Očekivanja turističkih djelatnika i turoperatora da će prošlogodišnji ulazak Hrvatske u Schengen i u eurozonu dati dodatni vjetar u leđa hrvatskom turizmu, dobrim su se dijelom ispunila. Turisti su, složit će s brojni poznavatelji turističkih trendova, posljednjih godina vrlo izbirljivi i kada biraju destinaciju za svoj odmor, u većini slučajeva odabrat će onu do koje mogu doći brže i jednostavnije, bez gubljenja dragocjenog vremena. Hrvatska je u 2023. godini, zahvaljujući dobrim dijelom upravo Schengenu i uvođenju eura, zabilježila nove turističke rekorde koji su posebno vidljivi u prihodima. No povećanje broja turista sa sobom nosi i nove probleme i izazove. O tome kako se Hrvatska nosi s problemom održivog turizma, kako je prilagodila zakonske okvire i kako će oni utjecati na razvoj turističkog sektora, u kojoj mjeri ispunjavamo zahtjeve i opravdavamo očekivanja svojih gostiju i jesmo li pronašli prostor za razvoj nove ponude i bogatijeg sadržaja kojim ćemo motivirati gosta na povratak, porazgovarali smo s Borisom Žgombom, predsjednikom Uprave Uniline grupe, vodeće destinacijske management grupacije jugoistočne Europe, i predsjednikom Udruženja putničkih agencija pri HGK-u, iza kojega je višegodišnje bogato iskustvo u turističkom sektoru i koji je, zahvaljujući tom iskustvu, u jednom mandatu bio predsjednik, a već osam godina je hrvatski predstavnik i član Izvršnog odbora Europskog udruženja putničkih agencija i turoperatora (ECTAA).

NACIONAL: Uniline je jedna od najutjecajnijih destinacijskih menadžment kompanija u Hrvatskoj. Što je točno destinacijski menadžment i kakvu ulogu ima u hrvatskoj turističkoj industriji?

Destinacijski menadžment obuhvaća upravljanje turističkim destinacijama, što uključuje planiranje i razvoj destinacije kako bismo privukli turiste i poboljšali njihovo iskustvo. Osiguravamo koordinaciju između različitih dionika u turizmu poput hotela, restorana, prijevoznika i lokalnih vlasti. Destinacijski menadžment svakako igra ključnu ulogu u održavanju konkurentnosti turističke industrije, unaprjeđivanju kvalitete usluge te očuvanju prirodnih i kulturnih resursa. Naša agencija Uniline ima tradiciju od gotovo 30 godina, što našim klijentima jamči iskustvo, znanje i izvrsne odnose s ključnim dionicima u turizmu Hrvatske, ali i regije. Unutar destinacijskog menadžmenta posebno važnu ulogu imaju turističke odnosno putničke agencije kao konsolidatori cjelokupne turističke ponude.

NACIONAL: U intervjuu koji ste Nacionalu dali u ljeto 2022. kazali ste da će sljedeće dvije godine, odnosno razdoblje do ljeta 2024., biti ključno za generiranje novih strategija, politika i zakona na razini Europske unije, koji trebaju redizajnirati dosadašnje modele poslovanja u turizmu. Te dvije godine su prošle. Što se od tada promijenilo, je li se dogodila ta nužna promjena strategije i smatrate li da je hrvatski turizam doista krenuo novim smjerom?

Tada sam govorio o paketu zakona koji su se donosili na razini cijele Europske unije, a samim time i na razini Hrvatske, čiji je zadatak bio regulirati rad turističkog sektora, a pogotovo putničkih agencija. Naziv tog paketa zakona je Package Travel Directive (Direktiva o paket aranžmanima, op. N.). Dio tih zakona je već donesen, a dio je trenutačno u završnoj fazi donošenja. PTD poseban naglasak stavlja na zaštitu potrošača te regulira odnose između potrošača i svih ostalih dionika u turizmu koji pružaju turističke usluge. Što se, pak, Hrvatske tiče, nedavno je u Saboru izglasan Zakon o turizmu koji je ključni dokument koji regulira poslovanje turističkog sektora u nas. U izradi su pravilnici i dokumenti koji će osigurati provedbu odredbi toga Zakona, a neki od zadataka su i regulirati vrste turističkih kapaciteta, maksimalnu opterećenost destinacije kako bi se osigurala njezina održivost i uloge pojedinih dionika u turističkom sektoru. Ti će zakoni svakako promijeniti kartu turizma u Hrvatskoj u značajnoj mjeri.

