SKAZ se održava 40. put, a predstavlja se rekordnih 48 predstava

U zagrebačkom Kazalištu na Peščenici od 29. ožujka do 9. travnja održat će se jubilarni 40. SKAZ, najdugovječniji i najveći susret kazališnih amatera Zagreba. S četirima predstavama dnevno i okruglim stolom nakon njih, predstavit će rekordnih 48 kazališnih predstava vrlo aktivnih dramskih skupina različitih tematskih interesa, i to bez ograničenja u godinama ili žanrovima. Najboljih pet predstava, o kojima će suditi kazališni redatelj Georgij Paro, dramaturginja Željka Turčinović i kazališni kritičar Andrija Tunjić, odigrat će se na Festivalu zagrebačkih amatera koji ove godine slavi 20 godina postojanja, a održava se 16. i 17. travnja. Nagrade “Daske koje život znače” dobit će nagrađeni za najbolju predstavu u cjelini, najbolju glumicu, najboljeg glumca i za najbolji originalni tekst ili predložak za igru, a najbolja predstava dobit će i izravnu ulaznicu za 56. Festival hrvatskih kazališnih amatera u organizaciji Hrvatskog sabora kulture.

Umjetnički ravnatelj SKAZ-a Boris Kovačević kaže da je taj festival važan jer želi predstaviti javnosti sve zagrebačke amaterske kazališne skupine bez ikakve selekcije. “To je mjesto gdje će svaka grupa, na okruglom stolu neposredno nakon svoje izvedbe, dobiti referentan i meritoran sud o svom radu. Pritom valja naglasiti da rasprave i sukobi mišljenja nisu rijetki i čine SKAZ živim i dinamičnim mjestom kazališnog promišljanja. Mnoge amaterske predstave zaslužuju dulji scenski život nego što će ga realno imati. Većina predstava gasi se nakon što ih pogledaju rođaci i prijatelji, ali ima agilnih voditelja i redatelja koji ulažu poseban napor kako bi pronašli prostor i publiku za svoju predstavu”, rekao je Kovačević i dodao da će naglasak njihova angažmana u Centru KNAP biti upravo na tome da kvalitetnim amaterskim predstavama omoguće dulji scenski život.

Na SKAZ-u je, pojašnjava Kovačević, vidio amaterske kazališne predstave koje spadaju među vrhunce kazališne poetike, ali to nije često.

“Amaterizam podrazumijeva strast, ali ne i vještinu. Drago mi je što među amaterima raste svijest o potrebi za vještinom”, smatra Kovačević. Objašnjava koja je razlika u režiji amaterskih i profesionalnih predstava.

“Režirati amatersku predstavu najčešće uključuje i veliku dozu poduke o osnovnim elementima glume, scene i kazališta.

U radu s educiranim glumcima to naravno nije slučaj, osim ako se radi o nekom posebnom stilu ili žanru. U tom smislu lakše je raditi s profesionalcima. S druge pak strane, žar s kojim amateri pristupaju radu teško je ičime nadomjestiti”, kazao je Kovačević. On tvrdi da su centri za kulturu najpogodnija mjesta za razvoj i njegu kazališnog amaterizma, posebno oni koji već imaju postavljenu osnovnu kazališnu infrastrukturu.