Prošloga tjedna u dvodnevnom posjetu Hrvatskoj boravila je Međunarodna misija vodećih organizacija za zaštitu medijskih sloboda. “Nije dobar znak to što u posljednje dvije godine dolazimo već drugi put”, rekao je Oliver Vujović, glavni tajnik Medijske organizacije jugoistočne Europe (SEEMO) u ime šesteročlanog izaslanstva u kojem su, osim njega, bili i predstavnici Europske federacije novinara (EFJ), Reportera bez granica (RSF), Europskog centra za slobodu tiska i medija (ECPMF), Europske radiodifuzijske unije (EBU) i Udruge europskih novinara (AEJ). Članovi izaslanstva složili su se da neki problemi uočeni prilikom posjete 2016. godine više nisu prisutni, ali da su se pojavili neki novi. Pozitivnim ocjenjuju bržu i efikasniju reakciju MUP-a na napade na novinare, pozivajući se pritom na podatak o većem broju riješenih slučajeva prijetnji i napada na novinare.

Izaslanstvo se susrelo s predsjednicom Republike Kolindom Grabar Kitarović, predstavnicima i novinarima različitih medija, a imalo je i sastanke s četvoricom veleposlanika akreditiranih u Hrvatskoj. U ime Vlade primila ih je ministrica kulture Nina Obuljen-Koržinek koja je, za razliku od svog prethodnika, ostavila dobar dojam: “Nakon sastanka s ministricom kulture izašao sam s pozitivnim osjećajem. Mislim da novinari od nje mogu očekivati podršku”, zaključio je glavni tajnik SEEMO-a Oliver Vujović i najavio objavu cjelovitog izvještaja o stanju u hrvatskim medijima za nekoliko tjedana.

No usprkos ovom djelomičnom optimizmu Međunarodne misije za medije, Hrvatska radiotelevizija izdvojena je kao poseban problem. Iako im je to bio gotovo najvažniji cilj dolaska, delegacija je uspjela razgovarati tek s novinarima Ogranka HND-a na HRT-u. Nitko iz rukovodstva javnog medijskog servisa nije ih mogao primiti na prethodno dogovoreni sastanak, ispričavši se bolešću vodećih ljudi.

Inače, na ljestvici slobode medija Reportera bez granica, kako je istaknula Pauline Ades-Mevel, Hrvatska je 2017. pala 11 mjesta i sada se nalazi na 74. mjestu što je, uz Crnu Goru, čini najlošije pozicioniranom zemljom u okruženju.

O problemima na HRT-u, cenzuri, ukidanju kritičnih političkih emisija, prijetnjama otkazima novinarima i urednicima i govoru mržnje u elektroničkim medijima, Nacional je razgovarao s predstavnikom Europske radiofuzijske unije (EBU) Borisom Bergantom. Kao bivši potpredsjednik i sadašnji savjetnik EBU-a, bivši novinar, urednik, glavni urednik i savjetnik generalnog direktora slovenske televizije, Bergant je vrlo aktivan kao međunarodni medijski ekspert za javne televizije i medije.

NACIONAL: Član ste misije međunarodnih medijskih organizacija koje su drugi put došle u monitoring stanja medija u Hrvatskoj u dvije godine. Zašto se tako brzo ponovo dogodio posjet? To nije uobičajeno.

Postoje neke zemlje u koje se ide svaki mjesec, ali one nisu članice Europske unije, na primjer Ukrajina. U Hrvatsku smo došli na inicijativu SEEMO-a i poziv HND-a, nakon svega što se u posljednjih godinu dana događalo na medijskom planu. S mojim iskustvom jer puno putujem i posjećujem medije diljem Europe, razgovaram s novinarima i vlastima, moram primijetiti da se toliko govori o visokim standardima Europske unije na području ljudskih prava, slobode medija i slobode izražavanja, ali zapravo europske institucije na tim područjima nisu dovoljno aktivne. Zato što se sve to tretira kao unutarnje pitanje svake zemlje članice. Kad neka zemlja ispuni kriterije i uđe u Europsku uniju, nitko je više ne kontrolira. Za razliku od Vijeća Europe koje ima daleko šire članstvo, to je zapravo najuniverzalnija organizacija u Europi koje o tim vrijednostima daleko više brine. Mnoge vlade ne shvaćaju da su već pristupanjem u članstvo Vijeća Europe usvojile sve dokumente koji se na ta područja odnose i moraju ih poštovati. U našem izvješću 2016. kritizirali smo uplitanje vlasti u rad HRT-a, kao i masovno kadrovsko restrukturiranje i paradigmatske promjene program, pomoću kojih je tadašnja vlada “kolonizirala ” HRT u svoje svrhe. Upozorili smo i na ugroženost neovisnih medija i prestanak financiranja neprofitnih medija. Ali odgovora ili reakcija na to izvješće nije bilo.