NACIONAL: Hoće li to utjecati na strategiju hrvatskog turizma u godinama koje dolaze i kakva bi ta strategija, po vašem mišljenju, trebala biti?

Zakonodavni okvir, kako europski tako i hrvatski, mora biti usklađen sa strategijom te tako omogućiti provedbu strategije. Ako govorimo o promjenama paradigmi i načina na koje će se promjene u turističkom sektoru odvijati u budućnosti, strategija svakako mora osigurati kontinuiranu prilagodbu promjenama. Nova Strategija razvoja održivog turizma do 2030. godine donesena je krajem 2022. Kao što je vidljivo iz naziva, okosnica hrvatskog turizma u budućnosti je upravo održivost jer su, primjerice, u dva udarna ljetna mjeseca neke destinacije maksimalno opterećene uzevši u obzir infrastrukturu i raspoložive kapacitete. U izradi strategije su sudjelovali svi relevantni dionici te vjerujem da ćemo, zajedničkim angažmanom i sinergijom, ostvariti postavljene ciljeve.

NACIONAL: Kako se uopće mijenjaju trendovi u turizmu unatrag 10 ili 20 godina i prilagođava li se Hrvatska dovoljno brzo tim promjenama?

Turizam prije 20 ili 30 godina nije isti kao ovaj kakav poznajemo danas i pitanje je možemo li ga uopće uspoređivati s aktualnim turističkim trendovima. Posebno se to odnosi na turističke migracije i način dolaska na odabranu destinaciju koji se drastično promijenio. Današnja suvremena prometna infrastruktura značajno je skratila putovanje do destinacije, a sve je popularnije i korištenje zrakoplova za odlazak na odmor. To je posebno vidljivo u Hrvatskoj jer su nove autoceste donijele veći broj gostiju. U takvim se okolnostima i turistički trendovi neminovno mijenjaju pa su danas upravo zahvaljujući boljoj prometnoj povezanosti, i prosječni boravci gostiju na određenoj destinaciji često kraći. Danas je prosječan boravak gosta u Hrvatskoj na razini 6,2 dana, a 90-ih godina to je bilo između 10 i 14 dana. Nekad su se trendovi u turizmu mijenjali svakih pet do deset godina, a danas se mijenjaju svake godine. Rastao je i standard gostiju pa oni traže više, očekuju više i zahtjevniji su kada je riječ o uslugama. Trenutno su u fokusu gostiju kvaliteta, doživljaj, vrijednost za novac i sigurnost. Na sreću, turistički sektor u Hrvatskoj je vrlo fleksibilan i prilagodljiv što je pokazao i u godinama pandemije i rekao bih da se jako dobro i brzo prilagođavamo tim promjenama u zahtjevima i očekivanjima gostiju. Konkurencija je jaka te je prilagodba imperativ opstanka.

NACIONAL: Kako gledate na izvanpansionsku ponudu Hrvatske? Jesmo li u dovoljnoj mjeri turistima ponudili i druge vidove zabave i sadržaja poput kulturnih destinacija, sportskih aktivnosti, festivala, cikloturizma, robinzonskog turizma… i koliko turisti traže takve sadržaje?

Treba razjasniti da je izvanpansionska potrošnja svaka potrošnja koja ne ulazi u osnovni smještaj, a to može biti vrlo širok pojam. To nisu samo restorani i kafići, već i posjet kulturnim znamenitostima, nacionalnim parkovima, pa čak i usluge parkiranja, telekom usluge i mnoštvo drugih sadržaja. Izvanpansionska potrošnja je, rekao bih, pitanje metodologije, odnosno ovisi o tome što pod njom podrazumijevamo. Ta je potrošnja u Hrvatskoj vrlo dobra i srećom se uglavnom odnosi na privatni sektor, pa se vlasnici tih djelatnosti trude učiniti je što atraktivnijom za goste. Svakako da bi uvijek mogla biti bolja, no činjenica je da se prilagođava gostima i njihovim interesima.

