U posljednjih godinu dana smo vidjeli, a vidi se i sada, da u Hrvatskoj glavni doprinos inflaciji dolazi iz područja usluga, a dolazak turističke sezone mogao bi to i dalje potencirati“, izjavio je guverner HNB-a Boris Vujčić zakucavajući tako Hrvatsku na dno ljestvice po negativnim ekonomskim pokazateljima u Europskoj uniji. Po inflaciji. S druge strane, Boris Lalovac, voditelj izborne liste koalicije Rijeke pravde predvođene SDP-om u drugoj izbornoj jedinici, kojeg je predsjednik Zoran Milanović najavio kao budućeg ministra financija, u razgovoru za Nacional osporio je Plenkovićevu samohvalu o podizanju plaća i mirovina komparativnim podacima Eurostata. Prema Eurostatu, od Hrvatske su se brže razvijale i Češka, i Slovačka, i Poljska, pa i Rumunjska, koja je rasla čak 120 posto, a Slovenija se razvijala gotovo dvostruko brže od svih ostalih pa tako i od Hrvatske. Lalovac smatra da se samo tako i može izmjeriti realan učinak Plenkovićeve vlade, a sve ostalo je samohvala bez pokrića.

Boris Lalovac magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu financije i fiskalnu politiku, a prvi put je kao zastupnik SDP-a bio izabran u Hrvatski sabor 2015. godine. Bio je ministar financija u vladi Zorana Milanovića te je s bivšim glavnim koordinatorom Udruge Franak Denisom Smajom uspio uvjeriti Zorana Milanovića da donese dopunu Zakona o potrošačkim kreditima uvodeći konverziju, kako bi olakšao poziciju klijenata hrvatskih banaka u 90-postotnom stranom vlasništvu. Smajo je u jednom intervjuu Nacionalu rekao da je guverner Vujčić „tek nakon žestoke svađe s ministrom Lalovcem u kojoj su skoro poletjele šake“, ipak pristao na konverziju.

Time se počelo spašavati mnoge građane od dužničkog ropstva s obzirom na to da je u Hrvatskoj bilo podignuto 125.000 kredita u švicarskim francima te se gotovo petina hrvatskih obitelji našla u ozbiljnim financijskim problemima. Budući da u Washingtonu još uvijek traje arbitražni spor dijela poslovnih banaka i RH u kojem Lalovac sudjeluje na strani Republike Hrvatske, on u ovom intervjuu Nacionalu još uvijek nije mogao odgovoriti na ključno pitanje kakav je aranžman s bankama u Washingtonu sklopio Plenkovićev ministar financija Zdravko Marić vezano uz te kredite. No osvrnuo se na Milanovićevu kandidaturu za premijera te je usporedio uspjehe Milanovićeve i Plenkovićeve vlade.

NACIONAL: Kako gledate na činjenicu da se predsjednik Zoran Milanović, vaš bivši stranački šef i predsjednik Vlade u kojoj ste bili ministar, odlučio kandidirati za premijera? Vi ste ga 2015. nagovorili da prihvati konverziju kredita iz švicarskog franka u eure, a sada vas ponovo predlaže za ministra financija.

Nisam znao da će se uključiti u izbore. Nisam bio među ljudima iz SDP-a koji su to znali. Ustavni sud je rekao da ne bismo smjeli komentirati njegovu kandidaturu pa ću se suzdržati od komentara. Ali mogu komentirati odluke koje smo donosili u njegovoj vladi. Ne samo vezano za konverziju „švicaraca“, koju je ocijenio i svojim značajnim „državničkim potezom“, nego i kada je riječ o otpisu dugova građanima računa od telekoma i komunalnih poduzeća. Zoran Milanović je to prepoznao kao potrebu da se pomogne građanima. Rekao bih da je bio socijalno osjetljiv. U to su bili uključeni i Branko Grčić i Orsat Miljenić. Tada smo krenuli i s poreznim izmjenama, koje je kasnije Zdravko Marić samo nastavio. Počeli smo s dizanjem neoporezivog dijela dohotka i povećanjem plaća građanima. To je bio cijeli paket ekonomskih mjera, koje je Zoran jako dobro razumio. Nijedan premijer prije, a ni poslije njega nije bio u tako teškoj situaciji. Bila je europska kriza, koja se prenijela i na nas, a uz unutarnje probleme kao što su bili švicarski franak i blokirani građani, nad glavom nam je visio i vanjsko-trgovinski deficit u minusu od dvije i pol milijarde eura.