NACIONAL: Razgovarali ste i s političarima, predstavnicima medija i veleposlanicima. Jesu li predstavnici vlasti s kojima ste razgovarali pokušali prikazati situaciju ružičastom?

Ne, čak i nisu. Imao sam osjećaj da je predsjednica 2016., kada smo prvi put bili kod nje, puno više isticala važnost ljudskih prava i slobodu medija. Ovoga puta, kada smo joj spomenuli neke probleme, poput govora mržnje ili napada na novinare, saborske zastupnike i bivšeg predsjednika Stjepana Mesića nakon izricanja haaške presude generalu Slobodanu Praljku i hrvatskoj šestorici, predsjednica je to osudila i rekla da su takvi postupci neprihvatljivi, ali je u cijelom tom segmentu diskusije o govoru mržnje nastojala objasniti kako je na neki način i predsjednik Mesić to izazvao. Rekla je kako je i on davao neke neadekvatne izjave koje su takve reakcije izazvale.

NACIONAL: Predsjednica nikada dosad nije javno osudila nijednu takvu prijetnju, ni novinarima, niti bivšim predsjednicima. Ponekad bi otprilike poručila: pazite što pišete da ne biste dobili to što ste zaslužili.

Nama nije rekla ništa takvo. Predsjednica je priznala da je govor mržnje problem, ali to, po njenom mišljenju, nije specifikum Hrvatske, nego je raširen po cijelom svijetu. To je doduše istina i znamo da je Njemačka donijela zakon koji takav govor mržnje preko društvenih mreža strogo sankcionira. No imao sam osjećaj da je predsjednica pokušala naći opravdanje za prijetnje novinarima i političarima, kao i za govor mržnje u lošoj ekonomskoj situaciji, siromaštvu, agresiji koja iz toga proizlazi. Kao prava političarka pokušala je opću situaciju okriviti za te pojave. Svi mi iz izaslanstva zaključili smo da se govor mržnje u Hrvatskoj ne samo podcjenjuje, nego i ne razumije. Čini mi se da oni koji su na pozicijama s kojih mogu utjecati na javnost, ne razumiju što je govor mržnje i zapravo do čega može dovesti. Zato podržavam inicijativu Aleksandra Stankovića koji je na kraju svoje posljednje emisije napisao STOP GOVORU MRŽNJE! Pročitao sam komentare na portalima koji su to prenijeli. Da se čovjek smrzne. Primitivno i zastrašujuće.

NACIONAL: Ali predsjednica, kao što je na konferenciji za novinare upozorio kolega Domagoj Margetić, ne samo da nikada nije osudila prijetnje novinarima, nego je one koji šire govor mržnje pozivala na svoje privatne domjenke, pa i skupove, od Velimira Bujaneca do Zdravka Mamića. Jeste li imali prilike to komentirati?

Nismo jer nije na našoj razini da takva pitanja postavljamo predsjednici, ali mi smo već prije dobili informacije o takvom ponašanju. Predsjednica je u razgovoru spomenula da joj spočitavaju druženje s Thompsonom, ali da ga ona zapravo uopće ne poznaje. Nije na nama da se miješamo, ali kao što je rekao kolega Oliver Vujović, osuda govora mržnje mora doći od vrha države i oni ga svojim primjerom ili ohrabruju ili osuđuju. Ponovit ću Oliverove riječi – da sam na mjestu predsjednice, vjerojatno bih jako pazio s kojim ljudima se družim u javnosti.

NACIONAL: Rekli ste da ste bili zadovoljni sastankom s ministricom Ninom Obuljen. Čime vas je ministrica ohrabrila? Hrvatska kulturna i medijska javnost njenom prvom godinom mandata prilično je razočarana jer smo očekivali puno više.

