Objavljeno u Nacionalu br. 786, 2010-12-07

HRVATSKI PRAVNICI smatraju da bi državni odvjetnik Mladen Bajić sve korupcijske afere trebao objediniti u optužnicu protiv zločinačke organizacije

Nakon što je USKOK u svojoj prijedlogu za oduzimanje imuniteta i pritvaranje bivšeg premijera Ive Sanadera njegovo djelovanje s ostalim osumnjičenicima, među kojima se nalaze i Robert Ježić, Ivan Mravak i ostali javnosti već poznati igrači, okrakterizirao kao ‘zločinačku organizaciju’. Nacional.hr vam donosi pregled kroz Sanaderovu ‘korupcijsku hobotnicu’.
Dugogodišnja korupcija na najvišoj državnoj razini, odnosno sve afere i slučajevi koji se već godinu dana nazivaju Sanaderovom korupcijskom hobotnicom u svom bi pravosudnom finalu mogli dobiti znakovitu pravnu kvalifikaciju: zločinačka organizacija. Premda na sam spomen tog termina političari samo odmahnu rukom, a prosječni građani zamišljaju talijanske mafijaše sa sačmaricama, u domaćim pravnim krugovima posljednjih nekoliko tjedana sve se češće može čuti mišljenje da bi, prema svemu onome što je dosad poznato o nekoliko velikih korupcijskih slučajeva, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić optužnicu protiv bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera mogao napisati upravo kao opis zločinačke organizacije na čijem čelu je Sanader bio posljednjih nekoliko godina.
POZNATI ZAGREBAČKI odvjetnik za Nacional je to objasnio ovako: “Ako su točne špekulacije koje su proteklih dana objavljivane u medijima, a poznavajući tužilačku logiku one bi mogle biti točne, onda bismo zaista mogli očekivati da dođe do objedinjavanja predmeta kao što su HEP, TLM i Aluminij Mostar ili veze HEP-a i Diokija. No, čak i da dođe do toga, još uvijek je tu mnogo parcijalno razbacanih kaznenih djela i teško je vidjeti bit, osim da, kako se čini, iza svega stoji Ivo Sanader. Bit bi se vidjela tek kad bi se sve to stavilo pod jednu kapu, a to je zločinačka organizacija. Iz svih onih informacija koje su dosad izišle u javnost, već i sami građani naziru obrise zločinačke organizacije, a jasno je da Uskok i DORH o svemu imaju mnogo više saznanja o kojima zasad šute. No, bez obzira na tajnovitost istraga, cijela Hrvatska vjeruje da se iz Fimi-medije izvlačio novac kojim su se punili crni fondovi HDZ-a, da je HDZ taj novac trošio u predizbornim kampanjama, da Berislav Rončević sigurno nije sebi u džep spremio novac iz afere Kamioni ili da je Damir Polančec za svoj račun onom vukovarskom odvjetniku platio pola milijuna kuna za nekakvu nepotrebnu studiju. Kad bi se Mladen Bajić, a nekako ipak sumnjam da hoće, usudio stvari nazvati pravim imenom, sve bi se do kraja razjasnilo i imali bismo spektakularno suđenje koje bi ušlo u povijest Hrvatske”, objašnjava Nacionalov sugovornik.