NACIONAL: Vidite li se u ulozi ministra financija u vladi nacionalnog spasa Zorana Milanovića i njegovoj najavljenoj „trećoj republici“?

Nije bitno kako se ja vidim. Bitno je kako će me vidjeti ljudi u Saboru, koji trebaju dignuti 76 ruku za moje potencijalno imenovanje. Vladu potvrđuje Sabor, pa i njene ministre. Najavljena je moja kandidatura, ali oko toga tek slijede razgovori nakon izbora.

NACIONAL: Što biste učinili kao budući ministar financija?

Kada dođe vlada nacionalnog spasa, volio bih pomoći svojim iskustvom. Obnašao sam dužnost ministra financija, a prije toga sam bio i zamjenik ministra. Četiri godine bio sam u vladi Zorana Milanovića pa to znači da sam upoznat sa sustavom i funkcioniranjem vlade. Milanovićevu vladu zatekla je „velika recesija“, drugim riječima, najveća financijska kriza poslije one ekonomske krize iz 1929. godine poznate pod nazivom „velika depresija“. Bilo je to vrijeme i ozbiljne krize eura kao valute Europske unije. Kao ministar financija prisustvovao sam sastancima ministara financija EU-a pa sam bio upoznat i s problemima Europske unije iz prve ruke.

NACIONAL: Jesu li tada počele i pripreme Hrvatske za ulazak u eurozonu?

Milanovićeva vlada je uvela Hrvatsku u Europsku uniju pa su počele pripreme za Schengen, a prije priprema za euro valjalo je obaviti i strukturne promjene i stabilizirati javne financije. To nije bio lak zadatak dok ste u recesiji i na početku korištenja sredstava iz fondova EU-a. Ostavili smo gospodarski rast od 2,4 posto, ali i primarni suficit u budžetu, kao i pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu od 1,5 milijardi eura ili 3,3 posto BDP-a. Čak je bila i deflacija od -0,3 posto, a izvoz se oporavio kao i industrijska proizvodnja. Sve su to bili potrebni preduvjeti za ulazak u euro.

NACIONAL: No Andrej Plenković uporno napada tu Milanovićevu vladu tvrdeći da je bila najneuspješnija hrvatska vlada?

Ta izjava služi za politički obračun. Nju koriste ljudi koji slabo razumiju ekonomske procese tranzicije i strukturne krize u kojoj se našla Hrvatska, a za koju nije bila kriva Milanovićeva vlada. To nisu bila ekonomski teška razdoblja samo u Hrvatskoj, bilo je to vrijeme kada smo se spašavali od posljedica, kao što sam već rekao, najveće svjetske ekonomske krize poslije one iz 1929. godine. Tada se u krizi našao i euro kao valuta Europske unije. Od HDZ-a smo naslijedili i fiskalni deficit, blizu sedam posto BDP-a. S druge strane, nismo se tada još mogli financirati iz fondova Europske unije. Samo smo djelomično koristili sredstva iz pretpristupnih fondova. Nismo mogli emitirati obveznice na europskom nego smo to morali raditi na američkom, dolarskom tržištu, što nije bio jednostavan proces. Nakon ulaska u Europsku uniju omogućen je pristup refinanciranju dugova u eurima. Zadnju obveznicu smo izdali po prinosima koji su i danas slični. To su bili počeci izdavanja hrvatskih obveznica na europskom financijskom tržištu, kao i počeci stabilnijeg financiranja hrvatskog državnog proračuna.

