Za nešto više od mjesec dana, 23. veljače, u Njemačkoj će se održati savezni parlamentarni izbori.
Za tehno milijardera i Trumpova suradnika Elona Muska jasno je tko bi trebao pobijediti na parlamentarnim izborima: Alternativa za Njemačku (AfD), stranka koju njemačka Služba za zaštitu ustavnog poretka dijelom klasificira kao otvoreno desno-ekstremističku, piše Deutsche Welle (DW).
“Samo AfD može spasiti Njemačku“, napisao je Musk na svojoj platformi X.
AfD najaktivnija njemačka stranka na društvenim mrežama
On je predsjednici te stranke Alice Weidel ponudio priliku za zajednički razgovor na toj platformi.
AfD je na njemačkim društvenim mrežama najaktivnija stranka, posebno na kineskoj platformi TikTok. Njezine videozapise tamo gledaju stotine tisuća ljudi.
Prema riječima političkog i komunikacijskog savjetnika Johannesa Hilljea, svaki video AfD-ovog kluba zastupnika u Bundestagu 2022. i 2023. godine imao je u prosjeku više od 430.000 pregleda.
Usporedbe radi, Klub zastupnika demokršćanskih stranaka CDU/CSU imao je prosječno oko 90.000 pregleda.
Društvene mreže ne pogoduju nužno desničarskim strankama
No, može li se reći da društvene mreže pogoduju desničarskim strankama?
Ne, kaže Andreas Jungherr, profesor političkih znanosti i digitalne transformacije na sveučilištu Otto-Friedrich u Bambergu.
“AfD je bio među prvim strankama na društvenim mrežama“, objašnjava Jungherr i dodaje da je stranka naučila kako funkcionira komunikacija na tim platformama.
To im daje određenu prednost, ali samo po sebi ne jamči uspjeh na izborima, smatra Jungherr. Kao primjer navodi predizbornu kampanju američke predsjedničke kandidatkinje Kamale Harris, koja je imala veliki uspjeh na društvenim mrežama, ali nije uspjela pobijediti na izborima.
‘Filter mjehurići’ u online prostoru
Ipak, kakav je utjecaj društvenih mreža na vrijednosti i uvjerenja građana?
“Filter mjehurići” nastaju u online prostoru, jer su rezultati pretrage ili sadržaji personalizirani. Algoritmi platformi odlučuju što će nam prikazivati.
Na društvenim mrežama algoritmi daju prioritet informacijama koje na mreži šire poznate osobe ili onim sadržajima koje su korisnici masovno lajkali ili komentirali. S druge strane, sadržaji koji se često ignoriraju, prestaju se prikazivati.
To dovodi do jednostranog pogleda: vlastita mišljenja se osnažuju, a drugačija ignoriraju. Ovo naročito jača vrijednosti i uvjerenja koja smo već formirali.
Utjecaj društvenih mreža na izborne odluke manji nego što se obično misli
Mediji svih vrsta, uključujući društvene mreže, imaju zato vrlo mali utjecaj na izborne odluke, kaže Judith Möller, profesorica komunikacija na Leibniz institutu za istraživanje medija.
“Iza neke izborne odluke krije se mnogo različitih razloga. Ona ovisi o tome gdje i kako smo odrasli, koja smo osobna iskustva imali – posebno u posljednjim tjednima prije izbora – i s kim razgovaramo o politici”, ističe Möller.
Isti faktori, prema njenim navodima, utječu i na to koje medije biramo i koristimo i kakav utjecaj oni imaju.
Stranke uglavnom dopiru do vlastitih birača i neodlučnih
Ipak, društvene mreže nove pokrete i stranke mogu vrlo brzo učiniti vidljivima, objašnjava ona. Ali, istodobno ističe da te stranke tamo najčešće dopiru do vlastite baze i eventualno do nekih neodlučnih birača.
“Ljude je teško uvjeriti u nešto novo – možete uvjeriti samo one, koji su u određenoj mjeri već bili uvjereni”, pojašnjava Möller.
Problem su dezinformacije
U svakom slučaju, postaje sve teže nositi se s dezinformacijama. Lažne vijesti će vjerojatno postajati sve učestalije, posebno ako Meta (vlasnik Facebooka i Instagrama) odustane od profesionalne provjere činjenica na svojim platformama i sve rjeđe blokira sumnjive sadržaje, kao što je najavio Mark Zuckerberg.
Postoje dva učinka koji se već mogu primijetiti, kaže prof. dr. Nicole Krämer, voditeljica Odjela za socijalnu psihologiju, medije i komunikaciju na sveučilištu Duisburg-Essen. S jedne strane, objašnjava, istraživanja pokazuju da ljudi ne žele nasjedati na dezinformacije.
“Što je pitanje važnije za nečiji život, to su ljudi vještiji u traženju informacija koje im zaista pomažu, odnosno onih koje su vjerodostojne i uravnotežene”, naglašava Nicole Krämer.
