Boris Škifić, profesor hrvatskog jezika u jednoj splitskoj gimnaziji, autor je romana ‘Pisma iz Vinogradske’, koji prati život u bolničkim sobama i hodnicima zagrebačke bolnice Sestara milosrdnica. Nacional je s autorom ragovarao o romanu, koji je izašao u izdanju Hene, kao i o drugim aktualnostima kao što su državna matura te stanje u obrazovanju.

Škifić je komentirao i nedavni slučaj veličanja ustaškog režima u slavonskobrodskoj strukovnoj školi. “To je nedostojno postojanja i tu ne treba neka posebna priča. Poneki ljudi su u svom duhu beskrajno ružni i oni žele svojim djelovanjem svu ljepotu oko sebe preliti svojom ružnoćom i tako je uništiti. Ljepota ih uznemiruje. Oni žele i sve će učiniti da svijet oko sebe učine po svojoj mjeri, mjeri svoje nakaznosti. Tu degeneričnost opravdavaju svojim domoljubljem i na taj način vrijeđaju svakog čovjeka koji ima imalo istinskog domoljublja, pameti i dostojanstva. Najodvratnije je to što u taj jad i bijedu svoje duše upliću djecu, a zna se da oni u tim godinama upijaju sve oko sebe kao žedna zemlja vodu”, rekao je Škifić Nacionalovoj novinarki Tamari Borić.

Dodao je: “Nisu učenici krivi, iako su ipak mogli malo promisliti o smeću koji ih okružuje, krivi su oni koji ih poučavaju, od ravnatelja pa do svih učitelja koji brane takve postupke i na taj način visoko vijore svoj barjak od nakaznosti”.

Poručio je da se teško boriti protiv zla u ljudskim glavama, a Ministarstvo, kaže, očito ništa ili vrlo malo poduzima oko toga. “Čovjek se na njih ne može osloniti jer su oni samo politički poslušnici i ništa više, ali ni manje, nažalost. Treba svaki učitelj, koji to istinski jest, ustati u obranu ljudskosti i dobrote, u obranu tolerancije prema drugima i drugačijima koji nas okružuju. Nije važno tko si i čiji si, važno je kakav si čovjek. Čovjek je iznad svih mogućih nacionalnih, vjerskih, ideoloških stremljenja, ako je doista čovjek”, rekao je za Nacional Škifić.

Cijeli razgovor pročitajte u novom broju Nacionala