‘Kada dođe vlada nacionalnog spasa, volio bih pomoći svojim iskustvom. Obnašao sam dužnost ministra financija četiri godine i dobro poznajem sustav’, kaže Boris Lalovac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Premijer Plenković uporno se hvali da je baš on najviše podigao plaće u javnom sektoru, kao i mirovine. Je li to bilo u funkciji predstojećih izbora?

Da bismo doista vidjeli kakve su te samohvale premijera Plenkovića, moramo pogledati i što se u međuvremenu događalo u okruženju da bismo to stavili u realne okvire. Prema podacima Eurostata, učinak njegove vlade nije tako veleban. Čak je jedan od najlošijih u EU-u. Pa pogledajmo kako ti podaci stoje u odnosu na s Hrvatskom usporedive zemlje. Bruto satnica po zaposleniku u Hrvatskoj 2015. godine bila je 9,6 eura, a danas je 14,4 eura. Slične bruto satnice te 2015. imale su i Češka, i Slovačka, i neke baltičke zemlje. Poljska je tada imala bruto satnicu od osam eura. U 2023. godini, prema podacima Eurostata, s tih desetak eura bruto satnica povećala se u Češkoj na 18 eura, u Slovačkoj na 17,2 eura, a Poljaci, koji su 2015. bili ispod nas, također su nas pretekli pa je kod njih bruto satnica 14,5 eura. Kada smo mi 2015. imali bruto satnicu 9,6 eura, Slovenci su imali 15 eura. Mi danas još nismo stigli Slovence iz te 2015. godine, a kad ćemo tek stići njihovu današnju cijenu rada od 25,5 eura?

NACIONAL: Kako interpretirate te podatke?

Treba li ih uopće interpretirati? Hrvatska je od 2015. do 2024. godine zabilježila najmanji rast bruto satnice radnika s nama usporedivim zemljama, kako u eurozoni tako i izvan nje. Drugim riječima, najmanji rast stanice radnika s nama usporedivim zemljama srednje i jugoistočne Europe poput Slovenije, Češke, Slovačke, Poljske, Mađarske, Bugarske, Rumunjske i baltičkih zemalja, i to upravo za vrijeme premijera Andreja Plenkovića. Isto tako, bruto satnica kod Rumunja porasla je 120 posto, a u Hrvatskoj smo rasli oko 50 posto. Kada se, dakle, rast plaća usporedi s istočnom Europom, vidimo da su drugi rasli puno brže od nas. Ako je bruto satnica plaća u Češkoj narasla s 10 na 18 eura, onda nas zanima što je to Češka radila u tom devetogodišnjem razdoblju, a što Plenkovićeva vlada. Česi su rasli skoro duplo brže od nas.

NACIONAL: Novinari su se dugo trudili saznati kakav je to ugovor s bankama u Hrvatskoj sklopio kao ministar Zdravko Marić da su banke povukle tužbu na arbitraži u Washingtonu vezano za konverziju kredita u švicarskim francima. Ako postanete ministar financija, hoćete li taj ugovor učiniti dostupnim?

U ovom trenutku ne mogu vam odgovoriti na to pitanje jer u Washingtonu još uvijek traje arbitražni spor dijela poslovnih banaka i Republike Hrvatske. Budući da sam jedan od sudionika u tom sporu na strani Republike Hrvatske, ne mogu vam odgovoriti na to pitanje. To je ozbiljan razlog.

NACIONAL: U vrijeme te Milanovićeve vlade suočili ste se s ozbiljnim problemima hrvatskih građana s kreditima u švicarskim francima zbog eksplozije njegova tečaja, ali i s problemom nekih financijskih institucija pod okriljem austrijske Raiffeisen banke, koje su dijelile kredite po Hrvatskoj.

