U produkciji nezavisnog Binocular teatra premijerno će u petak, 18. prosinca, u Vidri biti izvedena romantična komedija „Dvojac bez kormilara“. Glumački dvojac koji će se pozabaviti vječnom temom muškarca i žene u suvremenom društvu čine Marija Kolb i Ivan Horvat. Predstava je nastala prema autorskom predlošku Borne Armaninija, ujedno i umjetničkog voditelja Binocular teatra te redatelja predstave, koji je dao kratki intervju Nacionalu.

NACIONAL: Kako je nastao tekst „Dvojac bez kormilara“? Što je bila inspiracija?

Tekst je nastao na temelju stvarnih događaja. Riječ je o romantičnoj komediji, svojevrsni double stand up, rađen po principu duhovitosti. Tijelo teksta su portreti svakodnevnih današnjih duhovitih situacija između muškarca i žene, kojima su dodane plesne točke i vedrina glazbenika puhača uživo. Također, jedan manji dio duhovitosti preuzet je iz opusa Drage Utješanovića koji je danas ravnatelj Žar ptice te mu se ovom prilikom zahvaljujemo na onim stvarima kojima je on, svojim obiteljskim iskustvom, pridonio ovoj predstavi.

NACIONAL: Kakav je osjećaj vidjeti kako se nešto što ste napisali izvodi na pozornici?

Jest autorski projekt, to je vrijeme u kojem se poistovjećujete sa svojom stvarnom frekvencijom, sa svojom stvarnom energijom. Radio sam i kratki film po svom scenariju te sam dobio pet nagrada po svijetu za njega, no tri desetljeća radim u toj struci pa bi bilo žalosno da je drukčije.

NACIONAL: Priča je to o muško-ženskoj ljubavi, o svim usponima i padovima jednog takvog odnosa, zašto vas to zanima? Što je u fokusu teksta?

S obzirom na tržišne potrebe Grada Zagreba i centara za kulturu Hrvatske dobio sam dojam da su kompaktne predstave na temu muško-ženskih odnosa dobar proizvod koji može nastaviti neki svoj život te doživjeti neki broj izvođenja. Djelatnici u kulturi pokušavaju napraviti poželjan proizvod, ako me razumijete, poznavajući stanje hrvatskog kulturnog tržišta. No autentičnost, originalan glas, stvar je koja je prilično rijetka i kojom se rijetki mogu pohvaliti.

NACIONAL: Vjerujem da je to tema s kojom se svi gledatelji mogu poistovjetiti, u vrijeme pandemije najugroženija skupina u kulturi su nezavisna kazališta, kako se snalazite? Kako preživljavate?

Posljednjih sedam godina radio sam kao vanjski suradnik HRT-a, redatelj sinkronizacije crtića u Dječjem programu, no sad se to mijenja. Dobio sam projekt u sklopu Europskog socijalnog fonda „Smijeh kao lijek“ koji radi na osnaživanju kognitivnih, emocionalnih, mentalnih i socijalnih aspekata osoba zrele dobi. Moj je zadatak sada terapeutskim radionicama, komedijskim radionicama te dokumentarnim filmom podići svijest o važnosti aktivnosti osoba zrelije dobi. Što se tiče financija, trebalo se dobro stisnuti zahvaljujući trajnom nerazumijevanju Ministarstva kulture, no to je, nažalost, dio programa vladajuće političke opcije koja sustavno uništava sve što nije ona sama.

NACIONAL: Jesu li Ministarstvo kulture i medija ili Grad Zagreb donijeli odluku o dodatnom financiranju slobodnih umjetnika? Prošloga tjedna kolege glumci zaposleni u gradskim kazalištima slali su apel ministrici da se pomogne slobodnjacima jer su u velikim problemima. Kako na to gledate?

To je bila njihova obaveza, etička i moralna, u odnosu na kolege slobodnjake te smo dobili potporu za prva tri mjeseca lockdowna, od travnja do lipnja, dok je veći dio poduzetnika i dalje na mjerama od 4000 kuna po djelatniku. Nešto se govorilo da će članovi HZSU-a dobiti još neku potporu, jednokratnu, od Grada Zagreba u iznosu od 5000 kuna, ali to se nije dogodilo te su slobodnjaci bez stalnog zaposlenja svakako najgore prošli u ovoj cijeloj situaciji.

NACIONAL: Koliko će ova kriza ostaviti posljedice na kulturu?

Ova kriza mijenja prirodu kulture. Neke kolege već su stavili ključ u bravu, a drugi namjeravaju otići. Definicija inteligencije jest sposobnost prilagodbe novim okolnostima, postoji trend da kompletna kultura postane online te mi pratimo te trendove, u fazi smo čišćenja proračuna za takve projekte. Djelovati danas u kulturi u Hrvatskoj nije jednostavna zadaća, pogotovo dok u vrijeme parcijalnog lockdowna u Zagrebu rade narodnjački klubovi, kao što je navodno rekao jedan taksist. Što se tiče trendova u hrvatskoj kulturi 2020. godine, teško bi ih se moglo nazvati proeuropskima.