Kao prvo atmosfera, u usporedbi s posjetom njenom prethodniku Zlatku Hasanbegoviću, na kojem smo mi tada inzistirali, ne može se uopće usporediti. Ministrica se vrlo dobro razumije u područje koje vodi i bila je voljna s nama vrlo precizno razgovarati o prethodnom izvješću. Vrlo pedantno odgovorila je na sve naše upite na koje nikada od prethodne vlade nismo dobili odgovor. Najbolji dojam na nas ostavio je način njene rasprave koji je bio argumentiran i obrazlagala je svaku svoju konstataciju. Bivši ministar Zlatko Hasanbegović jedva nas je primio, tvrdio je da ima samo pola sata, a onda se zadržao s nama u razgovoru preko sat vremena. No to je bio razgovor gluhih. Mi smo pričali jedno, a ministar kao da nas nije čuo. Na sve naše prigovore o političkom kadroviranju na HRT-u, kada je smijenjeno preko 70 ljudi, on je odgovorio – a zašto vi od toga radite takvo pitanje? Je li netko ubijen, bačen na cestu, napadnut? Njegovi kriteriji bili su očito puno drastičniji od naših.

NACIONAL: Je li ministrica svjesna toga da je program HRT-a ideološki obojen, da su sve političke emisije, poput “Hrvatske uživo”, u kojima se mogla čuti kritika Vlade i vladajuće stranke ukinute, kao i da su svi čelni ljudi i urednici politički imenovani? Novinarima koji su “politički nepoželjni”, po starom komunističkom, a onda i Tuđmanovu receptu, ne dopušta se raditi.

Kao prvo, ministrica vrlo dobro poznaje tu kuću jer je bila članica Programskog vijeća. Ali o tim problemima, cenzuri, otkazima, ukidanjima emisija, odlascima mnogih kvalitetnih novinara željeli smo raspravljati s vodstvom HRT-a na sastanku koji na kraju nije održan. Naša najveća primjedba ministrici odnosila se na potrebu promjene Zakona o HRT-u koji omogućuje političko imenovanje ravnatelja HRT-a u Saboru i daje mu prevelike ovlasti za sva daljnja imenovanja. Programsko vijeće ima samo savjetodavnu ulogu i ne može ni na koji način utjecati na program. Ministrica nas je uvjerila da je svjesna potrebe promjene te legislative, kao i da se na tome radi. Rekla je da je taj proces u toku. Meni se to čini pozitivnim pomakom, a ministrica je ozbiljna u svojoj namjeri.

NACIONAL: Jeste li je pitali zašto je Vlada, uz njeno sudjelovanje, odbila izvješće Nadzornog odbora HRT-a na čelu s Anjom Šovagović Despot, o netransparentnom poslovanju bivše uprave tog javnog servisa? Prije toga cijeli taj odbor je smijenjen.

Ministrica nam je objasnila da to nije bilo stajalište Vlade, nego saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije. Ona tvrdi da Nadzorni odbor nije smijenjen zato što je napisao takvo izvješće, nego zato što je prekoračio svoje ovlasti i od Trgovačkog suda tražio imenovanje privremenog upravitelja, a onda je predao i prijavu DORH-u. Po njenom mišljenju, postojale su zakonske osnove zbog kojih je to izvješće odbijeno i Nadzorni odbor smijenjen, ali isto tako uvjeravala nas je da ta stvar nije završena i da će Vlada ozbiljno razmotriti sve nepravilnosti koje su u tom izvješću navedene. Oni će od novog Nadzornog odbora koji je prema riječima ministrice bolji i kompetentniji, tražiti da prema tim navodima naprave reviziju poslovanja prethodne uprave na koju se izvješće odnosi.

NACIONAL: Uprava HRT-a prvo je zabranila prikazivanje komedije “Ministarstvo ljubavi” kojoj je koproducent i HRT zbog protesta udovica branitelja i braniteljskih udruga. Nakon toga umjesto u predviđenom terminu, film je prikazan u “pornografskom terminu” u 23:30 sati. Jeste li o tome razgovarali s ministricom?

