Krajem 2024. godine u prodaji se pojavio novi album bubnjara i udaraljkaša Borne Šercara „FolkDrum“, na kojem je ponovo pokazao ljubav za hrvatsku glazbenu baštinu. Elektronikom i ritmičkim bubnjarskim aranžmanima na šestom albumu benda Jazziana Croatica “FolkDrum” Šercar je povezao kulturnu baštinu s modernim zvukom. Pjesmu ‘’Make Up’’ otpjevala je Josipa Lisac, s kojom Šercar surađuje gotovo 30 godina. Sastav Jazziana Croatica osnovao je 2009. sa željom očuvanja hrvatske glazbene baštine s folk utjecajima kako bi se ‘’nametnuli’’ novi standardi u hrvatskom jazz izričaju.

Nakon što je diplomirao u klasi profesora Igora Lešnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, osam godina svirao je u Big Bandu HRT-a i nastupao sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, Zagrebačkom filharmonijom, Vojnim simfonijskim puhačkim orkestrom, Orkestrom HNK i drugima. Bio je član Hrvatskog baroknog ansambla i više sastava posvećenih jazzu.

NACIONAL: Gotovo da nema žanra u kojem se niste oprobali i zasvirali bubnjeve, ali se uvijek vraćate hrvatskoj tradicijskoj glazbi s bendom Jazziana Croatica.

Bend sam osnovao 2009. da u jazz izričaj inkorporiram i elemente hrvatske tradicijske glazbe, nekih napjeva, pjesama, kompozicija klasične glazbe koje sadrže hrvatski etno, primjerice „Sunčana polja“ Blagoja Berse. Divimo se američkim muzičarima na autentičnosti, ali oni sviraju svoju glazbu, prenose glazbom atmosferu i vibraciju američkih gradova. U razgovoru sa starijim kolegama Silvekom Glojnarićem, Boškom Petrovićem, Miljenkom Prohaskom, uvijek se provlačila ideja da treba donijeti nešto svoje na ‘’svjetsku glazbenu tržnicu’’. Kao što je to radio na svjetskom nivou godinama prije Zagreb Jazz Quartet koji je posezao za melosom bivše države i donosio nešto svoje sa svojeg područja.

NACIONAL: Na albumu „FolkDrum“ spojili ste elektroniku s hrvatskim narodnim napjevima u izvedbi vokalnog ansambla Harpije. Koliko je teško spojiti te tradicijski glazbene elemente sa suvremenim glazbenim žanrovima?

Nisam razmišljao o tome je li teško spojiti tradicijsku glazbu s modernim zvukom. Štoviše, neke pjesme inspirirale su me da napravim novi zvuk i suzvučje, a da ostanu prepoznatljive i da ne izgube izvornu snagu i dobiju novu dimenziju. Nije novo spojiti tradicijsku glazbu s modernim zvukom, ali ovo je moj način. U glazbi ne postoji ništa nespojivo i u tome je glazba, kao apstraktna umjetnost, predvodnik u tome da se sve može sa svim spojiti. Svaki instrument se može spojiti s drugim, indijski sitar s violončelom, tamburica s klavirom ili orguljama, u tome i jest veličina glazbe. Izaziva mi duševnu bol kad krenu napisi ‘’spojili smo nespojivo’’. To je puka laž, ali publika ne bira i što im je servirano i konzumira nekritički.

NACIONAL: Jeste li razmišljali izaći izvan okvira Jazziane Croatice i okušati se u drugim etno motivima koji nisu vezani uz Hrvatsku?

U mojim kompozicijama i aranžmanima čuju se razni utjecaji kao što i na hrvatski etnos utječu razni utjecaji. Za neke skladbe mi je dovoljno čuti neku pjesmu kao inspiraciju koju ‘’prevedem’’ u svoj svijet i komponiram nešto drugo, ta prvotna emocija se preobrazi u nešto novo.

NACIONAL: Godinama ste član pratećeg sastava Josipe Lisac i ne čudi da vam je gostovala na albumu „FolkDrum“. Međutim, za razliku od ostalih tradicionalnih pjesama na albumu, ona je otpjevala pjesmu Ivice Krajača i Karla Metikoša „Make Up“.

