Dvaput u dvije godine građani Hrvatske koji rijetko prosvjeduju okupili su se na masovnim demonstracijama za kurikularnu reformu, odnosno sveobuhvatnu reformu školstva nasušno potrebnu Hrvatskoj 21. stoljeća. Na prvom skupu “Hrvatska može bolje”, 1. lipnja 2016., okupilo se oko 50 tisuća ljudi za koje je Krešo Miletić, suradnik Željke Markić, tada izjavio da “čekaju tramvaj”. Iako su građani jasno pokazali što misle, uslijed turbulentnih političkih događaja i pada nekoliko vlada, u veljači 2018. nismo se daleko pomaknuli od početka, prije svega zbog ideoloških prepucavanja partnera na vlasti.

Začetnik ideje kurikularne reforme je Boris Jokić, psiholog po struci koji je magistrirao i doktorirao na Sveučilištu u Cambridgeu, a od 2002. zaposlen je u Institutu za društvena istraživanja. Tema njegove doktorske disertacije bila je “Odnos između znanosti i religije – perspektive učenika osnovnih škola”. Za vrijeme vlade Zorana Milanovića imenovan je voditeljem Ekspertne radne skupine za provođenje kurikularne reforme. Ministar Predrag Šustar ponovno ga je imenovao voditeljem početkom 2016. Sa suradnicima je zatražio razrješenje u trenutku kada se vlast na čelu s Tihomirom Oreškovićem počela miješati u projekt reforme. U međuvremenu, iako su političarima puna usta reforme obrazovanja koja je navodno bila i najvažniji razlog prelaska HNS-a u HDZ-ov tabor, proces je zaustavljen, a posljednjih tjedana čini se uzdrmao i vladajuću koaliciju.

Iz stranke Pametno čule su se optužbe da su premijer Andrej Plenković i ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak znali da je natječaj za imenovanje Jasminke Buljan Culej, savjetnice bivšeg ministra Pave Barišića, na mjesto šefice kurikularne reforme bio namješten, ali nisu ništa učinili. Umjesto toga, premijer je Jasminku Buljan Culej nagradio članstvom u “nadpovjerenstvu” koje osobno vodi, odnosno u Posebnom stručnom povjerenstvu za provedbu Strategije obrazovanja koja zapravo bira voditelja i članove Eksperte radne skupine. Tako će Jasminka Buljan Culej sudjelovati u izboru svoga nasljednika, protiv čega se pobunio i HNS. Kako piše na stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja, rok prijave za javni natječaj za izbor kandidata za voditelja i 12 članova Ekspertne radne skupine za provođenje kurikularne reforme istječe 14. veljače 2018. u 23.59.

O tome je li Vlada zapravo odustala od kurikularne reforme, zašto premijer Plenković pristaje na ideološke ucjene radikalno desnih stranaka i udruga koje reformu blokiraju, kakvo obrazovanje treba djeci u Hrvatskoj i hoće li se opet kandidirati za šefa Ekspertne skupine, Nacional je razgovarao s Borisom Jokićem desetak dana prije isteka roka prijave za javni natječaj.

NACIONAL: Stranka Pametno prozvala je premijera i ministricu Blaženku Divjak da su znali kako je natječaj za šefa Ekspertne skupine bio namješten kako bi pobijedila Jasminka Buljan Culej koja zapravo nije ispunjavala uvjete, ali nisu ništa učinili. Kako to komentirate?