Kriza je bila višestruka. Nije se samo ogledala kroz proračunski deficit od sedam posto kada smo preuzeli vladu. Imali smo i visoku nezaposlenost. Preko 300.000 građana je bilo nezaposleno, a sve smo to dočekali. HDZ nam je to ostavio u nasljeđe. Još je bilo 100.000 građana koji nisu primali plaće radeći u fiktivnim firmama, a nisu formalno bili nezaposleni. Bilo je tada i 45 milijardi kuna neplaćenih računa među poduzećima. Imali smo fiskalnu krizu, a bila je i kriza eura kao valute. Grčka je tada faktički bankrotirala pa je nastala i kriza s grčkim obveznicama. Prinosi na grčke obveznice tada su se penjali i do 30 posto, a druge članice EU-a poput Italije, Portugala i Španjolske imale su veće rizike, a time i prinose, nego hrvatske obveznice. Postavljalo se pitanje hoće li Nijemci garantirati za grčki dug ako Grci i formalno odu u bankrot. To su bila pravna, politička, a ne samo financijska pitanja.

‘Hrvatska je danas u bitno povoljnijoj situaciji u Europskoj uniji no što je bila u vrijeme Milanovićeve vlade i to zbog dostupnih sredstava iz EU-a. Možemo koristiti stabilizacijski mehanizam i sve druge instrumente’

NACIONAL: U to vrijeme bilo je i jako puno blokiranih građana koji su morali otvarati zaštićene račune?

Točno tako. Ta se globalna kriza prelila u Hrvatsku, i to vrlo snažno na razna područja. Najsnažnije je pogodila preko 300.000 građana koji su se našli s blokiranim računima. To se reflektiralo u nekoliko smjerova. Jedno su bili nenaplativi krediti u švicarskim francima. Zatim, pojavile su se i razne financijske zadruge pod okriljem Raiffeisena iz Austrije pa smo morali djelovati u nekoliko smjerova da bismo uspjeli stabilizirati sve te krize. Bila je istodobna kriza građana, gospodarstva i javnih financija. Sve smo to do 2015. godine uspjeli preokrenuti u pozitivan gospodarski rast od 2,4 posto. Ostvarili smo i primarni suficit u proračunu. Napravili smo izuzetnu fiskalnu konsolidaciju, a što je bio jedan od uvjeta Europske komisije za izlazak iz prekomjernog proračunskog deficita. Tada je bila takva politika Bruxellesa, a danas je to posve drugačije.

NACIONAL: Problem s kreditima u švicarskim francima bio je i u nadležnosti HNB-a, koji je i dozvolio takve kredite. Kako gledate na ulogu guvernera HNB-a Borisa Vujčića?

Vlada je tada intervenirala Zakonom o potrošačkim kreditima omogućivši konverziju kredita iz švicarskih franaka u eure. Implikacije tog zakona bile su višestruko korisne. Ne samo za građane, nego i za banke koje su tako oslobodile svoje bilance od loših kredita. Banke su nosile taj teret u svojim bilancama, a danas su ponovo postale profitabilne, i to više no ikad. Građane smo oslobodili dužničkog ropstva, ali i omogućili stabilno poslovanje bankama. Danas te banke imaju neto dobit od 1,3 milijarde eura.

NACIONAL: Zašto su onda te strane banke, koje pokrivaju 95 posto bankarskog tržišta u Hrvatskoj, zbog te konverzije tužile Republiku Hrvatsku u Washingtonu?

Ne mogu vam ja odgovoriti na to pitanje, ali efekti konverzije bili su pozitivni i za same banke.

NACIONAL: U čemu je razlika u ekonomskim politikama EU-a u vrijeme vaše vlade i danas nakon krize s pandemijom covida?

