Ovogodišnje, 21. izdanje Zagreb Film Festivala, najvećeg međunarodnog festivala igranog filma u Hrvatskoj, od 6. do 12. studenoga ponudilo je bogat i raznovrstan filmski program. Osim u CineStar Branimir Centru, filmovi su se prikazivali u SC-u, Kinoteci, MSU-u i Dokukinu KIC kao i na online platformama kinoeuropa.hr i croatian.film. Dugometražna konkurencija ― dakle,  izbor najboljih debitantskih ostvarenja iz cijeloga svijeta ― zbog sanacije gradskih kina ove godine prikazivala se u CineStaru Branimir, dok su programi Ponovno s nama i Velikih 5 donijelie niz filmskih naslova afirmiranih autora. Riječ je o filmovima koji će sasvim sigurno obilježiti  nadolazeću filmsku sezonu, a zagrebačka publika moći će ih gledati među prvima. Za Zlatna kolica u Međunarodnoj dugometražnoj konkurenciji natječe se osam filmova: „Sedmo nebo“, komedija Jasne Nanut koja je otvorila Festival, španjolska drama „20.000 vrsta pčela“ autorice Estibaliz Urresola Solaguren, zatim „Radikalno“ meksičkog redatelja Christophera Zalle, „Ekskurzija“ bosanskohercegovačke redateljice Une Gunjak, „Kako se poseksati“ britanske redateljice Molly Manning Walker, „Lost Country“ srpskog redatelja Vladimira Perišića, romantična drama „Prošli životi“ kanadsko-korejske autorice Celine Song i „Sami u Reykjaviku“ islandske redateljice Ninne Pálmadóttir.

Dva nagrađivana filma regionalnih autora prikazana su u Glavnom programu izvan konkurencije. To su povijesni triler „Čuvari formule“ Dragana Bjelogrlića i „Domaćinstvo za početnike“ Gorana Stolevskog.

U nacionalnoj kratkometražnoj konkurenciji Kockice za Zlatna kolica natječe se osam filmova po izboru selektora Vladimira Gojuna, a natjecateljski program međunarodnog kratkog metra donosi 10 ostvarenja.

Dakle, usprkos svim tegobama, potresu i promjenama vlasti u Zagrebu, ZFF je preživio i doživio svoju stvarnu punoljetnost.

O ovogodišnjem ZFF-u i njegovoj budućnosti nakon gubitka matičnog kina „Europa“, tjednik Nacional razgovarao je s osnivačem i direktorom tog festivala uspješnim filmskim producentom Borisom T. Matićem.

NACIONAL: Usprkos svemu, ZFF je doživio i svoje 21. izdanje. Jeste li nakon zatvaranja kina Europa izgubili nadu da će festival s tako bogatim programom opstati?

Nakon zatvaranja kina Europa svašta smo mislili. Pokušali su nas osramotiti i sve rezultate koje smo postigli u predivnih 11 godina upravljanja kinom pokušali su obezvrijediti. No mi smo već te 2019., samo par mjeseci nakon protjerivanja, napravili odličan festival. Pa nas je sljedeće godine dočekala pandemija i imali smo online izdanje, također super primljeno, i to u cijeloj Hrvatskoj, i onda je pred dvije godine bilo nešto između. Festival u kinima, ali pod ograničenjima. Prošle godine, za 20 izdanje festivala, sve je opet bilo kako treba i po nekima je to bio najbolji ZFF od samih početaka. Tako da se nadam da će i ova godina, s obzirom na bogat program koji smo pripremili, biti jako dobra i da će publika i naši gosti ponovno uživati u festivalu, gledati dobre filmove, družiti se i ponešto i naučiti.

NACIONAL: Koliko je komplicirano organizirati projekcije filmova u nekoliko različitih kina i gradskih prostora? 

Moram reći da su to neki uobičajeni prostori s kojima mi i inače imamo dobru suradnju. No zbog situacije s gradskim kinima mi smo otprilike prije dva mjeseca postigli dogovor s Branimir Cinestarom i ti ljudi su se pokazali izuzetno korektnima. Primili su nas u svoje prostore i mi smo se tamo preselili. Tako da sam uvjeren da festival neće ništa izgubiti, dapače, dobit će na kvaliteti u smislu dobre tehničke opremljenosti i udobnosti dvorana. Uvjeren sam da će publika koja će tamo gledati dugometražnu konkurenciju uživati.