Još uvijek nije jasno je li analiza koju je Jutarnji list objavio u kolovozu 2017. službena ili ne, odnosno jesu li to službeni podaci Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ako se pokaže da ona nije istinita i da to nije rezultat rada Ministarstva, smatram da se svi, ja prvi, ali i ministrica Blaženka Divjak i Ivan Vrdoljak, kao i deseci tisuća ljudi koji su 1. lipnja 2017. bili na ulicama grada Zagreba, moramo ispričati Jasminki Buljan Culej, Dijani Vican te bivšem ministru Pavi Barišiću. Ako ta analiza nije ni točna niti službena, onda bi one i dalje trebale voditi reformske procese, a Barišić bi i dalje trebao biti ministar. Međutim, ako su malverzacije i laži točne i ako je to utvrdilo Ministarstvo, onda je jasno da nitko tko je vodio ili sudjelovao u tom procesu ne bi trebao biti uključen u daljnje procese Cjelovite kurikularne reforme. I to iz jednog i najvažnijeg razloga, a to je da bi njihovim sudjelovanjem taj proces bio nepovratno obilježen i zagađen. Ne vidim zašto bi se itko pri zdravoj pameti, tko nema izravnu političku korist ili ne pripada interesnim lobijima, prijavio na natječaj za Ekspertu radnu skupinu. Potpuni je pak paradoks što će, ako je ta analiza točna i službena, osobe koje su organizirale prijevaru i lažno se predstavljale sada birati one koji bi proces trebale voditi. Takav je slučaj nezabilježen u razvijenim društvima.

NACIONAL: Na to su, doduše, prošloga ljeta upozoravali i tadašnji članovi Posebnog stručnog povjerenstva, Josip Milat i bivši ministar Vedran Mornar koji su tada dali ostavku, ali reakcije premijera tada, kao ni sada nije bilo. Zašto je to prešutio i zadržao ljude iz Barišićeva tima ako je sve to znao?

Ne znam. Jedino što mogu reći jest da ako se pitanja odgoja i obrazovanja i dugoročnih promjena sustava svedu na jeftinu dnevnopolitičku igru i trgovinu koja se danas eufemistički naziva politički dogovor, onda od tih promjena neće biti ništa. Iz jednostavnog razloga jer su te promjene dugotrajne, traže strpljenje, mudrost, širinu i ustrajnost. Trajat će dulje od svake vlade, pa tako i ove Andreja Plenkovića i ministrovanja Blaženke Divjak. No kako je političko sjećanje u Hrvatskoj vrlo kratko, a zaborav brz, političari će učiniti sve da se zaboravi ono što je bilo. Znate ono, okrenimo se budućnosti, nova stranica… Ipak 1. lipnja 2017. nije bio tako davno. Radi se tek o osam mjeseci, a na ulicama su bili ti isti ljudi koji sada obnašaju vlast. Protiv čega su tada protestirali? Jesu li protestirali zato da stranka Ivana Vrdoljaka uđe u Vladu, a Blaženka Divjak postane ministrica, ili protiv netransparentnih djelovanja unutar važnih procesa za ovu zemlju i našu djecu? Jesu li prosvjedovali za originalni cjelovit koncept reforme ili uvođenje nekog novog predmeta?

NACIONAL: Koliko je Ivan Vrdoljak, odnosno HNS koji su objasnili svoje pretrčavanje HDZ-u motivom provođenja kurikularne reforme, u tome bio iskren i hoće li i dalje inzistirati na novom timu?

Imaju još punih osam dana od izlaska ovog broja Nacionala da se to dokaže. Kao što znate, rok prijave za javni natječaj za izbor kandidata za voditelja i članove Ekspertne radne skupine istječe 14. veljače 2018. u 23.59. Tada će se, iz moje perspektive, jasno vidjeti stoji li iza svega toga najbezočnija politička trgovina. Ako se dotad stvari ne raščiste do kraja, onda znači da iza svega stoji neistina na kojoj se ništa pozitivno ne može izgraditi. Naime, ako nakon osam mjeseci sami usvojite upravo ona ponašanja protiv kojih ste prosvjedovali i skrivate se iza nemogućnosti utjecaja na koalicijske partnere ili nekog navodnog političkog dogovora, onda gubite principijelnosti i integritet koji vam je nakon svega preostao. Politika je prljava stvar, osobito u Hrvatskoj, no ako je nešto okaljano u svojoj osnovi, onda na to ne treba nikako pristajati. Ako na to pristajete, nužno postajete dio toga.