Jesmo i s njom i s predsjednicom. Upozorili smo ih da u jednoj zemlji članici EU-a nije primjereno tako vršiti pritisak na uređivačku politiku jednog javnog servisa i provoditi cenzuru. Taj film samo je dio trilogije koja se treba prikazati. Sljedeći film je “Ustav Republike Hrvatske” i dobili smo garancije da neće doći ni do skidanja, niti do pomicanja termina prikazivanja. Iz razgovora smo shvatili da je ministrica svjesna da se treba učiniti sve kako bi se amortizirali politički pritisci na HRT.

NACIONAL: Cijelo vodstvo HRT-a naglo se razboljelo prije sastanka s vama. Je li vas to začudilo?

Pa začudila nas je jedino činjenica da su otkazali sastanak sat vremena prije nego što se trebao održati i to navodno zbog bolesti svih članova Uprave. Isto kao što su se razboljeli članovi novinarske udruge HNiP, s kojima smo također imali dogovoren susret.

NACIONAL: Razgovarali ste i s članovima ogranka HND-a na HRT-u. Vjerujem da ste imali priliku čuti da je autocenzura na HRT-u toliko velika da politika na vlasti ne mora više ništa posebno raditi. To već odrade urednici.

Da, to novinari kažu. Urednici su svjesni svega što ne smiju i to unaprijed sprečavaju da se prikaže. Dobili smo i informacije kako novinari ne smiju postavljati pitanja ministrima ako ona nisu unaprijed dogovorena, a potpitanja također nisu dopuštena. Nepojmljivo je da tako nešto postoji u jednoj zemlji članici Europske unije. Ako se doista slijede takve upute, onda nećeš biti zanimljiv publici, gubiš kredibilitet i nije ni čudo da gledanost HTV-a pada. Kao i utjecaj.

NACIONAL: Tu su i slučajevi Milorada Šikanjića, kojem je zbog komentara da je Ivan Vrdoljak politički leš, a HNS moralno mrtva stranka skoro uručili izvanredni otkaz, kao i slučaj Aleksandra Stankovića, od čije se izjave da je u Domovinskom ratu bilo elemenata građanskog rata ogradila uprava HRT-a priopćenjem u Dnevniku. Jeste li ih komentirali s ministricom?

Naravno da to nije bilo u redu da se Šikanjića i Stankovića tako tretira. Mi smo se i kod ministrice dotakli tih slučajeva. Ali ona osobno nije nadležna i ne sudjeluje u upravljanju HRT-om, a kako se cijelo vodstvo, i ravnatelj i glavni urednik, iznenada razboljelo noć prije sastanka, nismo o tome mogli s njima razgovarati. No naslućujem što se tamo događalo – očito ima različitih pogleda u kući koji nisu usuglašeni. Čini mi se da glavni ravnatelj nije o tome bio obaviješten, ili su neke odluke donesene bez njegove suglasnosti. Ali ipak pozitivnim smatram to što je uprava HRT-a primila na znanje da je javnost osudila takve postupke, pa su u slučaju Šikanjića odluku povukli. Nešto slično nije se moglo dogoditi prije dvije godine, kada smo tu bili posljednji put.

NACIONAL: Predstavnik ste Europske radiodifuzijske unije. Postoji li, kao kod Reportera bez granica, indeksacija javnih televizija?

Ne postoji, ali postoji deset kriterija prema kojima vrednujemo pojedine javne servise. Njihovu neovisnost, objektivnost, relevantnost, gledanost. Ti kriteriji usuglašeni su 2013, nakon godinu dana rasprave unutar jedne interdisciplinarne radne grupe EBU-a jer prije toga nigdje nije bila napisana definicija javnog servisa. Svaka država tumačila ga je na svoj način. U posljednjih nekoliko godina nezavisne grupe stručnjaka, profesionalaca, po principu peer-to-peer, obilazi javne servise diljem Europe i međusobno ih uspoređuju. Na temelju upitnika koji je standardiziran, kroz razgovore s novinarima i vodstvom, procjenjuju stvarnu situaciju. Dosad je obrađeno 12 zemalja. Osobno sam bio u tri. Predložio sam Kazimiru Bačiću, ravnatelju HRT-a kojeg praktički poznajem cijeli život, da pozove to stručno izaslanstvo u Hrvatsku. Jer svaka javna televizija to mora sama službeno zatražiti. On se tada, kada je imenovan, odmah složio s tom idejom, ali nas dosad nisu pozvali.