‘HTZ je učinio velik iskorak na tržištu SAD-a, a vjerujem da puno prostora za širenje ima i na južnoameričkom tržištu i u Aziji’, Nacionalu je izjavio Boris Žgomba. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Krije li se u toj vrsti ponude i mogućnost produljenja turističke sezone i jesmo li to na pravi način iskoristili? Možemo li turistima koji dolaze u listopadu ili u travnju ponuditi još više zanimljivih sadržaja kako bi se vratili i iduće godine?

Motiv velike većine turista koji u Hrvatsku dolaze izvan špice ljetne sezone nisu sunce i more. To onda znači da im moramo ponuditi nešto više i da motiv dolaska mora biti neka atrakcija koja će ih privući. Pogledajte koliko gostiju privuku oko nove godine adventska događanja, u veljači riječki karneval, u travnju su to na gotovo cijeloj obali uskrsni praznici, a zimi najčešće sportska ili kulturna događanja i prirodne ljepote. Ti motivi nemaju veze s kupanjem i sunčanjem, ali imaju s izvanpansionskom ponudom. Dakle, i te kako je važna dobra izvanpansionska ponuda za produljenje turističke sezone i rekao bih da smo se u tom segmentu dosta dobro snašli, ali ima još uvijek puno prostora za rast.

NACIONAL: Jedan od vidova turističke ponude koji u značajno mjeri produljuje sezonu jest i nautički turizam. No u medijima ćemo nikako ili vrlo rijetko čuti o dodatnoj ponudi nautičarima izvan ljetne sezone, osim gastronomske i enološke. Zašto je nautički turizam gurnut ustranu kad je u pitanju izvanpansionska ponuda i zbog čega još uvijek vjerujemo da je nautičarima dovoljno ponuditi more, dobru hranu i vino da bi bili zadovoljni? Što im se još može ponuditi da obogatimo njihov doživljaj Hrvatske, tim više što je u pravilu riječ o visokoobrazovanim gostima koji imaju široke interese?

Slažem se da su nautičari vrlo zahtjevni gosti koji se često sele s jednog mjesta na drugo i nigdje se ne zadržavaju dugo. I njima su, posebno onima koji dolaze u ljetnim mjesecima, uz gastronomsku ponudu sunce i more svakako najzanimljiviji. No kako se nautička sezona proteže i na svibanj, lipanj, pa i rujan i listopad, nužno je kreirati nove motive dolaska u tim mjesecima. I nautičari su zainteresirani posjetiti povijesne spomenike i sakralne objekte, žele obići kulturna događanja, festivale i brojne druge atrakcije i svakako je na destinacijskim menadžment kompanijama, koje se bave kreiranjem programa, da im ponude i takve sadržaje i da vode računa o tome da im se predstave programi koji će im biti zanimljivi, a koji se neće svesti samo na plovidbu, vez, hranu i piće.

NACIONAL: Što je s crnim brojkama u turizmu? Koliko se uspješno Hrvatska bori s problemom neprijavljenih gostiju i može li se i kako učiniti više?

Nažalost, s tim se problemom borimo desetljećima. Zadnjih godina trudimo se tu brojku smanjiti što je moguće više. U Hrvatskoj je u ovom trenutku registrirano više od 800.000 kreveta u privatnom smještaju i obiteljskim apartmanima. Koliko ih je ilegalnih, neregistriranih, nije lako izračunati i posve je jasno da je toliki broj ležajeva nemoguće stalno kontrolirati, tim više što postoje i zakonska ograničenja unutar kojih turistički inspektori mogu djelovati. Crne ekonomije svakako ima, a u kojoj je mjeri ona raširena teško je procijeniti. U špici turističke sezone postoji nesrazmjer između broja deklariranih odnosno registriranih kreveta i broja prijavljenih gostiju. U srpnju ili kolovozu, primjerice, kada pretpostavljamo da su gotovo svi kapaciteti puni, imamo oko 20 do 30 posto manje prijavljenih gostiju u odnosu na broj registriranih kapaciteta. Prostora za smanjenje „crnih brojki“ ima i još nam valja puno raditi da ih otklonimo. Treba reći da je crna ekonomija, osim u smještajnom djelu, prisutna i u ostalim segmentima turističkih djelatnosti. Ipak, velika većina dionika u turizmu radi pošteno i legalno i uredno vode svoje poslovanje.