NACIONAL: Jeste li se javili na natječaj?

Neću se javiti na natječaj ako se do 14. veljače ne rasvijetli što je bilo. Mislim da se neće javiti ni itko od mojih šestero najbližih suradnika. To će za sve nas biti teško jer smo zajedno s mnogim ljudima dali i znanje i srce u viziju boljeg obrazovanja i bolje Hrvatske. Zanimljiva je ta priča o reformi. Prije šest godina s jednom grupom ljudi počeo sam osmišljavati ono što se naziva Cjelovita kurikularna reforma i što je u međuvremenu postao jedan od ključnih društvenih i političkih izazova, ali prije svega nade za Hrvatsku. Sjećam se mjesta i dana kada sam taj naziv predložio i kada smo ga usvojili. Godinu kasnije kao dio Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije plan Cjelovite kurikularne reforme usvojio je Hrvatski sabor, bez ijednog glasa protiv. Da bi nakon toga nas sedmero, iz jednog podruma, počeli osmišljavati sadržaj i procese reforme i to operativno voditi. S podsmijehom su nas zvali grupa TNT. ‘’Ovi da naprave nešto?’’ smijali su se. Ta skupina od nas sedmero, bez značajne potpore koalicijske SDP-ove vlasti, s još petstotinjak ljudi iz škola i fakulteta, s ljudima iz Ministarstva i različitih agencija s područja obrazovanja osmislila je i potaknula veliki i značajan proces. Da bismo tri godine kasnije, nakon dvaju masovnih prosvjeda došli do ovoga što danas imamo, a to je da je proces kontaminiran političkom trgovinom i obilježen prijevarama.

NACIONAL: Je li vas premijer ikada pozvao na razgovor?

Ne. No to i ne očekujem. Znam da način razmišljanja i rada kojim nastojim sačuvati osobni integritet i integritet ljudi koji su radili na reformi te štititi procese koji su važni za ovo društvo ne odgovaraju nijednoj političkoj opciji. Ni HDZ-u, ni SDP-u, ni HNS-u, niti bilo kojoj drugoj stranci. Od trenutka od kada je osmišljena ideja kurikularne reforme izmijenilo se petero ministara znanosti i obrazovanja i trojica premijera. Da taj proces uspije, on mora biti zaštićen od dnevnopolitičkih utjecaja i sitnih partikularnih interesa, trgovina i dogovora. A to je upravo ono što se trenutno događa.

NACIONAL: Što političkim strankama točno ne odgovara?

Činjenica da se radi o dugotrajnijoj viziji u kojoj nema jeftine i brze pobjede kojom se možete medijski hvaliti, a postoji i opasnost da ćete raditi na nečemu što će vaš politički protivnik kapitalizirati. Ne odgovara im i određena neovisnost od političkog utjecaja i interesnih lobija koja je postojala u vrijeme kada smo vodili taj proces. Neovisnost ne znači i isključivost, naprotiv, nego obuhvaćanje različitih svjetonazorskih i vrijednosnih pozicija s jednim jedinstvenim ciljem, a to je znanstveno utemeljeni, suvremeni odgoj i obrazovanje usmjeren djetetu i mladoj osobi. Takvom obrazovanju cilj je i povećanje autonomije i ugleda prosvjetnih radnika koje su desetljećima namjerno ti isti političari marginalizirali u društvu. Takva reforma nužno mora biti cjelovita jer ako nije i ako nije dobro pripremljena, nema nikakva smisla. Jasno mi je da je ona u ovom trenutku političarima određena moneta s kojom izlaze u javnost s ciljem dobivanja medijskog prostora i jeftinih bodova, zato je i svi načelno podržavaju. Ali mislim da im dugoročno nije u stvarnom interesu. Nema tu materijalnog profita ni za koga od njih, zapošljavanja rođaka ili stranačkih kolega. Ne gradi se most, niti kupuje avion, nema farbanja tunela. Tu se radi o ljudima i radu s ljudima. To hrvatskim političarima nikada nije išlo od ruke.

