U velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu održana je Svečana dodjela nagrada HND-a za najbolja novinarska ostvarenja u 2021. godini. Nagrade HND-a dodijeljene su na Svjetski dan slobode medija za najbolje radove objavljene od 1. siječnja do 31. prosinca 2021.godine, a dobitnik nagrade za Novinara godine je kolumnist N1 Boris Dežulović.

Dodijeljene su nagrade za životno djelo Otokar Keršovani, nagrada Novinar godine/ Novinarka godine, nagrade Marija Jurić-Zagorka u kategorijama pisanog, radijskog, televizijskog i internetskog novinarstva, zatim nagrada Jasna Babić za istraživačko novinarstvo, Žarko Kaić za snimateljski rad te Nikša Antonini za novinsku fotografiju.

Boris Dežulović među četvero finalista

Čak 149 kandidatura u devet kategorija konkuriralo je za nagrade Hrvatskog novinarskog društva za 2021. godinu, koje su dodijeljene u Novinarskom domu u Zagrebu na svečanosti u povodu Svjetskog dana slobode medija. Među njima su bili i četvero finalista za novinara, odnosno novinarku godine, i to: Ilko Ćimić, Danka Derifaj, Boris Dežulović i Jelena Jindra.

“Boris Dežulović je u svojih 35 godina bavljenja novinarstvom uvijek imao svoj stav: jasan, dorečen, argumentiran. I angažiran. Upravo je taj pojam angažiranog novinarstva ovaj splitski novinar i pisac 2021. godine protegnuo do neslućenih granica. Njegova samo naoko obična kolumna na portalu N1 o devastaciji jedne ljupke dalmatinske uvale dobila je neočekivanu ekstenziju u obliku pokreta masovnog građanskog otpora otimačini zajedničkog dobra od beskrupuloznog moćnika, koji ima potporu najviših državnih dužnosnika. Riječ je bila o tajkunu Stipi Latkoviću, koji u uvali Vruja pokraj Brela bespravno gradi turistički resort. O predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću, koji je Latkovića kao financijera svoje kampanje prsimice branio. I o ljetnom Festivalu bespravne gradnje i devastacije prirode, koji je na noge protiv Latkovićeve samovolje digao cijelu Hrvatsku.

Koji mjesec kasnije komentarom “Jebo vas Vukovar” pokušao je učiniti nemoguće: grad pretvoren u mauzolej vratiti njegovim živim stanovnicima, a državu prestrojiti na kolosijek normalnosti. Odmah su se na noge digle braniteljske udruge, vladajući i desni oporbeni političari – a među njima i dobar dio onih koji te 1991. Vukovar, za razliku od Dežulovića, nisu ni vidjeli. I držali lekcije o domoljublju, govorili o izdaji i napadu na svetinju, zgražali se zbog “sramotne objave”. Na kraju, kad se hajka stišala, a ispod svega podvukla crta, s pravom se može reći da je Dežulovićev tekst označio početak depatetiziranog, desakraliziranog, iskrenog i na činjenicama utemeljenog javnog razgovora o Vukovaru, ratu i njegovim žrtvama. Ali, još i više, o kvazipatriotskom šljamu koji na toj žrtvi parazitira uzurpirajući svačije pravo da ovu zemlju naziva svojom.

Novinski pisac koji je u jednoj jedincatoj godini dospio biti zatornik i svega srpskog – početak 2021. bio je obilježen političko-medijskom harangom koja je povedena u Beogradu nakon objave njegove knjige “Jebo sad hiljadu dinara” – i svega hrvatskog, još jednom se dokazao kao čovjek kojemu gotovo ništa nije sveto. Ističemo gotovo, jer je jednu svetinju nepokolebljivo i srčano branio cijelu godinu – svoj zanat, naš zanat, novinarstvo”, stoji u obrazloženju kandidature na stranicama Hrvatskog novinarskog društva.