NACIONAL: Očekujete li da će HRT organizirati novi sastanak s vama jer na ovaj nitko nije došao?

Ja se nadam i očekujem, naravno. Mi ćemo se svakako odazvati jer ništa ne može zamijeniti otvoreni razgovor licem u lice. Vidjet ćemo kako ćemo se organizirati da ponovo dođemo.

NACIONAL: Govor mržnje na regionalnim i lokalnim medijima godinama prolazi nekažnjeno. Što kažu o tome u Vijeću za elektroničke medije? Kako je izgledao taj sastanak, s obzirom na to da su tamo politički imenovane osobe?

Jedna od članica Vijeća, Anita Malenica, napala me nakon prve dvije rečenice. Tamo smo prvi put bili 2016. nakon sramotnog napada na bivšu predsjednicu i moju kolegicu koju veoma cijenim Mirjanu Rakić i demonstracija s ustaškim pozdravima pod prozorima Agencije za elektroničke medije. Mirjana Rakić u svoje doba posao je dobro i primjereno radila. Glavna tema razgovora ovaj put bili su govor mržnje i prijetnje novinarima, političarima i bivšem predsjedniku Mesiću. Pitali smo ih što su oni kao nadležno tijelo učinili, a oni su odgovorili da ne mogu reagirati po službenoj dužnosti, nego samo na prijave. Iako to izričito ne piše u zakonu, mi smatramo da oni kao institucija trebaju reagirati na svaki govor mržnje i prijetnje u medijima po službenoj dužnosti. Takvih je prijava bilo tek 16 prošle godine, no nikoga nisu kaznili jer su analizom ustanovili da je dokazivanje govora mržnje komplicirana stvar. A i tvrde da definicija govora mržnje nije dovoljno jasna i da nemaju osnove u zakonu.

NACIONAL: To nije istina. Po Ustavu zabranjeno je širiti rasnu, vjersku, nacionalnu netrpeljivost ili diskriminirati po bilo kojoj osnovi.

Pa rekao bih da je to bila tipično birokratska reakcija. Budući da mi empirijski znamo da je govor mržnje postao veliki problem u Europi, mnoga slična tijela proaktivno djeluju. Čak ne moraju ni kažnjavati svaku takvu pojavu, ali trebaju slati upozorenja da to nije primjereno i da postoji netko tko prati kada se takve stvari događaju. Inače, slažemo se da se zakon treba mijenjati. No rekli smo im da bi oni svakako trebali biti aktivniji. Oni inače rade na materijalima o medijskom obrazovanju, zaštiti djece od neprimjerenih sadržaja koji sami po sebi nisu loši. Ali u školskom kurikulumu, koliko ja znam, ne postoji predmet medijska pismenost, pa iskreno ne znam kome su namijenjeni i kome su ih točno slali.

NACIONAL: Jeste li s njima razgovarali o transparentnosti vlasništva u medijima koje je veliki problem? Naime, dok prostor elektroničkih medija doslovce kontrolira nekoliko ljudi, a posredno još uvijek i Tuđmanov tajkun Miroslav Kutle, postoje “vlasnički paravani”. Zašto ne rješavaju vlasničke monopole?

Članovi Vijeća kažu da su svjesni tih problema, ali da su svi ti vlasnici formalno pokriveni, dok oni kao tijelo nemaju zakonskog načina da istraže tko je stvarni vlasnik nekog medija. To bi trebalo raditi pravosuđe, po njihovu mišljenju. Isto tako, tvrdili su da su oni kao tijelo potpuno financijski i politički nezavisni od vlasti, iako znamo da su svi članovi Vijeća politički imenovani u Hrvatskom saboru, dok se oni financiraju od uplata svojih članica, odnosno nakladnika komercijalnih elektroničkih medija.

NACIONAL: Za nekoliko tjedana završit ćete izvješće o Hrvatskoj, kome ćete ga sve poslati?

Prvo svojim organizacijama iz kojih dolazimo,Vijeću Europe, Europskoj komisiji i Hrvatskoj vladi. Nama nije u interesu da prijetimo inspekcijom ili da tužakamo Hrvatsku. Nama je u interesu da vidimo neke pozitivne pomake u odnosu na medijsku situaciju. Željeli bismo vidjeti da ovakvi prijateljski, profesionalni posjeti imaju smisla i da na njih reagiraju nadležne institucije.