NACIONAL: Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović često u svojim javnim nastupima izražava podršku reformi. Je li vas ona zvala na razgovor?

S predsjednicom sam razgovarao više puta, posljednji put dan prije prosvjeda 2016. Činilo mi se da ona razumije bit i važnost ove reforme. Njezinu potporu nisam doživio kao licemjernu. No njeni kasniji potezi, poput onoga kada je dala za pravo strukturama koje su aktivno rušile cijelu ideju, na primjer, pojedincima iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koji lažima djeluju protiv cijelog koncepta, bili su mi nerazumljivi. To mi se činilo potpuno nepotrebnim.

NACIONAL: Zašto se svjetonazor toliko uvukao u priču o reformi i koliko je on važan za predmete kao što su kemija, fizika ili biologija?

Ideološki napadi potpuno su iskonstruirani. Štoviše, dublje upućeni u reformske procese znaju da je reforma osmišljena i vođena vrlo pluralistički i da su na njoj radili stručnjaci različitih svjetonazorskih vrijednosnih orijentacija. Činjenica da su ljudi potpuno različitih svjetonazora zajednički dugotrajno radili i uspjeli daje mi vjeru u budućnost ove zemlje. Pokazalo se da je moguće naći zajednički put i izraditi viziju odgoja i obrazovanja djece i mladih ljudi. Da se u Hrvatskoj moguće složiti i raditi.

NACIONAL: Kad smo već kod ideologije, postoje li tendencije, poput one na sveučilištu u Banjoj Luci, da se iz učenja izbaci Darwinova teorija evolucije?

Postoje u Hrvatskoj takve ideje. Nisu ni tako slabe, ali promoviraju ih kukavice. Nisu dovoljno hrabri javno ih reći. Tijekom rada na reformi određene političke stranke i konzervativne udruge aktivno su radile na tome da se teorija evolucije ne poučava u hrvatskim školama. To je u Hrvatskoj puno prisutnije nego što se u javnosti zna.

NACIONAL: Kakva je uloga Katoličke Crkve u kurikularnoj reformi?

Želim naglasiti da su tri dominantne vjerske zajednice, katolička, pravoslavna i muslimanska aktivno i konstruktivno sudjelovale u kurikularnoj reformi. To je bilo vrlo znakovito jer su osobe koje su radile na tim programima izabrale vjerske zajednice i crkvene vlasti. Kao i drugi, i oni su usvojili smjer i načela reforme, a to su prije svega usmjerenost djetetu i mladoj osobi, suvremenost u načinima učenja i poučavanja, pluralizam, povezanost sa životnim iskustvom djece i mladih. Tako je, na primjer, u kurikulumu katoličkog vjeronauka za prvi razred srednje škole napisana preporuka da se za ostvarenje određenog ishoda analizira film “Društvo mrtvih pjesnika” ili pjesma Gorana Bareta i Plaćenika “Put ka sreći”. Ovo govorim zato što ti primjeri ukazuju kako se nije radilo o borbi ideoloških opcija, nego za Hrvatsku mnogo važnijoj borbi, onoj između moderniteta i zaostalosti.

NACIONAL: U reformi je sudjelovao i Zlatko Hasanbegović koji vas sada optužuje da ste je estradizirali i da se sada šetate pred učiteljicama. Koliko je dobio novca za taj posao, kako je izgledala suradnja i kako komentirate ove njegove izjave?

Hasanbegović je bio konzultant za kurikulum nastavnog predmeta Islamski vjeronauk. Na vrijeme je dao svoj kritički osvrt na kurikulum. Za to je plaćen kao i 200 drugih osoba. Iznos naknade za konzultante iznosio je 1200 kuna. Ovom prilikom još jednom zahvaljujem Hasanbegoviću na sudjelovanju i doprinosu reformi.