Međutim, ako lažna informacija odgovara nečemu što je osoba već pohranila u svom mozgu, mogla bi je smatrati barem mogućom, kaže ova stručnjakinja.
“Čak i kada prvo pomisli: to ne može biti točno”, dodaje ona.
Tu je i drugi mehanizam.
“Što češće osoba čuje, pročita ili vidi neku lažnu vijest, to se ona lakše zadrži u pamćenju“, kaže Krämer.
Sve toksičnija kultura govora
To dovodi do toga da se lažne informacije ponekad ukorijene, unatoč činjenici da ih ljudi zapravo žele izbjeći.
Broj dezinformacija na društvenim mrežama može se dodatno povećati zbog sve manjih razlika u mišljenjima, primjećuje Möller. Razlog za to je sve toksičnija kultura govora s uvredama ili govorom mržnje.
“Zbog toga se određene grupe povlače iz rasprava. Samo oni koji se mogu nositi s ovom toksičnom kulturom komunikacije sudjeluju u njima”, napominje ona.
Nisu problem izbori, nego predizborna kampanja
Početkom prosinca prošle godine, Vrhovni sud Rumunjske je presudio da je Rusija putem TikToka značajno utjecala na predsjedničke izbore u toj zemlji, zbog čega su izbori poništeni i naloženo je njihovo ponavljanje.
Može li se pomoću društvenih mreža zaista manipulirati ishodom izbora? Iz znanstvene perspektive bilo bi pogrešno vjerovati da društvene mreže uopće ne utječu na izborni proces, kaže Jungherr. Ali, dodaje da treba pažljivo promotriti kako je predizborna kampanja vođena.
Poruke, same po sebi, nisu uspješne zahvaljujući društvenim mrežama, ističe Möller. No, ako se društvene mreže usmjere na teme koje ljude zaokupljaju, a koje su na drugim mjestima zanemarene, tada mogu postići uspjeh.
‘Stres test za demokraciju’
Diskusije na društvenim mrežama ne bi trebalo ignorirati, kaže Philipp Müller, ali smatra da ih treba pažljivo kontekstualizirati.
“Društvene mreže često daju iskrivljenu sliku stvarnosti. Jer često se zanemareni stavovi preuveličavaju i čine značajnijima nego što jesu ili nego što su bili u društvu”, poručuje on.
To se, kako navodi, odnosi i na velike progresivne pokrete proteklih godina, primjerice na toleranciju prema različitim rodnim identitetima.
Jungherr, pak, smatra društvene mreže svojevrsnim stres testom za demokraciju. Kaže da je potrebno postaviti vrlo precizna pitanja.
“Je li to nešto zaista društveni problem? Kako izgledaju činjenice? I ako je to zaista problem, možemo li ga politički riješiti?”, ističe.
Ali, zaključuje Jungherr, “demokracija propušta priliku” da se nametne ako društvo potiskuje teme i probleme, umjesto da ih obrađuje i stavlja u pravi kontekst, piše DW.
Društvene mreže popularne i u hrvatskoj politici
Dodajmo ovome kako se DW u svom članku nije bavio Hrvatskom, u kojoj su društvene mreže također postale poligon za političke obračune, ali i za iznošenje stavova pojedinaca i stranaka.
Rijetka dostupna istraživanja pokazuju da većina Hrvata koristi društvene mreže i da se u Hrvatskoj najviše koriste Facebook i X, kao i da sve više raste značaj TikToka.
Hrvatske stranke i političari već su godinama prisutni na društvenim mrežama. Nedostaju, međutim, istraživanja o tome u kojoj mjeri njihove objave utječu na kreiranje stavova birača.
Sporni izvještaj CIR-a
Uoči nedavnog drugog kruga predsjedničkih izbora, londonski Centar za informacijsku otpornost (CIR) ustvrdio je da je u kampanji u Hrvatskoj primijećena pojačana aktivnost ruskih i srpskih botova, koji su navodno pisali objave koje idu u korist sadašnjeg i budućeg predsjednika, a u vrijeme izbora kandidata SDP-a i partnerskih stranaka, Zorana Milanovića. Izvješće se, s druge strane, nije bavilo botovima Milanovićeva protukandidata Dragana Primorca, kandidata HDZ-a i partnera.
Sam izvještaj je vrvio netočnostima pa su tako pojedini živi novinari u njemu predstavljeni kao botovi. U hrvatskoj je javnosti ocijenjeno i da je izvješće krajnje jednostrano.
Iako je CIR u predvečerje samih izbora u manjoj mjeri promijenio nalaze iz izvješća, o čemu je nacional.hr pisao, nije promijenio ocjenu o pojačanom djelovanju ruskih botova u hrvatskom web prostoru. Međutim, točku na i tim raspravama stavio je HAKOM, koji je ustvrdio kako nije bilo većeg utjecaja ruskih botova na predsjedničke izbore u Hrvatskoj, piše Deutsche Welle (DW).
Komentari