S Josipom nastupam i surađujem više od 26 godina i nije to samo da sam u pratećem sastavu koji prati Josipu, ima tu puno više od toga. Cijeli jedan život suradnje, komentiranja, podržavanja, rasprava, prijateljstva. Josipa je nebrojeno puta podržala i moje druge projekte, glazbene, likovne, poeziju, bilo da je došla ne neke moje izložbe i koncerte ili na promociji knjige poezije čitala pjesme. U nekom periodu na njenim koncertima, nakon dužeg bubnjarskog sola gdje sam se sav uspuhao, dala mi je da čitam i recitiram svoje pjesme. Album ‘’FolkDrum’’ nije koncipiran samo na tradicionalnim pjesmama, ja ga vidim kao moj novi zvuk pa se u to uklapa i ‘’Make up’’. A tu pjesmu s Josipom izvodim na njenim koncertima od dana kad sam donio moderni aranžman na jednu tonsku probu i ona se oduševila pristupom. Kako je otvorena za eksperimente, već taj dan smo tu pjesmu izveli pred publikom. Od onda je taj naš duet jedan od ‘’highlighta’’ koncerata.

Šercar dugo surađuje s Josipom Lisac i godinama je član njezina pratećeg sastava. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Tijekom karijere surađivali ste s brojnim glazbenicima poput Arsena Dedića, Boška Petrovića, Igora Lešnika, Rade Šerbedžije… Ipak, s Josipom Lisac najduže surađujete. Znači li to da ste s njom najbolje ‘’kliknuli’’?

Može se reći da smo ‘’kliknuli’’, ali tu su poštovanje, uvažavanje, razumijevanje, ljubav. Obožavam i Arsena i Boška i svog profesora s akademije Lešnika te Radu. Moram spomenuti i Gabi, Terezu, Jimmy Stanića, a ima ih puno. Ta ‘’starija generacija’’ imala je ‘’šlifa’’, ali volim surađivati i s mlađima i svojom generacijom.

NACIONAL: Na čemu ste zahvalni Josipi Lisac, što vas je naučila ili vas inspirirala u glazbenoj karijeri?

Oduvijek je podržavala moje izložbe, poeziju ili bi došla na koncert Jazziane kao gošća. Od Josipe sam naučio biti svoj i slijediti svoj umjetnički put, koliko god to bilo teško i nepopularno. Josipa je uvijek znala reći ‘’neeee’’, a to nisam naučio. Ja uvijek kažem ‘’da’’ i sviram svugdje jer to volim, a ponekad je bilo bolje da sam rekao ‘’ne’’.

NACIONAL: Dugo godina s Antom Gelom svirali ste na ulicama širom svijeta u kombinaciji gitare i udaraljki na flašama. Koliko vam je značilo neposredno iskustvo muziciranja pred publikom i reakcije iz prve ruke?

Jako puno nam obojici još uvijek znači taj period. Osim što smo postali najbolji prijatelji koji su se iskovali u raznim problematičnim situacijama, izgradili smo se i kao osobe i kao muzičari, performeri na ulici, nije nam ništa teško, uvijek volimo ići svirati ma gdje god to bilo. Volimo pomoći jer znamo u kakvim smo situacijama bili, naučili smo i odnos s publikom, osluškivanje reakcija. Prošli smo cijelu Europu, Brazil…

NACIONAL: Nedavno ste nastupali u Kini, u Pekingu i to u slavnom klubu Blue Note. S kime ste nastupali i kako je došlo do tog nastupa?

Tim nastupom Jazziane Croatice @Blue Note Beijing obilježili smo Dan državnosti, a do realizacije je došlo suradnjom MVEP-ja, Ministarstva kulture i veleposlanstva u Pekingu. Prvotno smo trebali ići u Indiju na International Jazz Fest u Delhiju, no to se nije realiziralo pa je sve prebačeno na Kinu i bilo je senzacionalno, od koncerta do kluba i publike.

NACIONAL: Održali ste stotine nastupa u Hrvatskoj i svijetu. Postoji li jedan koji biste posebno izdvojili?

Nastupao sam po cijelom svijetu, od Japana, Kine, Omana, Turske i Europe do Južne i Sjeverne Amerike i Afrike… Ne mogu izdvojiti nijedan jer bi to bilo nepravedno. Svaki nastup me veseli, čak nekad kad mi je energija slabija, kad krene koncert sve se popravi. Želim da mi svaki koncert pričinjava zadovoljstvo i veselje bio on u klubu, na cesti ili u areni.

NACIONAL: Slikate ulja na platnu. Jeste li to naslijedili od oca, slikara i grafičara Hrvoja Šercara?