NACIONAL: Može li se onda zaključiti da su udruge poput U ime obitelji, Vigilare, stranke Hrast, Neovisni za Hrvatsku i slične rigidnije i utjecajnije u problematiziranju ideologije od vjerskih zajednica?

Apsolutno da. S time da je politička nestabilnost koja se djelomično i generirala iz tih krugova, zapravo pogodovala vidljivosti i snazi tih glasova. U slučaju veće političke stabilnosti njihov utjecaj bio bi slabiji. Radi se o marginalnim glasovima.

NACIONAL: Zašto im onda premijer Plenković daje toliko na važnosti? I Jasminka Buljan Culej i državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Matko Glunčić bliski su tim udrugama i strankama?

Ne mogu to procjenjivati, ali očito je da krhka većina Vlade ovisi o svakoj ruci u Saboru. Osobno mi nikada nije bilo jasno zašto se te stranke i organizacije bune zbog reforme. Možda su u pravu pojedini analitičari da je problem u osobama – meni i mojim suradnicima.

NACIONAL: Je li tim udrugama i strankama najviše sporna rodna ideologija i tumačenje povijesti, na što se često pozivaju u javnosti?

Ne bih rekao jer rodne ideologije, štogod to bilo, nema. Pitanje povijesti također nije posebno sporno. Meni se čini da ono što ih najviše smeta su osnovne postavke reforme i uspostavljenih procesa. A u suštini je to činjenica da bi ovakva reforma trebala osigurati okruženje da mlade osobe razviju različite potencijale, slobodno i kritički misle, propituju i bore se za svoja prava, znaju se postaviti prema problemu i riješiti ga, sposobne su komunicirati i surađivati, uvažavati druge i drugačije, ne mrziti, biti aktivni u zajednici te znaju učiti i raditi. Ugrožavajuća je to slika mladih ljudi za neke. Opasna slika društva za one kojima stanje u kojem je Hrvatska trenutno odgovara. Nada za sve druge.

NACIONAL: Što je s vjeronaukom?

Vjeronauk je izborni predmet u školama. U sklopu reforme osmišljeni su novi kurikulumi za sva tri vjeronauka – katolički, pravoslavni i islamski.

NACIONAL: Zašto vjeronauk ostaje u školama i bi li bilo bolje da se ponovo podučava u vjerskim zajednicama?

Religijsko obrazovanje dio je sustava većine europskih država. Smatram da škola ne bi smjela biti izolirana ni od jedne teme, pa tako ni od pitanja religije, religioznosti i vjere. Opravdano je postaviti pitanje kakva je priroda religijskog obrazovanja i je li ovakav oblik najbolji? U Cjelovitoj kurikularnoj reformi došlo je do pomaka u tim predmetima tako da se dio vezan uz religijsku kulturu i učenje o drugim vjerama pojačao. Naglašena je potreba za uvažavanjem različitosti, kako vjernika tako i onih koji ne vjeruju. Sljedeći korak u kurikularnoj reformi trebali su biti novi izborni predmeti za djecu koja ne pohađaju vjeronauk. Namjeravali smo izraditi kurikulume predmeta pod nazivom “Humanizam” i “Filozofija za djecu i mlade”. S cijelom paletom drugih izbornih predmeta poput ‘’Domaćinstva’’, ‘’Životnih vještina’’, ‘’Medijske kulture’’, ‘’Scenske igre’’, ‘’Robotike’’ hrvatska škola dobila bi novu dimenziju i kvalitetu.

NACIONAL: Kako u toj priči gledate na ulogu ministrice Blaženke Divjak? Je li ona dosad bila primorana na previše kompromisa? Zašto je na njih pristajala?

