmicu od trenutka kada izađe iz vlastitog doma, pa sve do trenutka kada se ondje vrati – a to često može potrajati i dulje od 24 sata”, kaže za Nacional splitski odvjetnik Damir Gruić koji se također često bavi ovakvim slučajevima.

Za razliku od Engleske, gdje se precizno ograničeno vrijeme prije i poslije utakmice u kojemu se primjenjuje zakon, u Hrvatskoj to nije slučaj zbog termina “prije, za vrijeme i nakon utakmice” – odnosno, radi se o neograničenim pojmovima od pola sata ili dva dana, za koje vrijeme policija ima ogromne ovlasti postupanja. Također, policija ima pravo zadržati svaku osobu za koju “sumnja da ide na utakmicu”, a to se u praksi i događa – i to najčešće tako da ih zadržava još nekoliko sati u policijskim postajama, a potom pušta na slobodu bez ikakve prijave. Radi se samo o jednom od brojnih primjera zbog kojega ovaj zakon – kolokvijalno nazvan “Zakonom o navijačima” – po mišljenju brojnih pravnih stručnjaka ne bi izdržao test ustavnosti. Apsurdno je i da se podaci o policijskim prijavama protiv navijača čuvaju u evidenciji znatno dulje nego, recimo, kod nekih teških kaznenih djela i u svakom slučaju mogu se upotrijebiti kao argument dodatnog kažnjavanja. Čak i ako je osoba pravomoćno sudski oslobođena za navedene prekršaje, policijska prijava ostaje kao snažniji argument – jednako kao što se policijske “mjere opreza” zabrane prisustvovanja sportskim natjecanjima zapravo ne koriste kao mjere opreza, nego kazna bez suđenja. Kako je Nacional višekratno upozoravao, pokazalo se točnim da policija naprosto “bilda statistiku” na utakmicama s većim brojem posjetitelja tako što nasumce provodi testiranja na prisutnost alkohola i svakome s više od 0,5 promila – bez obzira na to što nije počinio bilo kakav prekršaj – određuje zadržavanje u pritvoru, ispisuje prekršajnu prijavu i zahtijeva zabranu dolaska na utakmice, najčešće na godinu dana. Ovi podaci apsurdni su uzme li se u obzir činjenica da se u svečanim ložama hrvatskih stadiona i sportskih dvorana alkohol ispija potpuno nesmetano, a i na većini tribina toči se pivo – dok su velike pivovare jedni od većih sponzora svih sportskih natjecanja. U Engleskoj, za usporedbu, ne postoji ograničenje za količinu alkohola u krvi ako navijač dramatično ne ometa javni red i mir ili ne počini kakav drugi prekršaj.

Iz navijačkih krugova optužuju Božinovića da je takav zakon motiviran željom HDZ-a za iskorjenjivanjem kritičkih glasova koji dolaze iz ove sfere društva, bilo s tribina ili kroz rad navijačkih udruga

Upravo želeći potaknuti dijalog s navijačkim skupinama i iskorijeniti huliganizam s hrvatskih stadiona, premda se već dulje od desetljeća on zapravo na njima ne demonstrira u značajnoj mjeri, kratkotrajni ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić pokrenuo je razgovore oko izmjena ovog zakona i u suradnji s odvjetnicima koje su delegirale navijačke udruge došao do teksta predloženih izmjena. “Nije se išlo radikalno, na poteze poput legalizacije baklji – što se već dogodilo u nekim europskim državama – niti na povećanje granice alkohola u krvi i slično. Nastojalo se doći do situacije da zakon bude pravedan i efikasan, da kazne budu logične umjesto neproporcionalne, a da se s druge strane ne krše ljudska prava. Orepić je bio jako zainteresiran riješiti problem ovog zakona koji je po svemu sudeći zaista protuustavan, no zbog raspada koalicije HDZ-a i Mosta prijedlog nije upućen u proceduru. Žalosno je da Božinović postupa upravo suprotno i bez ikakvog dijaloga pojačava represiju”, rekao je za Nacional jedan od sudionika svojedobnog razgovora između Orepića i predstavnika navijačkih skupina. I sam Vlaho Orepić za Nacional je potvrdio da su se susreti dogodili te da je njihova intencija bila proizvesti ozbiljan zakon.

“Ako se to želi napraviti, apsolutno je neprimjereno da državni aparat nastupa jednostrano i bez ikakvih konzultacija s drugom stranom. Na moje iznenađenje, predstavnici navijačkih skupina uopće nisu išli u smjeru drastičnog smanjenja ovlasti policije, nego su zahtijevali jasniju, precizniju i konkretniju regulativu. U ovakvim slučajevima država nipošto ne smije ići đonom i na silu jer to nikada neće biti uspješno: potrebno je tražiti zajednički dogovor svih strana, koliko god to trajalo”, kazao je Vlaho Orepić za Nacional.

Umjesto toga, novim Zakonom o navijačima HDZ-ova vlada namjerava pokušati kazniti i “sudjelovanje u tučnjavi” – što znači da će jednako prolaziti i napadači i osobe koje su napadnute – te “pozivanje i poticanje na tučnjavu”. U ovom posljednjem slučaju postoji realna šansa da se navijače pa čak i klubove počne drastično kažnjavati zbog zapravo benignih navijačkih pjesmica poput “gazi tovare/purgere/Riječane” i slično, čiji cilj nije izazvati tučnjavu nego najčešće navijački animozitet prema protivniku. Hrvatske navijačke skupine tradicionalno slabo ili nikako ne komuniciraju s medijima, no izvjesno je da se s njihove strane može očekivati neki oblik prosvjeda – za početak, splitska Torcida pozvala je svoje pripadnike da na sve gostujuće ili domaće utakmice Hajduka nose šalove, ironično se osvrnuvši na MUP-ovu ideju da oni mogu služiti kao sredstvo maskiranja, pa stoga i biti osnova za kažnjavanje. Sam ministar Davor Božinović za Nacional je otkrio da je prijedlog izmjena ovog zakona zapravo izradila policija “na temelju svojih iskustava” te neizravno priznao da i nije sasvim logična situacija u kojoj zakone piše onaj tko je kasnije zadužen za njihovo provođenje. No tvrdi Božinović, “priča je još uvijek otvorena i ništa nije zapisano u kamenu”.

“Apsolutno nemamo intenciju zatirati slobodu govora na stadionima, niti ‘gasiti’ navijačke skupine. Dosad smo pokazali da slušamo argumente i stoga tek očekujemo početak ozbiljne javne rasprave o ovom zakonu”, rekao je Božinović.