NACIONAL: Što bi se reklo – svako zlo za neko dobro. Ovako ćete oživjeti više dijelova grada…

Istina je, a mi smo se uvijek nekako i trudili da to bude tako. Često smo išli i preko Save, u dvoranu Gorgona u MSU-u, otkad je otvorena, išli smo i u Centar za kulturu Travno, išli smo čak i u Dubravu prikazivati filmove. Ima tih dvorana, jedna od njih je recimo Studentski centar, no ni on nije u najboljem stanju. Ali ostaje činjenica da mi zaista nemamo gradskih kina. A najveći je problem taj što nemamo repertoarno gradsko kino i to je moj stalni apel gradskim vlastima. Tako se gube gledatelji, navika odlaska u kino. To je počelo zatvaranjem kina Europa, a onda je došla pandemija i dodatno ugrozila opstanak kina. U međuvremenu su ojačale različite streaming platforme i ja se doista bojim da će biti nenadoknadiv gubitak za zagrebačku publiku, filmsku industriju, filmske profesionalce i filmskoprikazivačku djelatnost ako se brzo ne pronađe neka alternativa, dok se dva gradska kina – a to su kino Tuškanac i kino Europa – ne urede i ponovo ne otvore. Nažalost, mislim da do toga neće doći još sljedeće dvije godine. Kinoteka je crkveni prostor kojom upravlja gradska ustanova. Oni ne rade nedjeljom, ne rade ljeti, imaju dvije projekcije dnevno, dakle, na njih se zapravo u punom obimu ne može računati. Ako još dvije godine nećemo imati repertoarno gradsko kino za nezavisni film, to će biti veliki problem. Naime, već se sada događa situacija da neke nagrađivane domaće filmove, koji nisu za multiplekse, nemate gdje prikazivati. U cijelom Zagrebu imate možda jedan ili dva termina u kinima za hrvatske filmove ili hrvatsku koprodukciju. Badava su sva ostala mala kina po Hrvatskoj, koja ne želim podcjenjivati, ako te filmove ne možete vidjeti u Zagrebu. To je jedan od velikih problema za koje se nadam da će netko u gradu konačno imati sluha.

NACIONAL: Kad smo već kod toga, jeste li o tome razgovarali s novom gradskom vlašću?  

Čini mi se da su u Gradu Zagrebu shvatili problem održavanja festivala i prošloga tjedna organizirali su sastanak s predstavnicima svih zagrebačkih filmskih festivala kako bi se pokušalo pronaći rješenje i kako bi nam svima pomogli da se održe programi koje oni financiraju. I to je pohvalno. Ali je, po meni, to manji problem. Svi će festivali za to relativno kratko vrijeme koliko traju pronaći svoj „dom“. Bile to dvorane SC-a, Kinoteke ili nekih od multipleksa. Puno veći problem je ovo što sam već spomenuo, a to je nepostojanje repertoarnog kina. U nekoliko navrata, kad sam za to imao priliku, predstavnicima gradske vlasti predlagao sam da pronađu neki prostor i neko „vatrogasno“ rješenje za prikazivanje novih neovisnih filmskih naslova dok se gradska kina ponovno ne otvore. Unatoč silnim razočarenjima koje sam doživio proteklih godina otkako je Europa zatvorena, ipak se nadam da će se nešto dobro dogoditi.

Neki od filmova koji će biti prikazani na Zagreb film festivalu: ‘Domaćinstvo za početnike’ Gorana Stolevskog, ‘Moj stan’ Zvonimira Berkovića i ‘Ekskurzija’ Une Gunjak. FOTO: ZFF

NACIONAL: Obnova kina Europa, u kojem se odvijao festival i koji ste godinama vodili, ne miče se s mjesta. Kino je zatvoreno još za vladavine Milana Bandića, bez nekog suvislog objašnjenja. Je li vam danas jasno zašto je tada kino zatvoreno iako su protiv toga danima prosvjedovali brojni građani okupljeni pred kinom? 

Uvjeren sam da se to dogodilo zbog dvaju razloga. Prvi je da je netko iz bliskog kruga čovjeka čije ime ne volim izgovarati i koji je u tom trenutku obnašao dužnost gradonačelnika, „bacio oko“ na kafić, a drugi je da taj isti obnašatelj dužnosti mene nije simpatizirao. Dapače. I onda bez obzira na 120 tisuća Zagrepčana koji su godišnje pohodili kino Europa, on i njegovi su ga zatvorili. To je bio čisti kulturocid, koliko god ta riječ teško zvučala. Posljedice zatvaranja i danas, nakon više od četiri godine, i te kako svi osjetimo.

NACIONAL: Što sada radi nova vlast i jesu li tu obnovu mogli ubrzati? Čini se da su oni prihvatili Bandićevu ideju da se kino vrati u prvotno stanje otprije sto godina, kada se zvalo Balkan Palace?