Dosad je ministrica uspjela pokrenuti određene procese. U prijedlog izmjena Zakona o odgoju i obrazovanju uvedeni su nazivi kurikularnih dokumenata koji omogućuju uvođenje reforme. Pozitivno je i da je jedan dio našeg rada nastavljen. No ono što smatram da bi bilo pogrešno jest da se u reformu uđe parcijalno, kroz vizuru jednog ili nekoliko predmeta i bez adekvatne pripreme. Cjelovita kurikularna reforma ima smisla jedino ako je cjelovita i ako zahvaća sve dijelove odgoja i obrazovanja  – od vrtića, preko osnovne škole do svih oblika srednjoškolskog obrazovanja. Ona nudi i posebna i izrazito važna rješenja za vrednovanje i ocjenjivanje, kao i rješenja za dvije marginalizirane skupine učenika – one s posebnim potrebama i darovite. Važna je i područna organizacija predmeta i međupredmetne teme u kojima se uči o održivosti razvoja, financijskoj pismenosti, učenju kako učiti, mentalnom zdravlju. Nova je to škola koja traži sveobuhvatnu promjenu. Ako se to svede na nešto parcijalno i nešto preko noći, to više neće imati karakteristike reforme na kojoj je toliko ljudi radilo i za koju je sama ministrica Blaženka Divjak svojedobno prosvjedovala na ulicama. Ali kao što sam rekao, sada je ključna situacija s natječajem. Ako se do onda ne raščisti sve, po mom mišljenju taj proces koji već traje šest godina neće se moći nastaviti na zdravim osnovama.

NACIONAL: Koliko je realno da pilot projekt započne u školama ove jeseni?

Po meni, za to je potrebna snažna politička volja koju ne vidim, jako zajedničko djelovanje svih struktura i jasan plan stručnog osposobljavanja prosvjetnih djelatnika. Ako toga nema, napravit ćemo grešku kao i većina nerazvijenih zemalja u okruženju, a to je da ćemo preko noći uvesti nešto u škole, proglasiti to reformom, a zapravo se neće dogoditi ništa. Da biste ušli kvalitetno u škole, treba vam godina dana pripreme. Doći do njih u zbornice. Objasniti im o čemu se radi. Dati im materijale. Zajednički osmisliti proces usmjeren ne samo na to što se uči, nego prije svega kako se uči i poučava, kako se organizira odgojno-obrazovni proces. Neodgovorno bi bilo dovesti škole pred svršen čin. Izrazito neodgovorno. Velika je tu prilika koju ne bi trebalo propustiti zbog osobnih ambicija i nerealnih političkih ciljeva.

NACIONAL: Tko vam je bio uzor u sastavljanju reforme? To što predlažete podsjeća na kanadski, američki i skandinavski sustav.

Hrvatska nije Finska, Austrija, Kanada ili Turska. Kod nas nije moguće primijeniti nijedan tuđi model, što ne znači da se ne treba ugledati na druge zemlje. Ovo je hrvatski sustav obrazovanja s dugom tradicijom. Ovu promjenu osmislili su hrvatski nastavnici i znanstvenici. Utemeljena je na praksi i iskustvu iz života vrtića i škole i na najboljim primjerima iz drugih zemalja. Reformu su podržali mnogi ljudi i za nju izašli na ulice. U zemlji u kojoj se ni za što ne protestira, ljudi su na ulici rekli da žele bolje obrazovanje za svoju djecu. Sada se na sveučilištima brojnih zemalja uči o toj reformi i reakciji ljudi na nju. Licemjerno je i neodgovorno, do razine izdaje, da se ta ideja koja je postigla suglasje svih društvenih dionika, sindikata i poslodavaca, profesora, roditelja i mladih, ovako pokušava gasiti. Mnoga bogata društva dala bi mnogo da imaju takvu situaciju, a ovdje je ta pozitivna društvena energija možda i potrošena. Ali znate što? Neće Hrvatska postati zabit svijeta ako to ne dopustimo. Sve u vezi Cjelovite kurikularne reforme ukazuje da to, usprkos političarima, nećemo dopustiti.