Hrvatska je danas u bitno povoljnijoj situaciji u Europskoj uniji no što je bila u vrijeme Milanovićeve vlade. Nije to zato što smo uveli euro u svoj monetarni i financijski sustav, nego zato što je Bruxelles odustao od politike stroge štednje poznate kao „austerity measures“, najdrastičnije primijenjene u Grčkoj. Hrvatska je danas u puno povoljnoj situaciji zbog dostupnih sredstava iz Europske unije. Do 2015. godine u Europskoj komisiji prevladavala je doktrina kojom je dominirala teza da se jedino rezanjem i štednjom javne financije mogu dovesti u red. Na takvoj politici nisu inzistirale samo Njemačka i Nizozemska, nego i Austrija i skandinavske zemlje. Tada je bilo na djelu razilaženje u pristupu između sjevera i juga Europe. Činjenica je da su tada južne zemlje bile u ekonomskim neravnotežama i prekomjernim deficitima, a proračunski deficiti bili su fiksirani na tri posto. Tada fiskalna pravila nisu bila suspendirana, kao kod krize zbog covida.

‘Nijedan premijer prije, a ni poslije njega nije bio u tako teškoj situaciji. Bila je europska kriza koja se prenijela i na nas, a uz unutarnje probleme kao što su bili švicarski franak i blokirani građani’

NACIONAL: Što se u međuvremenu promijenilo?

Uvidjelo se da Europa sporo izlazi iz ekonomske krize. Zato se promijenila paradigma upravljanja europskim ekonomskim sustavom. Nakon covida Europa je počela forsirati fiskalnu i monetarnu ekspanziju. Što to znači? Tiskan je novac i kroz razne programe fiskalne politike počeo se utiskivati u gospodarstvo. Tako je u Hrvatskoj i preko 800.000 zaposlenih u privatnom sektoru dobivalo plaće iz proračuna, a veći dio tog novca bio je iz europskih sredstava. Ekspanzivna je bila i monetarna i fiskalna politika, pa su zemlje koje su ušle u recesiju relativno brzo izašle iz krize. Nakon te covid-krize iz 2020. zemlje su puno brže izašle iz recesije nego što je to bio slučaj od 2012. do 2015. godine. Tada su zemlje bile jako dugo u recesiji, a Hrvatska najduže.

NACIONAL: U čemu je danas razlika u odnosu na vrijeme kada ste vi bili ministar financija?

Danas ako se pojavi kriza, Hrvatska može koristiti europski stabilizacijski mehanizam i sve druge instrumente fiskalne politike. Tada nismo bili integrirani u europsko financijsko tržište pa nam je bio otežan i pristup europskim sredstvima. Upravo se time danas hvali Andrej Plenković iako to nije njegova ekskluzivna zasluga. Ta bi sredstva bila dostupna i svakoj drugoj hrvatskoj vladi. Riječ je o politici Bruxellesa prema svim zemljama, a posebno prema onima na jugu Europe koje su najviše stradale u prošloj krizi. Tako je Italija dobila najviše europskog novca, a upravo je Italija uz Grčku bila veliki bolesnik 2013. i 2014. godine.

NACIONAL: Koliku je štetu hrvatskoj ekonomiji i građanima nanijela korupcija? Procjene govore da je 30 posto gospodarstva i poslovanja i danas u takozvanoj sivoj zoni.

Kada smo od 2012. godine bili na vlasti, pokušali smo to poslovanje iz „sive zone“ prebaciti u legalnu, poslovnu zonu. Bio sam nedavno šokiran izjavama pojedinih poduzetnika da i dan danas dio poslodavaca isplaćuje plaće radnicima „na crno“. Da se 30 posto gospodarstva odvija u „sivoj zoni“. To je u 2024. godini sramota za državu. Da se tako osiromašuju radnik i mirovinski sustav, pa onda i smanjuju mirovine. Današnji siromašni radnik sutra će biti siromašan umirovljenik. Tu inspekcije rada moraju biti puno fokusiranije. Prilaze mi brojni umirovljenici i govore kako imaju mirovine od 200 ili 250 eura. Tada uvijek dobijem podatak da im je poslodavac uplaćivao minimalac ili nije uplaćivao doprinose. Tome se država mora posvetiti.