Sigurno nešto ima i nasljedno, od malena sam dobro crtao, u nekom periodu sam to zapostavio i glazba je preuzela moj angažman, ali u jednom trenu počele su mi se ‘’gomilati slike’’ koje su željele izaći iz moje glave. U trenucima dugotrajnog vježbanja instrumenata javila se golema želja za tišinom i slikama koje su zasvirale na drugi način.

NACIONAL: Koji su vam najčešći motivi i kada pronađete vremena za slikanje?

Motivi su razni, a vrijeme slikanja je između vježbanja i koncerata u potrazi za tišinom koja svira. Moje slike su većinom energične, apstraktni ekspresionizam. Neke su nježnije, neke nisu apstraktne, nekad je tu neko žensko tijelo, nekad svjetionik, more, emocija…

NACIONAL: Pišete i pjesme koje ste objavili u zbirci pjesama „Glazbene vjetrenjače“. Kako to da te pjesme koje pišete ne žive kroz glazbu, već samostalno?

Neke pjesme i žive kroz glazbu, neke sam uglazbio, ali možda najzanimljiviji spoj toga svega je projekt s Ansamblom LADO i Jazzianom. Napravio sam cijeli program, snimili smo album ‘’UNTAMED’’ koji je nagrađivan i hvaljen, na kojem su moja glazba, tekst i aranžmani. Oduvijek me fasciniralo kao spojiti glazbu s tekstom, a tu je Arsen bio nenadmašan. Spremam veliki koncert 29. svibnja 2025. u KD-u Vatroslava Lisinskog sa Zagrebačkom filharmonijom, Ansamblom LADO i Jazzianom Croaticom i u novim aranžmanima izvodit će se moja autorska glazba.

NACIONAL: Jeste li razmišljali te pjesme ponuditi nekome da ih pjeva?

Nudio sam neke pjesme, ali treba još raditi na tome i brusiti zanat.

NACIONAL: Kada ste shvatili da najviše volite jazz?

U momentu kad sam se zaljubio u jazz, slušao sam hard core i punk, Exploited, No Means No, Dead Kennedys, DRI… Nestor mi je jednom dao kazetu s John Coltrane Quartetom i tu sam osjetio toliku količinu energije, kemije i ljubavi kroz glazbu da se do danas nisam oporavio od toga.

NACIONAL: Nedavno se na društvenim mrežama razvila polemika zašto Zagreb nema svoj jazz klub jer od odlaska Boška Petrovića i zatvaranja BP Kluba zagrebački klubovi povremeno ugoste neki jazz koncert, ali nema pravog jazz kluba. Je li točno da planirate otvoriti jazz klub u Zagrebu?

Uh, to mi je davna želja i neostvareni san, napraviti klub pa čak i multimedijalni, ne treba biti samo jazz. Naime, danas je jazz svašta i ništa. Želja mi je otvoriti klub u kojem bi se ljudi okupljali i družili oko umjetnosti, vina i hrane.

NACIONAL: Osim ljubavi prema jazzu, za to je potrebno i menadžersko i ugostiteljsko iskustvo. Biste li se upustili u takav projekt i sviranje ostavili po strani?

Teško da bih sviranje ostavio po strani jer je to poziv, to se ne ostavlja. Kad sam na moru, na Silbi i tjedan-dva ne vježbam, osjećam fizičku i mentalnu potrebu.

NACIONAL: Predajete u srednjoj glazbenoj školi za jazz na Ribnjaku u Zagrebu koju je završila i hvaljena Bruna Matić. Ima li interesa za jazz među mladima?

Ima interesa i za jazz i za sviranje među mladima. Starijoj generaciji se čini da su mobiteli i internet pokupili svu pažnju, ali primjećujem da na koncertima raznih žanrova glazbe ima ljudi i taj koncertni performans nije zamro, dapače raste. Neke stvari ipak ostaju, ljudima će uvijek trebati takav međusobni kontakt, interakcija i kemija.

NACIONAL: Kako biste ocijenili stanje na hrvatskoj jazz sceni?

Teško pitanje. Problem nije samo što nema klubova po Zagrebu, odnosno ima nekoliko odličnih mjesta gdje se svira kao što su Peti kupe, Pri Nami i Bacchus, već što nema klubova po Hrvatskoj. Nekako se to svede na sezonsko sviranje ljeti po festivalima, ali tijekom godine malo tko može preživjeti svirajući samo jazz po Boškovim i Šorakovim kriterijima. Neki će sigurno znati o čemu ili kome pričam.