Postoji taj projekt obnove kojim se htjelo kino vratiti u stanje otprije 100 godina. Između ostalog da se, recimo, ispred bine napravi rupa za 18 glazbenika ili da se dvorana Müller, koju smo mi napravili jer se ukazala potreba za njom i koja je izvrsno radila, ponovno vrati u funkciju predvorja. Mislim da su prema tom planu predviđene i kabine za simultano prevođenje. Valjda sve u namjeri da Europa postane neki multifunkcionalni prostor. No, ispričavam se na grubim riječima, to je notorna glupost i ne korespondira s potrebama filmske zajednice, publike i suvremenog kinoprikazivaštva. Kino Europa mora ostati kino koje 90 i više posto dana u godini prikazuje filmove, uz tu i tamo neka druga događanja.

NACIONAL: Kakva je suradnja s KIC-om i Hrvojem Hribarom, koji je također nezadovoljan sporošću obnove kina Europa?

Dio našeg festivala Industrija održavat će se u maloj dvorani KIC-a, koju su nam ljubazno ustupili uz blagoslov Grada Zagreba. I to je jedina suradnja. S Hribarom se poznajem točno 30 godina, otkad smo snimali njegov film o Zagrebu, i u zadnjih godinu dana sreli smo se ili čuli par puta, ali o nekoj suradnji nije bilo govora. Žao mi je što nas koji smo stvorili nagrađivani program kina Europa i koji smo znali kako se to radi, nitko u zadnje dvije godine nije pitao za savjet ili mišljenje. Rado bismo svoje iskustvo podijelili s njima.

NACIONAL: ZFF je godinama upravljao kinom Europa, koje je 2016. proglašeno najboljim malim europskim kinom. Nadate li se da ćete opet dobiti priliku upravljati Europom kada bude obnovljena? 

Platforma Možemo! započela je svoju kampanju za parlamentarne izbore i dio koji je vezan uz kulturu ispred zatvorenog kina Europa, kao primjer kako je dobar, isplativ i kvalitetan model upravljanja kulturnim prostorom preko noći uništen. I kako će oni zasigurno to raditi drugačije. Govorilo se o civilno-javnom partnerstvu i o raspisivanju natječaja, ali se ništa od toga nije dogodilo. Onaj čije ime ne izgovaram i koji je obnašao dužnost gradonačelnika, sa svojim satelitima je usred pandemije i samo dva mjeseca nakon potresa dao kino Europa na upravljanje ne baš uspješnoj gradskoj ustanovi. Onda je aktualna gradska vlast ostala pri toj odluci suprotno svim pričama iz predizbornih kampanja i na čelo te ustanove pred godinu dana dovela je čovjeka iz filma kako bi se nešto oko kina pomjerilo, ali on očigledno ne može baš puno toga napraviti koliko god se trudio. Ako i kad kino bude obnovljeno i ako oni koji budu vladali Gradom u trenutku otvaranja budu raspisivali natječaj za njegovo upravljanje, svakako ćemo se javiti. Ali sam jako pesimističan po tom pitanju. Moja želja je da kino čim prije počne raditi bez obzira na to tko njim upravljao. Naravno, ako to bude dobro radio i ako kino ne postane još jedna ustanova za „uhljebljivanje“.

NACIONAL: Kada je počela selekcija filmova za ovogodišnji ZFF i kojim ste se kriterijima vodili?

Selekciju glavnog programa dugometražnih igranih filmova radio sam ja, kao i obično, uz pomoć dviju članica Uprave ZFF-a – Selme Mehadžić i Lane Matić. Inače, one selektiraju i kratke filmove. Lana selektira i „Velikih pet“, Selma selektira „Ponovno s nama“. Imamo i Vladu Gojuna za „Kockice“. Ali, načelno, Uprava – dakle, nas troje – selektira cijeli program. To je uvijek izazovno i zanimljivo. Osobito ako mislite da ste prošle godine imali genijalan program pa je problem kako to nadmašiti. No čini mi se da smo imali sreću i da smo opet jako lijepo sve posložili, kao i da će publika biti zadovoljna. Žao nam je što nismo uspjeli dobiti film Daine Pusić, naše zagrebačke studentice i pobjednice naših Kockica 2015., nastao u britansko-američkoj koprodukciji, koji se zove „Utorak“. Nažalost, distributeri s tim filmom, koji je tek nedavno izašao, imaju neke druge planove. Taj film još nam je nedostajao da zaokružimo cjelinu i budemo sto posto zadovoljni.

NACIONAL: Indikativno je bilo odlučeno da se ZFF otvara domaćim filmom – komedijom „Sedmo nebo“ Jasne Nanut. 

Naravno, drago mi je što je tako, a tako je bilo i prošle godine Inače, Jasna Nanut je sa svojim kratkim filmovima sudjelovala na ZFF-u u „Kockicama“. Imala je vrlo zapažene kratke filmove, a i komedija „Sedmo nebo“ razvijana je u okviru ZFF-a, odnosno, radionice „Moj prvi scenarij“. Tako da se osjećamo jednim kotačićem u stvaranju tog filma i to nas jako veseli. Radi se o vrlo lijepom filmu.

