Umijeća izrade tradicijskog božićnog nakita kinča i božićnog lustera na području Bistre duga su i neprekinuta tradicija te vrlo važan segment tradicijske kulture bistranskog kraja. Spomenuta umijeća njegovat će se kroz projekt Ekomuzej Bistra. 

Jedna od tematskih cjelina stalnog postava ekomuzeja pod nazivom Hiža, interpretirat će odabrane aspekte svakidašnjega tradicijskog života i običaja, a što uključuje i božićne običaje u bistranskom kraju.

TZZŽ

Zaštita, interpretacija i prezentacija ruralnih i baštinskih vrijednosti bistranskog kraja ostvarit će se kroz projekt obnove zgrade stare škole u kojoj se planira uspostava stalne muzejske izložbe s popratnim kulturnim i edukativnim programima kako za lokalno stanovništvo tako i za posjetitelje.

Za vrijeme Božića u bistranskom kraju kinčala/kinđala se unutrašnjost te vanjski dijelovi kuća. I bistranski božićni stol ukrašavao se božićnim kinčom. Iako je kinč upisan u Registru nematerijalnih kulturnih dobara Hrvatske kao Umijeće izrade tradicijskog božićnog nakita kinča s područja sjeverozapadne Hrvatske, ovi ukrasi od krep-papira radili su se u Bistri i za druge prigode i blagdane. U kontekstu božićnih običaja, važno je istaknuti i nematerijalno kulturno dobro Umijeće izrade tradicijskog nakita božićnog lustera s područja sjeverozapadne Hrvatske.

TZZŽ

Naziv „kinč“ dolazi od mađarske riječi „kincs“, u značenju „blago“ ili „vrijednost“. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj riječ kinč poprimila je i značenje „blago, ures, nakit, ljepota“.

Čak su se i bistranski mladenci i svatovi kinčali/kinđali. Primjerice, mladenac je na šeširu (škrlaku) imao poseban izrađen ukras od grančica ružmarina i papirnatih cvjetova. Kitice za svatove su se također radile od grančica ružmarina, bijelog krep-papira i trake trobojnice. Posebno su bili raskošni buketi za mladenke, koji su osim papirnatih cvjetića, sadržavali i svježe zelenilo te ukrasne tekstilne, svilene i/ili papirnate trake.

Dosadašnja istraživanja identiteta bistranskog kraja i zastupljenost nematerijalnih tradicijskih umijeća pokazuju kako bi upravo tradicijska baština trebala postati ključan resurs za prezentaciju lokalnog identiteta.