NACIONAL: Kada već govorimo o broju noćenja i registriranih gostiju, domaće turističke institucije poput HTZ-a ili Ministarstva turizma i dalje inzistiraju na mjerenju uspješnosti turističke sezone kroz brojenje noćenja i dolazaka. Je li to zastario način procjene uspješnosti? Što je stvarni pokazatelj uspješnosti turističke sezone i kako ga izmjeriti?

Nemam dojam da se u rezultatima sezone HTZ i Ministarstvo turizma oslanjaju samo na te podatke iako se te brojke, po mojem mišljenju, i prečesto vrte u medijima. Broj dolazaka i broj noćenja je tek indikator za procjenu uspješnosti turističke godine. Pravi i stvarni pokazatelj isključivo su podaci Hrvatske narodne banke o priljevu novca i potrošnji. Nažalost, podaci HNB-a u pravilu su dostupni kroz tri mjeseca od ostvarenja pa su brojke dolazaka i noćenja nerijetko jedini aktualni indikator kojim raspolažemo i po kojem možemo u realnom vremenu procjenjivati koliko su turistička godina ili dio godine bili uspješni. Svakako se slažem da broj dolazaka i noćenja u konačnici, sami po sebi, ne znače puno. Najvažnije je koliko smo uprihodili od turizma, multiplikativni učinak na gospodarstvo, životni standard građana itd.

NACIONAL: Kako turističke agencije koje su uspjele preživjeti pandemijski lockdown prate nove turističke strategije, trendove i smjerove razvoja i kako općenito prate brze promjene koje se događaju na turističkom tržištu u svijetu i u Europi?

Pandemija je doista načinila puno štete europskoj i svjetskoj ekonomiji, pa tako i hrvatskoj. Turističke i putničke agencije bile su posebno pogođene lockdownom jer su sva putovanja stala. No činjenica je da je vrlo malo agencija zatvorilo vrata, što znači da se veliki broj njih dobro prilagodio situaciji i da su našli neke niše unutar kojih su nastavili poslovati do povratka gostiju. Pokazalo se tako da su agencije bile vrlo fleksibilne i da je velika većina njih uspjela amortizirati udarac pandemije na svoje poslovanje. Na primjeru društava unutar Uniline grupe (Uniline, eTours, Mobility, Vetura) mogu reći da smo se u pandemijskim godinama fokusirali na digitalizaciju poslovanja, pripremu novih programa, kvalitetniju organizaciju rada i slično što je osiguralo da budemo spremni kada se putovanja ponovno pokrenu. Preliminarni rezultati iz 2023., koje smo nedavno i predstavili, upravo to i potvrđuju.

NACIONAL: Svojevremeno su, ne tako davno, predstavnici HTZ-a najavljivali širenje promidžbe hrvatskog turizma na udaljena tržišta poput Azije, SAD-a, Australije, pa i Južne Amerike. Pandemija je te trendove donekle usporila. Jesu li se obnovili i kako stojimo na tim tržištima danas?