U RAZGOVORU ZA Nacional on odbija komentirati težinu samog pojma ili njegovo korištenje kao floskule u dnevnopolitičke svrhe: “Činjenica je da po hrvatskim zakonima nikoga ne možete osuditi za korupciju, nego za djela poput davanja ili primanja mita ili za zloporabu položaja. S druge strane, u zakonu postoji pojam ‘zločinačke organizacije’ i vrlo je jasno određen, odnosno za njega je bitno čak pet obilježja: to mora biti strukturirano udruženje, mora se sastojati od najmanje dvije osobe koje djeluju u određenom vremenskom razdoblju, cilj treba biti počinjenje jednog ili više kaznenih djela, a motiv stjecanje imovinske koristi odnosno zadržavanje nadzora nad pojedinim gospodarskim ili drugim djelatnostima. U slučaju Sanaderove hobotnice svi su ti uvjeti ispunjeni: Sanader je bio organizator, šef odnosno capo di tutti capi. Ispod njega su bili upravitelji, kapetani za određena područja. Tako u slučaju Fimi-media imamo Mladena Barišića, koji je nedvojbeno bio upravitelj za cijelu tu operaciju. On je postupao s autoritetom organizatora i ljudi su bespogovorno izvršavali sve njegove naredbe jer su znali da on govori u ime organizatora. A ispod njega su bili pripadnici organizacije, vojnici koji su izvršavali zapovijedi. Ono što mnoge buni je činjenica da su u hijerarhiji organizacije na najnižoj ljestvici bili ljudi koji su po drugim hijerarhijskim ljestvicama bili vrlo visoko: tako su Sanaderovi ‘vojnici’ bili razni ministri, državni tajnici, članovi nadzornih odbora ili direktori državnih poduzeća”, objašnjava Nacionalov sugovornik. Povijest hrvatskog pravosuđa bilježi da su svi dosadašnji, doduše vrlo rijetki, slučajevi kad bi se tužiteljstvo odlučilo na kvalifikaciju “zločinačke organizacije” obično padali na sudu. Dijelom i zbog toga što većina kriminalnih grupa s “asfalta” nikad nije mogla biti toliko značajna da ima nadzor nad pojedinim gospodarskim ili drugim djelatnostima, u slučaju Sanaderove hobotnice je bilo sasvim drugačije: “Svatko je danas svjestan da je Sanader tijekom svog mandata itekako imao nadzor i kontrolu primjerice nad energetikom, i to kroz HEP i Inu. Istrage već upućuju da su u tom sektoru Sanaderovi ‘kapetani’ bili Krešimir Ćosić, Ivan Mravak, možda čak i Robert Ježić. Nadalje, preko braće Žužul imao je direktni i potpuni nadzor nad cijelom cestogradnjom, a u kontekstu kapetana neki spominju i Sanaderova bliskog prijatelja Marija Zubovića. Prije nekoliko dana javnost je, kako se čini, saznala za još jednog Sanaderova kapetana – Vinka Mladinea. No, najvažnija specifičnost, koja je Sanaderovoj zločinačkoj organizaciji dala najveću moć jest činjenica da je preko HDZ-a imala kontrolu i nad djelatnošću upravljanja državom. Sanaderova skupina morala je prodrijeti u HDZ iz nekoliko razloga: prvi je da im je to omogućilo zaštitu od kaznenog progona. S druge strane, na taj način je Sanader bio u poziciji da naloži, kontrolira i provodi izvlačenje golemih količina novca iz državnih poduzeća i državnih resursa. To su ujedno i glavni razlozi zbog kojih je zločinačka organizacija značajna novčana sredstva investirala u političke kampanje da bi HDZ ostao na vlasti: time su sebi kupovali imunitet od progona i osiguravali nove prilike za isisavanje novca.”
TAKAV OPIS Sanaderove hobotnice u bitnome se razlikuje od nekih prijašnjih kvalifikacija koje su izricali političari. Tako je još prije nekoliko mjeseci SDP-ovac Željko Jovanović tijekom rasprave u Saboru kazao da je vrh HDZa kriminalna organizacija, a potkraj kolovoza dvojica bivših saborskih zastupnika Antun Kapraljević i Nikola Vuljanić Uskoku su podnijeli prijedlog za pokretanje kaznenog postupka protiv HDZ-a i to zbog udruživanja u zločinačku organizaciju. Pravnici s kojima je Nacional razgovarao smatraju da su to bili politički potezi koji nisu sasvim u skladu s pravnom strukom, premda su u mnogočemu na istom tragu: “Čak i kad bi bilo moguće, a nije, da optužite cijelu stranku, o aktivnostima Ive Sanadera i njegove skupine prosječan član stranke doista nije ništa znao, niti mogao saznati, a još je manje imao ili mogao imati nekakve koristi.
Za eventualni sudski proces valjalo bi posve jasno navesti imenom i prezimenom ljude koji su bili pripadnici Sanaderove organizacije, s konkretnim opisom inkriminacija koje im se stavljaju na teret, bez obzira iz koje su stranke. Već sada se vidi da su u Sanaderovoj organizaciji njegovi povjerljivi ljudi, odnosno ‘kapetani’ bili Mladen Barišić, Krešimir Ćosić, Ivan Mravak, Vinko Mladineo, Robert Ježić, Mario Zubović a vjerojatno i još neki. A što se tiče vladajuće stranke, kako se čini, HDZ je bio u simbiozi sa zločinačkom organizacijom. Imao je koristi od nje, održavao se na vlasti zahvaljujući novcu i organizaciji Sanaderove hobotnice. Jedino pošteno optuženje u tom pravcu bilo bi definiranje zločinačke organizacije u vrhu HDZa koja je upravljala HDZ-om, osiguravala financijsku korist za članove mafijaške organizacije a usput i korumpirala ostale članove vodstva stranke koji moguće nisu bili pripadnici ‘hobotnice’, ali su znali za nju pa je nekako trebalo kupovati njihovu šutnju i toleranciju. S druge strane, iako većinu zločinačkih organizacija karakterizira upotreba nasilja, ovdje nije bilo potrebe za nasiljem, odnosno jedino nasilje je bila politička sila, svakome je bilo jasno da će izgubiti posao ili političku funkciju ako ne pristane slušati što mu je naređeno”, objašnjavaju pravnici.
BIVŠI MINISTAR unutarnjih poslova Berislav Rončević zbog afere Kamioni proglašen je krivim i osuđen na četiri godine zatvoraPREMDA SU SVE velike korupcijske istrage još uvijek u fazi tajnosti, među odvjetnicima vlada mišljenje da bi upravo objedinjavanje nekoliko slučajeva pod zajednički nazivnik bilo najsmislenije i najkorisnije: “U suprotnom, imat ćemo niz malih suđenja koja će brzo biti zaboravljena. U slučaju jednog velikog procesa, sve bi bilo puno lakše dokazivati, isti je krug dokazivanja i modus operandi. Već sad postoji niz slučajeva pa je svakome to teško pratiti, samo za HEP postoji nekoliko različitih slučajeva, kod Fimimedije još uvijek nije poznato je li to bila jedina agencija iz koje se po Sanaderovu nalogu izvlačio novac, a da ne govorimo o tome da neki slučajevi poput Diokija ili afere vezane uz cestogradnju zapravo još ni nisu otvorene. Pesimistična je i činjenica da čak možda i prva Sanaderova velika afera Verona, vezana uz Plivu ni do danas nije razjašnjena. Strukturiranjem zločinačke organizacije glavni državni odvjetnik Mladen Bajić imao bi priliku da zaključi ono što javnost ionako očekuje od njega, a to je da napokon jasno označi osobu koja je bila na čelu ogromnog korupcijskog kriminala. Može Ivo Sanader poslati stotine pisama europskim parlamentarcima, ali svakome u Hrvatskoj je jasno da Mladen Barišić nije samoinicijativno izvlačio novac iz državnih poduzeća, da Ivan Mravak nije samoinicijativno zaposlio Buljubašića ili Robertu Ježiću prodavao jeftiniju struju ili da se u cestogradnji bez snažne političke podrške izvlačio ogromni novac. Sve te i mnoge druge afere vode prema jednom čovjeku. Organizatoru”, zaključuju Nacionalovi sugovornici.