Zagreb film festival održava se ove godine 21. put. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Koje biste debitantske filmove izdvojili kao posebno zanimljive za zagrebačku publiku?

Ove godine slavi se 15 godina HAVC-a i prošle godine nam se dogodilo da smo prikazali čak četiri hrvatska debitantska filma u glavnom programu. A sada imamo i Jasnu Nanut i još tri koprodukcije kojima slavimo tu petnaestu obljetnicu HAVC-a: „Lost country“ Vladimira Perišića, zanimljiv film o situaciji u Srbiji krajem devedesetih, zatim „Ekskurziju“ Une Gunjak  – bosanskohercegovački kandidat za Oscara, također hrvatska koprodukcija, u kojem je napravljen sjajan presjek situacije u regiji kroz prizmu osnovne škole. Spomenuo bih i film Gordana Stolevskog „Domaćinstvo za početnike“, makedonskog kandidata za Oscara, koji je u Veneciji osvojio nagradu Queer Lion. On nije u natjecateljskom programu zato što je to redatelju već treći film. Drago mi je i što ćemo u povodu 70 godina Zagreb filma prikazati kratki film Zvonimira Berkovića „Moj stan“ iz 1963., koji je tada u Cannesu dobio nagradu.

NACIONAL: Očito su regionalni autori i dalje jako zainteresirani za to da se pojave na ZFF-u?

Apsolutno, da, no nije svake godine tako. Ove godine se tako posložilo. Naime, bilo je festivala i kada nismo imali toliko regionalnih filmova u glavnoj konkurenciji, to zaista ovisi o godini. Spomenut ću film Dragana Bjelogrlića „Čuvari formule“, koji prikazujemo izvan konkurencije i kojim ćemo zatvoriti festival. Razmišljali smo o raznim kombinacijama, no kada se Bjelogrlić pojavio s tim filmom, znali smo da je to to. Bjelogrlić je zaista zanimljiva i jedinstvena filmska osoba u našoj regiji. On je i glumac, i redatelj, i producent. Bavi se povijesnim temama, prošlošću Srbije i Jugoslavije, koje odlično obrađuje. A ovo je jedan zaista ozbiljan film o slučaju Vinča, čega se mi stariji dobro sjećamo. Zanimljivo je i da se 80 posto filma govori na francuskom, jer se priča ustvari u Francuskoj većinom i događa.

NACIONAL: Tko je od filmaša – redatelja ili glumaca – najavio dolazak na festival? 

Imamo listu od jedno stotinjak gostiju, ljudi su se javljali do posljednjeg trenutka. U jedan od žirija dolazi nam Sebastian Meise, austrijski redatelj koji je pobijedio prije dvije godine, zatim Labina Mitevska, makedonska glumica i producentica s adresom u Belgiji, te norveška producentica Renée Hansen Mlodyszewski. Doći će nam i redatelji i glumci svih filmova iz regije – Una Gunjak, Vladimir Perišić i Dragan Bjelogrlić samo su neki od njih, uz mnoge inozemne goste koji će predstaviti svoje filmove iz glavnog, ali i iz popratnih programa. Sve u svemu, jedno lijepo i šaroliko društvo koje će se, nadam se, dobro osjećati u Zagrebu, uživati u festivalu i možda dogovoriti i neki posao.

NACIONAL: Tu su i brojni popratni događaji po kojima je ZFF poznat… 

Najvažniji je, svakako, program Industrija, koji stalno raste i okuplja puno što mlađih što starijih polaznika i predavača. Vjerujem da će za nekoliko godina taj dio biti izjednačen po važnosti s prikazivanjem filmova. Filmovi će biti namijenjeni publici, kao i do sada, a ovaj dio namijenjen je filmskim profesionalcima. Radi se o edukativnim sadržajima za dio publike koji takve stvari zanimaju. U tom pravcu ZFF se planira dalje razvijati. Film „Sedmo nebo“ jedan je od dokaza da takve radionice itekako imaju smisla, jer nakon njih ljudi stvaraju dobre filmove.

NACIONAL: Lansirali ste i aplikaciju ZFF-a?

Točno, s obzirom na klimatske promjene i sve što se u svijetu događa, posljednje tri godine ZFF postaje sve zeleniji pod egidom „Recikliramo sve osim filmova“. Zato ZFF više ne tiska ni katalog ni plakate i programske knjižice, sve je u digitalnoj formi. Izbacili smo aplikaciju koja funkcionira na svim platformama i pametnim telefonima i vrlo je jednostavna za upotrebu. Ponosan sam i na tri inkluzivne projekcije za slijepe koje radimo s Hrvatskim savezom slijepih i mislim da je to lijepa novost.