Taj proces širenja na nova tržišta lagano se obnavlja. Ta su tržišta za nas vrlo važna. Govoreći s pozicije čelnog čovjeka Uniline grupe, koja je lider na azijskom tržištu, mogu reći da su nam ta izvaneuropska tržišta posebno zanimljiva upravo za predsezonu i posezonu. Pritom mislim na tržište Azije, prije svega Kine i Južne Koreje, pa onda i SAD-a, Južne Amerike i donekle Australije, jer njihovi državljani putuju tijekom cijele godine. Pa ako želimo našu turističku ponudu proširiti na cijelu godinu, onda svakako moramo biti prisutni u tim zemljama i na udaljenijim kontinentima. HTZ je načinio velik iskorak na tržištu SAD-a, a vjerujem da puno prostora za širenje ima i na južnoameričkom tržištu i u Aziji. Što se tiče azijskog tržišta, ove godine krećemo vrlo intenzivno u tom smjeru jer je uvedena i direktna zrakoplovna linija Seoul – Zagreb, što je izuzetno važno jer takvih linija prema drugim dalekim destinacijama za sada nemamo. Znate, turisti su danas vrlo zahtjevni i naviknuti putovati direktno, bez presjedanja, pa je ova linija tim važnija. No važno je i da dodatno pojačamo promotivne aktivnosti Hrvatske u Kini, Koreji i ostalim azijskim državama. Upravo je Uniline prepoznat i prisutan kroz vlastite urede na tržištu Kine i Južne Koreje, a u planu su i neka druga tržišta i vidimo da ti napori zajedničkog rada privatnog i javnog sektora donose rezultate jer broj gostiju iz tih zemalja konstantno raste, a s novom zračnom linijom mogao bi se već ove godine i udvostručiti.

NACIONAL: Već drugi mandat obnašate funkciju člana Izvršnog odbora Europskog udruženja putničkih agencija i turoperatora (ECTAA). Hrvatska je 2007. postala punopravna članica ECTAA-e. Što je to članstvo konkretno donijelo Hrvatskoj i jesmo li ga na pravi način iskoristili?

Ja sam već osam godina prisutan u ECTAA-i kao član izvršnog odbora, a 2014. sam bio u jednom mandatu i predsjednik. Tim smo članstvom dobili jako puno. Prije svega lakše smo i jednostavnije prošli proces ulaska u EU i prihvaćanja zakonodavnog okvira koji se odnosio na turistički sektor, a koji smo bili obvezni prihvatiti članstvom u Uniji, jer smo već bili za stolom za kojim se ti zakoni predlažu i donose i aktivno smo sudjelovali u tom procesu. Danas smo kao aktivni članovi u poziciji da predlažemo zakone ili njihove izmjene, da sugeriramo izmjene uvjeta poslovanja u turizmu, da raspravljamo o novim strategijama i planovima. Spomenuo sam na početku našeg razgovora da su unazad dvije godine doneseni ili će se uskoro donijeti neki novi zakonski propisi u turizmu na razini cijelog EU-a. U tom je procesu i Hrvatska aktivno sudjelovala i vjerujem da smo se upravo kroz članstvo u ECTAA-i uspjeli nametnuti kao važan dio europske zajednice turističkih djelatnika.

NACIONAL: Kad razgovarate sa svojim kolegama iz ECTAA-e, kako oni vide Hrvatsku, što nam najviše zamjeraju i kakve promjene u pristupu turističkoj ponudi sugeriraju?

Mi smo svi prije svega prijatelji i kolege, ali valja reći i da smo jedni drugima konkurenti i posve je razumljivo da se u međusobnoj komunikaciji uvijek pazi na to da ne otkrivamo neke strategije ili taktike. A što misle o nama? Pa misle da smo, primjerice, gotovo savršeno odradili borbu s pandemijom, posebno mjere zaštite i proces otvaranja nakon lockdowna. I ja se potpuno slažem s njima. Osim toga, smatraju nas svojevrsnim čudom – malom zemljom koja radi apsolutno velike skokove u turizmu. Mi smo često pretjerano kritični prema samima sebi. I trebamo biti. No činjenica jest da je naša turistička ponuda prepoznata i cijenjena vani i da upravo zbog te kvalitete k nama dolazi doista veliki broj gostiju. Izvana je nerijetko pogled na naš turizam puno bolji i realniji negoli iznutra. No jasno je da na tome ne smijemo stati i da moramo nastaviti razvijati turističku ponudu. To je proces koji nikada ne prestaje.